Pod zastavom bojkota stali smo svi,
kao jedno, ali samo na tri.
Tri dana borbe, galame i kokadakanja,
četvrtog dana - sve isto, za Eure.
Trgovinama šaljemo poruku jaku,
dok guramo kolica u istu blagajnu.
Marže nam bodu oči i dušu,
ali ruke same uzimaju krušku s police.
"Stop pljački!" zavikali smo u glas,
dok akcije traju, tko broji nas?
Gledamo cijene, ljutimo se,
a povratak k blagajni i sve nam je ok.
Homogeni mi? Ma, šala na stranu,
svatko za sebe, čeka svoju hranu.
Inkluzija? To je tek riječ za knjigu,
svatko isključuje, traži svoju brigu.
Borimo se, kažemo "manje cijene!"
ali kad se pogleda, isto se sjeme sije.
Ironija svagdašnja vlada, sarkazam cvjeta,
bojkotu naš je smisao samoreklama nekog lika..
Dok stojimo pred punim policama navildanih cijena,
borba je tek farsa, borba za priznanja.
Jer bojkot što traje dok traje reklama,
nije borba, već maska bez srama.
Post je objavljen 10.02.2025. u 19:01 sati.