11:03

Jako jako jako mi nedostaje moj muž.


Ponekad se bojim ludila.

U cik zore,
Kad zatvaram prozore i palim grijanje,
Pa se vraćam u krevet još malo spavati,
Tada je ta hladnoća i ta praznina naročito gruba, oštra.
Ko nož opasna.
Ne mogu vjerovati kakav je moj život.

U šta se sve okrenulo.

10:43

EDIT
u 14:11;


Preporučam njezin kanal na YTu,
https://www.youtube.com/channel/UCKaW-6KuhVvEIX-oRG7cBZQ
The Harmonic Reactor
preporučam,
preporučam,
preporučam.

:)

29:30



There is nobody outside of you,
so you're creating your own hologram of ascension process

jedan nesan i dva sna

U Rimu,
u hotelu,
u krevetu,
spavala sam,
i u nekom polusnu, kako se čovjek već vrti oko sebe,
i dodiruje oko sebe,
tako mi je ruka zalutala pod jastuk
i napipala nešto MEKANO.
Neku kuglicu mekanoće.
Mokre!!!
U normalnom stanju,
vjerojatno bi histerično vikala,
ali u snu/polusvjesti,
samo sam pokušala otrti prst o plahtu i dalje se onesvijestila.
Ko po nekom protokolu,
probudilo me u 4:18,
to je sad uobičajeno vrijeme,
pa sam ustala,
upalila svjetlo na mobitelu,
i išla gledati
ŠTO mi je to pobogu pod jastukom!?????

Komadić nečeg mekanog,
prsti su mi mirisali na neku kemikaliju
mokrine kao komad svježe narezanog đumbira.
Nisam imala snage boriti se sa čudnim stvarima,
pa sam legla i ponovo se obesvijestila.


San:
Sanjala sam Vedrana,
i ne znam puno više o tome reći,
osim da sam ga u maniri
'samo još malo, čekaj samo još časak'
grlila,
i privijala svoje lice uz njegovo,
i onda ga više odjednom nije bilo
i ja sam htjela plakati,
bilo bi lakše da sam mogla,
ali ne,
nego sam nekako cvilila,
mučno tulila, ne znam, stenjala,
i to tako glasno da sam se probudila.

Dijete je,
da, bila je samnom na putu,
ipak prespavalu svu tu jebenu radnju.

Sljedeće noći
imali smo sreću biti na putu,
pa nisam oka sklopila do pola pet,
a kad jesam,
bilo je to ponovo hiperumorno spavanje.
To je najbolje spavanje, jer u njemu nema sna.


A prošle noći,
koja je trajala sad do nedavno :D
blamaža samo takva,
nisu dovoljni ovi pretužni sni,
mora ih biti i neugodnih;

Dolazim u knjižnicu
koja se nalazi u (zamišljenoj) školi moga djeteta,
gospođa me ispituje za neku knjigu,
uto se pojavljuje neki učitelj,
koji je nekako vezan uz tu knjigu
(možda je profesor te tematike, ili tak nešto)
i meni je superneugodno kaj nisam ni čula za tu knjigu,
a kamoli čitala,
ona dirigira tog čovjeka da mi radi društvo i da mi pokaže to štivo i tak,
meni sve neugodnije od neugodnog (Zbog mojeg neznanja).

To nekak prođe.

Ne znam koji vrag me PONOVO tjera u tu knjižnicu.
Evo me opet,
opet nekaj tražim,
i opet taj frajer.
I opet,
'jeste li čitali tu-i-tu pjesmu?'
jednostavno se samorazumljivo prikrpa ,
kao da sam tražila pomoć ili društvo,
'Molim?, ne, naravno da nisam,
nemam pojma ni o čemu, očito,
i frajer nekako hop,
opet mi donosi knjige,
I šta ću,
sjedam na fotelju da pročitam tu pjesmu,
a on je nekako umoran.
Osjećam njegov umor,
i ja kažem,
pa lezite se tu na fotelju,
i nije spretno,
pa ovak,
pa onak,
'dobro, stavite glavu u moje krilo'
i on posluša bez pogovora.

I tako se nalazim u knjižnici,
s nepoznatim likom i njegovom glavom u svom krilu,
ja čitam pjesmu,
on spava/ugodno je ugnježđen.


Pjesma ide ovako
(a neš ti pjesme...)

O!
m

m

m
m
m
m
mm!!

(i onda malo nekog teksta ispod,
i sa uputstvom autora ispod svega,
kako ove emove treba čitati, doživjeti kao negaciju)

I dok ja pokušavam savladati te emove u sebi,
da mi zvuče kao negacija,
i pokušavam na razne načine),
stižu ljudi,
zvonilo je,
mi smo u školskoj knjižnici,
jedna prolaznica s veseljem dobacuje
'o, ovo je obiteljsko čitanje ovdje',
ja ga drmam da ustane i makne se,
nezgodno je ,
ovo je škola mojeg djeteta,
moglo bi joj biti nezgodno,
on ustaje,
primjećujem da je TO BILO TAKO UGODNO,
to kako se navalio na mene,
i on zna da je bilo ugodno
(nije glupav),
i ode on.

Nemam nikakva emotivna potraživanja spram njega,
jednostavno sam uživala u fizičkom kontaktu
(iako sam se do toga pošteno blamirala svojim svekolikom neznanjem,
premda je cijeli san bio prožet osjećajem
da sam ja energetski nekako u superiornom položaju,
i da je u stvari moja riječ njegaova zapovijed).

I onda počne;
napale su me žene,
njegove valjda kolegice,
dolazile su jedna po jedna sa prijekorom da je on oženjen.
Da to uračunam u svoje akcije.
Znam li uopće ja to?
(mislim si, valjda i on to zna?
ne liježeš drugoj ženi u krilo,
bez da zna da si zauzet,
a onda svaljuješ na nju krivnju)
(iako nije bio on taj koji je krivnju svaljivao,
a bome nije ni bila svaljivana na njega,
nego samo na mene,
i to je bilo kao da pokušavaju u meni izazvati
neki potpuno neprikladan osjećaj,
koji nema veze sa mojim životom, mojim djelima)
(mislim si, ovaj razgovor trebaju s njim obavljati)

Još jedna kaže
'profesor Taj-i-Taj '
na što ja pitam 'Tko?',
jer, nismo se imena dotaknuli :)))
pa po njezinom nastavku zaključujem da o njemu govori.
Uglavnom,
gledam ih potpuno nedirnuta njihovim optuživanjima,
ne mogu se niti početi kriviti, ili sramiti, niti je to važno.
Idem doma.



Toliko o snovima.
Gotta go!

Videa iz prošlog posta,
i linkove,
valja uzeti sa potpunom ozbiljnošću.


:))))

24.1.

Prve stvari prvo.
Tata je uspješno pregrmio montažu pacemakera.
Hincast je, ne sluša sestre,
maše lijevom rukom i slično.
Danas mu je skočio šećer,
jel od šoka
il od vagona kekasa pojedenih, tko će znat?,
on je i od mene gori po tom pitanju.
Ide sutra doma,
osim ako slučajno nekaj ne bi bilo.
Danas je napunio osamdeset godina,
kud ćeš ljepše,
novi aparatić,
nova krunica mu je stigla iz Rima,
i magnetić za frižider
i okrugla brojka.
Sad se pitam,
:))
smije li taj magnetić u njegovu blizinu?
Idem guglati.



Mi smo pred zoru stigle s puta,
mirno smo letjeli,
auto je lijepo upalio,
spavale smo do tri.
Palačinke, juha,
dijete je već izašlo van,
a ja si sve mislim
da se zavalim pred tv,
i dalje mi se (opet) spava.
Mislila sam da ću orno van,
obići sestru i to,
ali ako još uspijem koju slikicu nalijepiti na blog, dobra sam.


A sada,
jer ostale svtari koje valja obaviti
uglavnom ovise o drugima,
svoju pažnju usmjeravam na cvijeće i vrt.

Shvatila sam,
pregledavajući fotke
i njihovu lošu kvalitetu čak i sa mobitelom,
da više ne umijem slikati.


Gotovo je.

:))








Pelin








Marina Jacobi,
svega tu ima,
malo je teže
naročito lijepo oko 1.22.22

Update zbivanja

Valja mi odustati od ideje
da ja isključivo intelektom, umnom angažiranošću,
rukovodim akcijama i događanjima u svom životu.
U stvarnosti,
Brojni su primjeri koji opetovano potvrđuju
Da pozadina za mene preslaguje, organizira i rješava stvari,
Ponekad i na lude načine,
(Znamo tko sve je pozadina, i što pozadina je),
Pa je moja stalna potreba vrtiti planove po glavi
Kao štreber najgore vrste,
U strahu i grču da ću što preskočiti ili zaboraviti,
I još gore, kao iskaz da jedno govorim,
A u drugo u stvari vjerujem,
Jednostavno nepovjerenje kojeg se moram,
želim,
otarasiti.
Od toga, ščepao me neki išijas,
Neko presijecanje,
Oštro i dugotrajno..............
Neki blok , u solarnom pleksusu s leđa.


Uz gornju zbrčku,
točnije stisku :),
Shvatila sam da se automatizmom,
Nekom naučenom servilnošću,
Priklanjam tuđim energijama,
čak ne priklanjam, nego nesviješću puštam,
Pa se smijem i kad mi nije smiješno,
I odričem se slobode izraza u prisustvu određenih ljudi,
I odlažem poslove za kasnije,
jer furati svoje unatoč okolnostima
Je 'easier said than done'.

A najbitnije mi je,
da se ne zatrpam,
Stalno, puno i neumorno raditi,
A na prve znake umora
Stati i prikladno puno se odmoriti.

Pronaći taj balans,
I ne dati se odvući nekom distrakcijom,
E to mi je, uz puštanje Velikom Vođi,
Uz otpuštanje, prepuštanje,
i fizičko opuštanje kao posljedicu,
Glavna zadaća sada.


Kad sam na putu ovaj tjedan
Moj tata ima operaciju
Tj. Stavljanje pacemakera.



Sve mora proći jako dobro.




........................................


Sanjala sam ludi postapokaliptični san,
vladala je glad,
troje nas je lutalo pustom prirodom,
povremeno bismo sretali ljude,
ne znam zašto je vladala glad,
jer priroda je izgledala bujno i zdravo,
Dijete nije bilo moje dijete,
nego neka druga djevojka koja me slučajem zadesila, kao i ja nju,
muškarac je bio neki mlađi,
bio je vitalan i prilično ružan,
ali ga je resila divna osobina optimističnosti,
neka vrsta nježnosti i,
koliko se brzo mogao nafuriti, još bi se brže udobrovoljio.
Svaki od nas tražio je nekoga,
on me tješio vezano za moju kćer,
Od kukaca smo čekali neke informacije,
oni su kao trebali downloadati svemirske upute (!)
ali ih nismo dobili,
čistili su ticala nožicama, i odšetali....
Jela sam karton, pohlepno,
molećivo me gledao pas,
neka lutalica,
i dala sam mu pola,
čudeći se da on to hoće jesti
(kao da nije dovoljno čudno da ja to jedem),
i jeo je, sav sretan.
Komad kartona!






---------------------------------------

EADGBe

The End

Oh yeah, all right
Are you going to be in my dreams
Tonight?
And in the end
The love you take
Is equal to the love you make

OVA je još bolja

...............




Ovo moje dijete,
Stvarno
Nekad je tako smiješna
I neočekivano duhovita
I jednostavno šašava
Danas je imala smiješan izljev
Vrijedi ga zapisati;
Stojim u boravku
I depiliram si noge trakicama
(Mrzim taj glupi posao
I glupe dlake koje glupo rastu
Na glupom tijelu
Ali to obavljam jer mi se koža toliko suši
Od grijanog zraka
Da me noge peku
Ili mi jednostavno koža pukne i krvari
Sama od sebe,
Dakle, bolje mi je da barem ponekad
Pregrizem dosadu
I mažem se kremama -druga, duga priča-
A za to je bolje da nema dlaketina)
I konstatiram da hoću obuti japanke
A ne mucaste šlape (sva sam uljepljena)
Pa kažem Djetetu
'Daj mi molim te detektiraj japanke
Tu su negdje, daj potraži pa mi ih donesi'
Našto ona odgovara
'My broken foot says No!
(Da, nekidan je,
Kako se doktor nespretno izrazio u čitabi,
'udarila jako mali prst na lijevoj nozi......' ,
I slomila ga)
But the goodnes of my mind says Yes!'
I odšepa pronaći japanke,
Začas se vraća, i,
Ničim izazvana,
Prostire se cijelim tijelom ispred mene
U gesti uslužnosti
I obožavanja kakvog gurua,
Polaže japanke uredno pred moja stopala,
I sa najšašavijim izrazom i smijanjem
I sa još dodatnih prekomično izvijajućih naklanjanja,
Dlanovima mi nudi moju obuću
.....
Ja kužim da to ne zvuči ne znam kako smiješno
Ovako zapisano,
Ali bilo je tako neočekivano i ludo
Da ja nisam mogla doći k sebi od smijeha...


