Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Vrtuljak
Budim se i gasim se.
Upalim se opet i ugasim se.
Kao neki televizor kojem je iskopčana struja.
Gledam kako da je uključim i upalim.
Palim se i pokušavam se dići, ali.
To nisu moje noge ćije su
O tko god bio upali me, mrak je moj strah, upali me
Molim te, zar ne vidiš moju notornu borbu?
Postojiš li, kad mi dapustiš da se gasim.
Ne znam odgovore, ali tražim ih i ne mogu ih naći
Pomozi mi!
Kopati po vlastitom životu , preispitivati se, do kada i zašto pitam s ali ne kopa mi se samog sebe.
Moram, moram i svaki to dan ponovno to ipak radim.
Jupi levitiram u svojoj borbi na nebu i na zemlju , vrtim se gore dolje
Dobar, loš kakav god bio, gasim i palim se
Ne bojim se ALI to je život
Lažem da se ne bojim, ali utvaram si tražeći snagu.
Snaga moja su oći naše djece i one me bude,
Samo one mi kažu
Hej čovjeće budi tu kad god se gasiš upali se.
Nalazim kabl i palim televizor životai nastavljam.
Borba je svakodnevna i u njoj gubibim i dobivam ali ne ne nema pobjednika
Dobivam i gubim volju i tako u krug.
Život je vrtuljak koji me vrti, a ja ga volim.
Vrtimo se zajedno pa dok ide ide.
Zajedno smo.
13.02.2024. u 21:45 | 0 Komentara | Print | # | ^
