Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 14.11.2024.

Zemlja betona i snova

U zemlji što ponosno prava promovira,
Osoba s invaliditetom jedva životari.
Rampu ti postave, ali na treći kat
Jer tko bi još mislio – zar nisu svi za rat?

Liftovi škripe, al' bolje ne traži,
To je luksuz, rekli su birokrati naši.
Aktivno radimo, sustav je jak!
Kažu dok brišu prašinu s zakona – mrak!
Vidite dakuhalo za kavu radi, strpljivo samo.

Kad treba pomoći, svi mašu s bine,
Ali u proračunu za vas nema ni centa.
Invalidska naknada? Ha, prava je šala,
Dovoljna taman za kruh i dva mala.

"Uključivost želimo, integracija je hit!"
Ali vozilo javno – gle, nema vrats ulaznih ups .
Škola za sve? Posao snova?
Ma to su vam bajke iz radnog plana nova.

A ti si hrabar, još dišeš i možda hodaš,
Dok politika spava i budućnost magle nam prodaje.
Jer invaliditet nije tema za slavu,
Već fusnota u vijestima o izbornom pravu.

No narod zna bolje, smijeh nas spašava,
Satira politike dušu i srce oporavlja.
Jer dok čekamo promjene, bar znamo se smijati,
I uz inat u duši – pravdu dočekati

petak, 08.11.2024.

Snaga nas samih

Korak po korak, ništa naglo,
svijet se gradi iz jednostavnih stvari.
Ruke što stvaraju, misli što vode,
ovo je moj put, kakav god da bude.

Granice? Samo riječ na papiru.
Život u meni uvijek traži mjeru.
Ponekad stanem, ali ne zastajem,
pogledam unatrag, vidim gdje pripadam.

Ne trebam sažaljenje, niti pljesak,
već dan što nosi priliku, čist zrak.
U tišini stvaram svoje pobjede,
jednu po jednu, bez velike pompe.

Prihvaćam borbe, učim iz njih,
snaga ne dolazi bez znoja i truda.
Invaliditet nije ono što me čini,
to su odluke, djela i vjera u sutra.

I zato, ne gledaj me s visoka ni s dna,
jer ja sam svoj, cijela priča, a ne stranica.
Život je moj, kakav god bio,
i dok dišem, nikad nije promašio.

utorak, 05.11.2024.

Kad zatvorim oči

Sloboda pokreta san je što plamti u meni,
tijelo me sputava, ali duh ne pamti
te okove nježne, što me vežu k zemlji,
jer kad zatvorim oči – ja sam slobodan, cijeli.
Vidim otoke, skriveno blago,
polja cvjetna, polja lavande i maka što šire se blago,
brda visoka, horizonte bez kraja,
u tom beskraju hodam, bez staza i sjaja.
Nestaju granice, prostor se širi,
u tom svijetu duše ništo me ne smiri,
noge su lake, korak je tih,
kad zatvorim oči, slobodan sam i tih.
Gledam ljepotu, osjećam sve,
mirisi cvijeća u meni se spletu,
i svaka stopa vodi me dalje,
dok hodam u snu, bez boli, bez sjene.
Tijelo možda miruje, stisnuto, skriveno,
ali um leti, sve je slobodno, snovito,
kad zatvorim oči, tu nestaju okovi svijeta,
i hodam u slobodi, gdje ništa me ne sputava.

nedjelja, 27.10.2024.

Ne želim nikome pripadati

Ne želim nikome pripadati
Ne želim nikom pripadati,
osim kćerima, krvi mojoj,
u njima zrcalo svijeta sja,
one su moj svijet, moj dom, moj spokoj.
Ni komunistima, ni nacistima,
ni fašistima, daleki svi,
u njihovim riječima nema mira,
ja pripadam samo njima, kćerima svojim.
Neka me nose valovi vjetra,
slobodan, čist, bez lanaca sjaja,
neka me vole, razumiju, čuvaju
one što znaju tko sam i bez odraza.
Jer svaka riječ, svaka borba tuđa,
prazne su riječi, zvukovi što se ruše,
a one, moje kćeri, što sa mnom dišu,
moj su jedini zavjet, jedina duša.
Njih čujem, njih vidim.
One su ja.

utorak, 22.10.2024.

Neposlušno stopalo

Stopalo moje, ti živiš po svome,
Kad korak pokušam, ti kreneš u stranu.
Savijaš se, uvijaš, ko da me ne čuješ,
Kao da u tijelu ne pripadaš više.
Fleksija te vodi, al' ne tamo gdje treba,
Kao da ples igraš, dok tijelo ne zna.
Korak postaje borba, svaki je težak,
U glavi želim naprijed, a ti vučeš natrag.
Gledam te kako kriviš putanju mog hoda,
Bez ritma, bez reda, samo tiha svoda.
Svaki pokušaj da te vratim k sebi,
U tebi je nešto što ne da ti da slijediš mene.
U glavi, u srcu, sve je jasno,
Ali ti, stopalo, igraš igru kasno.
Izvijaš se u smjeru koji ne tražim, i koji samo ti znaš
Borim se s tobom, ali nikad ne popustim.
Jer možda, jednom, u trenutku tišine,
Slušat ćeš me opet, kao prije moje sudbine.
Dotad ću te pratiti, korak po korak,
I čekati da opet postaneš moj oslonac,a ne štap.

srijeda, 16.10.2024.

Veseljem kroz bol

U tišini jutra, dok sunce se budi,
Moje tijelo umorno, ali srce još ludi.
Lijeva ruka ne čuje, noga ne korača,
Al' duša pleše, ne zna što je plača.

