luki2.blog.hr
srijeda, 04.02.2026.
"Mudrosti"
 Sve glupe i nevjerojatne izjave Marka PerkovićabTupsona..... I malo Buckine mame s Facebooka: Ja volim Hrvatsku. Znam da moj sarkazam nekad ostavlja drugačiji dojam, ali volim je. Gradim je za sebe i za svoju djecu. Poštujem našu povijest i snagu ovog naroda. I baš zato osjećam odgovornost reći nešto kad se pod krinkom domoljublja i vjere pokušavaju provući stvari koje to jednostavno nisu. Nemam ništa protiv koncerata. Ne smeta mi glazba, ni Thompsonova, ako je nekome bliska. I ja odvalim na Geni kameni. Priznajem & @# Ali problem je kad se Thompson gura u događaj poput dočeka rukometaša. To više nije “privatni ukus”, nego politička poruka. I zato je to problem. Još veći je problem što je Vlada Republike Hrvatske pritom pogazila lokalnu vlast u Zagrebu, ignorirala Grad i njegove odluke, i odlučila da će ona određivati kako izgleda javni prostor glavnog grada. To nije poštivanje institucija. To nije decentralizacija. To je demonstracija sile i to na simboličkoj razini. A simboli su važni. Jer mi ne govorimo samo o glazbi, nego o porukama koje dolaze s pozornice. Meni smeta kad se pozdrav „Za dom spremni“ pokušava prikazati kao simbol hrabrosti i vjere. On to nije. Ustaški režim nije branio Hrvatsku. Dalmaciju i Istru predao je fašističkoj Italiji. Postoji li veća izdaja hrvatske zemlje od te? Još gore, pod tim pozdravom, u savezništvu s Hitlerom i nacistima, u Jasenovcu su ubijeni deseci tisuća nevinih ljudi Židova, Srba, Roma, ali i Hrvata. To nije domoljublje. To je fašizam. Moj otac je bio u ratu. Mi smo bili u progonstvu godinama. Znam koliko je težak bio put da bismo danas imali slobodu i svoju državu. Upravo zato mi smeta kad se pod krinkom domoljublja i vjere relativizira ili romantizira fašizam. Ljubav prema Hrvatskoj ne znači zatvaranje očiju. Ne znači šutnju. Ne znači prihvaćanje svega što se umota u zastavu. Rekla sam što sam rekla. Neće Vlada “uredovati” kad mi sin čeka genetičara dvije godine. Neće uredovati kad čeka logopeda dvije godine. Tada nema hitnosti. Nema protokola. Nema pozornice. Jer ja nisam masa. Ne nosim zastavu u kadru. Ne donosim izbore. Za mene nema pressice, nema simbolike, nema brzine. Za mene ima čekanja, papirologije i šutnje. I zato mi je neprihvatljivo da se država pojavljuje samo tamo gdje se skupljaju bodovi, dok se od odgovornosti povlači tamo gdje bi trebala biti najvidljivija u zdravstvu, u skrbi, u djeci. Domoljublje nije mikrofon i reflektor. Domoljublje je sustav koji funkcionira i kad kamere odu. Ja sam domoljub (Bog mi pomogao ali jesam). Sve ostalo je predstava. Ljub! |
