8:33

četvrtak, 14.02.2019.

Sretno vam svima Valentinovo.
Jer smo živi
A kad smo već živi,
živimo onda sa svrhom,
čak i kad se čini da je nema,
pretpostavimo da ćemo je kasnije uočiti.
I kad onda već živimo sa svrhom.
a budući da radimo samo unutar samozadanog vremenskog okvira,
nemojmo ljenčariti.
Zato sretno aktivno Valentinovo.
Ne mislim da morate sad odmah do devet vrt preštihati,
nego budite aktivni u svojim odnosima,
osjetite svaki,
i zadržite one koji su značajni za vas,
i pokažite to, ili mentalno označite, kako god.
Ima malo ljudi koji mi znače puno. :)))
Znam da bi bez njih život bio još veće neprožvakljivo sranje,
koje ipak žvačem, ipak jedem.
pa dakle zato,
a ne iz neke zaljubljenosti,
želim se sjetiti svih tih malo
koji mi znače puno
i jednostavno kažem - hvala. :))








------------------------------

Sinoć je Djevojče plakalo
'zašto joj se tata ne javlja?'
Imala je već nekih doživljaja,
ali prije koji mjesec.
A baš su me pitali
I baš samu sebe pitam
I baš sam pomalo zabrinuta i na stand by
kako je, jer malo ili ništa pokazuje na van.

I onda me ta njezina jučerašnja opaska,
i to nakon puuuno vremena kroz suze
(kategorički ne želi plakati ni pred kim)
informirala.
Ona se, kao i ja,
zakačila na to
tijelo mu je umrlo,
duh mu je živ,
javljat će nam se u znacima
i tako to.
Hoda tankom linijom,
nema (svjesnih) znanja, nema iskustva da si pomogne,
drži se za mene energetski.....


------------------------------------

ja sam (za razliku od nje)
u prilično dobrom kontaktu
počinjem razlikovati unutarnju konverzaciju
i vanjske (njegove) impute koji bi neiskusnom oku mogli proći kao unutarnja konverzacija,
poneke poteze (pokreti, djela, riječi) koji su njegovi kroz mene (da, zaista)
i njegovu energiju kad je prisutan,
najčešće u jakom osjećaju zahvalnosti
(upravo jučer jedan takav,
doslovno kao da stoji uz mene,
jer rješavamo neka pitanja
i on zna koliko je to meni, tužno, mučno i naporno,
delikatne teme),
ili u jakom osjećaju da me voli.

teško je to opisati,
ali ima specifičan energetski otisak.
Svatko ga ima,
i to se zadržava, gdje god bili,
kroz kakav god medij komunicirali,
prepoznatljivi smo.


--------------------------------------

Jutros je Djevojče zaspalo na svoj randevu
(ah, i ja sam jednom,
nisam sama mogla vjerovati da je to moguće,
zaspati na sastanak s nekim
koga žarko želiš čim prije vidjeti :-O :))) )
koji se imao zbiti u cik zore
(ftičeki se ženiju, ne?) ,prije škole.
I tko je onda navrat-nanos vozio?

Drago mi je nekako zbog svih tih njezinih društveno - ljubavnih aktivnosti
čije se jako povećanje počelo zbivati
točno poslije tatine smrti....
taman su počeli svi
(djeca u razredu, djeca u susjedstvu) ulaziti u tu fazu,
i odjednom se dogodio Bum! izlazaka
i landranja uokolo, kvartom, gradom.....


-----------------------------------------

za sada dosta,
8 i 33 je!!!! već!!!




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.