Marketing
GLUPOST, DOSTOJANSTVO I KEJ
Na keju gdje sam sebe sreo,
pod drvećem što pamti sve,
šutjela je proživljena mladost, pjevao vjetar,
a Sava tekla kao da zna gdje.
U mirisu uspomena, sjete i moga grada,
čulo se djetinjstvo, koraci blagi,
smijeh što je svojedobno znao što znači sloboda,
dok nisu došli odrasli — preteški, dragi.
Glupost, ta kraljica svakodnevice,
nasmijana, moćna, bez trunke srama,
korača s lentom kroz vijećnice sive,
naš grad joj šaptom kliče S nama, bar na Veli jože i Sky Colu!"
A dostojanstvo? U kabanici šutnje,
stoji kraj starca što pticama hrani dan,
ne vrišti, ne moli, ne ulazi u rasprave,
tek diše tiho, kao zaboravljen san.
I sve to moj grad u džepu nosi,
kao dragi kamen, s greškom, ali naš,
i šeta tim kejom gdje pamćenje prosipa,
gdje čak i bol ima miris
Jer u svakom ćošku i u svakoj sjeni,
stoji djelić mene, tebe, nas svih,
a glupost i dostojanstvo plešu bez glazbe
dok mladost još sanja, da je miris s razlogom još tu..
Post je objavljen 25.04.2025. u 17:38 sati.