Orchestral Manoeuvres In The Dark/7 u16:02
utorak, 31.07.2018.
Walking On The Milky Way
When I was only seventeen
My head was full of brilliant dreams
My heart would call and I would gladly go
At twenty one the world was mine
And I was yours and you're divine
And nothing else would matter to us so
I don't believe in destiny
I don't believe in love
I don't believe that anything will ever be enough...
Man you should have seen us
On the way to Venus
Walking on the Milky Way
It was quite a day hey hey...
Walking on the big stuff
Acting like we're real tough
Baby we were on our way
So what do you say hey hey.
As time goes by, reality
Destroys your hope and dignity
There's nothing left but shadows on the wall
But just remember who you are
And where you've been you've come so far
And never ever let them see you fall
I don't believe in miracles
I don't believe in truth
I don't believe that anything can recreate your youth
Man you should have seen us
On the way to Venus
Walking on the Milky Way
It was quite a day hey hey...
Walking on the big stuff
Acting like we're real tough
Baby we were on our way
So what do you say hey, hey............
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
85/7 u 14:13
četvrtak, 26.07.2018.
Stvari su se primirile,
Bilo je 24h jaki plus
24h jaki minus
Sad je ekvilibrij.
Nebo je pred kišu
Ali sumnjam u to.
Baka je bila zbrisala u Zg
Ona je sklona izmaknuti se
Kad joj se neda.
Na žalost
Sutra se vraća.
Do ručka spavamo i kuhamo,
Poslije ručka se kafeniše uz
Besplatni wifi
I iščekuju se Midsomer Murders.
(Kao sad.)
Uz ispiranje mozga kuruzom
Sve za jubavštotribaježenačovikimore.
Ili ranoranoooo
Ranoranije!doktepoljubimženapostajem.
Ženapostaje!
Evo što mi nedostaje
(Slučajna rima :-O )
Kad nisam doma;
Komp.
Veliki ekran, tipkovnica, a ne ovo pipkanhe
Puno č ć i tip felera
Pregled onoga što fotografiram na 'velikom platnu',
Lagano nenaprežuće čitanje tekstova,
Puštanje muzike paralelno sa nekom radnjom
(Nemoguće na mobitelu),
Interneta beskrajno i
Puno tabsa paralelno otvorenih. :))
Ono čega se ježim je vrt
I stupanj zapuštenosti/zadivljalosti
U kojem će me dočekati.
Nadam se vretencima,
Žabe su ipak prevelika i predivlja želja. :))
Moram ići platiti,
Da ne zskasnimo na početak.
E, da, poslije je kupanje i šetanje,
Prema mogućnostima.
Željomojatuuuugomojaaaaa.
:))))
(Ti si valkira
Divlja i nedostižna
I hladnoga srca za onakve piliće
Kakav sam ja.
Anonimus)
komentiraj (10) * ispiši * #
Sada
srijeda, 25.07.2018.
Predlažem promjenu imena valute;
Umjesto kuna, trebali bismo imati šold.
Nadalje;
OVAJ ČLANAK
OVAJ VIDEO,
drugi po redu primjer je vezan uz gornji članak
E jesu slatki :)))
Zero balls O o 0
You iii everything else
komentiraj (0) * ispiši * #
83i u 14:16
ponedjeljak, 23.07.2018.
Osim toga,
:))),
Mi svaki dan krademo smokve.
Nismo mi zle,
Većinu stabala smokvi
Ovdje vlasnici ne šljive,
Uzimaju ih zdravo za gotovo.
Prekjučer je bilo kmično i pred kišu
Krenule smo prema Paklenici umjesto na kupanje
I jedno dvorište puno smokvi
Kuća je izgledala prazno tj. zatvoreno
Popele smo se na zid (ogradu,
ne na zid kuće :D )
I jele, i smijale se,
I vikale 'hvala smokva!"
I zabavljale se naglas, uljepljivale se
I najele se na koncu
Kadli istrči žena iz kuće
Daleko kuća
Ona maršira prema nama ljutito
Iz daljine
A mi Aaaaaaaaaaa sa zida dolje i bris
U neko grmlje
Umiremo od smijeha
Žena i dalje prema nama
Mi dalje bris od nje.
I nastavi se ona uz ogradu,
Zna da je to jedini put natrag u selo,
Osim okolnog na magistralu....
Čeka ona
A mi čučimo u grmlju
I naravno,
Počne grmljavina
A grmljavina tu nije zezancija :-O
I počne krupna kiša
Nismo imale što drugo :)))
Nego trčanje skroz uokolo,
na magistralu,
Pa doma iz dugog smjera.
Još me danas noge bole. :)))
Današnji ulov
(Ne, nismo odustale od prljave rabote :D )
komentiraj (10) * ispiši * #
1234567 u 22:42
nedjelja, 22.07.2018.
Ispratili smo nećakinju/sestričnu/unuku na bus.
Starci su otišli u birc zbog nekog sastanka.
Zavladao je takav mir Božji......ah!
I bilo je TAKO toplo more!!!
I veliki valovi.
Sad krademo wifi bircu,
Stojeći u mraku uz neke kante i kioske
Starci su za krepati....
Stari je stalno u svijetu sanja
Slaboprisutan ovdje
Neki dan se poželio kupati.
