Kreativni odjel

Nošen osobnošću

star-rose-bloger.blog.hr

Svatko je svijet za sebe. Svijet u otkrivanju. Rođenjem dobijemo gene kao i raznolikosti koje nas označuju i razlikuju. Nitko ti ne može ukrasti ono što nosiš u sebi. S onim što vrijedi, s čim se rađaš to je vječno tvoje. Tako znanje, iskustvo, osjećaje, ljubav, radost i ostalo što nas obogaćuje osobnošću. Svatko nosi i daje drugačije. To je u nama ono zanimljivo što čini razliku. Original biti a ne kopija. Svatko se istiće po svojoj osobini a razlikuje po vanjštini. Ono što je teško s tim se moramo nositi. A lijepo davati i pomoći kad je moguće. I svatko je tu s razlogom i nosi ulogu u svom životu. Pušta trag. I po poslanju daje ono najbolje. Dobrotu koju svi učimo i s kojom smo odgojeni. Iako se sve mijenja s onim s čim si stasao ne odlazi. I to te odražava, kao karta s kojom ideš u svijet. Budi primjer. Pozitivnim vibrama, ako ti nije moguće odmakni se i ne narušavaj tuđe osjećaje. Dovoljno je biti Čovjek. Biti kad to možeš a nije da uvijek ne možeš. Idemo u blagdane kad se na to podsjećamo i pomalo zapitamo.
Zato možda je tebi teško i odstupi ali ako je nekom još teže i možeš dati savjet, riječ, ili nekako drugačije djelovati/ pomoći kreni. Nije svima isto. I svatko se s nečim bori. To je život. Zato svi nosimo svijet iznutra o kojem nas bližnji poznaju a drugi ništa o tome ne zna. Tanki smo ispod kože. I zato ne budi oštar, ne napadaj živi i pusti druge da žive a dobro čini i tome se nadaj. U prolazu ovog svijeta trag lijepog pusti da te se sjeća po tome. Dobrota neka živi a ne ovo ludilo koje slušamo i gledamo. Kako je lijepo pisati i sve to čitati a nažalost čini se da to vrijedno kao da gubi moć a bezvrijedno i glupost ostaje. To tako izgleda... Ali počnimo svi od sebe, sada i možda se jednom se dogodi čudo, promjena.

Inđija

stella.blog.hr

U Inđiji se već 35 godina održava međunarodni susret pjesnika
Garavi sokak.

Da se okrijepimo prije početka susreta?

Ako navratite, u centru je otvoren novi hotel "Hogo" sa
odličnom uslugom i gastronomskom ponudom



Morat ćemo navratiti ponovo, da "utvrdimo gradivo"

* Komiška marenda ... 340 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag srdela ... 120
5 dag luka ... 20
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
5 dag kukuruznog kruha ... 110
sol, papar, lovor, brašno, vinski ocat, ...

- očisti ribu, operi, posoli, uvaljaj u brašno
- ispeci na maslinovom ulju u tavici
- luk dinstaj, začini, pomiješaj
- serviraj uz domaći kruh

Baciti koju ribicu u sebe,
a onda ribariti, kopati vinograd, ...

MOJE IZGUBLJENO BLAGO

borut.blog.hr

.

Da mi te još jednon vidit
Smokvu zrilu, punu šesti
Prije nego ću osidit
Da mi te još jednon sresti
Da mi te još jednon taknit

Tilo sakrit ti od bure
More moga bi razmaknit
A ne mogu tvoje škure

Za mladost vrimena nima
A za jubav fali srca
Puklo je ka tvrda stina
Pa bez tebe jedva kuca

Pasali su lipi sati
I odnili ča in drago
Ti se smiluj pa mi vrati
Moje izgubljeno blago
Ti se smiluj pa mi vrati
Moje izgubljeno blago

Tedi Spalato (Melodije Hrvatskog Jadrana, 2001.)

