Brodska jutra što svjetlucaju tiho,
u osmijehu kćeri, u pogledu bliskom,
u mirisu ćokolina, u pjesmi bez stida
živi ljepota što zove nas k životu bliskom.
U rukama majke, u očima djeda,
u šaptu vjetra kroz krošnje neposječenih stabala naše grada ,
u tišini srca kad ljubav ga gleda,
u trenucima što vječnost stvaraju male.
U borbi i nadi, u snovima hrabrim,
u koraku slabom što ne staje nikad,
u riječima što liječe, u djelima dragim —
život se smiješi, i kad je mukad.
U Slavonskom Brodu, pod nebom plavo sivim,
u karavani srca, u sportskom sjaju,
u svakom čovjeku što sanja i slavi
ljepota života pleše u zagrljaju.
Borba traje , bez obzira kakva bila,
bila ona riječ, pa i stih.
Ona traje i nemilosrdnaje
Tipkam dok sam živ
Živim!
Post je objavljen 19.11.2025. u 15:43 sati.