Za prve korake, za "Tata, gle!"
Za razbijena koljena i šminke previše,
Za prve svađe i drame bez kraja,
Za "Ne razumiješ!" i lupanja vrata.
Za Hana što uči, pa kaže "Ma lako!",
Za Tea što misli tri poteza naprijed,
Za pitanja teška dok piješ kavu,
"Što je život?" – pa sad imaj pravi stav tu!
Za dnevnike skrivene, šifrirane teme,
Za tajne što nisu, al' misle da jesu,
Za "Neću jaknu!" na minus pet,
Za šahovski gambit koji nećeš shvatit'.
Za prve ljubavi – ah, slatke muke!
Za suze što teku, a znaš da su glupe,
Za vjenčanja daleka i unuke male,
Što će ti reći – "A ti si bio kralj, stari?"
Za sve te godine, trenutke, sate,
Za "Neću priznati, ali fališ, Tate!",
Za osmijehe, inat i pogrešne staze,
Za život – jer drugo nam ništa ne pase!
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com