Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Brodska jaja

Mislim da nema Brođanina koji bar jednom nije čuo ili vidio čuveni kamiončić. Krumpira, krumpira još malo pa nestalo. Orwell je svojevremeno nastojao potaknuti konkretnost i jasnoću umjesto nejasnoće. Srećom da je stvarnost dopadnija od knjige Svjetski rat Z; Max Brooksa sve sam manje siguran. Svijet se polako, ali sigurno pretvara u Orwellovu Životinjsku farmu.


Svinje znaju
Svijet se modificira kao da je krojen po potrebi svinja "Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih.". Jedino što svinje i psi imaju sve više, a građani sve manje. Pošto sam sa Slavonije 1 urbanog radničkog naselja u kojem 2022 e se cijepaju drva, a trava je taman dovoljno velika za ispašu. Neki dan nam je grad imao rođendan popraćen velebnim vatrometom, zbog kojeg sam iz straha da nas ne napadaju raketama skoro zaglavio u ormaru. Pošto moj stomak je u ekspanziji ignoriram čovjeka s kamiončića koji uporno iz dana u dan tvrdi da još malo pa nestalo. Sad kad je krumpir i iznad pet kuna zašto na Slavoniji 1 ne zasaditi par stotina kilograma, uostalom tu je i papirnato plišana roda koja ne nese ni jaja. Moj grad koji toliko volim da ublaži ovu inflaciju koja nas pogađa sve trebao bi solidarno s/za svojim građanima kupiti kokoši nesilice. Tek da imamo i pijetla bili bi napokon naselje po mjeri svih nas za svakog od nas. Pijetao bi sigurno bio zločinački likvidiran nakon prvog ranojutarnjeg kukurikanja.
Koja bi to tek bio narativ da na ulazu u Slavonski Brod pokraj rode tisuće turista dočeka farma s kokošima i jajima prihvatljive cijene. Turisti koji su tu, ali ih ne vidimo uvidjeli bi da su naša Brodska jaja ogromna. Još se neki dan dogodilo čudo HDZ je pobijedio mislim po prvi put na prevažnim izborima za Vijeće Mjesnog Odbora Plavo Polje. SDP po prvi puta nije uspio sastaviti devet ljudi da ima listu . Kažu bili su jako blizu da je sastave. Nemam pojma ni što ni tko je što u ime HDZ-a obećao, ali pobijedili su. Uvjeren sam da misle zeleno i da će naći neko mjesto za farmu na Slavoniji , farmu jaja za nas oko rode. Nemam pojma tko je budući predsjednik Mjesnog odbora, ali isto nemam pojma ni tko je dosadašnji? O važnosti izbora dovoljno govor da po prvi put nisam dobio ni sms da za nikog glasam. Hvala im na poštedi moga kineskog mobitela.
Neki dan susjedi su prigovarali što nam naselje nije pokošeno, da je zaraslo i neuredno. Taman sam pomislio da ćemo početi uzgajati zečeve, a ono danas toliko su obrijali travu da bi i zečevi ostali gladni. Zečevima ne trebaju demografske mjere, bilo bi ih na izvoz. Jedino su za sad stanovnici se samoizvezli. Očigledno ostaje nam jedino da pokažemo jaja, neka svi znaju kolika su.

20.05.2022. u 10:29 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pokidao sam hostel

Nemojte se brinuti nisam pukao, dobro možda malo. Ovaj vikend išao sam malo vidjeti stariju kćer s mlađom u Zagreb. Završili smo u redakciji sad hostelu gdje su digli Ivu Pukanića u zrak. Imao sam nekakve strahove da se ne srušim pred jednom od kćeri, anksioznost? Nikako nisam lik koji je sklon depresiji. Uspio sam hodati i po par kilometara bez vrtoglavica. Uspio sam, terapeutkinja mi je pomogla. Eskapade meni se dogode, ali sve rijeđe jerbo pod kontrolom su.
Tako na plus 30 i vlagom u zraku od ne znamo koliko posto završim u hostelu gdje jedino reciopcenerka govori hrvatski, a svi ostali engleski, njemački.. Soba u kojoj smo bili je bila dio redakcije.
Prvi put sam u životu vidio unisex kupatilo bez ključanice. Računajući na vlastitu prokuhalost odlučio sam se otuširati bez obzira što kupatilo nema klučanice ni ključa. Gol kao tek rođen od majke jedva sam se riješio robe s sebe bez da se polomim. Taman kad sam počeo ulaziti pod tuš u uniseks kupatilo ulazi neki anglosaksonac pristojan kakvi oni jesu. Hejjj h r u? Pogledao sam blijedo i pomislio was ist das. i naravno pristojno mu rekao bok, valjda bok nije skužio kao bog ili ti god. U sekundi sam ušao pod tuš, a ni šampona ni ničeg. Ono tuširati ću se kao fol , trebalo mi je cca 29 sekundi da pokidam tuš. Provirio sam otišao je bez pozdrava tipično hladno Engleski. U panici da se ne polomim kod oblačenja pokidao sam wc dasku.
Tea idemo na Švedski stol. Sišli smo a dolje nikog osim nas i par namaza. Tata ponijela sa Nudle skuhat ću si ih. Ja bih mogao kavu iz aparata ali mislim da u njega treba stavit šalicu. Ubacio sam tri kune i šalicu u aparat za kavu jedva. Kad sam stisnuo što želim, pa ispade čaša s kašikom u šalicu i u aparatu. Tea pomozi mi, opet radim cirkus. Dobro je u jedan dan hostela pokidati dasku , tuš, aparat za kavu..... Što da smo ostali duže? Još me taksista ubera s novim Audijem parkirao preblizu stupiću kod autobusnog . Natavno kad sam otvarao vrata onako pošteno sam ih otvorio upravo da se čuje zvek s tim stupićem. Dok smo čekali autobus priđe mi neki čovjek s pitanjem kad je čuo kako pričam. Jesi li ti Hrvat? Odgovorio sam da jesam. Priču kiborgu i kligonskom jeziku bila bi previše za raspravu s supijanim čovjekom. Nebi shvatio kao ni to da ja koliko god bio čudan i sulud imam svoj put. Da ne zaboravim u Muzeju čokolade počeo sam prati ruke tekućom čokoladom, malo sam se sprljal. Još da čitam što piše fontom 99 ne dolazi u obzir.

16.05.2022. u 22:44 | 0 Komentara | Print | # | ^

Oj ministre i premijeru

Poštovani
ministre Ovim putem Vam se obraćam kao građanin, ali i pacijent ove naše prekrasne i hrabre domovine. Od 2011 borim se za pravdu i svoje pravo da normalno živim. Tužio sam Brodsku bolnicu davne 2011, kad mi je mlađa kćer imala samo dvije godine. Zbog pravomoćno presuđene liječničke pogreške nisam mogao gutati više od godinu dana. Strašno je ne moći progutati kap vode na plus 40, sanjati sarmu., nošenje vlastite kćeri. Da se vratim u Brodskoj bolnici mi je liječen TBC koji nisam nikad imao što je vidljivo i u nalazima. Bolnica se pravdala da unutarnjom kontrolom nije ustanovljena greška iako su je vještaci s Medicinskog fakulteta višekratno potvrdili o čemu svjedoči i pravomoćna presuda po kojoj sam liječen od bolesti koju nisam imao. Nudio sam ruku i očekivao ispriku od ravnatelja Brodske bolnice, ali nisam je, niti ću je doživjeti. Znam ponekad je teško biti čovjek, ali ne moći normalno školovati diči vlastitu kćer je strašno, vjerujte. Ja sam sve što mogu poduzeo da ostanem čovjek, ali moram priznati sve mi teže ide. Nitko ni ne pita kako sam kao jedan obični mali građanin, koji više od svega želi normalan život. Naravno znam da je previše očekivati da komentirate sudske postupke, koji ispadnu nerazumno skupi za sve nas i one koji pune proračun ponajviše zbog tvrdoglavosti onih koje politika postavlja. Da ne bojim se nikog, jedini moj izbor je život. Poštovani ministre znate li da ni jedna osoba nakon što prestane biti akutna s moždanim udarom ; opp., dijagnoza G 81 gubi pravo na stacionarnu rehabilitaciju, znate li? Riječ je o ljudima koji su preživjeli moždani udar, a ne o brojevima ili biljkama. Ostao sam, pardon postao osoba sa 100% invaliditetom zbog liječničke pogreške, bez isprike. Znate to boli jako, drago mi je kad vidim očeve da nose vlastitu djecu. Vidite poštovani ministre ja to nisam nikad mogao. Kćer mi je narasla obilježena mojim sudskim procesom Živjeti s 1250 kn, sad 1750kn osobne invalidnine i biti ispod ruba nije Hrvatska koju želim za svoju djecu, niti ikoga. Ne želim se bojati nikog, ne želim ni osvetu , ali želim ljudskost koja se zove isprika. Nemam grobno mjesto, ali imam ponos koji nedam nikome. Ne želim biti slučaj, ali to jesam. Znate li da razni pravomoćno osuđeni kriminalci se rehabilitiraju u toplicama direktno iz zatvora? Ministre Vi ste prolazni, kao uostalom mi svi. Ne mogu Vas niti želim učiti redu o raznim nedorečenostima kojih ste i sami svjesni. Treba li sve postati afera da sustav reagira. Povjerenstva, okrugli stolovi, odbori koji im je smisao. Kao znanstvenika nadam se da ste svjesni da ipak postoji nada , nada zvana jednakost svih nas jadnih malih građana. Da ne duljim Brodska bolnica, razne sujete me ne zanimaju . Poslao sam sve u prilozima koje nadam se da čete istražiti i ustanoviti gdje je nestao čovjek , pardon isprika.
P.S.
Poštovani premijeru
legitimno višekratno izborno izabranom. Ne dvojim u Vaše uspjehe u pohvaljujem ih, ali uvijek postoji veliko ali. Kako se osjeća roditelj djeteta u potrebi kojem već preko dugi niz godina garantirate početak izgradnje nove Osnovne škole Milan Amruš u Slavonskom Brodu preko svojih „Brođana“ u visokoj politici. Naša budućnost, naša djeca nalaze se u neadekvatanom prostor za djecu s intelektualnim i fizičkim poteškoćama s strahom da im plafon ili zid ne padne na glavu, znate li? Kako se osjeća roditelj, pa i korisnici navedene škole kad vide da ispod obećanja i raznih projekcija nalazi se velika praznina. Roditeljima nije do kupovanja ratnih aviona, već sanjaju normalno odrastanje i školovanje vlastite djece uz sve nevolje koje imaju , zar je to previše?
Često se hvalite o brizi za najugroženije. Istina je podigli ste osobne invalidnine onima s najvećim stupnjem invalidnosti s 1500kn na 1750 kn, a osnovicu za izračun iste niste nikad podigli. To je prvi puta u četiri godine da ste invalidninu podigli za 20 ak%, a inflacija u istom razdoblju je puno veća. Mi znamo jer jedemo i pokušavamo živjeti od toga. Hvala Vam na brizi, ali na dotjerani smo do ruba. Znam da dio umirovljenika ima i nažalost manje. Vjerujte nismo prosiaci željni Vaše ni ničije empatije, ali tu smo ni nebu ni na zemlji. Imamo pravo glasa i pravo da si utvaramo da ćemo jednog dana svi biti jednaki bez obzira na invalidnost. Briga sustava o najpotrebitijima je posebno nepravedna, toliko da boli.
Uz veliku nadu i san bolje Hrvatske za sve nas. Postao sam osoba s invaliditetom, ali nadam se da ste svjesni jadnosti i svih oblika diskriminacije koji su nam svakodnevnica Srdačno Vanja Krnić

