Za prve korake, za "Tata, gle!"
Za razbijena koljena i šminke previše,
Za prve svađe i drame bez kraja,
Za "Ne razumiješ!" i lupanja vrata.
Za Hana što uči, pa kaže "Ma lako!",
Za Tea što misli tri poteza naprijed,
Za pitanja teška dok piješ kavu,
"Što je život?" – pa sad imaj pravi stav tu!
Za dnevnike skrivene, šifrirane teme,
Za tajne što nisu, al' misle da jesu,
Za "Neću jaknu!" na minus pet,
Za šahovski gambit koji nećeš shvatit'.
Za prve ljubavi – ah, slatke muke!
Za suze što teku, a znaš da su glupe,
Za vjenčanja daleka i unuke male,
Što će ti reći – "A ti si bio kralj, stari?"
Za sve te godine, trenutke, sate,
Za "Neću priznati, ali fališ, Tate!",
Za osmijehe, inat i pogrešne staze,
Za život – jer drugo nam ništa ne pase!
Post je objavljen 03.01.2025. u 18:23 sati.