Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Svjetski dan moždanog

Gledajući danas TV došao sam do spoznaje da je danas Svjetski dan moždanog udara. Naravno nisam imao pojma, ali nekako sam uvjeren da postoji još par dana posvećenih moždanom udaru. Od one pohvalne akcije za koju planiram obrijati noge i obuči/ navući tange i haljinu s grudnjakom košarica br 5 ili 4.
Naravno i danas su prikazali nekog čovjeka skoro bih rekao, ali nisam siguran da je zdrav. Osobe koje su imale " pravi" moždani su izolirane, a mediji prikazuju ono što želimo. Svaka medicinska sestra koja je vidjela neurološku intenzivnu ili nas koje je malo jače lupio samo će se nasmijati. Moždani je GROM koji te doslovno rastavi, pa sastavi doslovno da ne znaš tko si što si, da nemaš pojma kad pišaš, kad kakiš, da nemaš pojma zašto plačeš, zašto si ljut. Mediji u tim svojim produkcijom hiper dana svih mogućih gluposti, pretjeruju. Divno je znati da svaki dan ne možeš više nikad biti onaj stari, kako je ljudima s MS, cerebralnom, autizmom, distrofijom, Down sindromom. Svima je divno i krasno, ali plesanje istih na rubu svega od egzistencije nećete nikad vidjeti. Optimizam tih ljudi, osim ako su za potrebe medija savršene priče. Koga briga što naš grad ima stotine novih stanova što je za svaku pohvalu, koga briga što mnogi gradovi pomažu ljudima, e da svi nabrojani su unatoč invalidnosti prvenstveno ljudi? Koga briga? Briga je, pa je eto moj grad i objavio da za stan prilagođen osobama s invaliditetom nije zainteresiran nitko, Naravno grad bez škole 2022 za djecu u potrebi ne spominje da li OSI imaju uopće s čime doći vidjeti taj stan, a o kući prilagođenoj za osobe s invaliditetom može se sanjati. Kako je imati invalidnost? Pa kao GROM da me udario svaki dan, pa prešao tornado, uragan i pijavica. Ma sjajno mediji prikazuju osobe s invaliditetom. Mi živimo sjajno . Za Božić ćemo grickati noktiće. Uf , odite i upoznajte pravu osobu s invaliditetom, a stalno prodavati priče pune empatije. Bilo bi jednostavnije da se kolektivno napišite s nama "invalidima". Drago mi je da su svaku napisanu riječ razumjeli oni koji trebaju. Život ili briga o i s OSI, moždani i ostalo nije vic , a oni koji ne razumijete slobodno se fino napušite škije kažu da je dobra .

29.10.2022. u 20:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 43 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo