Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Molim crveni ruž
Slušam neku ženu što govori iz kutije zvane televizor u crvenoj majici s crvenim ružom i. Citiram :" Crveno nosimo u znak toga da je moždani udar iza nas i u znak oporavka". Bogme lijepo, pa gospođa u crvenom je drugarica. Meni ćesto ljudi dobace crveni, komunjaro, ali to me ni malo ne tangira. Tangira me instrumetaliziranje moždanog jerbo on nije prehlada koja prođe pa da svjedočimo Hej haj ja sam imao prehladu i sad je iza mene,Potpuni oporavak od težeg moždanog udara ne postoji. Gluposti su da se pacijent oporavlja godinu, a doslovno u prvoj godini nije bilo nikakvog oporavka. Jedino možemo govoriti o rehabilitaciji, ali ona traje traje i traje. Ono da dobiješ popizditis!
Naime hej haj ja sam imao moždani udar prije skoro trinaest godina i on je jedino u nalazu iza mene. Svaki dan živim s njim bez crvenog ruža i znam da je da prostite hebeno opak.Ok bit ću i komunjara ako on može promoći. Moćdani udar je stanje/ sranje s kojim se mora naučiti živjeti. Njegova boja nije lijepa crvenam već neka podla, nabijem ju.Otišao sam pogledati u ormar da li možda imam koju crvenu majicu pošto sam sve propisno umeljao. Našao sam jednu koja još nije meljava i uz isprepletene prste u slikopisu molim Vas moždani nije viroza, ali je stanje, koje promjeni, izmjeni doslovno sve od samog vlasnika moždanog, obitelji, govora seksa, probave, pijenja, jedenja i posljedično tome političkih i vjerskih uvjerenja. Nego ima li tko crveni ruž? Zašto? TREBA MI HITNO. 29.01.2023. u 19:58 | 0 Komentara | Print | # | ^
Ljubljana
Imao sam i imam šlagirani san kao Martin Luther King koji obitava tu preblizu papirnato plišane rodice. Sanjao sam jednakost, ali ona ne iđe sve dok postoje invalidi i INVALIDI, nego taj san ne iđe. Sanjao sam dobro nije važno što..., ali dobro napisati ću što. San je bio stvaran sanjao sam ok priznajem Amazonke. Ja sam s njima, a one lože vatricu da pripreme mene srednje pečenog kao dijetalni obrok. Probudio sam se sav obliven znoji. Zaključio sam potrovao sam Amazonke, naprosto me ne mogu provariti Ne iđem, , nisam probabljiv. Od tad nema Amazonki. Nije krivo more, kriv je san.
Sanjao sam da trčim maraton, da nemam obe lijeve u nogometu ali ne iđe ni to bez obzira na moždaniranost.Sanjao sam da sam dobar tata, ali Hana pati da ne padnem, Tea pazi da ne padnem. Tata držimo te. Sanjao sam kako ću ih svugdje voditi i krenuli smo. Sanjao sam se da ću biti tamo gdje je plavo svijetlo na slikopisu i USPIO SAM. IĐE ME
Sanjao sam i sanjam pravdu i tu je odmah iza ugla, sad ću proviriti, ali kružni tok je i dosanjati ću je po pol kružnog 09.01.2023. u 19:26 | 1 Komentara | Print | # | ^