Svaka od nas vodila ga je za jednu ruku u vodu
Tamo se poprskao
Zabacio se nespretno na leđa
Potopio se mimo očekivanoga
Jezivo
Izvukle smo ga van i izvele na kopno.
Isusebože!
Ni u ludilu ne smije sam u more!!! :-O
Nisam sigurna ni dal cestu smije sam prelaziti.
Magistralu.
Em ne vidi , em ne čuje.
Ovo je njegov popodnevni portret.
Ja stojim na par metara od njega
Dok me on pita
'Pa jel me uopće vidiš od tamo?'
'A ne, ne vidim'. :))
Ova zraka sunca
Zvijezda repatica
Ima naravno značenje............
:)
Dobar je, jer za razliku od Nonota
Suprugovog starog
I njemu nema ni trunke agresije.
Nešto živčanosti,
Deranje i gluhoća plus čoravost,
Al nije u osnovi zločest.
Dobro.
Za sad dosta.
Plivamo danas
A Dijete ni iz čega zapjeva
'Come with me
And you'll be
In a world of....'
(Ona je na tu pjesmu sasvim sama naišla
Nije indoktrinacija :)) )
komentiraj (3) * ispiši * #
81i u 16:36
subota, 21.07.2018.
Nevjerojatno kako je plandovanje
Ljenčarenje
Nerad
Dosada
Mirovanje
Zamorno,
Ukoliko smo natrenirani i upregnuti
U ideju da moramo biti produktivni.
Mužić će jednom valjda doći.
Sad je tu jedna moja nećakinja
Odlazi sutra,
Imala je mali predah od štrebesanja
Kako se primjećuju te razne energetske postavke
Energetske različitosti
Rekla bih da je život u čoporu
The more - the merrier
(Ne moram reći tko to propagira)
Devastirajuć za osobu koja se iole
Nastoji približiti sebi
Osluhnuti se iznutra
Da ne kažem da usklađivanja i natezanja
Idu od najsitnijih stvari
A vode do najkrupnije nesređenosti
Baš svakog člana zajednice.
Moraš se fakat zauzdati
Da ne zaplivaš grupno.
Il da se ne utopiš.
Kad te mama ne voli
Odnosno kad voli druge više
Onda te može,
Kad se krene na cjelodnevni izlet,
A ti si bucmasto dijete
Kojem se ne hoda,
Ostaviti
Na ulazu u Paklenicu
I reći
Ako ti nećeš,
Tu čekaj, a mi ćemo se popodne vratiti.
Kad netko kaže da riječi ne bole,
Taj je stvarno budala.
Čemu služi partner?
Ne poslovni, nego onoj životni,
Kojeg često brkamo sa kuharom
Ili pospremačicom.
Dakle, služi da ti drži zastavicu visoko
Na tvojoj visini visoko
Kad se smotaš
Spetljaš ili tresneš
Stoji tu i zna tvoju visinu,
Bez obzira kaj izvodiš.
:)))
Jako sam se dugo bojala
Izreći neke stvari.
Jednostavno
Nisam smjela u primarnoj familiji.
Užasno dugo mi je trebalo
Da mi bude ugodno
Samoj pred sobom reći ili priznati.
Bože.....
I da ne mislim da će me odbaciti
Onaj kojeg volim
Ako sve pokažem.
Puno vrlo važnih ideja
Ja sam naučila ne doma
Nego uz put,
Od kojekakvih prijateljica
Ili poznanica.
Kad sad o tom mislim,
Osjećam se ko da su me
Susjedi podigli, i to baš
Jer nisu imali izbora.
Ne znam kad ću prestat jahati po tome
Valjda kad se načudim dovoljno.
Od puste dosade,
napravila sam svoj mali autoportret.
Tek tak.
Tik tak.
komentiraj (10) * ispiši * #
80i u 11:50
Nisam inspirirana pisati,
Al da maknem onu histeriju
od prošlog posta
Za umirenje.............
OVO.........predivan video.......
Been rusting in the rubble
Running to a faint
Need a brand new coat of paint
I found myself in trouble
Thinking about what ain't
Never gonna be a saint
Saying float like an eagle
Fall like the rain
Pouring to put out the pain
Oh again and again
Now I'm hyp, hypnotised
Yeah I trip, when I look in your eyes
Oh I'm hyp, hypnotised
Yeah I slip and I'm mesmerized
It's easy to be lethal
I'm learning from the news
It's a guidebook for the blues
Saying it's the very same steeple
People want to choose
They just see it from different views
And threading the needle
Fixing my flame
Oh now I'm moved to e
Oh again and again
How I'm hyp, hypnotised
Yeah I trip, when I look in your eyes
Oh I'm hyp, hypnotised
Yeah I lift and I'm mesmerized
Oh again and again
Now I'm hyp, hypnotised
Yeah I lift to a permanent high
Oh I'm hyp, hypnotised
It was dark
Now it's sunrise
A i cvrčkovi su se javili!
Danas je upečatljivo vruće.
komentiraj (0) * ispiši * #
Jebagaled <3333333
petak, 20.07.2018.Hm, da.
Ovih dana zajebavamo se
Pritužbom HTu na račun
Izdan na ime mog starog.