Evo i prosinac

mcind.blog.hr

Nakon par hladnih dana sa snijegom na okolnim planinama grad ponovo u jesenjim bojama. Kiše i vjetar polako skidaju lišće sa krošnji a ovaj vikend bilo je i sunčano sa burom.


U gradu se spremaju za ovogodišnji Advent.

Popodne u nedjelju već su bili otvoreni neke kućice sa domaćim proizvodima, prigodnim slasticama i pićem. Nije baš jeftino ali neki su kušali mirisne fritule i kuhano vino.


Prva svijeća.


Jednostavno jelo sa integ. tjesteninim i graškom, mješavina začina sa spirulinom, na jednu stranu zeleni pesto, na drugu pasirana rajčica, u pijat dodani kapari i maslin. ulje.


Jedan od zalaza za planinu Učku.


Premetaljke:
PRINC OSA
potjera
NUDISTE
ISPAO CRN
al' ublaži
KIPECA TRN

Križaljkica talijanka 8x6 sa tri crna polja bez jednoslova i dvoslova.
Vodoravno:
1. ? 2. Riječka karnevalska grupa. 3. Plin oštra mirisa, NH3.
4. Crtica u pisanju. / Asirski i babilonski bog neba.
5. Starogrčki pjesnik i astronom. / Sredina riječi 'skela'.
6. Bakterije kuglasta oblika. / Otilija od milja, Oti.

Okomito:
1. Udolina i skijalište na s.z. Grobniščine. 2. Ime starijeg hrv. psihologa Bujas (1879. - 1059.)
3. Ostatak uzdužnog piljenja trupaca. 4. Pjesnička forma tal. porijekla (mn.). 5. Hodati, kretati se.
6. Nesnažno, slabo. 7. Vrijednost dana na čuvanje, zavjet (tur.). 8. Okovana cipela, gojzerica.
(Valjda sam napisao sve pojmove.)

Kad je već ovaj petak bio 'crni petak' za ljubitelje 'srdašca' evo jedno lagano u koje treba upisati slova od riječi CRNI PETAK. Nadam se kako ste dobro prošli.


I kalendarić za prosinac sa dva spašena psića.
elica health

(O)ČAJ

donabellina.blog.hr

Garavi sokak

stella.blog.hr

U Inđiji je 29.studenog održan 35. međunarodni susret pjesnika
"Garavi sokak".

Organizira ga i uređuje entuzijasta, profesor književnosti
Aleksandar Mijalković, predsjednik književnog kluba
"Miroslav Mika Antić", Inđija.

Ne zna se otkud nas sve nije bilo...iz svih zemalja
regiona, iz dalje Europe, iz svijeta...



Treći put sudjelujem u programu i zborniku.



Evo i moje kolegice po peru, Sladjane Belko.

Pa, nadam se da ćemo se vidjeti i na 36. susretu!

Garavi sokak

stella.blog.hr

U Inđiji je 29.studenog održan 35. međunarodni susret pjesnika
"Garavi sokak".

Organizira ga i uređuje entuzijasta, profesor književnosti
Aleksandar Mijalković, predsjednik književnog kluba
"Miroslav Mika Antić", Inđija.

Ne zna se otkud nas sve nije bilo...iz svih zemalja
regiona, iz dalje Europe, iz svijeta...



Treći put sudjelujem u programu i zborniku.



Evo i moje kolegice po peru, Sladjane Belko.

Pa, nadam se da ćemo se vidjeti i na 36. susretu!

Nije za tebe

kintsukoroi.blog.hr

- Nije za tebe, nije i gotovo. Možeš ti bolje.

Dakako da mogu. Jasno je to ko dan.
Al' svaki božji puta kada to pomislim, vidim ga gdje stoji nakon operacije pored mog kreveta, s ogromnom lubenicom pod miškom. U bijeloj košulji koju je za tu priliku posudio od nećaka. Kako me čini čudesno zdravom i besmrtnom tako blesavo zaljubljen u mene, nepoznatu ženu koja je upravo operirana u Vinogradskoj bolnici i nalazi joj nisu dobri. Vidim nas kako onda šećemo gornjim gradom držeći se za ruke, dok me prisiljava da hodam, nije dobro predugo ležati, uzme te krevet. Vidim se i kako skidam sandale, vruća je ljetna noć, a mi se opijeni vraćamo iz kina. Ljubimo se, grlim ga, sve sa sandalama u ruci. Zlatne kopče, klackaju mu se kod uha, proizvodeći onaj dragi zvuk sudarajućih kamenčića. Vidim ga i na plaži dok skuplja svoje mokre dokumente, koje mu je odnio val.
Vidim ga kako lupka rukom u ritmu glazbe u restoranu uz Dunav, kako šarmira konobaricu prije nego li nam ova donese najfinije palačinke i kako voli kada se zajapurim i ljutim, ljubiti mi bore srdilice. Čujem se kako ga onda nekad molim da ne ide od mene. Kako klečim uplakana pored njegovih špičastih koljena i objašnjavam mu da se možda više nikada nećemo vidjeti. Jer rat će, vidiš li, i potresi i poplave, državni udari i tisuće plavih svjetala razlijevaju se kao Remarqueov grm malina zajedno s bukom grada i nikada ne znaš kada će se zatvoriti granice, a mi smo se našli, vidi, k vragu, našli smo se u baš neobičnom trenu, a nije lako naći nekoga s kime možeš maštati i zamišljati da ćete ostarjeti zajedno, mislim ono, ljudi se sretnu, ljudi zabljesnu jedni drugima u životima poput rijetkih kometa svakih tisuću godina, možda smo si baš suđeni, možda nam se podudaraju naravi, ajde shvati, ne budi inatljiva, ono što je bilo jučer, ostavi tamo u jučer, danas je novi dan, novo jutro, novi tmurni ljudi u tramvaju, voli Bog čovjeka svog, strpi se molim te još malo, znaš da te volim, u to nemoj nikada sumnjati, možeš se smijati koliko hoćeš, al tražio sam te cijeli svoj život.

Sve to vidim i čujem.

Sretnem danas dvoje ljudi iz prošlosti, na šetnici između dva naselja. Jedno je moje staro naselje, gdje sam se udala i rodila, učila dijete hodati i pišati, ostavljala muža, pa ga desetak godina poslije oplakivala i kupala njegovu mamu, svaki je dan podsjećajući na to tko sam.
Drugo je moje novo naselje, u kojem sam podstanar, u kojemu imam plave zvijezde, srebrne lamele, slike u nastajanju, i dvije papige lezbače koje non- stop nesu po deset jaja i vole se beskrajno takve iscpljene.
Pitaju me ljudi da otkud ja tu.
Pa eto me, smijem se. Idem od frendice, svaku nedjelju jedna kuha ručak.
- A mislio sam da si napokon našla nekog zagonđiju kojem ćeš kuhati, smije se on, smijem se ja, njoj se piša pa nas požuruje.

Samo da znaš, šapnem u sebi, samo da znaš. Al kažem, ma daj, što će mi to, napokon uživam, sama...Hodam po šetnici upijajući svjež zrak koji miriši na zimzelen i upaljene svijeće, u onoj svojoj crvenoj vunenoj haljini i čizmicama, šećem na toj istoj šetnici gdje sam prvi put šetala svog bebača , a koji će kroz koji dan navršiti trideset i jednu godinu i dobiti četvrtog sina, čovječe.

