sve je točno : dobrih ljudi uvijek je bilo i bit će, ali nikad neće preko praga bezazlenog ( kako kažu ) prostora za druženje....Postoje prostori ( ne masonski ) ali čvrste zakonitosti biznis druženja..........Kakvog biznisa eto, doznali smo svi, koji nisu prekoračili "sveti" prag
-- Donabellina -- 24.09.2020. u 20:16
Iskreno nisam shvatio tvoj problem s Ahilejom. Još manje ovo s dubokom drzavom. Može biti da nije za mene tvoj stil pisanja, ili tvoj misaoni tok nije na mojoj frekvenciji :-)) ali svejedno imam osjecaj da si jedan od najinteligentnijih, ako ne i najinteligentniji bloger.
Tematiziraš velika pitanja, moral, etika, sloboda i tome slicno. Ali u jednom specificnom ključu koji ne uspijevam pitko čitati.
Uglavnom što sam (možda) shvatio- ako netko vitla mačem jer to voli onda je problem, tek ako netko nikad ne bi vitlao mačem nego dođu zli Rusi (ili zli Nemci, sto vec obicno dolazi?) hoce mu popapati ženicu i djecicu pa onda hajde ipak ide vitlat mačem onda je heroj. Tako si ti to sebi objasnio. Ne znam. Meni je to bezveze, jer vuče na pojednostavljenja i instant rjesenja, a život je puno kompliciraniji i ne da se objasniti doskočicama.
-- jelen -- 24.09.2020. u 20:55
Jelen, znao sam da bez Ahileja u naslovu ništa :)). Stvar je u tome da se ovdje nema na koga vitlati, jer pokušavam pokazati da hobotnica izvire iz naše glave; ako u tome nema složenosti onda ne znam u čemu ima :). Ahileja prizivam onako asocijativno, jer me naveo razgovor sa tobom neki dan, ali i samoironično jer bi nam, je li, kao neki junak mogao pomoći u ovo nejunačko doba. Naime, nije obrana od zla to što kao junak želiš; ti prvo moraš biti "šonjo", htjeti obične, nejunačke stvari, pa te nužda natjera da gineš i tako postaješ heroj; a uživanje u borbi samoj bez obzira na motiv - to je on što odlikuje junake. Ali, ako svi želimo istinski taj sjaj, blještavilo, trofeje, imetak, tu kugu - a nema ničega što bi me od toga razuvjerilo, onda od nas nikada junaka, i nikada spasa.
Uostalm, vidiš i sam da sam Ahilejevu nezrelost sasvim relativizirajući stavio u navodnike?
Što se tiče mog kako veliš specifičnog ključa - pa zar je neobično u doba opće ogrezlosti u nedjelima zazivati herojstvo?
I onda nazrijeti da se radi o iluzijama?
Plemenito je što si okrenut toj snazi mita i vjeri u junaštvo. Bit će da ja u svojoj malodušnosti ne mogu izići iz zatvorenog kruga. Djeco, tako vam Bog pomogao.
-- j. -- 24.09.2020. u 21:50
Istina je da sam okrenut snazi mita. Ali nisam sreo čovjeka koji nije okrenut snazi nekakvog vec mita. Isto tako kao što rekoh kod @Lilianke ne postoji čovjek koji "radi ono što ne želi" kuda god tražili ne nalazimo ga. I Sv. Maksimilijan Kolbe kad je uzeo mjesto onoga čovjeka u Auschwizu isto je učinio upravo ono što je htio, za što se spremao čitav život.
-- jelen -- 24.09.2020. u 22:48
E vidiš, kad smo kod 2.svj. rata imamo sjajan primjer heroja u Mallickovom Jagerstatteru /film Hidden Life/. Usprotiviti se na prvi pogled neopobjedivoj struji matice! Tamo nadmoć sile - ovdje materijalnoga kao vrline. No, to ne mogu svi, jer Herr Franz ostao bi zaboravljen da Hitlera nije tukla Amerika i Rusija, dakle ne netko iznutra. Njegov ideal upravo je bila negacija sile, kao i kod Gandhija: to je meni doduše kod Ahileja najupitnije. Ali, kada su u pitanju korijeni duboke države, tu činim iznimku i dopustio bih udariti u taj zvjerinjak kolcem i konopcem, ako već nije kasno. A kasno je, svi znamo da jest i da nema spasa do tvrđave duše gdje plač i škrgut zubi dolaze.