Da ne ulazim u detalje,
Naplaćene su stvari koje nemaju osnove
Biti naplaćene,
Nakon dva mjeseca zajebavanja s tužbama,
Putem maila i telefona,
Sad dobijem čitabu
Da ja nisam on
I da se ja ne mogu žaliti.
I da su rokovi za žalbu
Po svim osnovama
PROŠLI,
naravno kad nas zavlače,
Ko u jebenoj Kišonovoj knjizi,
Nesposobne službe, loši softveri,
Hrvatsko zajedništvo mi je na usnama,
Srce nam gori,
Al nikom ne gori toliko da ti pomogne
I riješi
Nešto što uopće
Nisi ni sam skrivio
Niti sam možeš završiti.
Mogli bismo jebenoj državi
Platiti tih jebenih 550 kuna
Za ništa
E kad bi ovo bio usamljen slučaj
Al ja ih pamtim nebrojeno,
Na svakom koraku svačijeg života ovdje.
Fuck.
Jebateled.
I sad bu moj stari
Rukom pisao pritužbu
Da bi mu rekli
Da to JE doduše on
Ali da su rokovi žalbe prošli
I da to JE greška njihovog sustava
Al nek ON plati da kompjutor svede
računicu na nulu.
Srdačan pozdrav sa godišnjeg,
Srce mi gori,
Vaša odana T.
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
77i u 23:48
utorak, 17.07.2018.'Clogged pores - clogged life;
I feel you, man!'
Dijete se baškari u ideji da su sve bolesti
duhovnog 'podrijetla', tj. neriješena stanja koja su se iz duhovno-duševne sfere bića 'zgrušale' u opipljivo materijalno stanje; nije da stalno govorimo o tome, ali kad god se neka bolest spomene u razgovoru, pali joj se lampica. Sve je to na nekom dječjem nivou od kojeg se često smijemo (vidi npr. njezinu gornju izmišljenicu), ali bitno je isprati skučene materijalističke ideje o svijetu i svemu, kojih se naslušavamo stalno i svuda.
**********
Kad sam ja bila vrlo mala
Tu preko zida je rasla bujna šuma
Borovi i pikavi drač
Grmlje i otpale grane pune češera
Sve je to okruživalo crkvu
A nama, prvim susjedima,
Pružalo zaklon od pogleda
I čarobni poligon za igru i maštanje.
Uvijek sam zamišljala
Obitelj vjeverica
(Dok bi u Zagrebu zamišljala Ježurku Ježića)
I njihovu smočnicu
Punu polica
Punih češera
I lješnjaka i ne znam čega
Sve natrpano do vrha
Obilje i bogatstvo.
Posebno je mirisalo
I bilo posebno ugodno
Gaziti debeli tepih suhih borovih iglica.
Ne znam jesu li se starci bojali
Puštati me da čučim u toj divljoj šikari,
Ali puštali me jesu.
Mir prije svega.
Danas je prostor oko crkve
Ogoljen do kosti.
Sve je maknuto,
Zemlja sastrugana do zemlje.
Župnik je stručnjak za estetiku krajobraza
Zapiknute su tri masline
Nemam pojma hoće li im uspjeti
Doseći visoku letvicu
Koju su postavile one vjeverice
Na borovima prethodnicima.
Valja reći da tada nisam vidjela
Apsolutno niti jednu vjevericu.
Danas sam pričala kćeri o tome
I sreli smo jednu, neočekivano! :)
komentiraj (3) * ispiši * #
76i, usred noći
ponedjeljak, 16.07.2018.Veliki problem.
Izgubila sam sve živote
U svim igricama koje igram.
:(((
Govorim o mobitelu,
Inače ne znam za nikakve igrice.
Jedino čovječe.
Danas je bio bezveze dan.
Nogometaši stigli.
Da su bar stizali tu.
Iako me baš briga za to,
bar bi bilo nekog događanja.
Ovako smo se povlačile selom
U iščekivanju kiše,
Evo ona je brže stigla,
Puna munja nad Pagom
A grmljavine nad nama.
Inspirirana fotkom
Jako mi se jede Domaćica.
Bilo je i upisa na faks.
Al kako se moje dijete ne upisuje
Ni tu se nisam uživljavala puno.
Muž me naživcirao.
Užasno sam ozlojeđena.
Ljuta.
Čak i više nego žalosna.
Ne zna se paziti
A njegovo nepaženje je jako jako skupo.
Košta nas svega.
Zamrzila sam putovati sama
Tu biti sama
Stalno sama sama sama
U svakoj zabavi
Svakoj šetnji
Svakoj večeri
Kod svakog zalaska sunca
I pod svakim crnim zvjezdanim nebom.
Ljubomorna sam na one
Koji slobodno potrče
Bezbrižno se nasmiju
Skaču s mola sa djecom
Koji mogu
Koji smiju
Kojima nije opasno
Koji nisu uspavani do izluđivanja
Od ljekova
Idite mi svi u k.
Sve vas mrzim zdušno.
komentiraj (2) * ispiši * #
75i.
nedjelja, 15.07.2018.Večernji edit, 23:49 - 00:27
Post je prvotno bio
Samo slikica SpužvaBoba
i dvije rečenice povrh.
