Često mi se ljudi jave s konstatacijom da im moje pisanje budi nadu. Prvo pomislim auu kud ja i nada, ionako sve će se loše završiti, ne sekirajte se. Ponekad pomislim da sam Himen, hm da li se piše tako nastrano ime junaka?, Betmen, Supermen, Spajdermen, a svi znamo da sam ja Kiborg. Kukati je najlakše nemam para, nemam žene, režije visoke. Za pare i sve i ostalo inako samo ponekad( stalno) kukam, a nema ih spajdermena i Gargamela mi.Jbte led koliki će biti račun za grijanje, e tu bi već mogao šlagirano pasti u depresiju. Nažalost nisam produktivan i doslovno mi krepao moj kapitalistički Dell ov laptop. Drmnio sam stari Hanin komunističko kapitalističko kineski Acer skoro lišen radne memorije i ostalih zahtjevnih kapitalističkih dodataka. Sad imam ogoljeni laptop koji je pljunuti ja, malo usporen i sporokužeći, ali radi. Brm brm kao auto s čokom je, treba mu malo da proradi. Nakon jedanaest godina šlagiranosti još sam malo treba i meni da proradim. E da neće bit muško, bit će automatik iz porodice ne čokaša.
Nego moja zbrkanost na koju ste već skoro navikli kod moždanog dolazi do potpunog izražaja. Kreneš piškiti i onda se sjetiš da bi mogao kakiti, pa piškiš i kakiš , a nemaš pojma što si pošao prazniti. Ono koja je definicija moždanog? Da prostiš na nekulturnosti sranje, kukanje, smijeh do suza. Jbte o čemu ovaj piše? Nemam pojma! Ae, počeo sam vježbati kat gore kat dolje. Jučer sam napravio 27 koraka. Nije samo isključio sam GPRS, ne dam da me gugl locira i transportira.U biti ako ima je da kat 17 stepenica ispada da sam otišao gore ili dolje bez povratka. Pošto mi je život turbo zanimljiv u rutini buđenje- ćokolino, ono na wc u, OBOJE istovremeno- čitanje vijesti- podapiranje- ručak - spavanje- malo vježbanja dudanja palca- centriranje zdjelice na i u kadi- pa večera za 5- pa čokolada- pa spavanje.
Planiram na klupicu da mi bude zanimljivije, ali reducirali su broj klupica i nema bakica. S kim da onda i koga da tračam? Ae, mogao bi svoje turbo sposobnosti. Obično kad se pročitam što sam napisao i vidim svoj pravopis pomislim Ajme meni nek sila bude s vama, nama i njima.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com