Na putu od točke a do točke b( svjetla rođenjem i mraka krsjem) dolazim do spoznaje da polako ali sigurno mi odlazi.Tko? Hard mi je ionako cvrknuo, radi u safe modu. Svakodnevno, pardon svako jutro bacim pogled na sebe i Bu!.Jebaji ga opet me napušta i opet je ONA.Ne mogu je pitati gdje će jerbo pripremljeno potiho mučki odlazi po malo bez pozdrava.Ima i pravo kad je podaporem s o originalnim jeftinim što dođe mi pod ruke.Ona je u biti sponzoruša koja bez rastave odlazi s mog tjemena.Stani ljubavi volim te kupit ću ti Had šovers ili ako želiš pelcati ću te u veličini i boji koju želiš.Ekstenzije?
O moja koso zar i ti ode?
Utjeha kose
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: – Miruj! U smrti se sniva.