Moždani udar donio je tamu,
Al' u meni tinja neugasla plamu.
S osmijehom na licu, kroz bol i strah,
Koračam naprijed, osjećam Božji dah.

Veselje tražim u svakom trenutku,
I kad padnem, dignem se na ljutku.
Jer i kad tijelo klone, duh je jak,
S ljubavlju i vjerom, život je lak.

S lijevom šakom ne mogu više pisati,
Al' desna mi daje snagu, mogu disati.
Noga možda miruje, ali ne i ja,
Jer u srcu nosim pjesmu, ona ne prestaje da sja.

Kroz bol i borbu, ja nalazim smijeh,
I kad dan je težak, u meni je grijeh
da se predam, da izgubim sjaj,
Jer život je borba, al' uvijek je raj.

Oduzetost me ne može slomiti,
Veselje me može kroz tugu voditi.
U meni je snaga, dublja nego bol,
Kroz bolest, ja plešem, veselje je moj stol.

ponedjeljak, 14.10.2024.

Pismo životu

Dragi Živote,
Pišem ti jer smo, ajmo realno, već neko vrijeme u jednoj čudnoj vezi. Ti mene vučeš, ja tebe vučem, ali nikako da uhvatimo isti ritam vučenja za onu stvar. Kao kad pokušavaš s nekim plesati valcer, a ispadne ti breakdance s obe lijeve noge. E, pa sad je vrijeme da te pitam jednu stvar: zašto ne mogu biti zdrav jedan dan? Jedan jedini, to je sve što tražim! Ne tražim da postanem Superman ili da letim, samo da mogu ustati iz kreveta bez osjećaja kao da me vlak pregazio.Ne
nisam invalid ničiji, ipak sam osoba koja šuti i radi po svome. Dopadno li nekom bilo ili ne, zaboli me.
Možemo li se dogovoriti da za jedan dan budem zdrav kao dren? Obećavam da neću zloupotrijebiti tu privilegiju. Neću trčati maraton niti se prijaviti za triatlon. Samo bih prošetao, popio kavu u miru, možda se čak i nasmijao (onako pravo, iz trbuha, ne ono klimanje glavom kad ti netko ispriča loš vic). Sjeo bi bez straha da će mi ispasti plomba, da ću pasti, da će me pogoditi raketa...
Ima tu još jedna stvar. Znaš te ljude živote koji uvijek obećavaju da će ti pomoći? One što ti govore: "Joj, samo ti se javi, tu sam za tebe!" A kad ti stvarno treba pomoć, odjednom ih nema nigdje, kao da su nestali u Bermudskom trokutu. "Ma zovi me, kad god trebaš," kažu. A kad ih zovneš, odjednom postaju vrhunski stručnjaci u izbjegavanju poziva, laganu i obmani.. Ulizuju se, lažu da su uvijek tu, a ti ostaneš sam sa svojim problemima... i naravno, sa mnom. Živote postoje i izuzeci, ali narcisoidno bi bilo mislit da Zemlja nije ravna i da se ravna ploča vrti oko meneHvala ti što mi barem ti nikad ne lažeš – kad odlučiš da se osjećam kao da imam 100 godina, držiš se toga dosljedno. Cijenim dosljednost, stvarno.
Tako da, dragi moj Živote, moj partneru u ovom našem kaotičnom plesu, možeš li mi dati samo jedan dan zdravlja? Znaš ono, da ne zovem doktore, ne tražim čajeve po internetu i ne razmišljam o tome što će se sljedeće na meni pokvariti? Bit ću zahvalan kao pas kad mu daš keks, a neću ni tražiti drugi dan. Samo jedan, da me podsjetiš kakav je osjećaj biti potpuno funkcionalan čovjek.
Eto, razmisli o tome, pa se čujemo. I nemoj mi slati one "ulizice" s praznim obećanjima. Samo zdravlje. Na jedan dan. Može?
Tvoj Vanja

četvrtak, 10.10.2024.

Žulj i patika

Na nogu mi dođe žulj,
Od patike ko da je čuk,
Svaki korak, pravi muk,
Al' ja hodam, ko neki junak luk!

Kad patika krene, baš ne valja,
Cijeli svijet mi se izokrenja,
Šepam lijevo, šepam desno,
Ma tko me vidi, zove me "kresno."

Mislio sam, moždani je bio hit,
Sad svaka bolest je moj svit,
Al' ni žulj ne može me srušit',
Kad već mogu s tim i po svijetu kružit'!

Život je takav, ništa novo,
Žulj ili moždani – sve je to slovo,
Nasmijem se i dalje koračam,
U patikama lošim, al' srcem jača'm!

srijeda, 09.10.2024.

klik klik

U meni gori vatra što ne gasne,
dok padam i dižem se, srce mi se stisne.
Svaka prepreka, svaki zid što stoji,
ne može slomiti ono što se u meni kroji.
Koraci su teški, ali put je moj,
nosim teret, ali u njemu rastem, kao vojnik svoj.
Borba nije kraj, već početak novi,
u tami se rađaju snovi što vode svjetlosti novoj.
Ruke mi drhte, ali ja ih ne krijem,
u svakoj slabosti snagu još uvijek snijem.
Jer borba je ples, i ja znam ritam, a ritma nemam
ne predajem se lako, srce mi uvijek kuca tim tempom bitnim.
Klik klik
Svijet može biti oštar, grube su riječi,
al' u meni je tišina koja jača i liječi.
Za svaki pad imam novi ustanak,
neće me pokolebati, ni vjetar, ni taman oblak.
Borim se za svaki dah, za svaki san,
ne pristajem na manje, jer snaga je moj plan.
I kad mi svijet zatvori vrata pred licem,
otvorit ću prozor, i poletjeti s vjetrom na krilima, kao ptica s šestog kata.
Jer borba nije znak slabosti,
to je krik snage, to je jeka hrabrosti.
U svakom udarcu kuca moje ime,
i borit ću se, jer život je moj i samo moje vrijeme

utorak, 01.10.2024.

Smijem se

Moždani udar? Ma, to je šala,
Kao da mi život šalje neku paletu kriptiranih poruka.
Oduzeto tijelo, ali srce je skoro cijelo,
Nešto se čuje klik klik , radi zalisak
I duša se smije, smijeh nije nesti mi nije smio.
Smijem se
Ruka ne sluša? Ma, neka se odmori,
Ja ću s njom kasnije, kad volja je vrati.
Noga se spotakne? Pa neka se klati,
Ja se smijem životu, ne dam se zadrti!
Smijem se
Oporavak traje, ali svaka minuta postala dan mjesec i godine.
Nova je šala, nova lekcija ljuta.
Kad padnem, ustajem, kao feniks iz praha,
I kroz sve to nosi me životna snaga.
Smijem se
Humor je moj, i kad sve stane,
Jer tko se smije, taj bolje planu stvori.
Borim se hrabro, svaki dan iznova,
Jer ja sam prvak, moja volja je moja i ne pozna defetizam
Oduzetost? Ma, to je privremeno st(R)anje,
Snaga će doći, samo čekam na promjene.
A dotad se smijem, i borim se glasno,
Jer život je igra, a ja igram strasno!
Nemam pojma što, ali igram
Upravo zato!
Svaki je dan nova prilika mala,
Da dignem se opet, da životu kažem hvala.
I kroz smijeh i šalu, ja nosim tu borbu,
Jer ja sam fiktivni junak, u vlastitom snu!
Nisam jedini ima puno junaka, osvrnite se.
Smijem se

ponedjeljak, 23.09.2024.

Sjena laži

Kad bol se spusti, a tijelo zatrese,
Kad duša vapije za malo topline,
Najbliži dolaze, osmijeh na licu,
Al’ iza maske skrivaju tišine.

Lažu te slatko, s obećanjem blagim,
Govore "tu smo", a pogled im bježi.
Gledaš im ruke, čekajući pomoć,
Al' osjećaj gorak u grudima leži.

Kad novac i nasljedstvo postanu tema,
Ljubav se suši, postaje sjena.
Bližnji te gledaju, ali srcem praznim,
Kao da čekaju trenutak tvoj posljednji.

Riječi im šuplje, hladne kao zima,
A ti u toj boli, stojiš sam s njima.
Nadaš se ruci koja će te dići,
Al’ ostaneš s lažima, u toj hladnoj tišini.

Nasljedstvo, kažu, nije sve,
Ali kad si slab, onda sve se vidi.
Njihove maske padaju, istina prođe,
A tvoj život u lažnoj sjeni tone.

Ipak, srce tvoje nek istinom diše,
Jer vrijednije je od zlata i blaga.
Oni neka nose laži na svojim leđima,
A ti ćeš iz ove tame izaći s pravdom i snagom.

petak, 13.09.2024.

Prolaznost

U tišini dana što prolazi tiho,
Vrijeme teče k'o rijeka u snu,
Svaki tren nosi novo svjetlo,
Prolaznost je dar, to znaš u srcu.

Listovi padaju, al' proljeće stiže,
Sve što nestaje, opet se rađa,
U svakom koraku, sreća nam bliže,
Jer život nas vodi u nova saznanja.

Nebo se mijenja, oblaci plove,
Svijet u promjeni, nikad isti,
Ali u tom plesnom zanosu života,
Ljubav i radost, uvijek su čisti.

Prolaznost nije kraj, već novi početak,
Svaka promjena rađa novu nadu,
U tom vječnom ciklusu, krije se sreća,
Prolaznost je pjesma u zlatnome radu.

Smij se vremenu, dok ti prolazi dan,
Jer u svakom trenu, skriva se plan,
Prolaznost je blaga, puna milosti,
S njom dolazi mudrost i svijetle radosti.

četvrtak, 05.09.2024.

Kako je biti – osoba s krilima

Ponekad se pitaju: "Kako ti je biti?"
Kao da je život samo pitanje sniti.
Gledaju me očima, punim upitnika,
a ja se smijem – živim bez vodiča.
Nekad je put neravan, kamenje i rupa,
ali meni to ništa – život je uvijek hoda samnom.
Jer svijet gledam drugačije, s visine i dna,
a svaki korak, bilo koji, uvijek je moj ispunjen san.
S nogama letim, koraci su krila,
nema prepreke koja nije smiješna bila.
Lift se pokvari? Eh, nema veze,
pronađem drugi put, pa stignem brže.
Štap u ruci? Meni to mač je pravi koji ne želim,
Kažu bit će ti s štapom lakše, ali dida još nisam
U svakoj bitci, u svakoj borbi,
moji su udarci skori točni i čvrsti, .
Koliko mene je udario, toliko ja njemu vratim.
Kvit smo
Ne gledaj me empatično, nije mi to stalo,
jer ja sam ratnik, i kada sve je malo.
Možda ne hodam što te briga?
, možda vidim kroz mrak,
al' sve što trebam, nosim u srcu jak!
I tako ja letim, kroz svijet svoj vedri,
bez granica, bez straha – samo nebo plavi.
Kako je biti? Pa biti je biti –
ja sam osoba s krilima, spremna dalje ići.
Da nisam čudan kakav jesam
Vanja nebi bio.
Stupam različito od drugih
Da sam isti bio bi neuklopljiv, što i jesam,

subota, 31.08.2024.