Jučer pečem vanilin kiflice, od milja prozvane vanilice, pa me ponovno miris ko plesnu haljinu zavrti u kuhinju od prije par godina, njezine prste kako ih oblikuju, pa kristalni podložak za njih na štiklu, pa mali A. koji sjedi pored pećnice i govori da bi tako trebali mirisati parfemi, pa jučer već veliki A. koji zaključuje kako ih treba jesti tople…pa te zavrti taj štaub u sva ona adventska doba, u sva ona iščekivanja nalik na plišanu mašnu sa zlatnim točkama.
Život je mandarina. I maćeha. I prebrižna majka. Život je veliki kotač koji se okreće i okreće...
Život je probisvijet, kurvin sin, varalica, najgori lopov i ljubičasta svijeća koja dogorijeva, a jedino što u njemu vrijedi jest voljeti ga više, voljeti ga životnije, životinjski otvorenije, voljeti ga poput voska na jagodici, strastvenije i bolnije, nego li on nas, ikada.

Igra

dvitririchi.blog.hr

Došla je s idejom da napišemo naša imena na papiriće i izvlačimo ih. Ukoliko bilo tko izvuče svoje ime, izvlačenje se ponavlja.
Ponavljali smo ne znam koliko puta, jer bi svaki puta netko izvukao sebe, odnosno svoje ime.
A stvar je u tome da svatko od nas treba nekome drugome kupiti poklončić za Božić, za simboličan dogovoreni iznos, i tako ga obradovati. Isključiti sebe, poklanjati (se) ukrug, drugome.
Nitko nikome ne smije reći koga je izvukao, kako bi ostali tajnoviti do samog Božića.
Ne znam otkud joj ta igra, ali mene je obradovala.
Imamo obvezujuće tajno iznenađenje jedni za druge.

A ja imam ideju za jednostavan borić za ovaj Božić, diy - naravno, skroz simple, but cute.
Ispod kojeg će biti pokloni najmilijih: sitni, ali bitni.

o

Tajlandska džungla (VIDEO)

goransafarek.blog.hr

Predivni Khao Sok, nacionalni park u Tajlandu s džunglom, divljim rijekama, majmunima...

Tajlandska džungla (VIDEO)

goransafarek.blog.hr

Predivni Khao Sok, nacionalni park u Tajlandu s džunglom, divljim rijekama, majmunima...

...

sewen.blog.hr

Ja mislin da je umrit skroz lako,
Zatvoriš oči i slušaš dok se ne umoriš.
Mene će samo zamantat i leć ću ka svako,
I ćer će mi reć, stari pa ti goriš...

Strest ću se tu večer i trajat će do zore,
A onda će se naglo popravit moje stanje.
Otić ću da ne vide i sist malo uz more,
Da mu rečen da ću ga viđat sve manje.

I kad prođe neko vrime, doć će moje vrime,
Svi smo na kraju nekako zadovoljni i sami!
I neću se sitit ko mi to zaziva ime,
Samo ću otić u svitlost koja me mami.

Ali blago je na dnu

kintsukoroi.blog.hr

Stara kutija s nakitom.
Od obje bake ponešto.
Ružičasta otkrhnuta staklena malina, na bijeloj vunici, meni najdraža.
Nekada se znala šepuriti i vani, na silver boru. Pa po njoj snijeg poput šlaga.
Kao i staklena zlatna trubica sa zarolanim notnim crtovljem, ma prekrasna minijatura.
Pozlata se ogulila, ostala je nježna melodija sjećanja . Intuitivna, bakina, ona koja grli.
Šećerni bomboni,crveni, zeleni i bijeli, umotani u svilen papir, s bijelim heklanim koncem.
Stari minijaturni licitari u obliku potkove i kućice. Pomalo napuhnuti, ali lijepi.
Bucmasti dimnjačari sa svojim lojtrama, četkama i svinjicama.
Staklene, nekada srebrne kuglice, u kojima smo godinama ogledali svoja smiješna izobličena lica.
Sada se, ne više zbog njihove ljepote, već više zbog sto godina očuvane dragosti,
i dalje čuvaju skrbno omotane pamukom. Zbog svih odraza koje pamte.
Zvijezda za vrh, sa dvije staklene ptičice koje se ljube svim svojim raščupanim perima.
Nekad mi se činilo da im čujem pjev. Sad su samo raščupane.
Vilinska kosa, tisuću puta pažljivo slagana, presavijana, da se lakše svake godine raščešljava.
Godine su tu i godine uspomena, miline zajedničkih, raščešljanih trenutaka.
Najdraže mi je uvijek sve ono na dnu kutije, kad među starim iglicama, pronađem zalutalu grančicu cimeta, osušenu koru naranče, otpalu zvjezdicu anisa, zaboravljenu, izgužvanu mašnu.
Drvene figurice kojima su pootpadale ručice, oči, dio sanjki.
Ko preživjeli vojnici prošlih vremena. Sakati i nasmiješeni, i dalje smiju mi se sa dna kutije.
Tu smo, nismo bačeni. Ne još. Na nas se još računa.
Kao kutija s nikome potrebnim blagom.
Pozlaćeni češeri i orasi, požutjele čestitke, male ceduljice s imenima,
porukama iz onog nekog vremena kada smo si još poklanjali riječi.
Na pola dogorijele adventske svijeće, ljubičaste, crvene ili zlatne.
Slamica. Osušen rogač.

Svako dno ima tih nerado bacanih otpadaka i ožiljaka.
Podsjetnik na preživljavanje. Na život unatoč. Zbog svih obećanja.
Mirisa nepobjedive nade unatoč dogorijelosti.

Nekada mi je doista baš onako, čudno,
što ti i ja
nikada
nećemo imati svoju kutiju s nakitom.
Stare, istrošene i blijede uspomene.
Zato će me svaka tvoja tužna uspomena na izlizanu mašnu, skinutu pozlatu,
svaki tvoj osakaćen snjegović na dnu tvoje kutije s blagom,
snažnije zaboljeti nego li svaki moj osakaćen snjegović.
( tko zna što bi radili da se ikada sretnu...ne smij se...)

Zaboljet će me jer bih htjela da imamo to zajedničko dno.
( teško je biti tamo sam, znaš....sa svim tim stvarima koje treba baciti...)
Zapeći će me prstima koji nisu doticali tvoje davne sanje.
Zaboljet će me zbog vilinske kose koju si zapetljao negdje na polovici svake nade.
Zažalit ću i proklinjati što nisam bila strasna crvena jabučica u tvojim rukama,
ona koja nikada ne miruje na najvišoj grani,
rastužit ću se zato što nisi bio crtovlje mojoj trubici tamo nekada davno,
kada se još nisam ni znala niti mogla prestati smijati.
Kao neugasla blagdanska lučica.

Dno bilo čije kutije uvijek će me više zabrinuti nego li svako moje dno.

Seusovo blago i Drvo

luki2.blog.hr

"Večeras smo zavirili u tajne Seusovog blaga, bogate kolekcije kasnoantickog srebra oko kojeg se vodio sudski proces kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, spor je nerijesen, ostalo je otvoreno pitanje gdje je doista pronadjeno blago, no Madjarska ga je na kraju kupila za sebe i proglasila svojim nacionalnim ponosom. Je li Seuso mogao biti u Hrvatskoj i je li ipak otkriven u Istri, nedaleko Pule, ostaje misterij. O Seusu i njegovom blagu govorio je prof. dr. sc. Dino Milinović, poznavatelj kako kasne antike, tako okolnosti te neobične i zamršene priče. Uživali smo!" - kaže Milana Vuković Runjić. Petak je dan za Književni salon, koji je danas imao gosta - predavača, arheloga.

Što je to Seusovo blago? Predivni setovi posuđa, datiraju navodno iz četvrtog stoljeća nove ere. U jednom trenutku su se našli u jednoj Švicarskoj banci. Tu je cijelu zbirku otkupio jedan engleski lord.
Međutim, izgleda da zbirka dolazi odnosno da je bila nađena u Barbarigi. Kako je dospjela do Švicarske, ne zna se. Zbog čega zbirku svojataju Mađari, koji su na kraju uspjeli otkupiti veći dio zbirke, pa se sada i nalazi u muzeju u Budimpešti? Navodno je na posuđu pronađen znak, koji simbolizira Balaton.
Mi drugi dio nismo uspjeli otkupiti, jer je cijela priča bila vrlo aktualna kada je u Hrvatskoj počinjao rat.:(((( Nije bilo financija, a vjerujem ni volje - jer su prioriteti morali biti drugačiji.
Dogovoren je i jednodnevni izlet u Budimpeštu, kako bi posjetili njihov dio zbirke, i uživo vidjeli tu ljepotu.



Milana...



Prof. dr. sc. Dino Milinović, odličan današnji predavač

Nakon Milane, samo sam se "preselila" nekoliko koraka dalje, u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", gdje se održala promocija knjige "Drvo".

Knjigu su predstavili:
autori tekstova Staša Aras,
Miljenko Jergović,
Nebojša Lujanović,
Dejan Stojiljković,
Korana Svilar i
Ivana Šojat,
priređivač Đorđe Matić,
urednica knjige Ana Brnardić
te skladatelj i pjevač Zlatan Stipišić Gibonni.

Sjajna promocija, misaoni i poseban Gibonni.
Rekao je nešto što sam dobro upamtila: "Govorite dragim ljudima da ih volite. Nikada ne znate kada oni vas ili vi njih gledate zadnji put. Ja sam bio zato miran kad se radilo o mome najboljem prijatelju Oliveru. Sve sam mu rekao za života..."

O čemu se radi? Radi se o knjizi "Drvo", koja je naslov dobila prema jednoj Gibonnijevoj pjesmi. Kao kod Julijane Matanović i "Spisateljice biraju" , u ovoj knjizi su autori bili pozvani da napišu po jednu priču, temeljenu na jednoj od Gibonnijevih pjesama. Naravno, nastale su male minijaturu, divotice, divne priče. Gibonni me iznenadio u pozitivnom smislu; čovjek ima petlju i izuzetno brze, inteligentne reakcije. Volim njegove pjesme, ne sve - ali neke su stvarno pravo uživanje....mala remek djela...
Preporuka najtoplija za čitanje knjige! Jedna od autorica priče je i Julijana Matanović. Prenosim dio njene priče, koju je objavila javno:

"...nakon razgovora o terapijskoj moći književnosti i neočekivanom dolasku pisaca po stručnu pomoć, poželjela popiti pelinkovac, razlijevao se ugodan pjevačev glas. Odnedavno sam o tom sjajnom glazbeniku, upoznavši ga u ukusno uređenom uredu salona automobila, počela govoriti i kao o dobrom čovjeku. A to mi je, u mom sistemu vrijednosti, jednako važno koliko i sama činjenica da je jedan od najvećih u svom poslu. Njegov talent i predanost svakoj noti mogu biti zaustavljeni pred nesavladivim zidom koji je za naše genijalne glazbenike izgradio manje talentiran europski svijet stručnjaka, ali taj svijet nema pojma od kojeg se materijala gradi dobrota duše koja je u stanju ispisati snažne stihove i naznačiti povisilice na pravim mjestima. Da bi se pjesmom lakše uspinjalo stubama.

I onda je konobarica učinila nešto o čemu se trudio govoriti i psihoterapeut. Pojačala je radio. I ja sam po zna koji, ili zapravski možda prvi put, jasno čula Činim pravu stvar, ne spominjem te ja. Čula sam sasvim običnu izjavnu rečenicu, magičnu u svojoj postojanosti. Od tog trenutka počela sam o Činim pravu stvar govoriti kao o svojoj životnoj himni...."

Ostatak Julijanine predivne priče možete pronaći u knjizi "Drvo" ....

Savršenstva ne postoje, ali - ova je promocija bila najbliže tome.



Na divnoj fotografiji zahvaljujem Korani Svilar.


Ljubim vas!