Znam, jest ta moja metafora sa Ahilejem i Janafom banalna; bezvezna ako tako hoćeš, ali kako ljude dozvati pameti ako ne šokom da bi im kazao: nije nama nitko drugi kriv što nam fali junaka, ako smo tako lako kvarljivi. Eto, zato mi je trebao staroga Peleja sin, a srdžba kojano zadaje ove domaće jade čini mi se prečesto gorčom od najtamnijeg ahejskog ratničkog klanca. :)
-- j. -- 24.09.2020. u 23:43
Imaš u Star Trek Original Series kad Kirk i ekipa putuju u prošlost i spase život nekoj ženi. Onda se ispostavi da je to karizmatična pacifistica koja vodi masovni pokret protiv uključivanja Amerike u WWII. Zahvaljujuci tome Osovina pobjeđuje i ovi s Enterprisea moraju popravljati povijest. A Gandhi meni nije nešto fascinantan lik, nekako me ne intrigira. Jedino dobro i smisleno što navodno da je rekao, kad ga je neki novinar pitao :Gospodine što vi zapravo mislite o zapadnoj civilizaciji?" Pa veli ovaj "Mislim da bi to bila dobra ideja." :-))
-- jelen -- 25.09.2020. u 00:09
Ovo je prikaz stvarnog stanja i ništa se nema dodati. Nedavno mi je pod ruku došla knjiga Freda Matića (vukovarska i zarobljenička iskustva),
manje više sve poznato. Zapamtila sam jednu rečenicu koju mu je
uputio jedan visokorangirani političar:"ruže su već podijeljene ostalo
je samo trnje". Devedesete se nastavljaju sve ove godine, bez rata
ali s nekim drugim, tihim ratovima. Da li će povremeno isplivati neki
nadobudni Ahilej i nije neka novost, ali da izlaza vidim..., ne. Nama
ostaje prebiranje po trnju ne bi li nam se slučajno našla neka uvela
ruža, a dotle nam je iz prikrajka gledati mjesta gdje samo odabranima
ima mjesta. Ima ona Rojsova: "ko je jamio, jamio" e, sad, da li biti
prazne bitke ili se prepustiti stihiji pitanje je:)
-- nema garancije -- 25.09.2020. u 09:56
Da se čelnike komunističke partije vješalo ko Causescua, i da su članovi lustrirani i uklonjeni iz obrazovanja, kulture i državnih službi, ova zemlja bi bila puno bolja.
Za rješavanje korupcije Nije potrebno herojstvo, dovoljno bi bilo zabraniti starijima od 60 da glasaju.
Naime oni su najvjerniji glasači dviju zločinačkih organizacija i njihovih satelita.
-- FreshCaYg -- 25.09.2020. u 20:03
Prošlost na žalost ne možemo mijenjati. Ovo sa dobnim limitom vjerojatno ne postoji u svijetu. Što više razmišljam, čini mi se da je Jelen u pravu.
-- j. -- 25.09.2020. u 21:48
Herojstvo uvijek izvire iz nužde i definitivno mislim da ne pripada prirodnom ljudskom porivu. Svi bi mi radije da nas ne žulja i ne boli, da provedemo miran život, bez većih eskapada i dramaturgije.
No, mislim ipak da postoji nešto što volim nazvati neustrašivošću.
To su one duše koje kao da nekad unaprijed biraju život na marginama, usamljenost, borbu protiv nepravde, krvarenje i učenje na vlastitoj koži.
