Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 18.06.2022.

Politika je bip

Pisati za nekog ili navijati za neku opciju potpuno mi je strano i neprihvatljivo. Općenito odnos prema osobama s invaliditetom je sveden do toga da nam se svakodnevno daje na znanje da smo statistički nepoželjnija greška i to se bez imalo ustručavanja ne bojim napisati. Jesmo mi smo tu i uredno vjerujemo svakoj laži obećanju. Još čekamo vaučere ili inkasatore. O da mi smo ljudi ispod svakog dovedeni ispod svakog životnog ruba.
Dok god pišem pisat ću o osnovnoj školi Milan Amruš iako sam nisam nikad bio korisnik iste, niti se na bilo koji način po mene može odraziti izgradnja iste. Osobno sam otac i smiješno je i jadno 2022 e nadati se da škola doslovno ne padne na najpotrebitije.Svjedok sam periodičnih slavodobitnih lažnih obećanja izrečenih od strane Pere Čosića i našeg Brođanina Dragana Jelića( osobno mi pozitivnog pojedinca) koji je garantira da izgradnja škole ide postao on ili ne gradonačelnik našeg grada i da ne nabrajam dalje. Nije postao. Osoba sam koja nije imala invaliditet, ali tek kad sa sam postao uvidjeo sam koji su to zidovi s kojima se svakodnevno susrećemo. Boli uporno da nas lažete i to toliko i moram priznati uporno..
Gospodo iz HDZ a
Kad ti netko obeća nešto desetak puta, a ni lopatu ne zakopa pitaš se kao čovjek tko tu koga da ne budem prost. Pitao sam i grad tko tu koga, zašto korisnici osobne invalidnine žive ispod svakog praga. Mi gledamo Horvatinčića, Sanadera, pokojnog Merčepa i ostale pravomoćne osuđenike kako se mobilno kreću i rehabilitiraju,Oni to sve mogu dok su u zatvoru i političari šutite. Nažalost pitamo se što će biti s nama. Šutnja ubija, a mi šutimo. Zašto mnogi gradovi imaju razne dodatke za korisnike osobne invalidnine, a mi nemamo. Poslao sam sličan upit u grad i u ministarstvo. Grad je odgovorio, a pošto objektivno ne mogu sumirati bez oba odgovora za sad sumiram. HDZ ovci koga Vi zastupate? Milan Amruš treba našoj djeci , stoga gospodo stidite se. Pročitajte malo Konvencije o pravima osoba s invaliditetom za koji ste digli svoje humane ručice. Ne nije Vam neugodno uporno lagati nas s ruba društva , grada, ulice, zgrade, politike. Nemilosrdno nas lažete do kada?
Odgovor grada
- Što se događa s višekratno najavljenim početkom izgradnje Osnovne škole Milan Amruš za djecu s posebnim potrebama u Slavonskom Brodu? opp., Izgradnja gore navedene škole je godinama na čekanju. Nejasno je pod čijom je odgovornosti izgradnja iste?

-Nije nejasno pod čijom je odgovornosti izgradnja OŠ Milan Amruš“, kako navodite u
svom upitu, jer u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u čl. 142.
jasno piše kako se „u državnom proračunu osiguravaju sredstva za financiranje
školskih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave i to za rashode za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju
školskog prostora školskih ustanova za djecu s teškoćama“. Iako izgradnja navedene
škole, prema prethodno spomenutom zakonu, nije u nadležnosti Grada Slavonskog
Broda, Grad je izradio projektnu dokumentaciju za izgradnju nove školske zgrade
Osnovne škole Milan Amruš, osigurao građevinsku dozvolu i zemljište na kojemu bi
se ista izgradila. Podsjećamo, Grad je još 2013. godine uputio zahtjeve za
financiranje izrade projektne dokumentacije Ministarstvu regionalnog razvoja i
fondova Europske unije što je nadležno Ministarstvo odbilo pa je, bez obzira na takav
ishod, Grad samostalno odlučio financirati izradu projektne dokumentacije vrijednu
412.500 kuna (Brodsko-posavska županija je donirala 100.000 kuna), a dok je
osigurano zemljište za izgradnju nove škole tržišne vrijednosti oko 2,5 milijuna kuna.

Nakon što je Grad uputio više od 50 različitih dopisa i požurnica nadležnim državnim
institucijama, sredstva za izgradnju nove škole osigurana su u državnom proračunu
za 2020., 2021. i 2022. godinu i unatoč tomu natječaj za izgradnju još uvijek nije
raspisan. Žalosti činjenica što su djeca s teškoćama u razvoju bila dio izbornih
kampanja i političkih prepucavanja tijekom 2013., 2017. te 2021. godine. Ako se

vratimo na posljednje provedene lokalne izbore za gradonačelnika Grada
Slavonskog Broda i župana Brodsko-posavske županije, državni tajnik Ministarstva
rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i župan Brodsko-posavske
županije na jednoj od konferencija za medije istaknuli su kako će „otprilike za mjesec
dana biti raspisan natječaj za izgradnju škole, a sama izgradnja slijedi nakon što taj
natječaj bude proveden“ pri tome istaknuvši kako to „nije predizborno obećanje i ne
vidi zašto bi se sumnjalo u bilo koji način u to „ (svibanj 2021. godine).

U istom mjesecu te godine (25. svibanj 2021.) u Slavonskom Brodu boravili su i
ministar znanosti i obrazovanja, Radovan Fuchs, te ministar financija Zdravko Marić
koji su također istaknuli da će te godine biti raspisan i proveden javni natječaj o
izgradnji nove školske zgrade OŠ „Milan Amruš“. Sukladno svemu navedenom, daje
se zaključiti kako vlasti Republike Hrvatske ne provode zakon koji su i sami propisali.

- Osobe s invaliditetom nažalost nemaju pristup u pojedine obrazovne ustanove. Postoje li podaci i koji su o prilagođenosti škola/ ustanova koje su korisnici proračuna grada Slavonskog Broda ?
- Koje su financijske i ostale pomoći za osobe s invaliditetom da ostvare svoje pravo na obrazovanje , jednakopravnost i mobilnost u svakodnevnom životu?

-Gradske osnovne škole sve su prilagođene osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti, a Grad Slavonski Brod osigurava pomoć osobama s invaliditetom u brojnim područjima. Naime, sva djeca s teškoćama u razvoju imaju pravo na izravan upis u dječje vrtiće te osiguran besplatan boravak u istima, a kroz projekt FIT KIDS osigurane su im besplatne sportske i rekreativne aktivnosti s ciljem njihovog uključivanja u društvo i promicanja ravnomjerne zastupljenosti u društvu. Nadalje, Grad financijski pomaže rad Dječjeg vrtića Cekin te financira prijevoz za djecu s invaliditetom koja odlaze u Cekin na terapije te liječničke preglede. Svoj djeci s invaliditetom osigurani su pomoćnici u nastavi i u programima dječjih vrtića te besplatni udžbenici i radni materijali te prehrana u osnovnoj školi.

Grad Slavonski Brod redovito financira rad udruga iz područja zdravstva i socijalne skrbi koje svojim programima i aktivnostima poboljšavaju kvalitetu života osoba s invaliditetom te je u stalnoj komunikaciji i surađuje s povjerenstvom za osobe s invaliditetom. Kroz sufinanciranje programa udruga Grad također osigurava mobilnost osoba s invaliditetom te im omogućuje pohađanje programa i aktivnosti u organizaciji udruga Loco-Moto i Inkluzija, ali i drugih koji imaju takve potrebe.
Osim toga, Grad u proračunu osigurava i sredstva za prilagodbu stambenog prostora osobama s invaliditetom kao i nabavu opreme za pomoć u svladavanju obrazovnih sadržaja.
Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života. Svaka obitelj, kao i svaki roditelj koji ima nekog u obitelji s bilo kojim oblikom invaliditeta isto ga živi svaki dan, kao što i naša djeca ga ni kriva ni dužna žive. Na koji način da ja odem od papirnato plišane rode do Šestinca i prijatelja? Otići do Petnje je samo san predaleko je.Mobilnost u koju se svi zaklinju nemamo je. Nismo mi krivi, što smo tu gdje je jesmo. Vi ste političari koji nam dajete smiješak, a da se mijenjamo? Da imate dostojanstvo gledali bi u pod. Ostaje upitno i egzaktno gdje je u Vama nestao čovjek u promišljanje i spoznaju da nemamo pojma koga zastupate. Jedino znamo da vlastiti džep jako dobro zastupate. Naravno nadam se da će u sljedećoj kolumni biti odgovor ministarstva, ako ikad dođe. Rok je prošao, ali uvijek postoji akademska četvrt, dan , mjesec, godina ili što već.

18.06.2022. u 11:54 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 15.06.2022.

Ostati svoj

Život je sreća, veselje, lijepi trenutci pa se isprepleće tuga, gubitak, loši trenutci. Sve je to život nastaviti živjeti je uspjeh. Svatko se pita da li se život bip bip zajebava sa mnom, pa i ja na svom klingonskom ? Iskreno nemam pojma što si kažem. Još nisam susreo kiborga za sugovornika koji tečno kao ja govori klingonski. Molim ga da mi se javi..
Razni gubitci koji me susreću na mome putu od točke a do točke b ( života i smrti) su kao dobra zajebancija od Miljenka Smojea. Praznoća nakon svakog gubitka je ogromna. Rastava sam mislio da je najgori mogući trenutak moga života. Ostavljenost,napuštenost koja mi je dala osjećaj da sam ćuko i ti pas napušten od svih. Hrabri ljudi stali su uz mene kad sam se odlučio boriti za ljudskost i našu djecu. Namjerno uvijek pišem naša djeca zbog toga što smatram da djeca ne mogu biti predmet trgovanja kao stvari. Umalo se to dogodilo, ali bivša supruga i ja smo u sebi našli ljudskost za razliku od bešćutnih institucija. O da dokazao sam da mogu biti ravnopravni roditelj kao tata s invaliditetom. Rekli su da to nije dobro za djecu, a da ih nisu ni pitali, Uspjeli smo i odgajamo Hanu i Teu na koje sam/ smo ponosni do neba. Da su naša djeca posebnija ili pametnija od druge. Nisu , kao ni ja. Posebne su kao svakom njegova djeca. Nemaju nikakve predrasude prema različitom i različitosti. Uostalom imaju "čaču" koji je ono što bi se reklo podosta drugačiji. Što da radim da plačem zbog toga što ne mogu trčati. odrezati nokte na desnoj ruci, pričati hrvatski. E bogme neću plakati, jerbo mi ne radi lijevo oko. Molio bi svakog zainteresiranog donora da mi daruje paletu umjetnih suza da se isplačem do bola.
Nisam lik iz bajke, nema bijelog konja, a i princeza mi utekla. Konj je plemenita životinja, nažalost mnogi ljudi se ponašaju kao "konji". Pandaka sam već opjevao, on spada među ove s navodnicima. Gubitak tate me potresao ono pravo iskonski. Osobno mislim da smrt ne postoji, te da je on tu samo u drugom smislu. Čak i u njegovom "odlasku" pojedini ljudi su se pokazali jako veliki, a neki manji od najmanjem mišića iz najveće rupe sklonog samozatrpavanju i stidu nad vlastitim postupcima za koje vjerujem nema pojma da ih čini.Moj tata je bio i uvijek će biti moj ponos. Znam da me čitaju mnogi koji imaju u obiteljima oboljele ili su sami. Ljudi volite se i cijenite svaku žrtvu koje bližnji podnosi zbog Vas. Znam da je teško biti čovjek, a još teže je to ostati Uvijek nas ima svakakvih, a najmanje hrabrih koji će ti u oči reći što misle. Ima i takvih koji se ne kriju iza vlastite dvoličnost, samodopadnost, kompleksa ili ne znam čega. Ima ih i hvala što postojite, a mišići odite u vaše rupice i samozatrpajte se :)
Jbte sam ću sebe rasplakati :)

15.06.2022. u 12:29 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 08.06.2022.

Ostati svoj

Razmišljajući koliko mogu na svome klingonskom jeziku bez simultanog prevoditelja. Vadim se moram priznati na neuroplastičnost mozga, ali džaba mi to. Moje dvije polutke mozga digle su Kineski zid između desničarske i ljevičarske polutke. Vlastita smrdanost me projicirala ono što bi rekli osobu s totalnim invaliditetom. Da ga imam više ne bi valjalo. Neka hvala više!
Gubitak
Osobe s invaliditetom osuđene su na tuđu pomoć u sveprisutnoj jadnosti lokalno seljačko državne politike. Pitam se da li ste se ikad zapitali što se događa s nama kad izgubimo najmilije, a to su većinom naši najbliži srodnici? Njihovim odlaskom gubimo svoje, noge, svoju mobilnost. Ostaje nam točka u koju gledamo i mislimo da je tu s nama. Iako svjesnost o prolaznosti svih nas je dio nas. S druge strane kako je roditelju koji ne zna što će biti s njegovim djetetom nakon njegove smrti? Ustajati se s tim svaki dan i doslovno izgarati iznutra jednako je strašno i samoj osobi s invaliditetom i njegovom roditelju. Uklapajući se u ovo sivilo postajemo upravo mediokriteti, a to bar ja ne želim što bi tekli bi pod razno. To mi moj narativ ne dopušta i odbija poslušnost. Prednost moždanog udara je što te garantirano neće slušati ni vlastiti mozak. Kad malo bolje razmislim taj sam.
Osobe s invaliditetom osuđene su na ignoriranje, pa ni krivi ni dužni postajemo duhovi koji jesu tu. Na kavi smo većinom samo gledatelji bez plaćene karte iz jednostavnog razloga što zahvaljujući vlastitoj invalidnosti naše bistvo ostaje ne primjereno. Uostalom biti na „ignore“ ponekad je zasluženo, ali ponekad bi vikao „Ju hu tu sam“. Onda ti se dogodi bum i umru tvoje ruke, noge, kuhar i ostaje ti samo točka u zidu s u upitom „Što sad i kako dalje“. Sebično bi bilo misliti samo na sebe. Uostalom upravo osobe s invaliditetom nepatvoreno Vam daju svaki smiješak za razliku od političara koji nam daju onaj pravi patvoreni osmijeh uostalom tu su zbog nas. Gdje je O Š Milan Amruš recite njihovim roditeljima , pa i samoj djeci bez gledanja u pod tog Vašeg osmijeha, gledajte u oči, molim lijepo.
Kako je je djetetu s 100 % invaliditetom kad mora u dom sa svojih tridesetak godina i s cimerima od preko osamdeset. Kako je bilo kome raditi crtice preminulih cimera zbog starosti. O roditelju trebalo bi se brinuti dijete. Što kad je obrnuto kao kod mene. O da ja hodam i brišem guzicu desnom rukom, lijevom ne mogu pogoditi. Kako je živjeti ispod ruba. Dragi moji političari mi to znamo. Ovu kolumnu posvećujem svome tati koji je bio moje noge i ruke. Hvala ti tata. Nadam se ne ponekad nego stalno da je ovo društvo kao i naš grad spremno da prihvati da smo mi tu i da nam omogući bar neki oblik ravnopravnosti . Život svih nas je prolaznost, ali vrlina je da ne šutimo i omogućimo da svima nama bude bolji. Samo jednakost i ništa više. Slati brojne upite u grad, razna ministarstva je moja obaveza bar tako mislim. Nekad dobijem odgovore, a a većinom sam na čekanju. Lopticu nisam nikad prebacivao osim one imaginarne s lijeve na desnu polovicu svog nesmrdanog dijela smrdanog mozga. Ako Vas baš zanima osobe s invaliditetom su odlično kao levitirajući NLO konstantno ni na nebu ni na zemlji.

08.06.2022. u 19:39 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 06.06.2022.

Tata moj

Moj tata bio je izniman čovjek.Kao svaki čovjek bojao se smrti, ali nikad to nije rekao.Djeca, moja mama, obitelj i ja smo mu bili sve i znam da bi želio da idemo dalje.On će uvijek na svoj način biti s nama.Fizički ne ali uostalom kad sve zbrojimo u životu uspjeli smo ako imamo lijepe uspomene i sjećanja.Ja ih imam hvala ti tata na tome.Hani, Tei, mami, rodbini, prijateljima i meni uvijek češ biti tu.Vole te sve tvoje cure i ja, tata moj B

06.06.2022. u 09:29 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 18.06.2022.

Politika je bip

srijeda, 15.06.2022.

Ostati svoj

srijeda, 08.06.2022.

Ostati svoj

ponedjeljak, 06.06.2022.

Tata moj

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo