Ponekad, osvrnem se i pogledam oko sebe
Prošlost kao da hoda polako iza mene
Šulja se.
Uspomene, slike i mirisi , otvaraju mi sjećanje
Tu sam se grlio, tu sam se poljubio, ali mislim si , znaći tu sa sam
Zažmirim ponekad, suza nemam, za sebe NE.
Smiješak kćeri daje mi super snagu, Snagu zaborava i odlazak k budućnosti
Nisam vjernik, ali istu živim, na svoj intiman način.
Kompleksnost svih i svakog od nas ide za nama
Šulja se ponekad potiho , ponekad preglasno.
Mjeru ne određujemo mi, ona je određena, kao i mi i da je pratimo dok se šulja.
Post je objavljen 01.04.2024. u 20:21 sati.