Kad je udarac pao, svijet se prepolovio,
U jednom trenu, sve se promijenilo.
Ruke su bile teške, a misli zamršene,
Srce je tiho šaptalo: "Ne predaj se."
Ležao sam, osjetivši snagu koja nestaje,
Ali u dubini, plamen nikad ne prestaje.
Oči su gledale kroz maglu i bol,
Al' duša je znala, ovo je moj novi početak, moj novi cilj.
Korak po korak, učeći ponovo disati,
Svaki dah je bio kao izlazak iz tame.
Moj um se borio, moj duh nije posustajao,
I u svakom pokretu, nova nada je rasla.
Prolazili su dani, vrijeme je teklo sporo,
Ali nisam odustajao, ni kad je bilo najteže.
Svaki pad bio je lekcija, svaka borba nova snaga,
Jer u meni je žar što nikad ne odlazi, što nikad ne pada.
Sada hodam, s ponosom u srcu,
Svaka prepreka samo je korak do vrha.
Moje tijelo pamti, ali duša se smije,
Jer svaki korak naprijed je pobjeda koja grije.
Moj put ustajanja, nije bio lagan,
Al' iz svake borbe izašao sam jači.
Sad gledam u nebo, s osmijehom na licu,
Znam da sam pobjednik, jer sam ustao iz pepela, s novom svjetlosti u srcu.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com