Bila je ona, svjetlost u mom danu,
S osmijehom što topi srce u jednom planu.
Al' vrijeme nas je rasplelo, kao konce u noći,
Sada je prošlost, a sjećanja ne žele proći.
Pamtim miris kose, onaj dodir blag,
Svi naši snovi, pretvoreni u prah i trag.
Nekad smo gradili kule od pijeska,
Sad su to samo uspomene, tiha pjesma.
Svađe su bile oluje, što lome sve pred sobom,
Ali ljubav, nekad čvrsta, sad nestaje s tobom.
Ostavili smo snove, tamo gdje smo ih našli,
Ti si krenula putem, gdje nismo se snašli.
Ponekad se pitam, gdje li si sad,
Jesi li našla mir, u nečijem drugom zagrljaju,
Dok ja kročim sam, stazom koju smo zaboravili,
Noseći sa sobom sve što smo izgubili.
Ali ne krivim te, niti sebe više,
Svi smo mi samo putnici, u potrazi za srećom,
Iako si otišla, ostala je pjesma,
O bivšoj ženi, koja je bila cijeli svijet u meni.
Neka ti život pruži, ono što sanjaš,
A ja ću pamtiti, sve što smo imali,
Jer ljubav nikad ne umire, samo se mijenja,
I postaje vjetar, što prošlost nosi, bez kajanja
Post je objavljen 14.08.2024. u 15:21 sati.