Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Dovoljno je
Sve valute , naše i tu ma odakle god bile
Vode nas u otuđenost, ali potreba su.
Skupi auti, kuće, materijalno s porukom još, još i još
Um je opčinjen vlastitim bistvom, pokazivanem i dokazivanjem ni sami ne znamo kome.
Treba nam još još i još, ali bitno je da imamo.
Budimo se u jednom krevetu, ogoljeni od vlastitog jorgana.
Svjesnost jedina koju imamo je bio je lijepi ili je bio nočna mora.
Bio je san, san o autu, san o njoj, njemu. Kupit ću i san!
Fukare, drndaroši i razni političari nude ti san.
Ti sanjaš dok ga oni trpaju u svoj džep.
Budiš se i shvačaš gdje si.
Jedna soba, jedan auto, materijalno prolazi.
Bezuvjetno ti, ja, on ili ona ostaje i voli te.
Tu gdje god bio u što god imao.
Dovoljno je.
Živ sam života mi
Voliti svoju domovinu,
nepatvoreno iskonski i hrjeti bolje.
Živjeti čovjekoljublje i truditi se biti bolji
Volim je, ali ne ide ona s nekim ljudima dalje i natrag.
Za koga, za ćega navedenu ljubiti?
Svaki otok, njivum brdo ilipolje, ali isvakog čovjeka
O da volim ih, ali onda si mislim čemu to
Nepatvorenost i iskrenost vodi li u raj ili nešto nama podatno
Ne znam i ne želim znati.
Iskreno spoznajem da vjerujem da nevjerujem.
Nisam razočaran samo tražim osmijeh
Suze ne želim, ne radi mi oko i to ono lijevo
Ponekad plačem i mislim si kako dalje
Izbor je u meni i tražim ga.
Ne nisam desničar, ali lijevo mi ništa ne radi.
Eto upravo zato.
Ne znam igrati ni pisati po pravilima
Kažu nisi konzistentan i znate što?
Nisam, niti želim biti.
Ali
Živ sam, hehe, života mi
Kćeri su ja i drže me s par hravrih ljudi
Volim ih.
Hana i Tea to ste Vi moj život jedini za kojeg živim, živit ću, kao i moja majka za mene.
Nisam pjesnik, ali nisam ni književnik, nisam ni vjernik.
Čovjekoljublje me drži i mislim si često vodi li ono u nirvanu.
Pustio sam i puštam sve u blizinu sebe.
Molim uvijek bez predrasuda.
Kakav god bio ja sam samo obični Vanja.
Vrtuljak
Budim se i gasim se.
Upalim se opet i ugasim se.
Kao neki televizor kojem je iskopčana struja.
Gledam kako da je uključim i upalim.
Palim se i pokušavam se dići, ali.
To nisu moje noge ćije su
O tko god bio upali me, mrak je moj strah, upali me
Molim te, zar ne vidiš moju notornu borbu?
Postojiš li, kad mi dapustiš da se gasim.
Ne znam odgovore, ali tražim ih i ne mogu ih naći
Pomozi mi!
Kopati po vlastitom životu , preispitivati se, do kada i zašto pitam s ali ne kopa mi se samog sebe.
Moram, moram i svaki to dan ponovno to ipak radim.
Jupi levitiram u svojoj borbi na nebu i na zemlju , vrtim se gore dolje
Dobar, loš kakav god bio, gasim i palim se
Ne bojim se ALI to je život
Lažem da se ne bojim, ali utvaram si tražeći snagu.
Snaga moja su oći naše djece i one me bude,
Samo one mi kažu
Hej čovjeće budi tu kad god se gasiš upali se.
Nalazim kabl i palim televizor životai nastavljam.
Borba je svakodnevna i u njoj gubibim i dobivam ali ne ne nema pobjednika
Dobivam i gubim volju i tako u krug.
Život je vrtuljak koji me vrti, a ja ga volim.
Vrtimo se zajedno pa dok ide ide.
Zajedno smo.
13.02.2024. u 21:45 | 0 Komentara | Print | # | ^
