Ljudi su šuć-muć rasa, tko zna zašto uopće rade bilo što od onog što već rade... :-S Jedino što znam sigurno je da ne znaju niti oni sami niti imaju ikakve osnove po kojoj bi mogli znati, no to ih, čini se, ni malo ne usporava dok vrše svoj sumanuti bijeg... niz brijeg... :-O
Ja sam bio mršavo dijete, sad sam bucmasto ;-)) Riječi su zlo koje traje. A ja sam zlopamtilo.
Da, svi imaju svoje muhe, neki imaju čitave rojeve koji ih okružuju. A tako je to i na blogu. Najbolje stihovi to iskazuju:
nitko nije nedužan svi su prljavi samo mi smo ostali čisti pošteni
:-D
Partneri čemu služe? (Ne preciziram sad koji i kakove fele jer sve je ista matrica)- Najčešće da se ljudi zavaravaju kako netko drugi ima odgovore na njihova pitanja. A nema, jer valjda bi imao prvo odgovore na svoja ako bi imao ikakve, no to nije slučaj, ima samo reciklirana uvjerenja iz treće ruke, pa i četvrte, ako ne i pete :-PP Uzdaj se u se i u svoje kljuse, rekli su mudri ljudi.
Kad sam čitao knjigu "Walden život u šumi" od H. Thoreua (nikad ne zna kak se točno piše) shvatio sam da je frajer bio više budist nego neki ljudi koje sam upoznao koji su (trebali biti) "etablirani" budisti. Ali ne znam zašto sad to pišem. Samo te digresiram bezveze :-P
Da...l vidim ovo o čemu pišeš na primjeru nekih ljudi koje znam, taj strah od uskraćivanja, nečega- "ljubavi", intimnosti, društva, pa idu u kompromise koji su čudni najblaže rečeno, usmjeravaju si život u smjeru kojim ne bi da ne pate od tih strahova. Samo što te strahove se pakira ionako više kao neke normalne "ljudske potrebe". Ponekad mi je žao inteligentnih ljudi kad vidim da ih odnosi Gaussova krivljua. Ali svatko zase travu pase. Ne može se pomoći onima koji pomoć ne traže.
Mislio sam da se ne čudim više ničemu, ali opet pojavi se novih i vrlo začudnih bedastoća na ovom planetu.
21.07.2018. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@jelen; Hajmo redom. :). Unatrag; Bedastoće; Da, stalno ih ima(m). Tko je bez bedastoća, nek prvi rekne štogod pametno! :))
Gausova krivulja i predzadnji pasus; Greškama čovjek uči i napreduje. Ne treba mu pomagati da ne griješi, Nego ga voljeti unatoč. Bolje ne znam. :)))
Thoreaouaououoxa spominješ jer te unutarnje znanje navodi da me podsjetiš na tu knjigu. Bus s knjigama dolazi u četvrtak, pa budemo vidjeli. Iskreno, ostala bih paf da to imaju, al čovjek smije sanjati! :))
Partnerstvo; Ipak to ne bih svrstala u domenu intelektualnog saveza, nego energetskog poklapanja. Razumijevanje bez riječi. Razumijevanje riječima unatoč. Razumijevanje da čovjek točno toliko nisko može pasti koliko visoko može letjeti, i držanje energije visoko ili čisto, po potrebi za oboje. To.
Zlopamtilo? :)))
Ostalo ću sumirati jednom rečenicom: Ako stvarno nitko zapravo ništa ne zna, kako to da sam ja tako sigurna da mi se jede onaj zadnji čokoladni puding u frižideru!? :-O ispričavam se na ovoj bedastoći :)))
21.07.2018. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Svega si se pomalo dotakla. Čemu služe partneri? Pomažu da otkriješ svoje najskrivenije dijelove. Mogu izvuči na površinu najdublje osobne istine i onda si primoran/a suočiti se. Partner je pomagač (poticatelj) razvoja. Zato se svaki treći brak u Hrvatskoj razvede! Ljudi ne uspiju zakoračiti na novu stepenicu i riješiti obrasce koji ih vrte u centrifugi. Zamimljivo područje života. @jelen je uvijek negativan kada se povede priča o odnosima! Nemaju partneri odgovore, oni nas dovedu u situacije u kojima moramo izaći iz zone komfora i tražiti svoje odgovore. Ne može se samozadovoljno živjeti u svom balonu. :)
Bucmasta napuštena djevojčica. :) Sve ovisi kakva je majčina motivacija bila? Ton i energija kojom je izgovarala rečenice! Djeca ponekad nesvjesno traže da im se postave granice, a roditelji to trebaju činiti. Kad smo već kod pretilosti onda je običaj da roditelji djecu sažaljevaju pa im za utjehu kupuju pizze, čevape, pekarske proizvode i slatko kao izraz ljubavi. Osobno ne bih tako postupila. Dala bih blitvu i ribu, rekla boljet će i biti teško i kupila najudobnije tenisice za rekreaciju. I sve to zato što to dijete može. Nema gore nego kada te tvoja okolina sažaljeva, postavlja ti granice, opisuje i stavlja ti limite svojim postupcima.
Dosta za sad. Idem piti kavu.
22.07.2018. (08:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ypsilonka; Ma ne.......kakvo sažaljenje, čipsevi i pizze!? :-O :))))))) Ja inam 45 godina, pizza je došla u Jugu u osamdesetima (kako ja pamtim)., a ja sam do tada bila dijete debelo od - zraka. (Debljina je u pravilu zaštitni omotač koji kreiramo kada osobni mehanizmi nošenja s vlastitim životom nisu dostatni, pa izgradimo tampon zonu) Mi smo STALNO išli na izlete, nije bila stvar u tome da ja ne bih mogla hodati.
Nego, ja ne znam zašto nisam htjela, znaš kakvi su kllinci - može biti bilo koja glupost- a to je njoj činilo napor koji nije bils zainteresirana podnjeti - porazgovarati sa djetetom ko sa ljudskim bićem.
Radije je sa nestrpljenjem i zagnjavljenošću u glasu sasvim ozbiljno rekla da ostanem dolje, ak neću gore.
Na jebenom ulazu u Veliku Paklenicu. Znaš kak djetetu izgleda taj ulaz? I inače je impozantan.
A partneri? Služe da plačeš od straha za njih cijelu noć.
22.07.2018. (10:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nepoznata
Možda bi za odnos majka-dijete kakav spominješ sjela knjiga Narcis i ruža, ako već nisi čula za nju?
Na mene se ne odnosi, jer ja nemam taj doživljaj. Kao vrlo živahno dijete, ja sam svoju mamu znala izluditi baš radi svoje zaigranosti, jer sam se voljela igrati s drugom djecom, ili skitati se i uživati u svačemu što mi se nudilo, a obveza je bilo dovoljno: da mi je ostalo u sjećanju kako me gađala cipelom pri ruci: ništa, bila sam brza, i nisam joj to zamjerila uopće. Nije joj to bio običaj.
22.07.2018. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Nepoznata; Ne, nisam čula za tu knjigu, hvala na preporuci, uvijek cijenim! :)
Bit će da se ove tematike sjetim jer smo tu svi na hrpi, pomalo kao u primarnoj obitelji, pa sjećanja izlaze prirodno van.
Moja mama je doživjela tragediju sa 7 godina, i pri tome ostala bez mame (a zbog toga i bez oca, to je ko roman priča..... :((( nemogu sad u to), i njezin odnos s djecom je uvijek bio, hajmo reć, time obilježen. Morala je razviti mehanizme preživljavanja, i tak...........
Najsmješnije je da sam u toj ultrakatoličkoj obitelji ja (od sve djece)najviše osjećala živo stremljenje k Bogu, ali sam ipak uspjela do današnjeg dana biti najcrnija ofca u obitelji.
Al sad sve to nije važno. Ne boli više, ostaje samo nevjerica. Shvaćanje količine obiteljske zatvorenosti za korak naprijed, dalje.
:))
22.07.2018. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Većina ljudi s kojima sam razgovarala ( a stvarno ih je puno) imaju taj jedan osjećaj kako im roditelji nisu pružili adekvatnu ljubav ( i sve ono što ona podrazumijeva). Čest je to slučaj i svi imaju/mo svoju priču. To je mjesto na kojem nastavljamo razvoj pa smo "dužni" (a možemo i ponoviti priču) sami sebi stvoriti "adekvatnu" ljubav u svojim odnosima (i onom prema sebi). Jednako tako pokušati pružiti drugima i sebi više i bolje nego smo primili u djetinjstvu. Samo nemojmo se zavaravati kako naša djeca neće s odmakom učiniti osvrt prema nama i ukazati na naše propuste. :) Razvoj će se nastaviti. (...)
22.07.2018. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nepoznata
Sigurno sve ima svoje mjesto i značaj u životnom mozaiku. Moja je mama izgubila oca kad je imala 7 godina. Tata je ostao bez majke sa 9 godina, bez oca sa 15. I to, i još štošta, utjecalo je na njih, na njihov odnos prema njihovoj djeci, na moj odnos prema mojoj djeci, a i njihov odnos prema djeci koja će se roditi. Da, važno je napraviti pomak nabolje u odnosu na ranije, bez iluzija da neće s naše strane biti nekakvih nedovoljnosti ili viškova. Naša djeca su drugi ljudi. Mi i narav djeteta daju u svojoj kombinaciji rezultat odgoja. Ali, već u ranim dvadesetima, red je da preuzmu palicu životne odgovornosti , sve odluke idu prvenstveno njima na račun. Ako su dobre, kakve sreće! Ako ne, roditeljsko srce će se stisnuti.
22.07.2018. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ypsilonka; U potpunosti se slažem s tim komentarom! Znam da je to osjećaj mnogih ljudi - roditelji ih nisu gledali kao osobe, moguće i vrlo različite ljude sa vrlo različitim potrebama, nego uniformirano; Do te i te godine cica Do tad i tad pelena Svi čine ovo ili ono - izvoli i ti. Moraš ili te ne volim. Pogriješi i istući ću te.
I slažem se, u jednom trenu MI smo ti koji kažemo 'od ove točke preuzimam kormilo i odgovornost!'
A možemo i odlučiti 'brišem svu prošlost i nisam ništa doli ovaj sad trenutak'....... :)
22.07.2018. (15:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Nepoznata; Ma, u stvari, u cijelosti gornji komentar odgovara i tebi, također se slažem sa svim tvojim napisanim. Još bih dodala da znam da će i moje dijete uprijeti prstom u mene i reći 'ti! ti si kriva'.
Evo, upravo sam je pitala koje mane mi sad nalazi, i u odnosu prema njoj. Iskesila se svojim izrastajućim zubima i rekla 'nikad ne skačeš sa mola samnom'. :)))
Malo morgen. :D Nisam ja tipo sportivo. :)))
Ovo što kažeš - roditeljsko srce će se stisnuti od njihovih eventualnih pogrešaka........ajoj......da, hoće. :)) Pa već do sada (i do tada) poznaje srce to stiskanje.... A ja sam tolika sr**a izvodila, da nemam ikome pravo spočitavati, smijem samo biti podrška. A i teško bi me bilo nadmašiti. :)) Bumo videli. :)))
22.07.2018. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Ljudi su šuć-muć rasa, tko zna zašto uopće rade bilo što od onog što već rade... :-S Jedino što znam sigurno je da ne znaju niti oni sami niti imaju ikakve osnove po kojoj bi mogli znati, no to ih, čini se, ni malo ne usporava dok vrše svoj sumanuti bijeg... niz brijeg... :-O
Ja sam bio mršavo dijete, sad sam bucmasto ;-))
Riječi su zlo koje traje. A ja sam zlopamtilo.
Da, svi imaju svoje muhe, neki imaju čitave rojeve koji ih okružuju. A tako je to i na blogu. Najbolje stihovi to iskazuju:
nitko nije nedužan
svi su prljavi
samo mi smo ostali
čisti pošteni
:-D
Partneri čemu služe? (Ne preciziram sad koji i kakove fele jer sve je ista matrica)- Najčešće da se ljudi zavaravaju kako netko drugi ima odgovore na njihova pitanja. A nema, jer valjda bi imao prvo odgovore na svoja ako bi imao ikakve, no to nije slučaj, ima samo reciklirana uvjerenja iz treće ruke, pa i četvrte, ako ne i pete :-PP
Uzdaj se u se i u svoje kljuse, rekli su mudri ljudi.
Kad sam čitao knjigu "Walden život u šumi" od H. Thoreua (nikad ne zna kak se točno piše) shvatio sam da je frajer bio više budist nego neki ljudi koje sam upoznao koji su (trebali biti) "etablirani" budisti. Ali ne znam zašto sad to pišem. Samo te digresiram bezveze :-P
Da...l vidim ovo o čemu pišeš na primjeru nekih ljudi koje znam, taj strah od uskraćivanja, nečega- "ljubavi", intimnosti, društva, pa idu u kompromise koji su čudni najblaže rečeno, usmjeravaju si život u smjeru kojim ne bi da ne pate od tih strahova.
Samo što te strahove se pakira ionako više kao neke normalne "ljudske potrebe". Ponekad mi je žao inteligentnih ljudi kad vidim da ih odnosi Gaussova krivljua.
Ali svatko zase travu pase. Ne može se pomoći onima koji pomoć ne traže.
Mislio sam da se ne čudim više ničemu, ali opet pojavi se novih i vrlo začudnih bedastoća na ovom planetu.
21.07.2018. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@jelen;
Hajmo redom. :).
Unatrag;
Bedastoće;
Da, stalno ih ima(m).
Tko je bez bedastoća, nek prvi rekne štogod pametno! :))
Gausova krivulja i predzadnji pasus;
Greškama čovjek uči i napreduje.
Ne treba mu pomagati da ne griješi,
Nego ga voljeti unatoč.
Bolje ne znam. :)))
Thoreaouaououoxa spominješ jer te unutarnje znanje navodi da me podsjetiš na tu knjigu. Bus s knjigama dolazi u četvrtak, pa budemo vidjeli. Iskreno, ostala bih paf da to imaju, al čovjek smije sanjati! :))
Partnerstvo;
Ipak to ne bih svrstala u domenu intelektualnog saveza, nego energetskog poklapanja. Razumijevanje bez riječi. Razumijevanje riječima unatoč. Razumijevanje da čovjek točno toliko nisko može pasti koliko visoko može letjeti, i držanje energije visoko ili čisto, po potrebi za oboje.
To.
Zlopamtilo? :)))
Ostalo ću sumirati jednom rečenicom:
Ako stvarno nitko zapravo ništa ne zna, kako to da sam ja tako sigurna da mi se jede onaj zadnji čokoladni puding u frižideru!?
:-O ispričavam se na ovoj bedastoći :)))
21.07.2018. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Svega si se pomalo dotakla.
Čemu služe partneri?
Pomažu da otkriješ svoje najskrivenije dijelove. Mogu izvuči na površinu najdublje osobne istine i onda si primoran/a suočiti se. Partner je pomagač (poticatelj) razvoja. Zato se svaki treći brak u Hrvatskoj razvede! Ljudi ne uspiju zakoračiti na novu stepenicu i riješiti obrasce koji ih vrte u centrifugi. Zamimljivo područje života. @jelen je uvijek negativan kada se povede priča o odnosima! Nemaju partneri odgovore, oni nas dovedu u situacije u kojima moramo izaći iz zone komfora i tražiti svoje odgovore. Ne može se samozadovoljno živjeti u svom balonu. :)
Bucmasta napuštena djevojčica. :)
Sve ovisi kakva je majčina motivacija bila? Ton i energija kojom je izgovarala rečenice! Djeca ponekad nesvjesno traže da im se postave granice, a roditelji to trebaju činiti. Kad smo već kod pretilosti onda je običaj da roditelji djecu sažaljevaju pa im za utjehu kupuju pizze, čevape, pekarske proizvode i slatko kao izraz ljubavi. Osobno ne bih tako postupila. Dala bih blitvu i ribu, rekla boljet će i biti teško i kupila najudobnije tenisice za rekreaciju. I sve to zato što to dijete može. Nema gore nego kada te tvoja okolina sažaljeva, postavlja ti granice, opisuje i stavlja ti limite svojim postupcima.
Dosta za sad. Idem piti kavu.
22.07.2018. (08:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@ypsilonka;
Ma ne.......kakvo sažaljenje, čipsevi i pizze!?
:-O
:)))))))
Ja inam 45 godina, pizza je došla u Jugu u osamdesetima (kako ja pamtim).,
a ja sam do tada bila dijete debelo od - zraka.
(Debljina je u pravilu zaštitni omotač koji kreiramo kada osobni mehanizmi nošenja s vlastitim životom nisu dostatni, pa izgradimo tampon zonu)
Mi smo STALNO išli na izlete, nije bila stvar u tome da ja ne bih mogla hodati.
Nego, ja ne znam zašto nisam htjela, znaš kakvi su kllinci - može biti bilo koja glupost- a to je njoj činilo napor koji nije bils zainteresirana podnjeti - porazgovarati sa djetetom ko sa ljudskim bićem.
Radije je sa nestrpljenjem i zagnjavljenošću u glasu sasvim ozbiljno rekla da ostanem dolje, ak neću gore.
Na jebenom ulazu u Veliku Paklenicu.
Znaš kak djetetu izgleda taj ulaz?
I inače je impozantan.
A partneri?
Služe da plačeš od straha za njih cijelu noć.
22.07.2018. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nepoznata
Možda bi za odnos majka-dijete kakav spominješ sjela knjiga Narcis i ruža, ako već nisi čula za nju?
Na mene se ne odnosi, jer ja nemam taj doživljaj. Kao vrlo živahno dijete, ja sam svoju mamu znala izluditi baš radi svoje zaigranosti, jer sam se voljela igrati s drugom djecom, ili skitati se i uživati u svačemu što mi se nudilo, a obveza je bilo dovoljno: da mi je ostalo u sjećanju kako me gađala cipelom pri ruci: ništa, bila sam brza, i nisam joj to zamjerila uopće. Nije joj to bio običaj.
22.07.2018. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Nepoznata;
Ne, nisam čula za tu knjigu, hvala na preporuci, uvijek cijenim! :)
Bit će da se ove tematike sjetim jer smo tu svi na hrpi, pomalo kao u primarnoj obitelji, pa sjećanja izlaze prirodno van.
Moja mama je doživjela tragediju sa 7 godina, i pri tome ostala bez mame (a zbog toga i bez oca, to je ko roman priča.....
:((( nemogu sad u to), i njezin odnos s djecom je uvijek bio, hajmo reć, time obilježen.
Morala je razviti mehanizme preživljavanja, i tak...........
Najsmješnije je da sam u toj ultrakatoličkoj obitelji ja (od sve djece)najviše osjećala živo stremljenje k Bogu, ali sam ipak uspjela do današnjeg dana biti najcrnija ofca u obitelji.
Al sad sve to nije važno.
Ne boli više, ostaje samo nevjerica.
Shvaćanje količine obiteljske zatvorenosti za korak naprijed, dalje.
:))
22.07.2018. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Većina ljudi s kojima sam razgovarala ( a stvarno ih je puno) imaju taj jedan osjećaj kako im roditelji nisu pružili adekvatnu ljubav ( i sve ono što ona podrazumijeva). Čest je to slučaj i svi imaju/mo svoju priču.
To je mjesto na kojem nastavljamo razvoj pa smo "dužni" (a možemo i ponoviti priču) sami sebi stvoriti "adekvatnu" ljubav u svojim odnosima (i onom prema sebi). Jednako tako pokušati pružiti drugima i sebi više i bolje nego smo primili u djetinjstvu. Samo nemojmo se zavaravati kako naša djeca neće s odmakom učiniti osvrt prema nama i ukazati na naše propuste. :) Razvoj će se nastaviti. (...)
22.07.2018. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nepoznata
Sigurno sve ima svoje mjesto i značaj u životnom mozaiku.
Moja je mama izgubila oca kad je imala 7 godina. Tata je ostao bez majke sa 9 godina, bez oca sa 15. I to, i još štošta, utjecalo je na njih, na njihov odnos prema njihovoj djeci, na moj odnos prema mojoj djeci, a i njihov odnos prema djeci koja će se roditi.
Da, važno je napraviti pomak nabolje u odnosu na ranije, bez iluzija da neće s naše strane biti nekakvih nedovoljnosti ili viškova.
Naša djeca su drugi ljudi. Mi i narav djeteta daju u svojoj kombinaciji rezultat odgoja. Ali, već u ranim dvadesetima, red je da preuzmu palicu životne odgovornosti , sve odluke idu prvenstveno njima na račun.
Ako su dobre, kakve sreće! Ako ne, roditeljsko srce će se stisnuti.
22.07.2018. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@ypsilonka;
U potpunosti se slažem s tim komentarom! Znam da je to osjećaj mnogih ljudi - roditelji ih nisu gledali kao osobe, moguće i vrlo različite ljude sa vrlo različitim potrebama, nego uniformirano;
Do te i te godine cica
Do tad i tad pelena
Svi čine ovo ili ono - izvoli i ti.
Moraš ili te ne volim.
Pogriješi i istući ću te.
I slažem se, u jednom trenu MI smo ti koji kažemo 'od ove točke preuzimam kormilo i odgovornost!'
A možemo i odlučiti 'brišem svu prošlost i nisam ništa doli ovaj sad trenutak'.......
:)
22.07.2018. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Nepoznata;
Ma, u stvari, u cijelosti gornji komentar odgovara i tebi, također se slažem sa svim tvojim napisanim.
Još bih dodala da znam da će i moje dijete uprijeti prstom u mene i reći 'ti! ti si kriva'.
Evo, upravo sam je pitala koje mane mi sad nalazi, i u odnosu prema njoj.
Iskesila se svojim izrastajućim zubima i rekla 'nikad ne skačeš sa mola samnom'. :)))
Malo morgen. :D
Nisam ja tipo sportivo. :)))
Ovo što kažeš - roditeljsko srce će se stisnuti od njihovih eventualnih pogrešaka........ajoj......da, hoće. :))
Pa već do sada (i do tada) poznaje srce to stiskanje....
A ja sam tolika sr**a izvodila, da nemam ikome pravo spočitavati, smijem samo biti podrška. A i teško bi me bilo nadmašiti. :))
Bumo videli. :)))
22.07.2018. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...