jelenski blog

srijeda, 14.04.2021.

Tiocfaidh ár lá







Malo u šetnji do planinarske kuće Majer 591m n.m.

Ambijent se na Majeru doima ko da je pust i osaman, baš kakav bi i svaki ambijent trebao biti. No to je varljivo, samo nekoliko trenutaka prije sreo sam planinare u prolasku. A zvukovi motorne pile remete tišinu. Na desetak minuta hoda odavde šumari su otvorili novu veliku sječinu. Ne bi se htio mješati nikome u struku, svakako ne bi poput prosječnog blogera htio biti vrhunski ekspert za stvari s kojima se ne bavim, ali meni se čini da ti šumari iz godine u godinu sve žešće „gospodare“ resursima, baš ko da je nekakva utrka. Ivanščica je okljaštrena takvim sječinama brutalno. Naravno šuma će narasti, to i nije problem, šuma raste brže nego što mislite, ali opet zebe to pri srcu, jednostavno nije lijepo vidjeti izranjavane padine naše voljene Matične Planine.


Majer je jedna od planinarskih kuća koja ima svoj kućni broj. Ne znam da li je to pravilo ili iznimka?

Malo čajeka i prepečenca i kraći odmor na klupi.

Tu je i ružičnjak i srčeko (za blogosferce)

A iza ugla eto i još jedno! Za rezervu nek se nađe (jer ono im tako lako prepukne!)

Ne znam koliko vas interesira biljni svijet južne Ivanščice? Mene poprilično.



Iako najčešće kad lutam šumama i proplancima toliko se zaokupim svojim mislima da vjerojatno mnoge te lude biljke mi promaknu.

Ima neki gladac, (bit će da raste odmah pored jadac??)

Jabuku mogu prepoznati. Osobito kada vidim na tlu da su pali plodovi, odmah znam da niti stablo ne može biti daleko. Racio i logika su važne stvari, kome su dohvatljivi. Spock je rekao nekome, (sad jel Kirku ili McCoyu?) da logika je početak mudrosti ...

Oficijelna anketa blog.hr-a, već neko vrijeme je, kao što možete i vidjeti, prilagođena prosječnom korisniku, tako da ne vrijeđa više ničiju inteligenciju niti životnu filozofiju. Zato ću ubuduće isključivo ovdje povremeno organizirati svoje privatne ankete o temama koje mene intrigiraju. Svi ste pozvani sudjelovati, razumije se, ako vam je gušt, ako nije ne morate.





I tako dalje i tako bliže... Što god da radite pazite se jako samodopadnosti, gledajte uvijek da drugima se dopadnete više nego samima sebi te nemojte biti osvetoljubivi. Osveta je u Odina i on će ju vratiti... Čujemo se opet brzo!

- 23:02 - Komentari (40) - Isprintaj - #

utorak, 23.03.2021.

Četiri misli o blogu





Na jezercetu Eckensee, Stuttgart, proljeće 2020.


Zaključak:




- 22:28 - Komentari (66) - Isprintaj - #

utorak, 09.03.2021.

Pozdrav/sleš/podrška

Rekao je netko mudar da ne valja ostavljati repove i neraščišćene račune. Radije bih sad bio u pametnijim aktivnostima, bez bloganja, ali eto. Šutnja nije zlato, znam to najbolje po tome jer nisam bogat. Tako da vjerojatno s time na pameti ću manje šutjeti ubuduće.

Svaka čast Adminu blog.hr-a na odlučnosti i stavu pa mu/joj šaljem ovim putem pozdrav/podršku!

Naravno da je moja anketa bila zafrkancija, naravno da neće odraslu osobu formirati Tolkien, Sitchin, Luisa Hay, Šimleša Bruno i K. Rowling. Ja sam te autore apstrahirao čisto ironično, ali ne bez temelja, već prema onome što vidim da se proteže kao neka bedasta (karikaturna) nit na blogu, a to je čarobnjaštvo, ljubavologija, fantazije, self-help i drevni vanzemaljci. Nisam se još jedino dosjetio da nađem nekoga koji veliča propala totalitarna društvena uređenja.

A sad ako nekoga je zaista formiralo kao osobu čitanje jednoga ili više navedenih autora mogao/la je slobodno to obrazložiti. Ili napisati jednostavno da je jelen osoba smanjene inteligencije koja ne može proniknuti u duboke poruke tih velikih klasika... Ili ste mogli još jednostavnije napisati da je jelen idiot, ili kozojeb, ili pjesnik... ili bilo kakvu sličnu konkretnu osobnu uvredu na moj račun. Bilo bi vam lakše, vaše stanovište bilo bi obznanjeno javnosti, meni to ne bi bilo drago čuti, ali sigurno ne bi mi ni pričinilo nekakvu strašnu emotivnu bol.

Ono jedino što nije trebalo napraviti je baš ono što ste napravili- bacili se naglavce u melodramu i usput sramotno vrijeđanje nedužnih sudionika ankete. Tuga i jad, ali i indikativno za određeni profil ljudi. Ne podnosim hipersenzibilne, a tome je razlog što sam se u životu uvjerio da takvi su najsebičniji, ali i najokrutniji ako dobiju za to priliku. Vrlo jednostavno.

A vi koji blebećete o Staljinu i Goebbelsu i sličnim budalaštinama, nadam se samo da ćete poživjeti još 15ak godina kada za povratak sličnih figura nije isključeno da postane realnost . Pa ćete se možda onda sjetiti strahovitih represalija koje ste proživljavali na blog.hr-u 2021. kad vam je blognews zabranio komentirati na anketi.



- 21:14 - Komentari (49) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.02.2021.

Hod kroz Korizmu

Iako ranije nisam ništa spominjao, već više od godinu dana mi je jasno da ljude elementarno možemo podijeliti na dvije skupine. Oni koji uslijed svoje dobre karme već sada jesu pratitelji youtube kanala „Kings and Generals“ i one druge, koji još tragaju za smislom, tj. koji će „udariti po subscribe button-u“ tek naknadno kada im dozriju u umu povoljni uvjeti za to.

Pratim taj kanal već duže vrijeme, a vjerujem tako i mnogi od vas. Da, znam, iritantno je to što na početku svih novijih videa idu različite reklame, za kojekakve kompjuterske igrice, online tv i slično, ali moramo razumijeti da je to mala cijena napretka! To je je cijena progresa, a kanal je stvarno učinio ogromne korake od svojih početaka do danas. „Content“ im je vrhunski.

Kanal je stekao takav utjecaj da čak neki netalentirani wannabe influenceri u Americi su osjetili zavist i mržnju pa su pokušavali nametnuti tezu da „Kings and Generals“ nije objektivan u pogledu Američkog Građanskog Rata nego da drže više „proconfederate“ stranu. To patetično spletkarenje im se obilo o glavu jer kanal je naravno posto još popularniji.

"Kings and Generals" je ne samo objektivan u prikazima svih bitaka i povijesnih okolnosti nego se trude spomenuti svoje izvore, radove i imena autora na koje se referiraju. Malo si ponekad dopuste poneki „clickbait“ naslov (kao što je slučaj s donjim videom) ali za sada im se još može progledati kroz prste.
Svatko će na tome kanalu naći nešto za sebe, a ja sam ovdje izvojio jedan video koji je nešto najbolje što sam pogledao... pa možda ikad! Onome tko umije slušati i razmišljati možda će se ukazati i neke intrigantne paralele sa našim današnjim svjetskim aktualnostima! A ako i neće svejedo vrijedi pogledati, najbolji je to mogući način za utrošiti 18min 33s!!



Sada traje Korizma, vrijeme odricanja od svjetovnih „užitaka“ kada ćemo se suzdržavati maksimalno od svih poroka, (oni koji ih imaju to jest), pa možemo si tijekom toga vremena kao nagradu za trud priuštiti da svako toliko pogledamo neki dokumentarni video na kanalu „Kings and Generals“

Nekoliko vizura sa jednog nedjeljnog preliminarnog španciranja, od 14.-og ovog mjeseca, ako se ne varam

Bilo je to uglavnom u vrijeme onog jezo-strahotnoga ledenog vala, tzv. „Zvijeri sa istoka“, jedno tri dana u sredini veljače temperatura se nije dizala preko nule! Brrrrr! Pravo malo ledeno doba. Svizac se nije šalio :-O


Ali barem se smrznulo blato pa se moglo bez brige na brdo do zgodnoga „vidikovca“.



Kroz Korizmu i dalje od nje kanim se vratiti hodanju. Hodanje je najbolja meditacija. Hodati i hodo(m) častiti na sveta mjesta religijskoga značaja, ili pak velikih povijesnih bitaka, na mjesta rođenja ili smrti slavnih ratnika junaka...
Dopušteno je štovište i hodočastiti ponekad na neka mjesta koja imaju profan, prirodoslovni, da ne kažem puki geomorfološki značaj, nije ni to za baciti! Ima i to svoju jednu vrijednost!

Pogled u smjeru sjevera na goru Ivanščicu...

...sa slabašnim snježnim pokrivačem.

Mislim da ću negdje u predstojećem periodu odhodati na sjever preko Gore na drugu stranu u drugačiji sjevernjački svijet, skroz gore u dolinu Bednje, tamo negdje do Kuljevčice i do ušča riječice Kamenice u Bednju. To bi mogla biti bomba od šetnje, ali nisam siguran koliko dugo će mi trebati da se kondicijski povratim do toga šetačkoga nivoa. Zimus nisam puno hodao. Ako počnem ozbiljno s treningom za oko mjesec dana idem!





- 21:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.02.2021.

Na lijepom zelenkastom Neckaru

Nastavljamo dalje, u liberalno-relativnome tonu.

Bilo je interesantno provoditi vruće srpanjske vikende u pitoresknome gradiću Plochingenu.
Tako po nekim parkovima i travnjacima.

I s dinosaurima, odnosno vukovima?





Važan ogranak Puta Sv. Jakova prolazi kroz Plochingen.







Baš ovim pješačkim mostom.

A ima i nekoliko drugih mostova osim pješačkoga. U potporanj ovoga ugrađena je sa jedne strane rijeke i pješačka staza:

Ovo je pogled odande na rijeku.

A na ovoj vidimo na desnoj strani slike da pojedini entuzijasti se i praćakaju u modro-zelenome Neckaru :-O



Tu je i nastamba za divlje pčele.



U komadima drveta i crijepovima s rupama se one nastavaju.

Kod ovog ogromnog stabla (nekakva topola reklo bi se) sam dolazio redovito po energetsku (spiritualnu) okrepu. To me je prema svemu sudeći i spasilo.



- 20:26 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 05.02.2021.

der Winter kommt

Vidimo u nedavnim vremenima na blog.hr-u da uz one standardne, pojavljuje se i zasebna vrsta mučenika. Novi soj ako hoćete. Naravno ja ne želim ni u koga upirati prstom, jer znamo da moramo znati kako je upirati prstom nešto užasno ružno... Puno puno puno ružnije negoli glupirati se i sprdati se ljudskim životima koje je odnio neki totalitarni režim ili pak koje je odnijela bolest. Ali nećemo u digresije.

Zapravo i ne vjerujem da bi se posebno zainteresirao za taj fenomen da nisam primjetio kako je nekim predstavnicima soja zapeo, kao kost u grlu, moj feljton o Berlinskome Zidu.
Mene sigurno nije iznenadilo da je to izazvalo onakvu konsternaciju među neokomunistima i štovateljima Harrya Pottera, to sam nekako i očekivao. Da je kojim slučajem bila to reportaža iz Auschwitza ili Treblinke izazvala bi jednako tako konsternaciju među neonacistima i štovateljima Harrya Pottera. To su stvari s kojima računaš kad pišeš o takvim temama. Dakle ne, ne referiram se ovdje uopće na to.