08.05.2022. u 09:46 | 3 Komentara | Print | # | ^

Masan sam

Kao revni " pacijent" redovito se kontroliram, taman kad završim s jednom serijom kontrola započnem drugu. Naravno kao pacijent koji ide bez veze redovito čekam u našem superbrzom banana zdravstvu na najobičniji pregled na koji znam doći i godinu dana unaprijed. Priznajem službenici me blijedo gledaju.
Nakon svih pregleda došlo je vrijeme za kontrolu krvi koju je doktorica odredila. Nisam ju čekao dugo " bez veze" čak su mi je sestra došla kući krv izvaditi i otuđila mi za kontrolu moje fiziološke i krvne sadržaje. Savjesni sam egrađanin kao kiborg, pa sam uvidio da mogu vidjeti vlastiti nalaz.
Doktorice malo sam masan, ali sve ostalo je ok!
Bogme jesi masan, odgovorila je doktorica bez latinskih naziva za masan. Da li si jeo što jaće prije vađenja krvi?
Pa nisam kad bolje razmislim, samo pečenku, a ono bijelo u pečenki obožava, i da pojeo sam čokoladu! Samo to pomislio sam da je to normalno tko još ne jede slaninu sapunjaru luk i pečenku za večeru. Shvatite to je dobro.
Moraš na dijetu, pa čemo opet provjeriti krv. Da , ali meni je indeks tjelesne težine savršem 184 cm i 78 kg. Prvo nisam mogao jesti, pa kad sam počeo s 41 kg na 78 i opet savršen mi je BMI.
Dalmatinska dijeta ti slijedi
Odakle mi sad orada, brancin, dagnje ili hobotnica. Dalmatinci jedu i Paški sir, pršut, stada janjića. Nisam se usudio pitati da li je isto to Dalmatinska dijeta.
Baš sam jučer dobio čokoladu koju mogu gledati, a bogme i ona mene gleda ovako masnog i mislim govori mi Pojedi me ja to želim B

05.05.2022. u 13:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ritual

Imam jedan ritual na Dnevniku bolesnika, a on je jednom godišnje dodavanje vlastitih godina, uz totalnu cenzuru oko uvođenja rubrike dodavanja vlastitih kilograma. Još uvijek smo društvo u tranziciji u kojem ne moraju svi znati da slobodno i bez restrikcija se mogu dodavati kilogrami. Psst, nitko ne mora znati, ali godine su matematika iz osobne u kojoj nema oduzimanja.Nemam več dugo ni sviječice iz opravdane požarne opasnosti. Jedina opasnost kod nas je politika i puknutost iste, pa se onda poslijedično nadovežu druge opasnosti koje proizlaze iz onih koji kreiraju opasnost u politci bili oni ADZ/SDP/ŠLJIVA/HRAST/ORAH drogirani ili ne.
Samo nam kreiraju opasnost u : birokraciji, glupim regulama, zdravstvu, socijali, privatizaciji, korupciji, kriminalu, pravosuđu, stožerima, poljoprivredi, svemirskim misijama, demografiji, da ponovim uhljebništvu.... Sve ostalo u našoj državi je savršeno, ali s spoznajom o problemima saznaš da nemaš pojma ni koliko imaš godina. Naprosto dobiješ još jednu dijagnozu koju mi uporno ne daju , a ona je ludara B

04.05.2022. u 12:03 | 0 Komentara | Print | # | ^

Hajde delaj

Tko se usudi stajati besposlen na pšeničnom polju
dok svuda oko nas nam maše zlatno zrno?
I svakom sluzi bogatun gazda kaže:
Idi danas na posao, hajde radi.


Tvrdite da ljudi po pozivu ne mogu dijeliti;
mladima i starima lažna prava i ideale o radniku nosite
Radnik je postao štijača, lopata, plug i magarac od vlasnika bogatuna
Njegovi mukom znoja i žuljeva potplačeni sati prebrzo lete.
Noć se bliži., hajde delaj.


Odagni svaku tmurnu sumnju u bogatuna koji te mulja i vješto laže!
Nijedna ruka nije tako slaba, ali ovdje bogatunu može svaka poslužiti.
Iako bogatunu trebaju jaki i zdravi.
On mora bit još bogatiji, hajde radi.


Nema vremena za odmor, dok ne zablista Slavonsko nebo,
dok duge sjene iznad našeg polja ne budu,
i radostan zvuk dolazi sa zalaskom sunca.
Sunce se vraća kad čuješ ponavljajuće jutarnje, hajde delaj.

01.05.2022. u 11:48 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 42. godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Do sad mi je pravomočno potvrđena i presuđena liječnička pogreška u mome slučaju nakon 11 godina, ali još nije gotovo.....
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo