Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 29.10.2022.

Svjetski dan moždanog

Gledajući danas TV došao sam do spoznaje da je danas Svjetski dan moždanog udara. Naravno nisam imao pojma, ali nekako sam uvjeren da postoji još par dana posvećenih moždanom udaru. Od one pohvalne akcije za koju planiram obrijati noge i obuči/ navući tange i haljinu s grudnjakom košarica br 5 ili 4.
Naravno i danas su prikazali nekog čovjeka skoro bih rekao, ali nisam siguran da je zdrav. Osobe koje su imale " pravi" moždani su izolirane, a mediji prikazuju ono što želimo. Svaka medicinska sestra koja je vidjela neurološku intenzivnu ili nas koje je malo jače lupio samo će se nasmijati. Moždani je GROM koji te doslovno rastavi, pa sastavi doslovno da ne znaš tko si što si, da nemaš pojma kad pišaš, kad kakiš, da nemaš pojma zašto plačeš, zašto si ljut. Mediji u tim svojim produkcijom hiper dana svih mogućih gluposti, pretjeruju. Divno je znati da svaki dan ne možeš više nikad biti onaj stari, kako je ljudima s MS, cerebralnom, autizmom, distrofijom, Down sindromom. Svima je divno i krasno, ali plesanje istih na rubu svega od egzistencije nećete nikad vidjeti. Optimizam tih ljudi, osim ako su za potrebe medija savršene priče. Koga briga što naš grad ima stotine novih stanova što je za svaku pohvalu, koga briga što mnogi gradovi pomažu ljudima, e da svi nabrojani su unatoč invalidnosti prvenstveno ljudi? Koga briga? Briga je, pa je eto moj grad i objavio da za stan prilagođen osobama s invaliditetom nije zainteresiran nitko, Naravno grad bez škole 2022 za djecu u potrebi ne spominje da li OSI imaju uopće s čime doći vidjeti taj stan, a o kući prilagođenoj za osobe s invaliditetom može se sanjati. Kako je imati invalidnost? Pa kao GROM da me udario svaki dan, pa prešao tornado, uragan i pijavica. Ma sjajno mediji prikazuju osobe s invaliditetom. Mi živimo sjajno . Za Božić ćemo grickati noktiće. Uf , odite i upoznajte pravu osobu s invaliditetom, a stalno prodavati priče pune empatije. Bilo bi jednostavnije da se kolektivno napišite s nama "invalidima". Drago mi je da su svaku napisanu riječ razumjeli oni koji trebaju. Život ili briga o i s OSI, moždani i ostalo nije vic , a oni koji ne razumijete slobodno se fino napušite škije kažu da je dobra .

29.10.2022. u 20:58 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 23.10.2022.

Nedeljnje misli

Ovakav zdrndan kakav jesam ne znam da li sam ikad napisao što mi je bilo najteže nakon moždanog, pa ajde da i to napišem
ŠTO MI JE BILO NAJTEŽE?
razmišljanje o stvarima/radnjama koje možda više neću moći raditi
stalna ovisnost o tuđoj pomoći (sam ne možeš ništa, ustati iz kreveta, popiti vode, obaviti osobnu higijenu)
spoznaja da više neću moći brinuti o obitelji kao do tada (primanja, poslovi oko kuće, vožnja)
gledati druge kako nose svoju djecu , a ja ne mogu, pardon sanjam o tome. Jupi bar mogu sanjati B
ŠTO JE NAJVIŠE POMOGLO:
podrška bivše supruge,kćeri i rodutelja (i to ona stvarna, kada vidiš da im ništa nije teško da unatoč brizi i boli koju i one trpe nastoje odraditi sve što ja ne mogu)
što su Hana i Tea prevladale brigu i šok i nastavile bit dobre učenice , koje prihvačaju novog i drugačijeg tatu.
jako mi je pomoglo čitanje i pisanje
dobri terapeuti koji su znali prepoznati što je za mene najbolje
upornost, odnosno želja da se što više približim stanju prije MU
kontinuirano vježbanje. Tu ističem Svjetlanu, takvu je teško naći u ovom dijelu svemira( stand up, vježbe nevjerovatne kvalitete i to sve u jednom. To je Svjetlana).
podrška pravih prijatelja i dijela šire obitelji
želja da se dokažem da mogu (primjerice skuhati juhu iz vrečice, pročitati složeniju knjigu od Pale sam na svijetu, okupati se sam, hodati bez cilja i penjati se gore dolje do četvrtog kata)
ispuniti svoju misiju i bit dobar tata i solidan rastavljeni muž
KAKO SAM I ŠTO MOGU NAKON 11 GODINA:
Najkraće rečeno, samostalan sam, ali i dalje hebeno se nada bar još malo oporavku i pjevam Uzalud nam trud sviraći..... Sam obavljam osobnu higijenu, tuširam se, oblačim. Ne kuham , to mama radi, ne znam obrisati guzicu lijevom, ali uporno pokušavam i ne iđe. Sanjam da jednog dana vozim neki skroman automatik kao što je Tesla, ali full sam skroman. Kako sam? Ide, ali gdje pojma nemam B
TO MI SMETA:
kada mi netko kaže da više ne mogu napredovati u svom oporavku (znam da mogu, možda ne puno, ali mogu!) . To su mi rekli godinu dana nakon oporavka da sam zaključen slučaj. Tek tad sam se počeo oporavljati
kada ljudi koji ne znaju ništa o medicini i rehabilitaciji krenu dijeliti savjete i govoriti što bih trebao (rehabilitacija nakon MU/ moždanog udara nije ni malo slična rehabilitaciji nakon prijeloma ili ozlijede noge/ruke itd.). Moždani udar i lom ili išijas nisu ni slični, e da i migrena isto
- smeta mi jako što me ljudi ponekad gledaju kao stvar. Halo tu sam
- smeta mi naše pravosuđe, kriminalci u toplicam, a mi ne, smeta mi što su i ostale osobe s invaliditetom u položaju kao ja
- smeta me što i u bolesti postoji podjela na one koji imaju para i na one koji nemaju, na one s vezom i one bez.
Što mi ne smeta?
E to je već komplicirano pitanje.

