Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 26.02.2024.

Dovoljno je

Sve valute , naše i tu ma odakle god bile
Vode nas u otuđenost, ali potreba su.
Skupi auti, kuće, materijalno s porukom još, još i još
Um je opčinjen vlastitim bistvom, pokazivanem i dokazivanjem ni sami ne znamo kome.
Treba nam još još i još, ali bitno je da imamo.
Budimo se u jednom krevetu, ogoljeni od vlastitog jorgana.
Svjesnost jedina koju imamo je bio je lijepi ili je bio nočna mora.
Bio je san, san o autu, san o njoj, njemu. Kupit ću i san!
Fukare, drndaroši i razni političari nude ti san.
Ti sanjaš dok ga oni trpaju u svoj džep.
Budiš se i shvačaš gdje si.
Jedna soba, jedan auto, materijalno prolazi.
Bezuvjetno ti, ja, on ili ona ostaje i voli te.
Tu gdje god bio u što god imao.
Dovoljno je.

26.02.2024. u 18:02 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.02.2024.

Živ sam života mi

Voliti svoju domovinu,
nepatvoreno iskonski i hrjeti bolje.
Živjeti čovjekoljublje i truditi se biti bolji
Volim je, ali ne ide ona s nekim ljudima dalje i natrag.
Za koga, za ćega navedenu ljubiti?


Svaki otok, njivum brdo ilipolje, ali isvakog čovjeka
O da volim ih, ali onda si mislim čemu to
Nepatvorenost i iskrenost vodi li u raj ili nešto nama podatno
Ne znam i ne želim znati.
Iskreno spoznajem da vjerujem da nevjerujem.

Nisam razočaran samo tražim osmijeh
Suze ne želim, ne radi mi oko i to ono lijevo
Ponekad plačem i mislim si kako dalje
Izbor je u meni i tražim ga.
Ne nisam desničar, ali lijevo mi ništa ne radi.
Eto upravo zato.

Ne znam igrati ni pisati po pravilima
Kažu nisi konzistentan i znate što?
Nisam, niti želim biti.

Ali


Živ sam, hehe, života mi
Kćeri su ja i drže me s par hravrih ljudi
Volim ih.
Hana i Tea to ste Vi moj život jedini za kojeg živim, živit ću, kao i moja majka za mene.

Nisam pjesnik, ali nisam ni književnik, nisam ni vjernik.
Čovjekoljublje me drži i mislim si često vodi li ono u nirvanu.
Pustio sam i puštam sve u blizinu sebe.
Molim uvijek bez predrasuda.
Kakav god bio ja sam samo obični Vanja.


18.02.2024. u 20:16 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.02.2024.

Vrtuljak

Budim se i gasim se.
Upalim se opet i ugasim se.
Kao neki televizor kojem je iskopčana struja.
Gledam kako da je uključim i upalim.
Palim se i pokušavam se dići, ali.
To nisu moje noge ćije su
O tko god bio upali me, mrak je moj strah, upali me
Molim te, zar ne vidiš moju notornu borbu?
Postojiš li, kad mi dapustiš da se gasim.



Ne znam odgovore, ali tražim ih i ne mogu ih naći
Pomozi mi!
Kopati po vlastitom životu , preispitivati se, do kada i zašto pitam s ali ne kopa mi se samog sebe.
Moram, moram i svaki to dan ponovno to ipak radim.
Jupi levitiram u svojoj borbi na nebu i na zemlju , vrtim se gore dolje
Dobar, loš kakav god bio, gasim i palim se
Ne bojim se ALI to je život
Lažem da se ne bojim, ali utvaram si tražeći snagu.

Snaga moja su oći naše djece i one me bude,
Samo one mi kažu
Hej čovjeće budi tu kad god se gasiš upali se.
Nalazim kabl i palim televizor životai nastavljam.

Borba je svakodnevna i u njoj gubibim i dobivam ali ne ne nema pobjednika
Dobivam i gubim volju i tako u krug.
Život je vrtuljak koji me vrti, a ja ga volim.
Vrtimo se zajedno pa dok ide ide.
Zajedno smo.



13.02.2024. u 21:45 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo