8:59

44 11 18:18
11:11
13:13
13:31
22:33
22:44



















Odličan video, za danas specijalno preporučam od 6:12 do 11:42,
naročito ako nemate vremena za sve.









International Academy of Consciousness
Essential guide to Consciousness and Astral Projection


14:09
11:40
10:15
u bilo kojem smjeru :)

22:33, o ekvilajzeru

3:01
'Don't keep me waiting!'



Ovaj drugi video je dodan samo zato što ni u jednoj drugoj verziji ove divne pjesme na YTu ne možeš čuti to McCartneyevo 'Don't leave me standing here - don't keep me waiting!'
Sve su remasterirane (kao ova prva, gdje se taj stih jako slabo iz pozadine naslućuje, nećeš ga čuti ako ne znaš da je tamo)
ili su to live snimke gdje nema tog legendarnog uzvika (bez kojeg ta pjesma nije to što je) kojeg IMA na Plavom albumu.




Osim toga,
ono što me zapravo muči ovih dana,
iznenada sam spoznala da NESTAJU iz upotrebe oni muzički uređaji
(bilo koji uređaji za reprodukciju glazbe)
na kojima postoje equalizeri , ekvilajzeri, ono čime podešavaš kavlitetu zvuka kako ti paše.....basi, visokotonci,
niti na jednom današnjem uređaju toga više nema.

(Jasno, to je vjerojatno već duže tako, ide u tom smjeru, samo ja nisam o tome mislila, pa me opalilo iznenada, i razljutilo/ražalostilo.)

(I da ne zalazimo uopće u temu zaštite potrošača prisilnim smanjenjem volumea/glasnoće na svim glazbenim uređajima u EU što je pizdarija par ekselans svoje vrste .)

Ako doma ne koristiš kakvu glazbenu liniju, djeca nikada , niti u jednoj varijanti, ne susreću takvu mogućnost,
morala sam djetetu objašnjavati što to je uopće.
Sve se sluša na kompu, ili na telefonu,
i ovih dana mi je odjednom došlo ,
potpuno iznenada,
da žarko želim porihtati, popraviti kvalitetu tona pjesme koju sam slušala
(pojačati bas točnije, iako nije bitno sad) ,
shvatila sam ono o čemu desetljećima nisam razmišljala - ne postoji više ta mogućnost.


Na Sony walkmanu postoji onaj artificijelni ekvilajzer u kojem ti on nudi nekoliko podešenih opcija tonskog balansa
(nazvanih Jazz, hall, stadium i tak dalje) al to je sve ***od ovce.

Na mobitelima je smijeh poželjeti takvo što,
prije svega što je i glasnoća svih outputa mobitela podešena na frustrirajuće i debilno niske postavke.

Prošli Božić je Isusek donio gramofon, on ima neki svoj smiješni ugrađeni zvučnik (zvuči kao plehnata igračka) i nema ekvilajzer,
pretpostavljam da je Isusek trebao izdvojiti puno više novaca za bolje zvučnike i možda bi se našao gramofon sa ekvilajzerom u sebi.

Ukratko, ovih dana (jer je riknuo sauger, pa vešmašina, pa pečnica, pa vaga itd.... razmatrala sam najskuplje glazbene linije u dućanu,
što se sada, nakon dva desetljeća kad sam zadnji put provjeravala, nudi.
Razmatrala sam doduše (i za sada) tek na jednom mjestu, dakle potraga tek slijedi.

Nema ih puno sa ugrađenim podešivačima kvalitete zvuka.
Morat ću uložiti u neku poštenu liniju, ŽELIM si nešto što će reproducirati glazbu sa svih medija koje imam doma,
a imam čak i kazete,
i znam da su mi želje morske,
i pun mi je kufer terora novotarijama,
hoću staro i kvalitetno,
neću glazbu sa USBa koja točno tako zvuči kako joj ime govori,
kao da nije glazba sa instrumenta,
nego zvuk procijeđen kroz jebenu elektroničku napravu koji je izgubio dušu u procesu kvazipoboljšavanja.




Idem si zagrijati čušpajz,
pišem ovaj post cijelu vječnost.

17:39 u mojoj dolini kiše (kiša je gora od suza)

Danas sam razmišljala o slobodnoj volji.
U stvari ne, gledala sam jedan video
(točnije slušala ga dok sam kuhala)
Sjećam se da je moj muž bio zagovornik ideje da je uopće nemamo,
da je to potpuni privid,
a ja da je imamo.
Toliko mi je natezanje s njim i njegovim stavovima išlo na živce :)))
da sam u jednom trenu proglasila da ja više ne razgovaram s njim o tim stvarima. :))
Potom me držalo uvjerenje da je slobodna volja postojeća, ali u stvari samo naizgled.
Jer sve što bismo mogli slobodno odabirati (kao čin slobodne volje)
ipak je sasvim pod utjecajem uvjetovanosti,
tj. svih učenja koja smo uopće, u životu, primili i pounutrili.
Ali jedno mi nije palo na pamet do danas.
I to zbog opetovanog ponavljanja 'ništa protiv osobne slobodne volje'
u ovom videu

i onda mi se prosvijetlilo.
Nitko još nije rekao
ne smije se djelovati protiv osobne slobodne volje,
svim uvjetovanjima osobe UNATOČ.

Doslovno, ne smije se djelovati, dok djelovanje nije osobna slobodna volja
prilagođena osobnom unutarnjem impulsu.
A možemo li se otresti naučenog......ne znam....
možda nam i ne treba pomoć svetih gljiva ili pejotla ili jegera
da (znamo da) možemo početi sanjati svježa, neovisna djelovanja.





(Zadovoljna sam,
pomalo otkrivam toplu vodu,
skoro ću poraditi i na kanalizacijskom sustavu......
Ja stalno radim tu početničku grešku zvanu nepovezivanje.
U djetinjstvu, muzičkoj školi sam se proslavila neuočavanjem
da su note za predmet A
i note za predmet B
iste note.
Sve dok učiteljica predmeta A nije rekla
'čudno, to ste već morali učiti na predmetu B'
našto sam ja mudro i začuđeno rekla
'pa mi to i JESMO učili na predmetu B,
ali ja sam mislila da su to note za predmet B,
a mi to još nismo učili ovdje na predmetu A'
Učiteljica je doslovno mislila da je zajebavam. :)))
S oproštenjem na izrazu, nema bolje riječi.)


Nije da ja želim uopće nekako djelovati.
To samo hipotetički razmatram. :D

9:21

12:44

9:54

OVO:





































Tell me, what can I say?
What am I gonna do?
How should I feel when everything is you?
What kind of love is this that you're givin' me?
Is it in your kiss or just because you're sweet?





My love for you is immeasurable
My respect for you immense
You're ageless, timeless, lace and fineness
You're beauty and elegance

You're a rhapsody, a comedy
You're a symphony and a play
You're every love song ever written
But honey what do you see in me

19:48

Neki vrag se zbiva sa YTom,
ne pokazuje kod za embedati video,
dok ne dokučim koji vrag se zbiva, dajem dva videa ovako:



you are spirit, alicia power




your soul, alicia power




Hvala,@Nisa :))

8:48

NE DOZVOLJAVA UGRADNJU VIDEA; PA DAJEM OVAKO LINK; OVO SVE JE LINK ZA DOKUMENTARAC O ......(tko o čem , ja o tom :-P)

15:57, 14.9.19.BUCK UP SISSY PANTS

Danas mi je dan za otići malo do ludnice,
valjda tamo ima neki poligon koji možeš trgati,
na kojeg možeš pljuvati,
kojeg lomiš , gaziš i udaraš dok se ne uništi
dok ga ne satreš
jer, naime,
u običnom svijetu to ne možeš
nemaš gdje destrukciju izbaciti iz sebe
bijes pravednika

zašto se rješenje svega

O D V I J A





T A K O












S







P









O













R














O



















Ne mogu više pažnju držati
ne želim držati pažnju tako dugo
sve se
taljiga
taljiga
i
taljiga
i
nikako
da
se
jebeno
završi
riješi
zgotovi
skine sa tapete





















.....................Pain, pain is just part of your day
So suck it up, learn how to play.................................



























Tko rano rani dvije sreće šalje u kurac




























































Nevjerojatni bonus

Jamie Cullum You Can’t Hide Away From Love / Pure Imagination / Amazing Grace
3:05 do 3:38



...It'll give you two black eyes
And discolour all your skies...






21:12

12:59, 11.9.19.

18:52, 10.9.19.

jedanaest mjeseci

12:11, 7.9.2019,

Sve ima svoje razloge.
Sve ima svoju svrhu.
Sve ima svoju korisnost.
Moji roditelj
(znam, svi rogobore protiv svojih roditelja po defaultu, ali ovo nije te sorte rogoborenje),
su čudnovati kljunaši.
Ne daju poljupce,
nisu uobičajeni.
Zaključani su unutar svojih moranja i obaveza, sustava koji su si nametnuli, koje su zavoljeli.
Sada je starost donjela svoje,
pa ću reći bili su takvi.

Nije važno,
nema zamjerke na njih više,
davno je sve odrađeno (uz pomoć V.),
pooprošteno (uz pomoć V.),
prihvaćeno (uz pomoć V.),
pomireno (uz pomoć V.),
iscijeljeno (uz pomoć V.).
Sada samo izričem da je to tako,
objelodanjujem sebi samoj svrhu toga kakvo je bilo.
Učinilo je jedan dio mene hladnom.
Dalekom.
Zadržanom za sebe.
Vječnim promatračem situacije izvana.
Osobom koja se ne prepušta oduševljenim nastupima
izljeva sreće ili dramatičnim izljevima tuge lako,
ili bolje, do kraja.
Uvijek neka zadrška.
Uvijek jedan režanj hladan,
uvijek jedan dio zaključan.
jedan dio nedodirljiv.
Vjerojatno bi se moja osoba urušila, raspala, dezintegrirala, samoponištila
da danje svjetlo nahrupi u tu mračnu, apsolutno nikada neosvijetljenu komoru.

Ponekad,
neki bliski bi se čudili:
'ne razumijem, zašto se jače ne veseliš sada, kad je sve...'.
'kako tebe nikad ništa ne može oduševiti do kraja!?'
'gledaj ju, kako si tako mirna, a tako su dobre vijesti!?'
'kako si ti čvrsta, sad kad bi se drugi raspali u djelove.'
'ti nikad nisi luda od sreće. (?)'


Sad razumijem, taj dio nemilog distanciranja mojih roditelja spram emocija,
i emotivnog zakržljanja mene,
on je planiran,
on je blagodat,
on je slamka spasenja u trenucima kad bi ludilo moglo ovladati.

Nisu bitni trenuci sreće, bitni su opasni trenuci nesreće.

Distanciranje je naučeno zbog njih, ne da bi me povrijedilo, nego da bi me sačuvalo.






V. mi je prošlo ljeto rekao:
'ti si kao valkira,
hladna prema pilićima kakav sam ja.'
O kako je to užasno čutai iz usta voljenog i umirućeg supruga!
Znaš da misli da nije voljen !!! :-O
Ili barem da strahuje da nije voljen!!!
U trenutku kada mu je zaista loše!!!!!!!!
O Bože, spasi me.
U svakom slučaju, osjeća djelovanje te distance,
koja se aktivira sama od sebe u nevolji.
Kad sjediš pred ordinacijom u strahu koja će presuda pasti.
Kada izlaziš iz ordinacije, nakon što je presuda pala.
Kada su odnjeli svaku nadu, osim one koju ti držiš kao zastavu,
zbog koje te smatraju ludom svih luda.
Kada sve zaključaš u sebe,
jer ne smiješ porušiti ničiji svijet.






Naše dijete,
po pronicljivoj i pametnoj odluci svoga oca,
nije imalo pojma o bolesti.
I tada kada je umro, za nju je to bilo naglo.
Skoro kao da se dogodila prometna nesreća, ili takvo što.

I naravno,
razumno razmišljanje glasi:
'Tata je umro iznenada.
I mama može, naravno, umrijeti iznenada.?

pa je prvo slijedeće tražila od mene da dogovorim i prenesem
da u slučaju moje smrti ona želi živjeti kod mojeg brata.
Okej, to smo dogovorili, šta drugo.


Voli svoje sestrične, i svog bratića,
ali biti tamo, to je uglavnom zabava i lumpanje.
Taj korak dalje u zabavljanju i društvu
naravno, ima svoju cijenu,
Oni su bogobojazni ljudi,
sa urednim i više strukturiranim domom no što je naš slobodarski.
U kojem se dogovaramo od situacije do situacije,
i gdje je i ona tretirana kao samorazmišljajuća samoodgovorna osoba
od malih nogu. Samoupravna. :))

Jučer sam se vratila sa četverodnevnog puta:
'Mamice, bilo mi je SUPER!!! ali kako je tamo strogo!!!,
molim te, MORAŠ IZDRŽATI (čitaj: ne smiješ umrijeti)
barem dok ne počnem sama živjeti!!!! :)))'

'Pa dobro dijete, truditi ću se ostati živa,
moja namjera i jest još dugo živjeti, do starosti,
da sam tu tebi na pomoć.
Ne mogu garantirati,
al ću se truditi svim silama.'

Tako da sam zahvalna na svojoj valkirskoj distanci od smrtnika,
naročito noćima,
kada se ludilo šulja oko kreveta.

7:40, 2.9.19.

Za pod zub,
kad se vratim s posla.
Na posel, na posel, na pooo-seeel
Ajmo delat!

A sjutra već, službeni put.
Blagomise.

Nova sezona.
Mamicu mu.


Slike se vraćaju..................................









EDIT:
12:34



EDIT 2:
Video JE FANTASTIČAN,
Na početku je minutica sa Dolores Cannon,
a onda govori gospođa koja opisuje svoj NDE , (ne znam kak je kratica na hrvatskom).