Eto. :)

Blackbird

Bonus popjevka

*

Za krepati!!!

A osim toga, jel to stariji buraz Mateja Meštrovića?

Trebalo bi zakonom zabraniti ovak'e brkove.

:-O

:D

mišmaš

12:12

664i post

Krevetni edit;
I tako,
Fantaziramo
Dijete kaže da kad budem 60
Ona preuzima rukovodstvo nad mojom kosom,
I da budem od 0-24
Ko Kris (ma kako se pisalo) Jenner,
A ja rekoh
Kad budem 60
Istetovirat ću si cijele ruke
I još sve što poželim
U šarene tetovaže;
Želim imati cvijeće,
Zvijezde i nebesa
Djevojke i sirene,
Kad je ljeto
Da u majici bez rukava izgledam
Odjevena
Možda si i ušesa ispirsam
Onako u nizu po rubu ušne školjke
Malene ringiće i to.....




Sanjala sam
Nakon svih onih livada, cvijeća, plodnih vrtova i toga svega obećavajućega
Još i ovo:
Bila sam trudna
I mislila sam da ću svaki čas roditi.
Čudili su se, trbuh mi nije bio kao u rodilje, nego tek za koji mjesec trudnoće.
I onda mi je sinulo da se beba još nije ni počela micati,
Sve me to zbunjivalo,
Pa sam pipala i pipala trbuh
I zaključila da definitivno JESAM trudna
I da dijetetu valja izrasti još puno
Da bi bilo zrelo roditi se.

Sve neki plodonosni motivi u mene.
A inače, bilo bi divno biti trudan.
U nekom drugom životu i to ako.

Danas je za mene jako sretan dan,
pa ću napisati (postaviti) čak dva posta,
jedan ovdje,
a drugi ondje,
da proslavim...
Naime,
više stvari se privelo kraju,
odradila sam sve i sada sam na praznicima !!!
Djetence je skupilo hrabrost,
odlučilo riješiti ganglion na zglobu desne ruke
koj je problem već godinu i više.
Danas su to punktirali (bez anestezije!)
i bila je jako hrabra,
ali ona mi je tako nježna
ništa ne kaže, samo se zajapuri,
to je znak da je kriza,
i kad je frajer (doktor) sve završio,
onda se samo naslonila prema naprijed na mene i pala u nesvijest.
Sestra je stojeći iza nje samo mirno rekla,
'dobro, kapnula je,
ja ću je pod ruke,
vi je uhvatite za noge' ,
i tako smo je ko vreću krumpira prebacile na krevet...
brzo je došla k sebi,
pa su je ostavili da još leži,
a onda je počelo telefoniranje sa frendovima
i euforija da je sve gotovo
'e punktirali su me naživo i pala sam u nesvijest COOL!!! : ))) '
Ja nisam pala u nesvjest, ali sam odahnula, da iskreno priznam,
bila je velika stvar za nju učiniti taj užasavajući korak.....
Tako da su praznici dobili još slađu notu.
Osim toga,
fasada je gotova,
još samo neke pločice i sl. na proljeće,
te drugovi iz elektre koji još uvijek nisu donjeli moje brojilo,
te drugovi iz vodovoda,
al to nema veze sa fasadom,
pa se slobodno može reći da smo i taj VELIKI korak učinili do kraja.
Osim toga,
ostavina koja se kiselila/fermentirala/umalo destilirala kod javnog bilježnika
dospjela je KONAČNO na sud,
točnije,
kako je to već u našoj miloj državi
dospjelo je to na sud u šestom mjesecu prošle godine,
ali imamo prvo ročište ovaj mjesec,
što je znak da se spis nije nepovratno izgubio
nego je na najboljem putu da se u nekoj budućnosti još u ovom mom životu riješi!!!
Ain't that great!!!
Čim smo došle s puta
odmah sutradan, ispekla sam novu turu medenjaka i jednu pitu za nas ,
tako da produžimo božićno-novogodišnju atmosferu koju nismo imali zbog posla,
A sad idem na drugi blog postati fotke sa puta.

Antahkarana