Kamenje pod nogama, oštro i hrapavo,
svaki korak borba, svaki dah napor.
Ali u srcu gori plamen tih,
živi u nama, glas da nismo tih.
Ruke što su klonule dižemo ponovo,
svijet što se srušio gradimo iznova.
Jer hrabrost nije odsustvo straha,
već korak naprijed kad tama se smraha.
Naša nada je mač protiv jada,
srce štit, dok se tama vlada.
U svijetu što je otišao u nigdinu,
mi smo svjetlo što probija tišinu.
Borba za život nije uvijek fer,
ali svaki osmijeh je pobjede vjetar.
I dok stojimo usred ruševina,
tražimo sunce među sivim sjenama.
Normalni svijet? San je, kažu mnogi,
ali mi ga stvaramo, koraci su strogi.
Jer nije svijet ono što su nam dali,
već ono što krojimo, kad smo svi stali.
Pa krenimo dalje, i kad je najteže,
kad vjetar nas lomi, kad nas sve steže.
Jer borba je sveta, a život dar,
u hrabrosti leži pobjednički žar.
Post je objavljen 18.01.2025. u 19:58 sati.