Ponekad se pitaju: "Kako ti je biti?"
Kao da je život samo pitanje sniti.
Gledaju me očima, punim upitnika,
a ja se smijem – živim bez vodiča.
Nekad je put neravan, kamenje i rupa,
ali meni to ništa – život je uvijek hoda samnom.
Jer svijet gledam drugačije, s visine i dna,
a svaki korak, bilo koji, uvijek je moj ispunjen san.
S nogama letim, koraci su krila,
nema prepreke koja nije smiješna bila.
Lift se pokvari? Eh, nema veze,
pronađem drugi put, pa stignem brže.
Štap u ruci? Meni to mač je pravi koji ne želim,
Kažu bit će ti s štapom lakše, ali dida još nisam
U svakoj bitci, u svakoj borbi,
moji su udarci skori točni i čvrsti, .
Koliko mene je udario, toliko ja njemu vratim.
Kvit smo
Ne gledaj me empatično, nije mi to stalo,
jer ja sam ratnik, i kada sve je malo.
Možda ne hodam što te briga?
, možda vidim kroz mrak,
al' sve što trebam, nosim u srcu jak!
I tako ja letim, kroz svijet svoj vedri,
bez granica, bez straha – samo nebo plavi.
Kako je biti? Pa biti je biti –
ja sam osoba s krilima, spremna dalje ići.
Da nisam čudan kakav jesam
Vanja nebi bio.
Stupam različito od drugih
Da sam isti bio bi neuklopljiv, što i jesam,
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com