23.10.2022. u 11:36 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 10.10.2022.

Krepo mi Dell

Često mi se ljudi jave s konstatacijom da im moje pisanje budi nadu. Prvo pomislim auu kud ja i nada, ionako sve će se loše završiti, ne sekirajte se. Ponekad pomislim da sam Himen, hm da li se piše tako nastrano ime junaka?, Betmen, Supermen, Spajdermen, a svi znamo da sam ja Kiborg. Kukati je najlakše nemam para, nemam žene, režije visoke. Za pare i sve i ostalo inako samo ponekad( stalno) kukam, a nema ih spajdermena i Gargamela mi.Jbte led koliki će biti račun za grijanje, e tu bi već mogao šlagirano pasti u depresiju. Nažalost nisam produktivan i doslovno mi krepao moj kapitalistički Dell ov laptop. Drmnio sam stari Hanin komunističko kapitalističko kineski Acer skoro lišen radne memorije i ostalih zahtjevnih kapitalističkih dodataka. Sad imam ogoljeni laptop koji je pljunuti ja, malo usporen i sporokužeći, ali radi. Brm brm kao auto s čokom je, treba mu malo da proradi. Nakon jedanaest godina šlagiranosti još sam malo treba i meni da proradim. E da neće bit muško, bit će automatik iz porodice ne čokaša.
Nego moja zbrkanost na koju ste već skoro navikli kod moždanog dolazi do potpunog izražaja. Kreneš piškiti i onda se sjetiš da bi mogao kakiti, pa piškiš i kakiš , a nemaš pojma što si pošao prazniti. Ono koja je definicija moždanog? Da prostiš na nekulturnosti sranje, kukanje, smijeh do suza. Jbte o čemu ovaj piše? Nemam pojma! Ae, počeo sam vježbati kat gore kat dolje. Jučer sam napravio 27 koraka. Nije samo isključio sam GPRS, ne dam da me gugl locira i transportira.U biti ako ima je da kat 17 stepenica ispada da sam otišao gore ili dolje bez povratka. Pošto mi je život turbo zanimljiv u rutini buđenje- ćokolino, ono na wc u, OBOJE istovremeno- čitanje vijesti- podapiranje- ručak - spavanje- malo vježbanja dudanja palca- centriranje zdjelice na i u kadi- pa večera za 5- pa čokolada- pa spavanje.
Planiram na klupicu da mi bude zanimljivije, ali reducirali su broj klupica i nema bakica. S kim da onda i koga da tračam? Ae, mogao bi svoje turbo sposobnosti. Obično kad se pročitam što sam napisao i vidim svoj pravopis pomislim Ajme meni nek sila bude s vama, nama i njima.

10.10.2022. u 21:34 • 0 Komentara • Print • #

subota, 08.10.2022.

Neopisivo

Ne neću o ročištu deset dana prije ročišta bolje je šutjeti. Kroz moje laprdanje sve mi ide ali od blabla ne ide ništa bolje. Nego o ćemu onda.
Prije dvanaest godina, već toliko bilo. Skočit ću kroz prozor, ovakav ne želim živjeti( Krapinske toplice). Bivša supruga tad je rekla. Hajde ne pokušavajući me s ničim spriječiti. Hajde idem! Nego možeš li me dogurati s invalidskim kolicima do prozora malo mi je daleko? Čak sam i prijevoz da se samozaskočim žicao B Mogu i to je i napravila. Kakva žena dogura te do prozora da skočiš. Ustao sam i nagnuo se kroz protor i uvidio jbte to je visoko, Razlijepio bi se kao pita. Sjeo sam natrag u kolica. Jel nećeš skočiti? E baš sad neću i nikad ni pomisliti više na to. Tako je moja samoskakačka katijera završila prije nego što je počela, a ne bi dugo ni trajala. Bilo bi sam bum tras R. I. P.
Bivša supruga učinila mi je dobro jednom rijeći hajde, očigledno ne poznajući moju obrnutu filozofiju. Dići ću se iz tih kolica telepatski sam joj rekao , i digao sam se. Gutati ću i gutam. Živjeti ću i živim.
Zamišljao sam Hanu kako me čeka na kraju hodnika i prohodao. Imao sam cilj, imam ga, imati ću ga. Davno želio sam stajati zagrljen pored kćer ovakav kakav jesam. Malo ih zbunim s svojim frizurama, ponekad pardon stalno sam djetinjastiji od njih.
Čak i razumiju moj kligonski. Hana zapali cigaretu i Hana kao i skoro svaki student kaže da tata ja pušim do sad sam sakrivala u grmu cigarete.
Kad mi je to rekla, a ja ponosan??? Iako sam svoje popušio počeo sam kupovati joj cigarete, a ne pušim, Nakon tjedan dana bilo je smanji malo ne mogu ja toliko pušiti. Zar hočeš da pušim kutiju dnevno? Uvijek sam protivan ali kad kćeri kažu tako je! Teu je dovoljno da strogo pogledam da opali plakati ili smijati se.
Besmisleno bi bilo kukati, ali uspio sam, pardon uspjeli smo.
Mnogi koji ne mogu zagrliti svoje znaju da je željeti i uspjeti u tome što bi rekli jedno riječi NEOPISIVO!

08.10.2022. u 11:43 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 03.10.2022.

Ženim se

Što si ne nađeš neku ženskicu, često me ljudi pitaju, ali postoji i primitivniji oblik istog pitanja " što ne dovedeš neku snajku kući?". Usput jedva sam sebe dovedem, a još pripadnicu boljeg spola. Hmm teška misija. Baš i ne vidim kad idem, kamo i kad idem. Tako sam neki dan se pogubio idući s autobusnog kolodvora. Pošto usporenim hodom ima jedno 98.7m do kuće+ 4X17 atepenica. Naravno ja sam umjesto preko avenije i turbo kružnog krenuo crvenom biciklističkom trakom prema Lidu. Tata gdje ideš?. Pa vidim i ja da mi je nešto poduže. Idem biciklištkom stazom i to nedjeljom kad Lidl ne radi, jerbo ne vidim. Još mi nije bilo jasno da li je kružni dislociran, a vidi se iz svemira.Na kraju me mi zbrajanjem pogrešnih koraka do kuće treba 187.9 m. Tea tati je sve crveno B Jadno dijete malo malo se s 12 pita tko je tu odrastao , a tko je tinejđer, tiktoker, snapčeter ili što več. Ja naravo. Još da dovedem ženskicu si neku , snajku ili što već Koliko mi je močna stvar vlastite prosudbe i percepcije mislim da bi doveo prije neku gorilu. E da kao muški feminist žene nisu stvari i to svi znamo, a još manje objekti. Ni ne kužim kako to funkcionira. Poštovana želiš li mi bit ženskica ili ti snajka ili hoćeš sam nom na mineralnu 2 deci pošto nema baš para,romantike niđe bez para. Još kad kažu da ti kuha, njeguje te. Jbte imam Glovo i dugoročni plan da se oženim s lutkom s ebaya, naravno onom bez čipa, ali s nije važno čim. Živa bi me pokidala do kraja i bojim se je nemam više garancije, Ne pada mi napamet imati neku ženskicu, ali hoću lutkicu iz izloga. Vid mi je poremetio percepciju pa lutkica moće ispasti lutak ili ženskica... B

03.10.2022. u 11:12 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 29.10.2022.

Svjetski dan moždanog

nedjelja, 23.10.2022.

Nedeljnje misli

ponedjeljak, 10.10.2022.

Krepo mi Dell

subota, 08.10.2022.

Neopisivo

ponedjeljak, 03.10.2022.

Ženim se

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo