Staro ljeto 2018, u 17:09

ponedjeljak, 31.12.2018.

UPOZORENJE:
nije za one slabijih živaca i nenačetih vjera u ljude i život ko takav

Čemu post?
I uopće o čemu post?
danas kada dan predstavlja sažetu sliku protekle godine,
dan je opravdao očekivanja.
Kao i uvijek,
suhi veš posložila
mokri objesila
ručak organizirala
(naruči si pizzu dijete,
kad već nećeš s majkom njezinom obećavajućom rutom po grobljima)
i krenula.
Valja samo istaknuti da sam jučer do kasno navečer bila na poslu,
a i jučer ujutro a i bespauzni tjedan je bio,
a u tim slučajevima kada ne postoji vikend,
ja sam još pospanija, smotanija i umornija
i bezvoljnija i napetija da ipak sve obavim nego uobičajeno.
Dakle,
nasilno buđenje
pa sve navedeno.
Onda sam prvo nakon cijelog tjedna bila na našem grobu.
Jednostavno nisam stigla između,
a mene to stavlja u stanje.....ne znam kako se to zove, al ne dobro.
I onda sam tamo došla,
I bila je preko svega položena jedna uvenula crvena ruža
I to mi je došlo toliko žalosno
netko je bio tu i nosio taj cvijet .....................
Svakakve obične stvari dođu čovjeku toliko žalosno
Onda sam odlazeći vidjela jedan posebno natrpan i dotjeran grobek
a znam iz iskustva što to točno znači
kad bi želio dati fizički, a nemaš više kako
onda me taj tuđi grob posebno pogodio
Pa sam ridajuć išla kroz Gaj urni,
kadli me , ne slučajno, zvalo Dijete, da me pita kako sam.
Potom sam,
po planu,
krenula put Zaprešića.
naime, išla sam na jedan sprovod,
al mi je sinulo da je tamo autootpad, i da trebam neke kerefeke,
i da možda radi, pa sam otišla tamo, na groblje auta.
Blato i olupine.
Od tri potrebne stvari, kupila sam jednu.
Lajsnu.
( I ispalo je da sam u krivu - ne vozim golfa četvorku, nego trojku )
(Ne bi me začudilo ni da vozim prototip, kakav je život zajebani zajebant)
(ali, nije bitno da to pamtim, modele auta,
jer sam igrala čak dvije nagradne igre,
pa očekujem barem jedan novi auto vrlo brzo, idući tjedan)
Onda sam došla na groblje iza Lužnice....nigdje žive duše...
kad se već jako primaklo vrijeme da bi živih duša ipak trebalo biti,
jedan telefonski poziv je riješio dvojbu,
pa sam istrčala sa dotičnog groblja i vozila reli kroz Brdovec,
pa nekim strmim bregima gore i uspjela dospjeti nekud nad groblje Laduč.
Srećom sam stigla na vrijeme.
Srećom je puno ljudi jako usporilo događaj.....

Bilo mi je žao da Dijete nije samnom,
jer je moja zamišljena verzija događaja
bila da se prošetamo oko Jelačićevih dvora,
i u Zaprešiću nešto ubacimo u kljun
al kad nije htjela - nije htjela.
Ko u pjesmi.

Osim svega,
danas sam se u mislima doticala tri važne teme koje me more,
pa se sad na kraju dana osjećam ko da sam bila kod psihijatra.

Al dan nije gotov,
Dijete laufa uokolo,
a ja sam večeras taksist za Starije.
Srećom ili ne,
Nonotu u dom večeras stiže Kolinda Grabar Kitarović,
pa ne idem tamo, nije sigurno da se može ući.

To ću sutra,
jer kao što se zna,
prvi dan nove predstavlja sažetu sliku onog što nam dolazi.
A to je to, grintavi starkelja i ja.
Ne zna način kako da mi pristupi
da me bolje zagrize i siše
ko prava zmija
pa je polupitom/polubijesan, ne može se opredjeliti.
ne zna samnom,
koji mu je bolji način da me čim kompletnije *****,
i priskrbi si energije za opstanak.

Voljela -bih-da-griješimmmm-la-la-laaaaaaaaaa








*********************************************************************************************












Ipak,
jelte.
Za one koji žele znati više,
tj. za sve:

18:55

subota, 29.12.2018.

1. 3:29 Do my loved ones who have passed know what is going on in my life now?
2. 7:50 What is it like on the other side?
3. 14:17 Do we have a choice whether or not we come back to live another lifetime?
4. 16:17 Are souls ever sent to Earth to harm others - to be evil?
5. 18:50 Are we judged for all of our actions when we die?
6. 23:21 What about babies who die before they are born?
Will we see them?
How will we know them?
7. 25:42 Are there other worlds - other beings?
8. 29:00 Will there ever be peace on Earth?
9. 34:03 When someone dies in a horrific accident or event,
does their soul feel the pain - do they suffer?
10. 50:41 When I speak to loved ones who have passed, do they hear me?

15:09

Poslao mi je frend jednu sliku,
otvorila sam je taman u ponoć, pred spavanje,
ahhhhhhhh
moj muž i još jedan drugi frend,
na poslu,
možda prije šest mjeseci.
NE IDE MI U GLAVU.
Smije se na slici
i prati ovog drugoga koji grinta
pogledom i pažnjom ....

Sjećam se kako sam bila ljubomorna
na sve te njegove frendove oko nas
uz sva prežderavanja
uz sva nevođenja računa o zdravlju
uz sva prigovaranja
uz sve ispraznosti,
oni su živi i zdravi i nemaju pojma koliko im je dobro
a moj dragi
nakon godina paženja
i lječenja
i trpljenja sranja, na sranje, na sranje
srca punog brige
i ja isto
promatram ga i skeniram svaki dah sa strepnjom
svaki tren pun je pitanja
pun neizvjesnosti
a oni se žale na ovo, ono, novce, djecu, gluposti....
Kako sam bila ljubomorna.
I sada sam.
Nisam do bivanja sa svojim mužem
uopće poznavala što ljubomora znači
i kako to je
a onda su krenuli (očito) strahovi od gubljenja.....

I danas,
poslije posla i ručka kod staraca,
otišle smo u šumu
najviše MRZIM vidjeti kako dvoje hoda šumom
(nema boljeg mjesta za hodati)
držeći se za ruke
(nema boljeg načina).

Koji sretnici.

05:09, Triptih

četvrtak, 27.12.2018.

Jučer u ranu zoru,
U dan koji je bio određen za spavanje bez ograničenja
Bez budilice, tog đavoljeg instrumenta,
Nešto me probudilo
Točnije, netko :)) me probudio
Da ne propustim nešto
Što sam u životu, dok je bio normalan,
Voljela.
Onako neprisebna proškiljim
I ugledam BOJU
To me razdrma da se priberem
I shvatim da kroz prozor gledam
Cijelo nebo potpuno plamteće ružičasto
Ne blago, nego intenzivno
Od sjevera do juga
Nestvarno....
Žarko, zapaljeno, živo..........
Mjesecima nisam obratila pažnju
I sad me probudio
Da ne propustim spektakularan prizor.


,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,


Jučer popodne
Imala sam sastanak 'na slijepo'
Sastanak sa Vedranovim prijateljem
I njegovom suprugom.
Ti ljudi inače žive u Italiji,
Ali ovdje posjećuju obitelji,
I njih dvojca su si veliki prijatelji iz djetinjstva.
Nikad ih nisam stjecajem okolnosti upoznala,
A Vedran i on su se stalno mailom dopisivali.
Uglavnom, primarno sam pristala na sastanak
Jer su se njih dvojica zaista voljela,
Pa onda jer su željeli znati to što je sve bilo,
A i nekako je bio red da se konačno sretnemo.
No!
Ono što nisam očekivala
Jest to da će mi se tako jako svidjeti na prvu,
I nisam znala koliko su skromni i koliko ugodni,
I tako, tako dragi
I, na koncu,
Bila sam TAKO sretna da sam se našla s njima......
Tako neki nježni ljudi,
Bez maske, bez glume.
Žena je pola razgovora otirala suze,
Pretpostavljam da joj je bilo sve skupa teško slušati.....
Oni su poznavali Vedrana značajno duže nego ja,
Tako da sam čula puno toga o Vedranu iz novog kuta.
I to lijepog...



,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,


I da,
Zašto ja sad ovo pišem,
Umjesto da spavam
Pet ujutro je
I za dva sata se budim za posao
Probudio me divan san
O divnom cvijeću
Nezemaljskom
U nekom božanskom vrtu,
Teško opisivom
Nemam riječi nego
Prelijepo, ogromno,
Živo, emanira vlastitu svjetlost,
A probudila me slika
nekog bijelog cvijeta.....
Ogroman,
Zvjezdolik
Sa ljubičastim završetcima latica
Sa četiri ogromne glavne latice
I okolnim, manjim,
koje su mu tvorile cvjetnu glavu,
I nije samo bio lijep, ili veleban, ili mirisan
Nego je blistao,
Sjajio
Ali nije odražavao vanjsku svjetlost
Nego širio vlastitu.

Uglavnom , taj rajski cvjetnjak me probudio oko četiri i sasvim razbudio.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Ali sad ću nastojati odspavati do sedam.
:)

11:10

srijeda, 26.12.2018.

Jedna DAVNA , bogata značenjima
nakrcana sjećanjima i osjećajima

16:22

utorak, 25.12.2018.

Stigo Božić Bata.
Jedva čekam da prođe.

9:57

ponedjeljak, 24.12.2018.