Vic

Udar me pogodio, nisam ni znao,
Kao da me vlak preko mene prešao, samljeo me.
Jedna strana lica, k'o od gline napravljena,
Ruka lijeva ne sluša, kao da je drvena.
Doktori su trčali, svi se uzbudili,
Ja u bolnici, oni me proučili i pogrepno zaključili
Rekoše mi: "Nema šale, ozbiljno je stanje,"
A ja pomislih: "Dobro je, bar nije kihanje."
Vježbe su počele, kao da sam u cirkusu,
Ruke gore, noge gore dolje, osjećam se u cirkusu.
Govorim polako, kao da učim prvi put,
Ali u sebi mislim: "Neće mene ništa zaustavit'!
Terapeut me gleda, bodri me na svakom koraku,
Ja se smijem i slina mi curi, jer opet hodam, ali malo u mraku.
I svaki dan, sve sam bolji, tijelo se vraća,
Sad već mogu sam do WC-a, što je velika stvar, ju hu!
Smijeh me drži, humor me liječi,
Pa i kad se sjetim, ništa me ne spriječi.
Mozak se buni, ali srce je jače,
Zajedno ćemo, rekoh, proći sve ove nedače.
Sad hodam, pričam, i smijem se opet,
Preživio sam udar, sad sam k'o novi cvijet.
I dok prolazim kroz život, s osmijehom na licu,
Znam da svaki dan živim kao da je u vicu!

subota, 24.08.2024.

Stanje i sranje

Bolest je stanje, kažu mi svi,
Al' ja znam, to je sranje, zar ne vidiš ti?
Tijelo te slama, um ti se bori,
Dok dan za danom, snaga se troši.

Prokleta bol, što u meni traje,
Svaki korak težak, svaki uzdah staje.
Život mi baca prepreke teške,
Stanje zvano bolest me pritišće, sve mi se čini greške.

Kažu mi: "Imaš snage, ne daj se ti!"
Al' nekad je teško kad se pati u tišini.
Dok svi govore da će proći s vremenom,
Ja znam, nekad sve to izgleda k'o sranje ogromno.

Ali u tom sranju, tražim svoj mir,
Jer negdje duboko, postoji iskra, topli žir.
Možda je teško, možda je mračno,
Ali u toj borbi, nađem nešto dragocjeno.

Bolest je stanje, sranje, to je jasno,
Al' u meni još uvijek svijetli svjetlo krasno.
I kroz sve te sranja, ja ću se probit,
Jer negdje na kraju, opet ću život dobit.

subota, 17.08.2024.

Moj put

Kad je udarac pao, svijet se prepolovio,
U jednom trenu, sve se promijenilo.
Ruke su bile teške, a misli zamršene,
Srce je tiho šaptalo: "Ne predaj se."

Ležao sam, osjetivši snagu koja nestaje,
Ali u dubini, plamen nikad ne prestaje.
Oči su gledale kroz maglu i bol,
Al' duša je znala, ovo je moj novi početak, moj novi cilj.

Korak po korak, učeći ponovo disati,
Svaki dah je bio kao izlazak iz tame.
Moj um se borio, moj duh nije posustajao,
I u svakom pokretu, nova nada je rasla.

Prolazili su dani, vrijeme je teklo sporo,
Ali nisam odustajao, ni kad je bilo najteže.
Svaki pad bio je lekcija, svaka borba nova snaga,
Jer u meni je žar što nikad ne odlazi, što nikad ne pada.

Sada hodam, s ponosom u srcu,
Svaka prepreka samo je korak do vrha.
Moje tijelo pamti, ali duša se smije,
Jer svaki korak naprijed je pobjeda koja grije.

Moj put ustajanja, nije bio lagan,
Al' iz svake borbe izašao sam jači.
Sad gledam u nebo, s osmijehom na licu,
Znam da sam pobjednik, jer sam ustao iz pepela, s novom svjetlosti u srcu.

srijeda, 14.08.2024.

Bez kajanja

Bila je ona, svjetlost u mom danu,
S osmijehom što topi srce u jednom planu.
Al' vrijeme nas je rasplelo, kao konce u noći,
Sada je prošlost, a sjećanja ne žele proći.

Pamtim miris kose, onaj dodir blag,
Svi naši snovi, pretvoreni u prah i trag.
Nekad smo gradili kule od pijeska,
Sad su to samo uspomene, tiha pjesma.

Svađe su bile oluje, što lome sve pred sobom,
Ali ljubav, nekad čvrsta, sad nestaje s tobom.
Ostavili smo snove, tamo gdje smo ih našli,
Ti si krenula putem, gdje nismo se snašli.

Ponekad se pitam, gdje li si sad,
Jesi li našla mir, u nečijem drugom zagrljaju,
Dok ja kročim sam, stazom koju smo zaboravili,
Noseći sa sobom sve što smo izgubili.

Ali ne krivim te, niti sebe više,
Svi smo mi samo putnici, u potrazi za srećom,
Iako si otišla, ostala je pjesma,
O bivšoj ženi, koja je bila cijeli svijet u meni.