Sad sam dopisala malo ispod slike,
A slijedi i slovo o ostalom.
Mužić, nadam se,
Stiže krajem tjedna.
Mobitel je prepun fotki,
Nadam se laptopu
(Toj staroj ragi)
Toliko da slike mogu povaditi van.....
A i fotić će doći :))
Iako mi je um rogoborio
I kalkulirao
I opirao se
Moje tijelo i moj duh
Uhvatili su se ovog godišnjeg
Ovog mirisnog zraka
Ove noćne tišine
I dnevnog cvrčanja
Ovog kamenja na plaži
Kao utopljenik slamke.
One zadnje,
Koja je više nada nego realnost,
Ali ipak jednako živa,
Ako ne i optimističnije, jače živa.
(Ponekad
Gledajuć unatrag
Sama sebi kažem
Bože, stvarno kenjaš kvake
I dramatiziraš besramno ovdje.
Ali vadi me da u stvari
Nikada ne lažem.
Sve je nepatvoreno i oriđiđi.
I nekako sam se oslobodila.
Dobro, dalje.)
Kao ono kad se baciš bezrezervno
U nešto što si tisuću godina čekao
Da se dogodi,
I kad se konačno dogodi
Baciš se svom silom
Bez zadrške i sekunde gubljenja vremena.
Upalila sam svijetlo da utabam komarca
A kad tamo gušter me gleda sa zida.
(Ajd, bolje nego škorpion).
Običnim riječnikom,
Neobično mi odgovara ovaj godišnji odmor.
Odmor je nešto što sam zaista trebala.
Kaže mi mužić da je pojeo prvi zreli paradajz.
Kaže, naravno, da ne može doć k sebi
Koliko je to divno i prefino
I neusporedivo s dučanskim paradajzom.
Naravno da nije usporedivo......
A sad idem spavati! :)
Žao mi je da naši nogometaši
Nakon svog tog truda nisu osvojili zlato,
Ali i srebro je stvarno lijepa nagrada,
Važna pozicija,
Onima koji to vole.
Nakon što smo otišle iz birca
U kojem smo sa ostatkom sela
gledale tekmu,
Izbila je tučnjava. :D
Žao mi je da smo to propustile,
E da smo samo znale........ :)))
Laku noć. :)
**********************************
Iz druge vremenske zone. :)
Zato dan zakašnjenja. :)
Kako se neki zahvaljuju nogometašima,
Nisam sasvim sigurna na čemu točno,
Ja sam zahvalna SpužvaBobuSkockanom
Na satima zabave i veselja
Duhovitih šašavosti
Koje je pružio mom Djetetu
A bome i meni,
Pa , hvala ti Spužvastoskockani Bobe,
Na Slatkom pjesmuljku,
I onom legendarnom
Deda deda deda deda
Božičnjak me gleda.
I na Goofy goobertu
I na Rakova pizza
Je najbolja pizza
I na Mislim da sam se zapjenil
I na Uzgojil sam brkiće
I na Dnu dna
I tak.
:)))
Sretan ti izmišljeni ročkas!
Nevezano;
Dedina provala dana
(O župniku i njegovoj navadi da
Nikoga ne uvažava u razgovoru):
'Gleda kroz mene
Ko kroz polupropusnu membranu.'
Iz Midsumer murdersa,
Rečenica kojoj se od prekjučer smijemo
'She can't be wheeled around in the dark
for the rest of her life!'
Jedva čekam sutrašnju epizodu u tri. :)
komentiraj (2) * ispiši * #
74i u 23:43
Neki dan Dijete se žalilo na leptiriće u trbuhu
Nepoznatog podrijetla
Na nervozu koju ne može imenovati
I neki strah koji ne zna kamo smjestiti
I ne može ga se otresti.
I kažem joj ja , jelte, a tko drugi :))
Nemoj razmišljati o tome,
Ne pokušavaj se domisliti,
Bolje je da se postaviš u centar tog
(Ovaj put neugodnog) osjećaja,
I da pogledaš koju ti sliku pokazuje.
Nemoj se pitati umom,
Nego se predaj osjećaju i on će ti pokazati.
Dijete veli 'dobro',
Na tren se udubi,
Ma niti na dvije sekunde,
I uzvikne 'točno znam što je' ,
'Ne mogu vjerovati da je to,
Ali znam da je to.' :))
Danas sam ju podsjetila na taj postupak,
Na povjerenje u vlastitu unutarnju informaciju,
Smije mi se,
Često mi kaže da ništa ne razumije što joj pričam,
Al znam da posprema u sebe.
Čini mi se jako bitno
Da osoba stekne povjerenje u vlastito znanje
Koje nije ništa drugo nego
Vlastiti glas Boga koji smo mi
(Preskočimo sve varijante tumačenja
Sve škole i njihove tehničke a u konačnici nevažne nazive)
U praksi, mi znamo,
A treba nam naučiti čuti.
I naučiti vjerovati tome što čujemo.
**************
U Dubrovniku
Jako su, i bogato, vikali na nas.
Nisam dugo doživjela toliko neugode
(Uvjetno, jer me u osnovi nije duboko pogađalo, više je to bila nevjerica da se takvo ponašanje tako često ponavlja)
Na hrpi.
Vikali su (i to svaki puta sasvim neopravdano) od vozač busa do čuvara vode (posao) i neke babetine koja je ničim izazvana sručila na nas svoje frustracije (zbog turista koji, doslovno citiram 'tu seru i rigaju'). Potonja me je dovoljno iziritirala da sam joj održala bukvicu o ničim opravdanoj napuhanosti Dubrovčana spram svih koji nisu izGroda, o njihovoj samoljubivosti i bahatosti.
Malo joj je bilo krivo da se upustila samnom u kolo. Sutradan je čuvar vode sam prišao i ispričavao se za vlastiti jučerašnji eksces, da bi potom organizatorica posla imala histerični ispad i doslovno vrištala pred nama, u naletu osjećaja odgovornosti praćenog zakržljalom (ako je ikad bila razvijena) vještinom komunikacije.
K tome sam vidjela tri zamalo učinjene prometne nesreće/nezgode, baba u dućanu je odlučila da ja ne postojim u redu i progurala se na blagajnu ispred mene. I ona je zažalila, jer mi je debelo bilo svega dosta.
Osim toga , sve je skupo i precijenjeno,
A za svoje novce često ne dobiješ
Robu odgovarajuće vrijednosti.
Najgore je što su hoteli bijedni,
Više zmazani nego očišćeni,
Ni sata, ni kemijske olovke u sobi,
Ni cvijetka, ni Biblije,
Ni daška duha,
Samo gole osnove
I prljavi podovi.
Ipak,
Kruna ovogodišnjeg doživljaja
Svakako je vožnja busom
Na povratku u Zadar.
Prvo;
Autobusni kolodvor u turističkoj Meki
Zvanoj Dubrovnik.
Malo, skučeno,
PRLJAVO,
u čekaonici postoji tek nekoliko stolaca,
Možda pet, možda osam.
Ljudi sjede po podu.
Kupujemo sendviče u nekoj (jedinoj, malecnoj) prčvarnici,
30kn po komadu, prosim,
Pruža nam ga
(Da ne ulazim u opis
prosječne brzine usluge u Dubrovniku) 'zamotanog' tj pridržanog
Sa komadićem papira
Veličine 5x6 cm.
Zamolim je da nam hranu zamota,
Jer držimo puno stvari,
Ne možemo nositi gole sendviče u bus.
Nema papira i daje nam prljavu korištenu
Plastičnu vrećicu iz Konzuma
Da u nju zamotamo hranu.
Bože.
Vozač koji nas je vozio u Zadar,
minimalno šest puta
morao je luđački kočiti
da izbjegne zabijanje u auto ispred njega,
koji bi prikočio radi pješaka na zebri.
Pri tom je stalno vikao na vozače ispred busa,
Kao da je sam u svom autu,
A ne kao da ima bus pun putnika
Koji se svaki čas moraju hvatati
za što god stignu,
Da izbjegnu ozljede u vožnji.
Drugi vozač je na sve upite,
naročito stranaca,
samo odvikivao 'Ajdajdajdajd'
i odmahivao glavom bez gledanja u tu osobu.
Kao, on je iznad toga da ti odgovori,
i jako je ozlojeđen tim glupostima koje ga pitaju i glupanima koji ga okružuju.
Na upit neke godpođe hoćemo li iz Šibenika preko mosta,
odgovorili su sa 'Dajte, gos-po-đo.'
I ni slova više.
Intonacijom 'glupačo, stvarno ti je debilno takvo pitanje!!!'.
Žena se tiho povukla na svoje mjesto.
Na nekoj maloj stanici
Stranac ih je ljubazno upitao
Ima li mjesta da se vozi do nekud.
Dok mu je jedan grubo vikao 'no seat',
Drugi je vikao 'Ajdajdajd, zatvaraj i vozi'
Da bi sirotom pristojnom čovjeku
Usred 'Thank you, goodbye' zalupili vratima pred nosom ko da je zadnja stoka.
Iza Splita, počelo je veliko ulaženje-izlaženje putnika.
Mnogi su imali rezervaciju,
no nisu ih čekala njihova mjesta.
Vozači su
(ne ulazim u očigledno nepostojanje
Organizacije prodaje karata i rezervacija)
Prodavali karte bez nekog reda,
Među putnicima je vladalo stalno natezanje
oko sjedala
i toga tko se kome treba ili ne treba ustati.
Al onda je ušla jedna majka
Muškobanjasta, glasna,
Gruba i luda,
Od onih koje te strah uopće gledati
Jer može reagirati na sve načine
Od normalnih do najluđih,
Sa curicom oko 6 godina.
Kako joj se dijete obraćalo,
Tako ju je tukla i pljuskala
Na sve što joj se nije svidjelo.
ZA NE VJEROVATI.
ZA POLICIJU.
Moje dijete se okretalo
UŽASNUTO onim što čuje i vidi.
(Sjedile su jedan red iza nas
Na drugoj strani)
Samo što nije zaplakala od muke
(Moja) i govorila je maloj
'Nemoj se bojati, sve će biti u redu'
(Sebi je govorila)
Luda majka je vikala što se ova moja okreće,
Da samo nek joj zovemo plavi telefon i policiju
Da će ona razgovarati sa svojim djetetom
Kako god hoće
Ljudi du se svi usukali,
Ja sam siktala svojoj
'Okreni se naprijed
Nemoj gledati,
Nećemo mi zvati policiju
Niti se petljati u to'
Moja je bila UŽASNUTA svim tim,
I postojanjem takvih roditelja
I time da ne može doći policija
I nasilnu ludaru strpati samo tako u zatvor
Itd itd itd.
Srećom, babetina i nesretna curica
Zaspale su na neko vrijeme.
Poslije smo se naslušali još svega
(Majka se je kao obraćala djetetu,
Ali pričala je u stvari nama)
O psihijatru kod kojeg su cijelo jutro bile
I da je djevojčica nešto rekla o majci
Što bi se krivo moglo shvatiti
I da je švorc, i da prodaje zemlju,
Da nije spavala
i da ima još troje djece doma
I da će nekog ubiti pištoljem
Ako joj taj netko
Nešto pogrešno učini
I tako UNEDOGLED.
Kakva tuga i žalost
Su ostali u zraku
Kad su u nekoj selendrini usred ničega izašle.
Kakav jebeni živi neopisivi užas.
Kakva žalost za tom curicom.
*********
Baka i deda su stari.
Užasno su naporni
Jer je njihov način komunikacije
Dernjava i natezanje.
Uvijek mi bude krivo
Da ljetujemo skupa.
Ali onda ih vidim
Kad začore iza ručka
Tako izvaljeni na krevet,
Manje ili više debelih trbuha.
Trbusi i velike bijele gaće.
I bude mi ih žao.
Bude mi svega žao.
Sve prolaznosti.
*********
Danas sam obavila inicijacijsko kupanje.
Bilo je okej.
Ali, sad je dosta pisanja.
Možda sutra opet.
komentiraj (0) * ispiši * #
12:50
petak, 13.07.2018.Eto pomalo pomalo pomalo
Dolazimo k sebi
Dijete je doručkovalo usred jutra
A sad opet spava
A ja
Koja sam jučer od strašnog umora
Hiperduge vožnje busom
I određenih ženskih problema
Bila jako nevoljka
I mislila
Koji k. mi treba sad ovo ljetovanje
Trebale smo otići doma
Danas ipak uživam
U divnom mirisu podvelebitskog zraka
Tišini
Zrikanju
Cjelodnevnom :))
I kad pojedemo
Valjda ću i opipati more.
I dalje su u planu
Prije spomenuti postovi
Plus dodatna tema
Jučerašnja vožnja busom
Sve je nekako kako tako u redu
Pa se držim tog takvog dobrog trenutka! :))
Molim vas budite dobri i dobro
A slijede i citati iz jedne knjige.
:))
komentiraj (11) * ispiši * #
72 po redu u 08:53
četvrtak, 12.07.2018.Evo ležimo na krevetu, spakirane, malo smo rano pa čekamo i odmarano se, hvala bogu sve je odrađeno, sada put pod noge i na more. :))
Totalno spresenečenje u pozitivnom smislu glede jučerašnje pobjede...... :))))
Gledali smo utakmicu u vrlo neobičnim uvjetima između dva rada, ahaha kako to glupo zvuči, s time da su nas počeli dizati od utakmice par minuta prije samog kraja, što zamalo nije rezultiralo Velikom seljačkom bunom broj dva i Trećim svjetskim ratom................na kraju se ipak dočekao kraj, pa se malo sve orilo, (svi zajedno skupa - zajedno svi skupa - svi skupa zajedno, ček, postoji opcija u kojoj to dobro zvuči :-P ?) pa smo onda obavili svoje, razlakšani, neki ludi od sreće, neki po defoltu, neki u nevjerici, neki pijani još od popodne, neki.......ki............. na Lokrumu naćeravao me paun, skužio je da sam zecu dala čipsa, i bio je BIJESAN što njemu ne dam!!!
morala sam pobjeći na teren među dečke koji su igrali nogomet, tek tu me više nije progonio. :))) skoro ko Sheldon i kokoš :)))
Sad još valja skupiti forcu i iznjeti koferčuge gore na cestu, TISUĆUIJEDNA stepenica do gore.
All pun intended. :)))
komentiraj (7) * ispiši * #
08:05
srijeda, 11.07.2018.Čisto da malo razblažim kuknjavu
Nije tako loše ovdje
Pomaže taj pogled u bistro more
Dok se doručkuje,
Sutra
Figurativno
Ću pisati o čistoći
O Dubrovčanima
I o tome
Kako mi se ne putuje više
Bez bliske pratnje
Dobro
Ovo s djetetom je okej
Nije mala pa i daje svoj obol
Nije da ju šlepam
Fizički i energetski
Nego se ipak zabavljamo
Al načelno.....da....
Pisat ću sutra
Sutra
Sutra
Zrikavci su se uzzrikali.
komentiraj (0) * ispiši * #
15:02
utorak, 10.07.2018.Vrijeme je za mali novi postić.
Evo nas fala ti Božek
Stigli smo u Dubrovnik
Još jučer.
Pokušala sam jučer pisati post, ali sam u dva ujutro ipak bila sasvim iscijeđena i nesuvisla,
Dan je bio LUD.