U današnjem je svijetu dovoljno neustrašivo biti svoj, autentičan, ne sviđati se kao takav masi, živjeti bez odobravanja pa i najbližih.
-- Sarah -- 26.09.2020. u 09:27
Zamisli samo kako bi bilo da je empatija svima na prvom mjestu umjesto kojekakvih gluposti. Ne može tu Ahilej pomoći, takvi smo kakvi smo.
-- Marekojajesretna -- 26.09.2020. u 14:44
Dobro je Mare rekla...takvi smo, kakvi smo, svatko za sebe najbolji i poseban:)))
-- modrinaneba -- 26.09.2020. u 15:57
pozdravljajući sve gledatelje na mreži, ovdje sam da podijelim malo svjedočanstva. Moje ime je Melania Macron, imam 40 godina. Udala sam se u 31. godini, imam samo jedno dijete i živjela sam sretno. Nakon jedne godine mog braka, ponašanje mog supruga postalo je tako čudno i zapravo ne razumijem što se događa, spakirao se iz kuće drugoj ženi koju ga toliko volim da nikad ne sanjam da ću ga izgubiti, pokušavam svoje moguće najbolje osigurati da mi se muž javi, ali sve bezuspješno, plačem i plačem tražeći pomoć, razgovarala sam o tome s njegovom obitelji, ali nisam dobila odgovor. pa je moja najbolja prijateljica Anna Johansson obećala da će mi pomoći . Rekla mi je o čovjeku koji se zove Drosagiede, rekla mi je da je jako velik čovjek i stvaran čovjek kojem se može vjerovati i nema ničega u vezi ljubavnih problema koje on ne može riješiti i rekla mi je kako je pomogao nebrojenom broju ljudi u obnavljajući njihov odnos. Bio sam stvarno uvjeren, brzo sam kontaktirao njegovu e-adresu, doctorosagiede@gmail.com ili njegov WhatsApp na +2349026414771 ili Viber na +2349026414771 Objašnjavam mu sav svoj problem, rekao mi je da ne bih trebao brinuti da će svi moji problemi biti riješeno odmah. Rekao mi je što da radim da se moj muž vrati, a ja jesam, rekao je da će mi se nakon 3 dana suprug vratiti i početi prosjačiti, i stvarno se dogodilo kako je rekao, bila sam jako iznenađena, ovo je tako nevjerojatno. Bog neka je slava naša je veza sada vrlo tijesna i oboje ponovno živimo sretno. Ako imate sličan problem, odmah ga kontaktirajte i zatražite da ga jednom riješite. I ja živim svjedočenje
-- melania macron -- 06.10.2020. u 21:53
Polomila sam jezik kad sam izgovorila Črmaž, ali sve
drugo je pitko.
-- Lastavica -- 14.09.2020. u 11:09
Lijepo sa Črmažovog vrha. Bio sam lani u srpnju nakon uspona na Kamičinu, sjećam se visoke trave.
-- gogoo -- 14.09.2020. u 11:11
Ljepota i moć djedovine stvara moć izričaja... uživah gledajući i čitajući... :)
-- Dinaja -- 14.09.2020. u 11:53
Lijepo, lijepo!!
-- morska iz dubina -- 14.09.2020. u 13:58
i ja imam hektar šume tamo negdje iza Fužina, jel se mogu smatrat zemljoposjednikom
-- FreshCaYg -- 14.09.2020. u 13:58
Lepota misije...bajka!
-- modrinaneba -- 14.09.2020. u 15:38
Hvala svima od srca.
Fresh, mislim da tek ako saznaš gdje je; eto mog svijetla primjera. :))
-- j. -- 14.09.2020. u 17:52
Znam gdje je odma kod lovačkog doma :))
-- FreshCaYg -- 14.09.2020. u 20:21
Djedovinu se ne smije zaboraviti.:)
-- viatrix -- 14.09.2020. u 22:36
Fresh, Lovački dom Fužine, pa to nije daleko van mjesta; ovo moje je pet km od Delnica u nigdini :).
Viatrix, hvala!
-- j. -- 14.09.2020. u 22:38
Prekrasan mi je Gorski Kotar.
I lijepo da djecu podsjećaš na to gdje su im korijeni.
-- jekatisine -- 23.09.2020. u 10:55
Na slikama super izgleda. Još ako je more u blizni, mora da je raj na Zemlji :)
-- Marekojajesretna -- 23.09.2020. u 20:30
pozdravljajući sve gledatelje na mreži, ovdje sam da podijelim malo svjedočanstva. Moje ime je Melania Macron, imam 40 godina. Udala sam se u 31. godini, imam samo jedno dijete i živjela sam sretno. Nakon jedne godine mog braka, ponašanje mog supruga postalo je tako čudno i zapravo ne razumijem što se događa, spakirao se iz kuće drugoj ženi koju ga toliko volim da nikad ne sanjam da ću ga izgubiti, pokušavam svoje moguće najbolje osigurati da mi se muž javi, ali sve bezuspješno, plačem i plačem tražeći pomoć, razgovarala sam o tome s njegovom obitelji, ali nisam dobila odgovor. pa je moja najbolja prijateljica Anna Johansson obećala da će mi pomoći . Rekla mi je o čovjeku koji se zove Drosagiede, rekla mi je da je jako velik čovjek i stvaran čovjek kojem se može vjerovati i nema ničega u vezi ljubavnih problema koje on ne može riješiti i rekla mi je kako je pomogao nebrojenom broju ljudi u obnavljajući njihov odnos. Bio sam stvarno uvjeren, brzo sam kontaktirao njegovu e-adresu, doctorosagiede@gmail.com ili njegov WhatsApp na +2349026414771 ili Viber na +2349026414771 Objašnjavam mu sav svoj problem, rekao mi je da ne bih trebao brinuti da će svi moji problemi biti riješeno odmah. Rekao mi je što da radim da se moj muž vrati, a ja jesam, rekao je da će mi se nakon 3 dana suprug vratiti i početi prosjačiti, i stvarno se dogodilo kako je rekao, bila sam jako iznenađena, ovo je tako nevjerojatno. Bog neka je slava naša je veza sada vrlo tijesna i oboje ponovno živimo sretno. Ako imate sličan problem, odmah ga kontaktirajte i zatražite da ga jednom riješite. I ja živim svjedočenje
-- melania macron -- 06.10.2020. u 21:53
učiteljski je poziv toliko plemenit i bitan, a toliko podcijenjen...
-- smjehotvorine -- 07.09.2020. u 06:49
Toliko nam je sve "zdravo za gotovo" ....
-- sewen -- 07.09.2020. u 06:56
Djeca trebaju djecu
-- samo za vranju -- 07.09.2020. u 07:51
Nemam pojma jel blizu il neblizu druga obala, ali post je odličan!
Protiv dvije tri stvari bih rogoborila, ali su nebitne u odnosu na ono sa čime se tisućupostotno slažem:
'...Zato, ma kako se bojali da će već za dva tjedna zaraza još gore i jače krenuti među ljude nego sada, moramo znati da će svijet u nekoliko godina propasti ukoliko se djeca ne budu družila, zaljubljivala i prijateljevala; dobit ćemo sigurnost pod staklenim zvonom za gomilu čudaka i sociopata koji će sutra voditi svijet. Jest da niti ovaj sada ne izgleda bitno drugačije, ali ono što ga još uvijek drži na površini, to je nada. ...'
i još, ...'nužno je brusiti dušu o druge ljude. Neizbrušene duše venu na livadama kao kasno probuđeni leptiri. ...'
Nužno je brusiti dušu o druge duše.
Dobar ti dan i sretno svima koji su s današnjim danom krenuli u novu školsku godinu - nek je blagoslovljena, sretna, radosna, uspješna, puna ljubavi! Neka donese puno više i bolje od svega čemu se nadamo!
-- Lilianke -- 07.09.2020. u 07:55
tako "meko" , savršeno toplo u svim kutovima svijesti koja razumije i dijelom prihvaća........
