Samoća Stepskog vuka

subota , 07.12.2024.

Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače.

Ono, što se u meni događa u rijetkim trenutcima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim dijelima, a u životu smatra ludošću.

I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kavanama, te masovne zabave, ti amerikanizirani ljudi, zadovoljstva tako sitnim stvarima, u pravu –
onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivam, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđi i nerazumljiv svijet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, zrak i hranu."

Hermann Hesse " Stepski vuk"

nismo životinje, kako autor kaže, ali vrlo često se doimamo i sebi i drugima da smo zalutali među život i u život i da prečesto udarac čelom u nevidljive zidove postavljene ni od koga s imenom predstavljaju zaporku pred kojom zgranuti i nijemi pred zgroženim očima mnoštva pokušavamo naći neki svoj pedalj bitka za svoj komadić neometanog prostora u kojem ne smetamo nikome i zbog kojega ništa drugo i ne tražimo

ili - kako kaže pjesnik :.... i odjednom iz tebe
kao mlaz svjetlosti
izbijaju nestrpljenje i nemir ;
uputiš se prema onome
što si osvijetlio....
....