Mislim da ga mogu opisati kao dan PMSa
U kojem sam pregazila barikade
U svojoj ulici
(Radovi),
(Duga priča,
Dovoljno je reći da je Djetetov komentar
'Isuse mama ti se moraš smiriti'
A meni samo na pameti dgje je hotelu najbliži dućan
Za kupiti neki alkohol,
Bocu po mogućnosti)
Ludovala do čupanja kose,
Progutala jednu porciju suza radosnica u sebe
Kad mi je javljeno da su
Pluća čista
Nema znaka na tipkovnici da taj osjećaj dočaram!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Olakšanje
I dalje kemija
Na aerodromu su me testirali na eksploziv
(Kažem djetetu da vidim da su me prokužili
Da isijavam)
Radili smo puno i dugo sinoć
Dubrovnik je divan
Dijete presretno
Ja izmoždena
Danas smo obišli Zidine
Gornju polovicu i Minčetu
Mirnije se šetali
Jeli
Izazivali vraga (da ne preciziram kojega)
sa raznoraznim jelima i pićima
I sad
Falimtebože
Polubolno menstruiram
Čekajući blaženu nadu i polazak našega
Autobusa , na službenom putu
Mora se službovati.
Našla sam plavog cvijeća koje valja stavit prešati.
komentiraj (2) * ispiši * #
69i u 00:16
ponedjeljak, 09.07.2018.Eto gac
Ide update dnevnih zbivanja.
Ježim se,
Ide nova tura kemije.
Posebno mi teško pada
Jer mene neće biti u blizini,
Idemo na službeni put.
Kao i prošle godine
Dijete ide samnom.
A onda pravac - more
(je provod, more su koke,
more je izvor života
jeli tako Moke).
I to more nedefinirano lebdi među nama
Naša kretanja
Povratci i odlasci
Ništa ne možemo dogovoriti
Jer sve ovisi o
Tome kak će biti.
A to kak će biti
Pa NADAM se - dobro.
Nadam se puno bolje no što strahujem.
Uglavnom;
Toliko mi na uši već izlazi pakirati se
Da se pravim luda
Samoj sebi, i spakirat ću sve pol ure pred izlazak.
Vrt sam pokosila danas.
Prokrčila put prema vrtnom pisoaru
Tako da zaljevači mogu
Zalijevati paradajze.
Bez da ih zmija ugrizne.
Povadila hrpe fotki iz mobitela, a i iz kompa van u vajsku memoriju, trajalo je SATIMA, prala sve postojeće veševe,
Kuhinju, žalovala nad zmazanoćom prozora, kojom se ne stignem baviti, nad joštom koja je SAD zrela i ko nikad slatka (!?) Dovoljno je dobra da se sirova može jesti.
Istina je da je pomisao na godišnji
Čudnovata unutar tolikih briga,
Ko da idemo u posjet Marsu...
Dijete ludo od sreće - em avion, em Dubrovnik, em more.
Neki dan na poslu
Naš tadašnji 'nadređeni' (amer) je zamolio
Za tren mira i pažnje i pomolio se nad nama, zazvao blagoslov, izrazio zahvalnost za posao, i stavio sve u Isusove ruke.
Bilo je to dirljivo,
To se nikad ne događa,
Nitko nas ne blagoslivlja inače......
I još misao pred san
O Nikoli Tesli i golubici koju je volio.
I to je dirljivo
Iz skroz drugih razloga.
Eto, sa nadrobljenom hrpom štočega,
Nadam se idući put
Post će bit iz Dubrovnika.
....ulicama moga grada......
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
01:34
Samo par riječi.
Meni je današnja utakmica bila bezveze.
Nogomet je općenito bezveze,
Osim u trenu kad naša lopta ulazi u tuđi gol. :))
Budući da se to u prosjeku događa vrlo rijetko
(S obzirom koliko utakmica traje)
Ima previše praznog prostora,
Previše nezanimljivosti koje su dosadne.....
A i to pobjeđivanje putem jedanaesteraca.....
Mogli su igrati samo to,
Pokušavanje pucanja u gol,
Samo sukus te igre,
Niti bi se oni tako umorili,
Niti bi se mi nadosađivali. :)))
Onda mi je još palo na pamet i koliko zarađuju,
I kak je Ćiro rekao
Da u novcima ipak JE sve.
Pa sam uzela prvo kaj mi je došlo
Pod ruku
Platon,
I slučajem otvorila na mjestu
Gdje tumači koja su dva razloga
Zašto društvo ne prosperira.....
(E to je vrijedno postavljanja na blog)
komentiraj (10) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
60ineki u 00:55
Mene su moji roditelji
Krivo učili
Da uvijek prvo uzmem u obzir drugoga.
Toliko su od toga izveli nauku
Da meni DUGO DUGO DUGO nije uopće smjelo
Pasti na pamet
Uzeti u obzir sebe.
To je proglašeno vrhunskom i neoprostivom
Samoživošću.
Grijehom.
I kad su maske
Konačno i bolno počele padati
(Svatko to doživi prije ili poslije
Ovako ili onako),
Prvo je palo u oči
Koliko je to njima bilo zgodno
I praktično.