-- Donabellina -- 07.09.2020. u 07:56
Neosporno je da je ovo napisano srcem i dušom. Na žalost, živimo vrijeme između čekića i nakovnja. A tako zapravo čovjek živi od pamtivijeka. Ništa ga nije omekšalo, opametilo ni učinilo zauvijek boljim. Jer da je, zar bi ljudska empatija bila nešto šta nas uvijek obori s nogu..kao čudo s visina.
-- morska iz dubina -- 07.09.2020. u 08:21
Rekao si glavno ovim: "Zato, ma kako se bojali da će već
za dva tjedna zaraza još gore i jače krenuti među ljude
nego sada, moramo znati da će svijet u nekoliko godina
propasti ukoliko se djeca ne budu družila, zaljubljivala
i prijateljevala" . Ukrali su im djetinjstvo.
-- Lastavica -- 07.09.2020. u 08:22
Sve se menja i punooo toga se promenilo...sretna sam da so mi djeca več odrasla...obadvoje 30 godina...sada trebam gledati na sebe...a oni na sebe...to je život!
-- modrinaneba -- 07.09.2020. u 08:36
No, bez gledanja u oči, ljubav je tek puka tlapnja... istina je to... :)
-- Dinaja -- 07.09.2020. u 10:12
vjerojatno nisam objektivan, vjerojatno je to zato jer sam bio u ratu, gdje si morao pazit na sebe i druge, vjerojatno je to zato jer sam znao da sam tamo da bi moji dragi bili koliko toliko na sigurnom i zaštićeni, zato meni to cendranje radi toga šta se mora stavit maska kad se ide u konzum, ili uđe u bus, zvuči kao nevjerojatno sebični idiotizam, srećom pa nas takvi borci za slobodu nisu branili, nadam se da nikad i neće, jer bi najebali samo tako
-- FreshCaYg -- 07.09.2020. u 12:39
Često odlučukemo. Ili, ili.
Nekad donesemo pravu, nekad krivu odluku.
To je život.
Ne znamo kakva je, kolika je i da li je opssnost od cororone da bi doneli pravu odluku.
Čoveku je potreban čovek, pa i malenom čoveku.
Možda dolazi vreme kad će internet biti važniji od socijalizacije. Do tada čekamo.
-- mecabg -- 07.09.2020. u 13:27
Problem kod tvog teksta je isti kao problem kod izbora za sabor - nude se sulude alternative za "biranje", od kojih normalan čovjek ni jednu ne bi ni u snu uzeo u obzir. Kod tebe se vrti oko toga da je škola u živo bolja od one u virtuali, ali dubina problema ti nije ni u primisli.
-- The Art Of Being Yourself -- 08.09.2020. u 07:53
@Svi: hvala od srca
@Fresh: problem je očito u meni; nekako mi ne paše misliti da sam bolji od drugih... :)
@The Art, hoćeš reći, ti ne bi poslao/la dijete u školu, pa je moja alternativa suluda? Mislim, u tome ima valjda neke - kako kažeš - dubine, ili nema, nego samo dramatike, ili čak niti toga, nego tek prozaičnosti? :) Hajde molim Te, objasni nam to onda - duboko, ja tako očito ne umijem. :)
-- j. -- 08.09.2020. u 11:08
Povjerenje u ljude...to mi izgleda kao neka davna prošla vremena. Danas je mobing u školama, i ono da djeca koja imaju najnovije smartfone gledaju kao manje vrijedne one koji nemaju. Ne generaliziram samo u večini slučajeva je tako nažalost.
-- TEATRALNI -- 08.09.2020. u 20:52
@Lucid, slažem se, to je svakako problem, samo - da li je zbog toga bolje da djeca imaju nastavu od kuće? Što se tiče povjerenja, napisao sam da djeca nauče kako čovjek čovjeku nije samo vuk; meni je već to prilično mnogo :).
-- j. -- 09.09.2020. u 07:00
< | rujan, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |