Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
15.02.2026., nedjelja
MISIJA
|
Quomodo. Kako to da smo stvari koje su smisleno povezane, počeli tumačiti kao slučajnosti? Zbog Okamove britve. No, je li ekonomičnije tumačiti stvarnost slučajem umjesto svrhom? Možda je samo jednostavnije? Jednostavnije u smislu kao što se nekada iz pristojnosti za budalu govorilo da je jednostavan-priprost. Da, tumačiti svrhovitu vezu kao slučajnost zbog Okamove britve je glupo. Okamova britva nas degradira na status životinje. Smatra se kako je životinjama sve slučajno. Postoji samo nagon. Naučeni potezi, urođeni potezi, koji se ponavljaju mehanički, bez nekog većeg smisla. "Tako je uvijek bilo i biti će, sve dok nas glad vodi." mogle bi neku vrste misli smisliti životinje. Dok mi ljudi koje je otkriće smislene veze između događaja A i događaja B dovelo do puta u svemir, sada odbijamo tražiti smisao. Sve što postoji proglašavamo slučajnostima, a svaki pokušaj uspostavljanja veze praznovjerjem ili čak "fašizmom". Zanimljivo kako je slučajnost omiljena kod politički korektne grupacije ljudi. I tako nastaju nihilističke filozofije koje negiraju bilo koji veći smisao postojanja i obećavaju nam vječno ništavilo, a kratki sjaj koji u ovom svijetu možemo ostvariti je posljedica socijaldarvinističke beskrupuloznosti, lukavstva ili bazičnih sirovih nagova. Zbilja takav besmislen život nije vrijedan ničega osim prezira. Stoga, vraćanjem smisla između događaja, dobivamo i smisao života. A smislen život čini svijet ljepšim jer su ljudi bolji. Nisu robovi strasti radi kojih bi ubili i varali. Vratimo smisao u život. Zaputimo se na misiju za smislom. Potraga, quest. Misija. Misija gdje čovjek putem mijenja sebe. Obično je cilj neko zlato, zlatni vrijedni predmet. Putem do tog zlata se razvija karakter putnika, misionara. Od tuda dolazi uzrećica "Put je cilj!". Time ispada kako naša potraga nije za zlatom, već za unutarnjim razvojem. Zlato je samo bonus. Zlato je ono što nas pokreće, naše gorivo. Kretanjem prema zlatu se razvijamo. Cinik bi rekao kako je razvoj karaktera samo epifenomen zlatne groznice (naše potrage za zlatom). Čak ima mit koji povezuje kreaciju ljudi i zlato. Mit o drevnim bogovima/vanzemaljcima Anunakijima koji su stvorili ljude kako bi im radili u rudnicima zlata. Zlatna groznica nam je ugrađena u DNK. Barem tako možemo protumačiti navedeni mit. Dakle bez obećanja zlata, nema niti evolucije, razvoja čovjeka. Razvoj ili unutarnja preobrazba. Unutarnja preobrazba čovjeka mitom. Mit kroz naraciju o pobjedi heroja, odražava pobjedu čovjekovog novog ja nad starim ja. To se tumači kao sazrijevanje prikazano u formi fantastične priče - Joseph Campbel "Junak s tisuću lica". Ali svesti mit na priču o sazrijevanj čini mi se malo prepriltkim, jednostavnim ili priprostim. Posebice što su mitske priče tako epsko, grandiozne duboke, da osim junačke priče kroz nj se isprepliče niz prića o metafizici svijeta, etici. Gotova kao prva univerzalna znanost. Mit nosi sa sobom potpuno znanje o tome kako je svijet uređen. Svođenjem mita na običnu pedagošku funkciju, razvoj čovjeka, gubi se i svo tumačenje svijeta koje nosi mit. Također se gubi i objašnjenje i poniranja u onostrano, u te fantastične elemente mita. Opet se koristi Okamova britva kako bi se fantastične elemente mita nazvalo samo ukrasom za privlačenje pažnje slušaoca na koje se želi pedagoški djelovati. Prava je istina kako je fantastični aspekt mita izraženiji nego pedagoški. Ulazak u onostrano, komunikacija sa eterskim bićima, kako ih klasificira teozofija i Madam Blavatsky. Mi doslovno jesmo borci u bitci dobra i zla i biramo strane. Hoćemo li biti krsnici ili štrige i štirguni? Vjećno nadmetanje u onostranom, noću na raskrižju puteva. Liminalni prostor gdje se mješa prirodno i natprorodno. Raskrižja. U tišini, ispod sivog neba sumkraka, kada se isčekuje dolazak čudovišnih neprijatelja. Stvarnost se pomalo pretvara u fantastiku. Raskrižje postaje arena sukoba suprostavljenih kozmičkih i kaotičnih sila. Upravo zato junaštvo u mitu ne možemo jednostavno objasniti samo kao metaforu odrastanja; "Evo skupio sam hrabrosti odbaciti staro dječačko ja i postati muškarac.". Mit nam zapravo opisuje kreaciju i daje nam svrhu, smisao našeg postojanja. Ukazuje na svrhu. Ukazuje kako naše postojanje nije slučajno. Već smo rođeni kako bi doprinjeli borbi kozmosa i kaosa i uz to proživjeli jednu našu sasvim individualnu priču prepunu zagonetki i izazova. Dok slušamo mit prolaze nas trnci kada shvatimo svoju ulogu. Tada u potpunosti poniremo u mit i shvaćamo važnost i uzvišenost naše misije. Misija! Oznake: filozofija, Mit, misticizam |