Kažeš djetetu da će ga satrti đava
Ako ne stavi svakoga prije sebe
I dobiješ odraslu osobu
Koja mora naći način
Da prestane biti neodlučna
Pogrbljena
Ustrašena
U strahu od ukidanja
Razumijevanja, podrške, ljubavi
Ukoliko misli drugačije
Sposobna izvinut se u neviđene poze
Na kolikogod treba duge periode vremena
Da se prilagodi.
I zato,
Ja danas nemam više volje
Nalaziti opravdanja za neke
Čak bi nekog mogla
Ugristi za grkljan,
Koliko mi je tlak digao.
Nije nužno muška osoba,
Al ugriz za grkljan je.
komentiraj (4) * ispiši * #
4:32
petak, 06.07.2018.Lekciju ponavljamo dok ju ne savladamo.
Što nam pali lampice
Dolazit će stalno
Dok ne nađemo vlastitu vrijednost
Isključivo unutar sebe
Koja tako osvijetli lampičara
Da mu se i kosti prosiju
Ko što su se Mme Curie prosijale.
Ljudi se pogrešno dijele na ove i one
Od tu i od tamo,
Od jučer i od sutra.
U stvari, sortiraju se po kvaliteti energije,
Po istom ključu se susreću, druže i zbližuju.
Ne čine to svjesno.
Odabir je automatski.
Sva grupiranja po zadanim vanjskim formama
Zastarjela su i čine štetu onom pojedincu
Čije unutarnje istine ne rezoniraju s tim vanjskim idejama.
Naravno,
Čine štetu i onima
Koji još nisu svjesni.
Topla voda
Koja još nije otkrivena.
Jebote koliko još treba.
Not in this lifetime.
I, naravno,
Povlađivati takvim sustavima iz bilo koje vrste
Osobne komocije,
Pomaže održati tu
Po Svijet opasnu paradigmu.
Jednom kad se to razumije
Čovjek ne bi više smio
Kompromitirati unutarnji glas.
E kad to savladam,
Ne kompromitirati sebe, u svim uvjetima.
Di bu mi kraj.
komentiraj (6) * ispiši * #
63 u 15:47
četvrtak, 05.07.2018.
od 3:30 nadalje!
(i sve)
30.6.2018.
2.7.2018.
Zašto stavljam vrijeme u naslov?
Zato što ovaj design ne nudi da to učini automatski.
Čemu naslov, uopće?
Zato što se ne bi niti datum automatski probilježio.
Ovih dana sam bila preumorna da navečer nešto pišem.
Dijete se danas vraća sa petodnevnog mora.
(Ili kolikovećdnevnog).
No,
Njezina sretna zvijezda jošte sja,
Ne bude ona dugo mirovala na mjestu.
Dijete, ne zvijezda.
Pisati post na mobitelu znači
Osuđenost na bezbroj tipfelera.....
I bezbroj povrata urikverc i ispravki.
Ako ima gramatičkih grešaka,
To je počesto i namjerno.
Bilo je posla, bilo je odmora,
Bilo je neočekivanih upoznavanja slavnih ličnosti,
Bilo je razočarenja u ljude,
I njihove izjave i podtonove
Jebiga, za neke želiš misliti
Da su iznimka od pravila,
No pokažu suprotno.
Ali najgore od svega
Bilo je kašlja kojemu još ne znamo uzrok.
Bilo je potajnog plakanja,
Bilk je samosažaljenja osobe A,
Pa samosažaljenja osobe B,
Bilo je HRPE neočekivanih financijskih izdataka,
Bilo je dva seta izračuna
Savladavanja tog sranja.
Kašalj
Kašalj
Kašalj
Kašalj
Kašalj
Kašalj
Kašalj
Kašalj
Kašalj
Kašalj
I strah od ponedjeljka.
komentiraj (2) * ispiši * #
62. u 00:12
ponedjeljak, 02.07.2018.I tako smo pobijedili Dansku,
Mamicu im njihovu žilavu,
Nisu htjeli omekaniti cijelu utakmicu
I sve pauze su proveli ko ljudi,
Na nogama,
Dok su se naši ko tetkice valjali po podu
Od
Umora
Bolova
Zamora
I pmsa.
:))
Onda je onaj naš protrčao uz tuđeg golmana
U potpuno prazan prostor pred tuđim golom
Sami on i lopta, njegova i Božija
I pao u tuđi gol
Jer je umjesto pucanja
Čekao da ga netko potčkalji i zruši.
Sasvim se slažem sa samom sobom
Da si ovako nešto ne trebam više priušćivati,
Sretan ishod utakmice ti neće pomoći
Ako prije njega doživiš nekakav udar.
:-O
Da nastavim u bizarnom tonu
Našeg rođaka
Koji je otišao posjetiti
Našeg drugog rođaka u Amerike
Usred grada napala je
Puma.
PUMA.
Oni to zovu mountain lion.
Ovaj je šet'o psa,
Koji ni trt ni mrt nego ubio pumu
(Pumu!?)
I dobit će nekakvu nagradu grada
(Pas!)
Jer je spasio stanovništvo od pume.
Zvuči nam ko neka zahehancija,
Pa se stalno sprdamo s time.
Di je D?
Napala ga puma, sine!
:)))
Izgleda da je istina!!
A sad , crkava baterija!
Još sam željela nekaj zapisati,
Al to će čekati drugu priliku
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