Jučerašnji dan bio je gadan.
Jučer sam imala veliki poriv jednostavno se napiti do zaborava.
Jučer je bio za mene onaj prvi dan
kada NE MOŽEŠ gledati u ono što jest
jer ti je svega toga što jest dosta, muka ti je
previše je, previše.
Naravno, jučer je bio jako aktivan dan.
U rano jutro Nonota izvela na kavu,
napravile jedan kolač,
ručale kod staraca
napravile medenjake,
okitile bor
čistila
akcijaakcijaakcija
dogovorila susret sa nekim Vedranovim prijateljima
to spada pod ono što se mora nije teško nego se mora obaviti - ideju
ali sam se uhvatila kako sam bijesna na sve to skupa
Jučer jednostavno nisam smjela dopustiti
ideji da je Božić a da ga nema
pristup u svijest,
nisam to mogla probaviti.
Ljutiti se, kako stereotipno ,po rasporedu simptoma žalovanja, je bilo LAKŠE.
Al ne u smislu,
ljutiti se na muža jer je umro i otišao,
nego sve to ostalo je PREVIŠEEEEE

Pa sam se jako jako željela napiti do besvjesti
ali nisam mogla.
Dijete je u kući.
Pa sam željela tamburati oko ponoći, ali mi Dijete nije dalo.
Onda sam bila bijesna na Dijete,
kao reprezenta onog Nekog Drugog,
Vanjske strane koja stalno nešto hoće od mene.
I koja stalno natura okvir JEBEMU.

17:21

nedjelja, 23.12.2018.

Jučer me je moja nećakinja obradovala prepričavši mi svoj prekojučerašnji san.

Vedran je ležao u svom bolesničkom krevetu.
Bio je mrtav, ali ipak u bolesničkom krevetu,
ja sam sjedila uz njega držeći ga za ruku,
moja sestra mu je bila uz dno kreveta,
a nećakinja mu se sklupčala uz noge, na krevetu.
Bio je mrtav,
no ja sam mu ipak pokazivala papire sa planovima,
nacrte i rasporede obavljanja stvari.
(Valja uzeti u obzir da ona nema pojma
da sam ga ja sanjala kako nas napučuje
da činimo planove
i držimo se njih
jer nam je to način preživljavanja ove situacije,
a bome niti ne zna da mu ja cijelo vrijeme govorim,
prorađujući sve i svašta,
razgovarajući s njim kao da je fizički uz mene,
a najčešće planove dnevnih događaja i obaveza,
te obiteljskih stvari koje su ostale na meni da ih riješim.
Dapače, često mu govorim u čemu i kako tražim pomoć,
i bude mi pomognuto. Ona ne zna ništa od toga).
Dakle, u njenom snu,
ja mu pričam i tumačim,
što je njoj neobično, jer je mrtav.
No onda, on pomakne ruku,
Ona oduševljeno i iznenađeno kaže majci
(mojoj sestri), gledaj, on nije u stvari mrtav!
Na što se on napol razbudi i kaže joj
'Ne, ne, ja sam živ,
dobro sam , ne brini se,
ja pratim sve što se događa
i gledam vas.
Sve je skroz u redu.
Slobodno odite doma odmoriti se i naspavati!'




Eto.

YULE, 10:48

petak, 21.12.2018.

Yule je cool.
Yule nije cool ako je Jul.
Onda je cool-hot.




----------------
Današnji Yule je tužan.
Prvi dan zime,
magla je na mjestu,
Djevojče je komentiralo
jutros pri odlasku u školu
da je vani Sumrak saga.

--------------------

Kao što napisah u prošlom postu
jako grčevito-tužnom po oćutu
prekjučer navečer
kad smo pred telkom
privodile dan kraju
ruganje gospodinu savršenom
može i to
imala sam jako, jako, jako osjećaj
da me Vedran zove.
Bio je sasvim sigurno uz nas,
alii kad bi mi nešto odvuklo pažnju,
jednostavno bi me dozivao i svraćao pozornost na sebe.
rekoh Djevojčetu da je tata sad sa nama,
ona se nasmije i kaže 'to je ta moja duhovna mama'

-(kao ja sve okrećem na duhovno,
to se sad već očekuje od mene )
(ali hvata je se:
već je postrojila svoje u školi
i rekla im da su sve bolesti duhovne prirode.
Također
da je svijet onakav kakvim ga vidiš i kakav misliš da je.
kaže, tu su je uglavnom samo čudno gledali,
'ah, nisu još dosta pametni'
ne bih rekla da još nisu dosta pametni,
nego već previše kruti
al dobro.)-

Tako je to dozivanje bilo jako i napeto
da sam se počela pribojavati da će se nešto možda dogoditi?
Također ,
poslije,
čula sam njegov glas
i nenadani duhoviti komentar na situaciju na tv u svojoj glavi
(cigani!)
kao da sjedi pokraj mene,
i prasnula u smijeh,
skoro sam se sa jelom zagrcnula ,
koliko je bilo neočekivano.

Brojni su dupli brojevi, ujutro kad se dignem kisela,
onda odmah dobijem potporu...


No unatoč tom jednom našem spoju,
to što ga nema
nema
nema
FIZIČKI
baš u nijednoj od svih situacija koje smo dijelili
a moram reći da smo uglavnom uvijek i puno, puno bili skupa
(a o tome bih voljela jednom post napisati odvojen,
o partnerskom bivanju skupa)
teško je to stanje
osjećaj je velike izolacije od svijeta.
Obavljaš brojne stvari
kuća , onaj minimum, stalno nešto treba
a kamoli veći zahvati
slike-dokumenti-tavan -prebacivanje podataka u treći komp
sve je to work in progress
a želim i do božića pomalati jedan zid u kuhinji
i imam gljivice u kupaoni po najnovijem
to je hitno za rješavanje
i sve i sve i sve
i posao naravno,
i osobni posao,
i svi ti starci oko mene
koje svako malo nekud vozim
i moji buraz i sestra koji glavu s posla ne stignu dići
i svaki frend ili frendica sa cijelim vlastitim svemirom,
tek se ponekad uspijemo dodirnuti u nekoj točkici susreta.

Prekjučer sam vozila (mog) starog na Vedranov grob.
Već me dugo moli da želi ići.
Grob je daleko dolje u dolini Gaja urni,
lijepa šetnja za osobu koja normalno hoda.
Moj otac hoda koracima dužine stopala,
i to sporo.
Sa štapom.
Ali HOĆE ići.
pa smo išli.
Bilo je L E D E N O.
Na samom ulazu u groblje
'čekaj, moram ići piškiti'
hajde tata, odi piškiti.
Ode, i nema ga, nema ga, nema ga.
Ja loše podnosim hladno, a na ledeno gubim glavu, NIJE to za mene.
Odlazim ga nakon sto godina tražiti u piškilište.
On stoji, izvadio je iz džepa popis za dućan koji mu je zadala mama
i proučava.
Nesvjestan da je vani ledeno,
da ga vani čekam
i da smo na groblju a ne u dućanu.
Ja popizdim malo,
malo vičem,
malo se smirujemo,
vučem ga i nekako se zalaufamo.
Bez ekscesa stižemo konačno na grob.
Ja sam puno tamo, a on nije,
odmah udri u plač.
Udri on,
udrim i ja.
Inzistira da onakav nespretan pali svijeće,
to nekako riješimo.
Pokupim ja što je ostalo izgorenih svijeća od prošli put i nosim u smeće.
Okrenem se,
a on ko da je dobio raketni pogon,
više nije kod groba nego je već krenuo
i maše mi da dođem čim mogu,
on se ko navijen zaputio po brdu.
Kaj je sad?
Obavim svoje i trčim za njim....
'znaš kaj,
moram na wc.'
'opet, šta ti je sila od hladnoće?'
'ma ne, moram kakati.'
Kakati!?
O Isuse!!
Ko da je beba. Kakati.
Bebu barem možeš ščepati i odnjeti nekud.
Ili ju pustiti da se pokaka u gaće ili pelenu, svejedno.
Ovako, on sitnim koračićima žuri uz brdo,
kriza mu je
govori mi kako ima problema s tim
(ne mogu vjerovati da me u takvoj situaciji
silio da ga vodim na groblje uopće,
zna on koliko ima do groba)
A kaj ja mogu? Hopšem uz njega i nadam se da se neće
pokenjati u gaće,
kako god to prostački i nemilosrdno sad zvuči,
i onda mi takav sjesti u auto. :-O
Onda inzistira, u tom prilaženju izlazu,
gdje je
i wc za posjetitelje
i birc
da idemo u birc na kavu
i da je tamo wc bolji
a i hoće kavu
I uđemo, i ja sjednem i naručim kave,
i on ode u wc i pogodite - zauzet je.
I morao je ići u onaj vanjski.

Nakon te grobne masaže,
da me utješi, jer on je vrlo tankoćutan,
možda najviše od svih u cijelo cijeloj obitelji,
dok plazimo na ledani prema autu
počne s pričom o posljednjem pomazanju
i kaj su mu časne rekle
i kako se on uvijek moli za Vedrana
o grijesima, čistilištu , njegovi svjetonazori
ja šutim, mislim si,
hajde da ovu muku okončamo JEBOTENEKAKOVIŠE

Sjednemo u auto.
11:11
(Nasmijem se, uzdahnem - odahnem.
'Zakaj se smiješ?')



----------------------------

Jučer pak,
ledena kiša u mračnu zoru,
krkljanac na svakoj cesti
majstor za auto-siceve na drugom kraju grada i dogovor,
šopingcentar za interšpar,
materijal za kolače.Dok se nije otvorio,
sjedim u prostorima prehrambene industrije MCDonalds i pijem čaj.
Oni ne griju, unutra je ledeno, koji vrag?
Obavljam razne neugodne pozive i jedan neugodni e-mail.
Čeličim se.
Užasno sam tužna.
Sve obavim, sve napravim,
nema olakšice, nema pomilovanja.
Nema načina kako popraviti stvar.

Jednom Vedranovom znancu
moram javiti da je Vedran umro.
Ispalo je tako da to činim tek sada.
On je , jadan, sasvim šokiran,
znao je za bolest, ali nije bio obaviješten za drugo.
Njegova potresenost mene poruši.
Ne želim plakati više pred ljudima,
ljudima na telefon,
na poslu. Ne želim, ali ide samo.

Na koncu,
shvatim da sjedim tamo već dugo predugo,
dva sata valjda,
bez volje za te f***ing dućane,
kolače, borove, isuseke, i slične
I sva sjebana prisilim se ići.
Auto je oaza gdje malo više plačem,
pa se priberem i idem dalje.
I na koga od svih ,
tako nekoncentrirano hodajući šoping centrom,
naiđem?
NIJE slučaj, ne može biti, ne može biti.
na R., čovjeka kojeg najviše trebam,
stvar koja je urgentna,
za kojeg sam se pitala kako doći do njega,
i kako ćemo se dogovoriti za dalje i sve,
ono najbitnija stvar za riješiti sada,
i sretnem ga tamo.
E jesmo se i on i ja iznenadili.
I dogovorili.

Tako da da, to je bio znak.
Definitivno mi se pomaže,
jer tih slučaja ima svakodnevno,
i različiti su u prirodi.

I nema druge nego Vedranov savjet poslušati
'prihvati to što je,
nemoj se gložiti u sebi,
ne slabi matičnu ploču senzibilnošću'.

Bit ću dakle seljo-beljo,
neću se sad više žaliti
počistiti ću kuću
i spremiti se za posao.
Radim cijelo popodne i cijelu večer,
treba se sabrati. :)


I još nešto.
Jučer mi je prišla osoba
koju bih najmanje očekivala da mi priđe,
i sa velikom pažljivošću
i velikom obazrivošću
lijepo razgovarala samnom.
Ne bih nikad to očekivala od njega,
da je takav.
neki ljudi te zaista ugodno iznenade......

10:10

četvrtak, 20.12.2018.

Da maknem Tunu.




Jučer je bio neki žešći kontakt s njegove strane. Nije uvijek tako....



EDIT;
jednostavno je to pretužno
Gledam svoje dvije teke-kuharice
I dječjom rukom dopisane stvari
I datumi kad je dijete bilo malo
A Božić pun sreće događaja ukrasa
Uzbuđenja papirnatih pahulja sanjkanja
Razgovora
Društva

18:29

utorak, 18.12.2018.

Moguće da je kome poznato,
tko je pažljivije pratio,
da je moj mužić imao navadu
nadjevanja imena ljudima, po nekom njegovom unutarnjem osjećaju.
Tako sam Lilianke, Liliankica i to,
a Mariah Carrey je -
Tuna.
Jučer mi je palo na pamet, pa eto. Tuna....
:)



(No ipak, All I want for Christmas
je zbog aranžmana i pogođenog ozračja
najbolja pop Božićna pjesma koja postoji.)

09:20

Danas je dan kada ću klincima kupiti božićne poklone.
Još MALO je do kraja polugodišta.
Sjedim u McDonaldsu čekajući da se city centar east otvori.......i drobim po blogu.
I moje bivanje na blogu unaprijed je bilo određeno.
Tužno mi je sve, sve ove božične pjesme.
Pa se odabirem smijati;
Zaprepaštenje mog djeteta jučer kad je otkrila da se Trumpova žena zove Ivanka. :)))
Ili ovo 'molimo posjetitelje da ne hrane ptice na terasi'.... ne znam zašto sam se toliko smijala tome.
Nema veze. Idem.

10:43

nedjelja, 16.12.2018.

Eros Ramazzotti - In Primo Piano

Ho il cuore a posto quando penso a te
Mi si riallineano le stelle in cielo
Sparisce tutto quello che non c'e
E sembra tutto cosě vero
Io che non sono mai sicuro di niente
Che credo ancora al fuoco degli sguardi
Ho il cuore a pezzi quando penso che
Volano gli attimi di questi anni

Questo dolore che non passa mai
Questa emozione che ogni volta e nuova
La mia passione fonte dei miei guai
Niente di noi che a pensarci non mi commuova

Oh amore, lontano
Sě, ti tengo dentro di me
Dall'orizzonte al primo piano

Ti tengo dentro di me
In primo piano

Amore lontano

Non so chi sono quando penso a te
Che ti appartengo come il verde a un prato
In quale epoca mi porterai
Innamorarmi e il mio talento innato

La mia condanna la mia liberta
Il filo rosso di una vita insieme
Fuori da tutto fuori anche da me
Cercando il sole quando tutto intorno piove

Oh amore, lontano
Oh sě
Ti porto dentro di me
Dall'orizzonte al primo piano

Amore lontano

Sei sempre dentro di me
Nell'orizzonte in primo piano

Ho il cuore a posto quando penso a te
Mi si riallineano le stelle in cielo
Ti tengo sempre dentro di me
Nell'orizzonte in primo piano








Ne mogu je zaista slušati









































A ovo................
....Il filo rosso di una vita insieme.....

00:32

srijeda, 12.12.2018.

Noći su mi uglavnom čudno aktivne.
Uz poneko sjećanje na san
U kojem se uglavnom grlimo i ljubimo
A vrlo malo razgovaramo
Ipak se najčešće
Probudim sa osjećajem
Da sam odradila puno neke akcije
Koje se ne mogu prisjetiti
Jer je na nekom rubu svijesnog doživljaja
Kao da sam obišla mnoga mjesta,
Srela i razgovarala sa mnogo ljudi,
Ko kad odeš sa cjelonoćnog tuluma.
Buka ti je u glavi,
Energija ti je ko ćušpajz
Ali ne mogu se sjetiti ničega točno.
Noćas je bilo neko
Razmišljanje o prstenu u snu
Naime ja već 2 mjeseca
Bez skidanja nosim naše vjenčano prstenje
Na lančiću oko vrata.
I nikad se nije lančić spetljao,
Do jutros kad sam ga
Napipala skroz začvorenog oko prstenja....
Nisam ziher kako se mogao tako temeljito začvoriti
Dok mi je bio oko vrata.
Nisam ga cijeli dan uspjela nimalo niti popustiti,
A kamoli otplesti.
Čvor i gotovo.




I kaj da velim
Zvučat će kao da lažem
Legnem u krevet sada,
Nakon što cijeli dan
Na vratu nosim sapleteno prstenje
Počnem pisati ovaj post
I prsteni zazveckaju.
Popipam ih - otpustili su se.


Djevojče komentira:
Isuse, it is so creepy.
A šta ja više znam, kripi ili ne.

18:05, Dva mjeseca

nedjelja, 09.12.2018.

Sad sasvim razumijem
Sve one žene
Koje se bacaju na lijes
I ljube ga
Na sprovodu,
Koje padaju u nesvijest
Ili s nogu
Jer ih oplahne val užasa
I slabosti
Idem u ranu zoru na groblje
(Rana zora traje
Dokle god nema dovoljno sunca
Da otopi ledenu koricu s auta)
I prođem naš odar
I našu dvoranu
- Očekivalo bi se
Da je nakon stotog posjeta groblju
Postalo familijarno,
Barem malo,
Ili nijansu poznatije,
Nijansu pomirenije sa situacijom,
Ali NE! -
I moja samost u tom prolazu
Kao tona na plećima
I koljena mi doslovno poklecnu
I na korak sam da padnem
Razumijem one koje se stropoštaju
To nije stvar odabira
Hvatam zrak na usta
Jednostavno te ta membrana između svjetova
Guši
Ne da ti disati.

I k tome
U neočekivane trenutke
U svijest ti isplivaju
Strašni detalji
Bolesti
Bolnice
Umiranja
Pogreba
Djelova života koji su bili teški
Stvari u kojima žališ zbog svojih postupaka
Mogao bi poluditi
Onaj s kime trebaš razgovor
Obraća ti se nespretno
Još nenaučenim jezikom
Simbola
Poruka
Oćuta
I što si više u tuzi
Manje si prijemčiv,
Nema pomoći izvana,
Samo kroz osobne postavke
Osobnog sustava.



Žena kao drži tri ugla kuće.
Ja sad držim i četvrti,
A bome i krov.
Krov prokišnjava.
Na tavan.
Već smo to mislili rješavati,
Ali više nije bilo snage.
A tavan,
Ogroman preniski prostor
Koji se proteže dužinom cijelog stana
Slika našeg devetnaestgodišnjeg
Zajedničkog života
PREPUN SVEGA
Uglavnom korisnog
Dijelom uspomene
Dijelom praktične stvari
Ali u APSOLUTNOM KAOSU
kroz koji se jedva provlačiš.
BOŽEEE!!!

Kad je Vedran došao k meni,
Tu je bilo nešto sitno najosnovnijeg alata
I koja kanta boje.....
A onda se taložilo i taložilo
Ja sam bila sretna da on gore vršlja
I da ja ne moram
I bilo je dobro i smisleno neko vrijeme
Ali onda se spremalo još i još
Pa se naguravalo i nadodavalo
Kroz godine
Nismo uspjeli sami
Pregristi i sve dovesti u red.
A njemu je ipak padala snaga
Isprva u nijansama
Kasnije zastrašujuće evidentno
Na kraju,
Svi dogovori da platimo nekoga da radi
A da mi samo palcem pokazujemo
Jel za smeće
Jel za ostati
Nisu se uspjeli dogoditi.

I sad to curenje vode.....
Ne bismo ni znali za to
Da ne kapa ravno po tavanskim vratima
I vidi se mrlja na drvu i zidu
I strunuti će ako se ne sanira
I moram raskrčiti
Džunglu
Radi krovopokrivača
Pri čemu je svaki predmet
Nož u srce
Podsjetnik na jedan život
Koji više ne živimo
I dragom rukom pisane oznake
I male plastične roze skije
I ploče -
On i ja smo ih ljetos neuspješno pokušali naći
Dijete je željelo gramofon
I ja sam ih danas našla
I boje i tapete i kofere i alate i posteljine i knjige i madrace i rastavljene krevete i modele kutija i pur pjene i vreće cementa i pijeska i raid protiv obada Vedran je ljetos prskao po tavanu i sintesajzer i postolje za nj i tisuću piksi nepoznatih kemikalija ili građevinskih potrepština i sanjke i vreću s svim našim bucama i dormeo nadmadrac koji je Nono dao Djetetu i kutije sa plišancima i vreće s igračkama i premale ili prevelike odjeće i sestrinih dokumenata i letvi i lajsni i drvenih i plastičnih svih dužina boja i oblika sve jedno preko drugog da ne možeš vjerovati da je stanje popravivo.
Obuzme te strah pred tom strašnom
A tvojom vlastitom gomilom.

Život je sav u simbolima,
A teško da koji može
Preciznije opisivati situaciju.






Danas sam zapisala zadušnice
Za cijelu iduću godinu.
Većinu za šest ili sedam ujutro -
Današnja zadušnica
Uz čopor ljudi u crkvi........
Ah.
Nisam od čopora.
Što je tiše
Intimnije i pounutrenije,
Osobinje,
Meni je bliže.

17:33

petak, 07.12.2018.

Plačem
Djevojče me tješi
Zagrljaj
Danas sam ljuta
Kroz suze bjesnim
"Prokleta bolest
Kakva šteta
Kako glupa smrt
Koliko smo još mogli biti skupa
Kakav nenadoknadivi gubitak
i ta praznina...'
Ona će
'Ne mogu ništa nadoknaditi,
Ali ću to nadopuniti.......... (prazninu).'
Neki takav samouvjereni
Nepoljuljani
sklop riječi
Izlazi iz njenih usta..........

00:41

Jučer sjedimo u boravku, kadli se iz kuhinje ili odnegdje začuje veliki prasak.
(ElKabong!)
Ustajem i tražim izvor zvuka.
Ništa! Naknadno otkrivam da je pregorila žarulja i automatski osigurač se automatski isključio.
Dobro.
Sto puta na dan dobijem ponavljajuće brojeve
ili nizove brojeva....danas 11:11, 12:34, 20:30......sad je to postalo TAKO učestalo, da postaje smiješno.
Danas sam na 11:11 prasnula u smijeh. Napominjem da NE razmišljam o brojevima, ne 'vrebam' ih i ne čekam. Svaki put me iznenade, uvijek mislim na nešto drugo.

U snu, ako ga se sjećam, uglavnom zagrljaji i ljubljenje.

Uglavnom više NE urlam, jujuškam, tulim ili zavijam po noći.To smatram nekim ipak normaliziranjem stanja.

Moj komp je pobrao virus, neki 'kripto' nešto.
(Čim su mi rekli, odmah sam zaboravila.)
Opasno sranje koje mi JE šifriralo u neupotrebljivost pol fileova u Documentsima. Srećom, SLIKE nije!
Također je upitno koliko je štete (ako ikakve) učinio na dvije vanjske memorije,
To ću tek morati ustvrditi.
Za sada, dok sve ne riješim, pregledam, nanovo kopiram itd, oba kompa nema majci da se priključe na internet. To isključivo preko telefona. A i sad bdijem upravo zato jer je već prva seansa vađenja podataka u tijeku.......




Bila je ostavinska;
Ne mogu reći ko u pjesmi 'bila mi je pa mi više nije', jer sluti na sapunicu u puno nastavaka. Kao ona turska 'Žena'.

Nonota sam jutros vozila doktoru.
Bio je pitom ko mucica od pustog straha kaj će mu doktor reći. Čim je nogom kročio iz ordinacije, smjesta je počelo korčulansko-dubrovačko podjebavanje i cinizam. Oh, well.
Krv je Vedranu popio, a sad se čudom čudi svaki dan iznova kako su bili u svađi. Potpuno mu je nejasno zbog čega.
Ipak, evo, kavom sam ga napojila i dovezla na vrijeme na ručak u domu, pa sam sva sretna da je cijeli pothvat uspio bez gubitaka.....

I što ono još?
Bilo mi je tužno jučer posebno,
pred prvog svetog Nikolu bez .............


Prije puno, puno vremena,
Na sv. Nikolu 2004e,
Telefoniram u mračno predzimsko popodne
U laboratorij Breyer.
Čekam nalaze vađenja krvi,
Jel to ono HCG hormon?
(Ne sjećam se više),
Gospođa mi kaže rezultate testa,
Ali ne želi mi ih tumačiti.
'Jesam li trudna,
molim vas, recite mi!?'
'Gospođo, ne smijem vam
odgovarati na takva pitanja,
niti postavljati ikakvu dijagnozu.'
'Ma, mooolim vas (uzbuđenje je veliko)!!
Dobro.
Evo,
recimo da želite biti trudni, :))
biste li bili sretni da dobijete ovaj nalaz? :))'
Pauza.
'Da:)), bila bih sretna! :))'

Totalno <3

23:32

utorak, 04.12.2018.

Ponekad se osjećam baš loše
Čak obeščašćeno
Kad me ispituju o muževoj bolesti/smrti
Nemam problema sa time da informiram
One koji su ga poznavali
Ali kad osjetim
Kroz izbor njihovih riječi,
Na primjer kroz neku izlizanu frazu
Koja im pobjegne sa usana u trenu
Kad im je previše slušati o smrti
(A zašto me k vragu ispitujete
ako ne želite čuti!?)
Da je to bila ipak puka znatiželja
Bez sućuti
Tek da mogu prepričati dalje, drugima
Onda sam stvarno, stvarno tužna
I vrlo ogorčena
I povrijeđena,
On je tako želio živjeti,
Ali nije se moglo,
Brojni su razlozi za sve što se dogodilo,
I sve je svrhovito u potpunosti,
Ali IPAK,
želio je biti tu za nas i nije mogao.
Onda me tako površno raspredanje
Zaista zaista zaista jako ražalosti.
I danas sam vodila jednu takvu
granično-ukusnu konverzaciju,
I zabolilo me.
Na žalost, ne ďžon, nego srce.


Jednako tako,
Osjetila sam baš vrijeđanje
(Netko bi rekao da pretjerujem,
Ali ja ne bih)
Kad sam na vjenčanom listu
Koji ti izdaju po smrti supružnika
(Za potrebe ostavine ili sličnog)
Pročitala da je 'brak prestao nastupanjem smrti'.
Molim?
Moj brak još nije prestao.
Ako je počeo tj. Postao validan
U času kad smo se on i ja odlučili da smo skupa (a vjenčanje je puka formalnost),
Onda će i prestati kad on i ja to odlučimo,
Ne nužno zato što smo trenutno promijenili
'Agregatno stanje', odnosno frekvenciju......

To je to famozno 'dok nas smrt ne rastavi'.
Zabole me živo
Što bi mi netko sad želio reči
Da proglašenje prekida braka
Ima praktičnu svrhu.
Nisam idiot.
I isto tako,
Nit me matičarka zaista vjenčala,
Nit ona zaista razvrgava brak.

(Znam da se ovo nekome
Čini sasvim nebitno
Ali znam da je to za mene
Bilo jako teško pročitati na vjenčanom listu,
Pa eto, da zabilježim.)




Moj dragi mužič
Ili je slutio
Ili znao
Ili se pribojavao
Da brzo odlazi,
Jer je puna kuća znakova brige i pažnje
U sitnicama koje olakšavaju život....
Popisane stvari po fasciklima na primjer,
Ili ekstra vrečetina detrdženta za veš,
Meni je kupio jedne šarene cipele
Odmah
Kako sam izgovorila da mi se sviđaju
I dvije torbice
Tako da se nađe ako ustrebam
I npr. našla sam instrukcije
Dvije strane uputa
stvari bitnih za održavanje auta,
Kad da što mijenjam,
Kad da što kontroliram,
Baš za auto-idiota kakva sam ja....
A najnoviji znak pažnje
Vrećica za sauger;
Otvorim usisavač da promijenim vrećicu,
A ono ona cijela ispisana
Njegovom rukom
Šifre sa kutije i model i brojevi usisavača,
Da ne moram uzimati cvike i ja gledati
Nego mi je on naveliko sve prepisao
Pa sam samo fotkala i za uspomenu
I za praktičnu upotrebu....

Znao je da sam ili sto postotno pribrana
I upotrebljiva
Ili, ukoliko padnem,
U potpunosti
Za baciti iza plota.

14:40

8:26

nedjelja, 02.12.2018.

Svako jutro iznova
buđenje u nedostajanje
buđenje u rupu
ne znam kako se to može popraviti
učiniti prihvatljivim
učiniti
prikladnim za život
to nemanje
možeš misliti na druge osobe
baviti se drugom osobom
voljeti druge
ali i dalje
voliš i ovog kojeg nema
i ta bol u prsima
uvijek iznova spoznaja po buđenju
i još bezbroj puta svaki dan
ne znam čime se može izliječiti
zaboravom?
kako čovjek zaboravi muža da je postojao?
nije mi jasno
(jasno, on postoji i sad,
i upozorava me da je vrijeme da idem,
'samo' ga u tijelu nema)
ali to da ga u tijelu nema
to je stalno isto žestoka bol
pri svakom ponovnom osvješćenju
svaki tren
svakoga dana.


Mislila sam ovdje pustiti 'Where are we now'
jer sam jučer tisuću puta
naišla na tu njegovu omiljenu pjesmu,
ali pri zvuku onog prvog akorda,
samog početka,
već tu sam
slomljena u nepovrat.