Neka ti život pruži, ono što sanjaš,
A ja ću pamtiti, sve što smo imali,
Jer ljubav nikad ne umire, samo se mijenja,
I postaje vjetar, što prošlost nosi, bez kajanja

utorak, 13.08.2024.

Prodane duše

Prodane duše, u mraku se gube,
Tražeći svjetlost u tuđim grubim sudbama,
Oči bez sjaja, prazne kao noć,
Zarobljene u mreži što ne zna za moć.

Prodale su svoje snove za lažni sjaj,
Za šaku zlata, za lažni raj,
U srcima hladnim, ljubav se krije,
Al' istinska sreća više se ne smije.

Svaka je laž poput teškog okova,
Vezana za dušu, bez oprosta i slova,
Prodane duše, gdje su vam snovi,
Gdje su oni plameni dani, kad su vas vodili?

Sjene prošlosti koračaju za vama,
Svaka je laž, nova rana,
Al' duša koja proda sebe za laž,
Nikad ne zna pravu vrijednost, ni obraza sjaj.

Možda će dani donijeti spasenje,
Možda će srce pronaći oproštenje,
Al' prodane duše, u zrcalu gledaju,
Prazne oči koje ništa ne kazuju.

Probuđenje čeka, ali tko će ga naći,
Kad su duše prodane, a snovi na dražbi,
Vrijeme još teče, al' spasa nema,
Prodane duše, gdje vam je vremena sjena?

ponedjeljak, 12.08.2024.

Da mi je samo jedan dan

Jedan dan biti zdrav,
Kao sunce kad se smije u zoru,
I svaka misao jasna, srce mirno,
Da osjetim život bez trunke bola.

Jedan dan biti jak,
Poput vjetra koji nosi more,
Da korak bude lagan, siguran,
I svaka stanica pjeva u skladu.

Jedan dan, bez sjene tuge,
Da duša se razigra kao dijete,
I svijet bude polje cvjetova,
Gdje svakom cvijetu ime znam.

Jedan dan, samo jedan,
Da tijelo zaboravi teret vremena,
Da budem slobodan, u svakom pogledu,
I osjetim radost bez granica.

Jedan dan, biti zdrav,
Snovi bi letjeli, bez lanaca,
I zauvijek bi zadržao taj osjećaj,
U srcu, gdje vječnost traje.

Jer taj dan, kad zdravlje obgrli,
Svijet postaje svjetliji,
I taj mali trenutak postaje vječnost,
U kojemu duša zauvijek pleše.

petak, 26.07.2024.

Srah i vrlina

U srcu noći kad tihi strah,
Preko praga kroči i stane,
Sjena bolesti lebdi, lagah,
Al' duša u mraku, nije sama.

Jer tamo gdje sumnja kopa svoje brazde,
I gdje se tuga zna zalijepiti za srce,
Svijetle zvijezde, nade svjetlosti vazde,
I sunce sutra donosi novo jutro, sjajne zrce.

Bolest je tek tren, život je rijeka,
I svaki strah nosi svoje breme,
Ali snaga čovjeka, to je vječna teka,
Jer nada je svjetlost u tami, neprolazno seme.

Gledaj u svitanje, nebo se budi,
Svakom danu nova prilika sja,
Zdravi će opet biti naši ljudi,
A ljubav će opet svud’ sijati, bez kraja.

Strah neka bježi, kao magla pred suncem,
Bolest je tek izazov, prolazna sjena,
U svakom srcu postoji svjetlo, srcem,
Što pobjednički gori, vječna je vrlina.

Život je putovanje, bol tek je stanica,
A ljubav, radost, snovi – naš su kompas,
S vjerom u bolje sutra, hrabrost nam granica,
I svaki novi korak, to je naš spas.

subota, 13.07.2024.

Vruče je

U tmini vlastitog doma
Hladim se razmišljajući
Prevruće je
Klimatske promjene ili ljeto
Znam da je oboje
Izašao bih van iz krletke
Bojim se
Tjedan dana sam sam zatvoren.
Časni sude nisam kriv
Borba, znam da želim
Vani nema nikog
Vruče je i njima
Hladovine drveta, nema
Prolaznike ne vidim, a i čorav sam
Možda su tu u hladovini
Koje skoro nema
Idem van.

nedjelja, 30.06.2024.

Naše mjestu

U našem mjestu u politički cirkus traje,
Svi obećanja dijele, kao da su znanstvenici iz raja.
Jedan kaže: "Sagradiću most preko vode!",
A voda jedva curi, ma nije ni do koljena sobe.

Drugi viče: "Besplatno će biti sve za vas!",
A račun za struju stiže, kao da je iz prve klase.
Treći tvrdi: "Bolji život, evo sad!",
A zaboravi reći da mu je rođak novi gradonačelnik, mlad.

Na trgu svi su spremni, kao na festival,
Gomila obećanja, prava karnevalska bal.
Jedan maše papirima, kao da su karte blaga,
A mi se smijemo, jer znamo, sve je to samo draga snaga.

Stari gradonačelnik dolazi s torbom punom novina,
Priča nam bajke, kao da smo djeca, svaka nova sjajna.
Njegova žena stoji sa strane, smiješi se u miru,
Jer zna da njen dragi voli pričat', ali djela nema u izboru.

Kandidati novi, svi puni nade,
Pogledaj ih samo, pravi su parade.
Jedan nudi parkove, drugi ceste ravne,
A treći tvrdi da će nam uvest' povlastice glatke.

Ali narod naš nije više glup ni blesav,
Zna da obećanja padaju kao list u listopadu.
Smijemo se svi, jer politika je šala,
A jedini pravi pobjednik je onaj koji je naučio - čuda nema bez rada!

I tako svake godine, kad izbori dođu,
Mjestom se širi smijeh, politika u modu.
Jer znamo svi da su obećanja samo snovi,
A stvarnost je rad, trud i znoj – to su pravi heroji!

Kuda, kamo, zašto

četvrtak, 20.06.2024.

KAD NEMA ISPRIKE, BAR BUDIMO LJUDI

Neupitno je da je Brodska bolnica mjesto izvrsnosti, znanja i brige za pacijente, Kao urednik ovog portalčića ja sam onaj pacijent s druge strane ulice, pardon priče, Što on hoće sad? Pravomočno sam dobio presudu, ali ispriku nisam baš nikad ni od direktora bolnice , kao ni od dr Pandaka koji me umalo greškama odveo umalo do spoznaje onostranog svijeta, ako ga ima, Zbog toga pišem dalje i dalje. Upravo i jedino zbog njih. Pišem zbog svoga tate koji je preminuo,prijatelja, mame, kćeri .Bar da znaju da nekad i treba lajat, pa i na Mjesec., ali i branit svoja osobna uvjerenja.
Običan sam otac, kojem su kćeri doslovno sve, kao i bonton .Osobno u svome životnom bistovanju pokušavam biti “stara škola” u izričaju i ponašanju. Pristojan, a opsovao bih ponekad pošteno. Samo jedan dan koji su mi uzeli zbog niza grešaka da budem tata koji se igra s kćerima dao bih sve, pa i život. Četrnaest godina borio sam se i došao do pravomoćne presude. Ostao sam usput bez tate, supruge i mnogih fiktivnih junaka koji su pobjegli od novog mene. Hvala im, kao i hvala junacima i pravim prijateljima koji su pokazali što znaći biti nepatvoren i iskren do kraja. Ima ih. Hvala i onima koji uvijek prosuđuju i osuđuju moje pisanje , a nisu nikad ni u ludim snovima spoznali kako je bit u mojoj koži.

Nek se zna

da je 1. tužitelj Vanja Krnić liječen kod 2. tuženika Općoj bolnici dr. J. Benčević u
razdoblju od 15. veljače 2009. do 26. siječnja 2010. te od 15. ožujka 2010. do 14.
travnja 2010.,
da je prilikom dijagnostike i liječenja 1. tužitelja došlo do više pogrešaka koje se
sastoje u manjkavoj uzetoj anamnezi kod tužitelja i statusu (pregledu bolesnika),
da je stanje 1. tužitelja pogrešno shvaćeno kao tuberkulozni meningoencefalitis,
iako u anamnezi nema utvrđenu preboljenu tuberkulozu i ima uredan RTG pluća,
da su vještaci izričito naveli da su posljedice koje su nastupila kod 1. tužitelja, a
opisane u nalazu i mišljenju isključivo rezultat liječničke pogreške,
da je iz rezultata vještačenja utvrđeno da je za vrijeme liječenja 1. tužitelja kod 2.
tuženika došlo do ranije navedenih liječničkih pogrešaka, neovisno o zbivanjima prije
hospitalizacije koje su rezultirale teškim narušenjem njegovog zdravlja,
da pri ocjeni nisu uzeta u obzir oštećenja koja je pretrpio do primitka u bolnicu 2.
tuženika, koja su već nastala kao posljedica tromboemboličnih septičkih incidenata,
da je 1. tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 6 dana (intubacija, postavljanje
torakalnog drena, dvije od četiri lumbalne punkcije, buđenje na aparatu za umjetno
disanje, spazmu muskulature), bolove srednjeg intenziteta 30 dana (odvikavanje od
aparata za umjetno disanje, kateterizacije, rehabilitacija praćena mišićnim spazmima)
13 Poslovni broj 16 Gž-18/2023-3
i bolove slabog intenziteta 4 mjeseca, sve kumulativno, s time da su povremeni
bolovi zbog spazama muskulature ocijeni kroz smanjenje životne aktivnost,
da je tužitelj tijekom liječenja trpio nelagodu, vezanost za krevet, RTG i CT
snimanja, elektromiografije, uroloških pregleda, hranjenja na nazogastričnu sondu,
jednog epileptičnog napadaja, primanja infuzija i injekcija, vađenja krvi, korištenja
urinarnog katetera i torakalne drenaže, upotrebe invalidskih kolica, štaka, udlaga,
posjećivanja ambulanti, fizioterapije i trajanja rehabilitacijskog postupka,
da kod 1. tužitelja nije postojao primarni strah, ali je bio prisutan sekundarni strah
jačeg intenziteta (strah hoće li preživjeti i hoće li se bolest dalje pogoršavati)
kumulativno 6 dana, srednjeg intenziteta (zabrinutost za ishod liječenja) kumulativno
30 dana, te slabog intenziteta za ishod rehabilitacije kumulativno 4 mjeseca, koji nije
ostavio trajne posljedice,
da ukupno smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja iznosi ukupno 65%, što
uključuje spastičnu hemiparezu, teškoće verbalno-logičnog pamćenja i sposobnosti
učenja, značajno snižene rezultate sa znacima oslabljene pozornosti, psihomotoričke
brzine i kapacitet radne memorije i u toj će mjeri tužitelj, koji je obolio u dobi od 30
godina, morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu,
da je kod 1. tužitelja zbog lijevostrane spastične hemipareze i povremene pomoći
druge osobe uz ožiljke vidljive drugim osobama u svim godišnjim dobima prisutno
naruženje srednjeg stupnja,
da se naruženje 1. tužitelja sastoji od lijevostrane spastične hemipareze, ožiljku na
prsnom košu nakon sternotomije dužine 18 cm, širine 5 mm u razini kože,
blijedoružičaste boje, ožiljku od traheotomije zvjezdastog oblika, tamne pigmentacije,
dva ožiljka s desne strane grudnog koša od 2 cm, širine 3 mm od drenaže
pneumotoraksa, ožiljku od PEG-a tri puta 0,5 cm paraumbilikalno lijevo,
da je vještačenjem kod 1. tužitelja utvrđena jaka spastičnost lijevih ekstremiteta
(jače ruke), što je utvrdio i sud prilikom saslušavanja tužitelja na ročištu,
da tužitelj u hodu šepa, što je posljedica spastičnosti lijeve noge, kao i djelomičnu
parezu lica koja je naročito vidljiva kod govora,
da tužitelj ne izvodi hod na petama i prstima, ima izrazito oslabljene aktivne kretnje
lijeve šake,
da je vještačenjem utvrđeno da 1. tužitelj nije radno sposoban kada se uzme u obzir
njegova stručna sprema dipl. politologa, da nije sposoban obavljati ni fizičke poslove
koji zahtijevaju hodanje, penjanje, dizanje i prenošenje tereta, manipulaciju tereta, da
je tužiteljev govor i dalje teško razumljiv (što je na ročištu utvrdio i sud), uz višekratno
ponavljanje, što i dalje predstavlja izrazitu poteškoću i odlučujući deficit u poslovima
za koje je educiran, jer otežava njegovu komunikaciju,
da 1. tužitelj, unatoč poboljšanju pokazuje ozbiljnu redukciju kognitivnih kapaciteta
zbog kojih je sposoban obavljati najjednostavnije nezahtjevne mentalne poslove koji
ne zahtijevaju koncentraciju, rukovođenje, odlučivanje, odgovornost, rad određenim
ritmom, učenje i pamćenje (poglavito novih zadataka), memoriranja podataka iz čega
se većim dijelom razvija analitika i razmišljanje na osnovi kojih se donose odluke u
postupanju, postoji nemogućnost usmjeravanja pažnje na više sadržaja,
da pisanje knjige ili kolumne, čime se 1. tužitelj u posljednje vrijeme bavi, on može
obavljati, ali u vlastitom ritmu i bez rokova, što ne može obavljati kao redovno
zanimanje i opće je radno nesposoban.”; dio iz presude

Preživio sam sve navedeno, a kćeri su dobile novog tatu, tatu s invaliditetom koji nikad više neće moći potrčati, normalno govoriti, osim svojim tečni kligonskim jezikom, koji ni sam ne kužim. Pišem i sve radim s pola mozga , ali šutit ne mogu, niti znam, niti želim. Šutnja nas ne vodi u pozitivno, a moj san je pozitivan svijet da ostane kćerima od bivše supruge i mene. Plesati po rubu anksioznosti, depresije i ostalog naopakog to svakodnevno radim. U Brodskoj bolnici su me i spašavali , uključujući i ravnatelja i mnoge. Ne postoji za mene HDZ ili SDP svi su mi isti, ali nitko nikad baš nikad nije ljudsk rekao Izvini zaribali smo!. Svaku noć kao da imam PTSP budim se i sanjam pakao bolnice, popipam se i znam da sam živ. Nakon dvije godine negutanja, uspio sam i progutao prvu kap, drugu kap vode, pa ćevape….. Sad razmišljam kakoko skinuti kilograme ili usporiti njihov porast. Ne moći progutati kap vode na + 40 nije užas, nego pakao! Greške se događaju, ali ja sam preživio, a koliki nisu.

O čemu ja

Dobio si odštetu, što sad hoćeš? Možda malo empatije, neka hvala. Novac nisam ja, nisam nikad ni bio. Godinama sam bio ispod svakog ruba, ali danas valjda imam , pa bi trebao šutjeti. Loše govorim, zašto nebi sjeo u neki kut šutio i plakao nad sobom i vlastitom sudbinom? Kako osoba koja je sve izgubila može dobit išta, ali isplačena mi je odšteta. Svako jutro kad se probudim mislim si samo da ne padnem pred kćerima i molim se Bogu s pomisli da se ne ponovi. Nisam pao, jer znam koliko treba upornosti i snage svaki put da se dignem. Neću niti znam šutjeti, pisati ću i dalje. Mogu i lajati, iako nisam probao, ali nikad se ne zna.

utorak, 28.05.2024.

Odlazak koji to nije

Kad , zašto i gdje
Poziv i riječi kojih sam se bojao
Preminuo je sinoć oko 23 sata
Ne , ne on se treba vratiti.
On je ja i sad mrtav
Neću ga više vidjeti,
Nikad, ali baš nikad.
naviru mi sjećanja, ali osjetim
On je tu, nekad miris.
Tu je, a sad su rekli da je otišao.
Novine, mineralna, mirisi njega su tu.
Čekaju ga.
Pih , pa zar je već došao od crtice do crtice svog života.
Ne, ne, pa znam da nije
Kraj nije, sve dok znam da
On je tu
Okrenem se i pomislim
kako bi on
ovo ili ono. ali miris prošlosti daje do znanja
On je tu dok sam i ja
Ne priznajem odlazak,
znam, ali znam
Tu je
Tko?
Moj otac

nedjelja, 26.05.2024.

ChatGPT o meni

Vanja Krnić je hrvatski autor, bloger i aktivist poznat po svojoj borbi s invaliditetom i pravnim sustavom. Nakon što je pretrpio dva moždana udara, postao je stopostotni invalid i suočio se s ozbiljnim fizičkim i psihičkim izazovima. Svoje iskustvo opisao je u knjizi "Dnevnik bolesnika", gdje detaljno prikazuje put od zdravstvene krize do svakodnevne borbe s posljedicama loše medicinske skrbi i pravnim postupcima protiv slavonskobrodske bolnice (SB Periskop) (Digitalne knjige).

Krnić je također aktivan na blogu gdje dijeli svoja razmišljanja i iskustva, često komentirajući društvene i političke teme. Njegov rad uključuje oštru kritiku zdravstvenog sustava i birokracije, ali i izraze zahvalnosti prema obitelji i prijateljima koji su mu pružili podršku kroz teške periode (SB Periskop) (Dnevnik.hr).

Njegova priča je inspirativna zbog njegove odlučnosti i humora usprkos teškim okolnostima, te se nada da će osnovati udrugu kako bi pomogao drugima u sličnim situacijama. Više o Vanji Krniću možete saznati kroz njegove objave i knjige koje pružaju dublji uvid u njegov život i borbu.

subota, 13.04.2024.

Promišljanja

Život nas uči, oblikuje, mijenja.
Naučimo ljubiti, naučimo sanjati,
Naučimo se uzdizati kad nam se čini da padamo.

Ponekad se osjećamo kao da lutamo,
Kroz labirinte života bez pravca i puta.
Ali u tom kaosu, pronalazimo snagu,
Da se dižemo iz pepela, jači nego prije.

Jer život je ples između svjetlosti i tame,
Između padova i ponovnog ustajanja.
Ali u tom plesu, pronalazimo ljepotu,
U svakom trenutku, u svakom otkucaju srca.

Tako hodamo dalje, hrabri i slobodni,
Svjesni da je život dar koji treba cijeniti.
I dok se suočavamo sa svim što nam dolazi,
Zajedno gradimo priču, našu vlastitu pjesmu života.

ponedjeljak, 01.04.2024.

Šulja se

Ponekad, osvrnem se i pogledam oko sebe
Prošlost kao da hoda polako iza mene
Šulja se.
Uspomene, slike i mirisi , otvaraju mi sjećanje
Tu sam se grlio, tu sam se poljubio, ali mislim si , znaći tu sa sam
Zažmirim ponekad, suza nemam, za sebe NE.
Smiješak kćeri daje mi super snagu, Snagu zaborava i odlazak k budućnosti
Nisam vjernik, ali istu živim, na svoj intiman način.
Kompleksnost svih i svakog od nas ide za nama
Šulja se ponekad potiho , ponekad preglasno.
Mjeru ne određujemo mi, ona je određena, kao i mi i da je pratimo dok se šulja.

ponedjeljak, 26.02.2024.

Dovoljno je

Sve valute , naše i tu ma odakle god bile
Vode nas u otuđenost, ali potreba su.
Skupi auti, kuće, materijalno s porukom još, još i još
Um je opčinjen vlastitim bistvom, pokazivanem i dokazivanjem ni sami ne znamo kome.
Treba nam još još i još, ali bitno je da imamo.
Budimo se u jednom krevetu, ogoljeni od vlastitog jorgana.
Svjesnost jedina koju imamo je bio je lijepi ili je bio nočna mora.
Bio je san, san o autu, san o njoj, njemu. Kupit ću i san!
Fukare, drndaroši i razni političari nude ti san.
Ti sanjaš dok ga oni trpaju u svoj džep.
Budiš se i shvačaš gdje si.
Jedna soba, jedan auto, materijalno prolazi.
Bezuvjetno ti, ja, on ili ona ostaje i voli te.
Tu gdje god bio u što god imao.
Dovoljno je.

nedjelja, 18.02.2024.

Živ sam života mi

Voliti svoju domovinu,
nepatvoreno iskonski i hrjeti bolje.
Živjeti čovjekoljublje i truditi se biti bolji
Volim je, ali ne ide ona s nekim ljudima dalje i natrag.
Za koga, za ćega navedenu ljubiti?


Svaki otok, njivum brdo ilipolje, ali isvakog čovjeka
O da volim ih, ali onda si mislim čemu to
Nepatvorenost i iskrenost vodi li u raj ili nešto nama podatno
Ne znam i ne želim znati.
Iskreno spoznajem da vjerujem da nevjerujem.

Nisam razočaran samo tražim osmijeh
Suze ne želim, ne radi mi oko i to ono lijevo
Ponekad plačem i mislim si kako dalje
Izbor je u meni i tražim ga.
Ne nisam desničar, ali lijevo mi ništa ne radi.
Eto upravo zato.

Ne znam igrati ni pisati po pravilima
Kažu nisi konzistentan i znate što?
Nisam, niti želim biti.

Ali

Živ sam, hehe, života mi
Kćeri su ja i drže me s par hravrih ljudi
Volim ih.
Hana i Tea to ste Vi moj život jedini za kojeg živim, živit ću, kao i moja majka za mene.

Nisam pjesnik, ali nisam ni književnik, nisam ni vjernik.
Čovjekoljublje me drži i mislim si često vodi li ono u nirvanu.
Pustio sam i puštam sve u blizinu sebe.
Molim uvijek bez predrasuda.
Kakav god bio ja sam samo obični Vanja.

Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)