Referiram se na one koji žive u Njemačkoj u ovim vremenima lockdowna, ali vjerojano ili ne razumiju njemački ili razumiju ali prate isključivo njemačke portale koji su analog logicno.com ili transformacijasvijesti 2012, pa su zbunjeni, teško im je i nikako im nije jasno što to Angela Merkel i njen Gestapo žele od njih. Zašto ne smiju bauljati u noći recimo 20, 30 km od kuće? Jer ako ne smiješ bauljati u noći gdje god hoćeš tko zna što je sljedeće, sutra možda će ti nametnuti da možeš izaći iz stana samo ako na uzici vodiš pomeranskoga špica (koji nosi masku razumije se). Logično je pitati se što se krije iza toga svega i dokle će sve te represalije i strahovlada otići??

Sada shvaćam da je za takve osobe željne aktualnosti moj feljton djelovao kao nešto anakrono. Zbog toga sam odlučio iskupiti se i ponuditi odgovore koje traže. Ne na pladnju, jasno, jer to nije moj stil, ali ako su dovoljno pronicljivi doprijet će im do uma kako to i zašto zapravo uopće oni imaju u ovom trenutku priliku živjeti u Njemačkoj, zašto im je tamo (barem do sada bilo) tako dobro i na kraju će im možda sinuti kakva je priroda te silne njemačke brige da se ne zaraze i da se cijepe.

U sljedećem videu jedan simpatični čiko daje intervju, tako priča o nekim stvarima. Iako je intervju od prije par godina bit će sve akutalniji s vremenom. Pa ako budete dovoljno strpljivi poslušajte pažljivo i na samom kraju ako pažljivo, ali baš jako pažljivo slušate sve će vam se razjasniti, kao jedna epifanija, a i pisati će vam dolje tko je on.


- 21:27 - Komentari (55) - Isprintaj - #

srijeda, 03.02.2021.

Groundhog Day

Groundhog iliti „zemno prasence“ u doslovnom prijevodu, odnosno svizac kako pak neki kažu, to je životinja glodavac iz porodice vjeverica.

Naravno u svijetu postoji mnogo vrsta svizaca groundhog je samo jedna od njih, na hrvatskom jeziku se ta specifična vrsta svisca naziva „veliki svizac“.

Najpoznatiji je Punxsutawney Phil iz grada Punxsutawneya, savezna država Pennsilvaniya, SAD.
Jučer (2. veljače) je bio Groundhog Day i Svizac Phil je vidio svoju sjenu što znači još 6 tjedana zime.



Nisam siguran da li sam ikad vidio svisca u Europi, ne bi se mogao okladiti. Neke vrste žive po Alpama, na Pirenejima... U Hrvatskoj nije poznato da žive u prirodi, iako ih neki možda drže kao kućne životinje. Svizaca sam se nagledao jedino u Mongoliji, neki stepski varijetet koji je nešto manji od Punxsutawney Phila. Tamo ih nazivaju „tarvaga“ (zadnje „a“ u riječi se ne izgovara) i popularni su kao snack hrana, kao kod nas puhovi recimo u Gorskom kotaru. Ali mogu biti i prilično opasni. Svizac je prirodni akumulator bakterije Yersinia pestis koja uzrokuje bubonsku kugu. Opasnost je u tome što kad lovac upuca svisca i krene s obradom (guljenjem kože) buhe sa mrtve životinje skaču kao... ne znam kao što mogu skakati buhe, recimo kao klokani , uglavnom onda mogu skočiti na čovjeka i ugristi ga. Ako svizac je zaražen kugom taj ugriz će prenijeti bakteriju u krvotok čovjeka, a onda se onda dalje može s čovjeka na čovjeka prenositi kapljičnim putem. Smrtnost je oko 60% ako se ne liječi na vrijeme sa visokim dozama antibiotika. To se ne događa često ali svakih nekoliko godina dogode se slučajevi zaraze. U srednjovjekovnoj Europi se kuga širila najviše preko štakora, ali svi glodavci mogu biti prenosnici.

Mi naravno kad smo bili djeca prije nego smo pogledali onaj kultni film s Billom Murrayem u glavnoj ulozi nismo znali za Punxsutawney Phila niti smo znali da je 2. veljače zapravo Groundhog Day, nego smo to zvali "Svjećnica". Ali misterija je postojala svejedno. Moja baka je pričala da na taj dan jazavac izlazi iz brloga da provjeri kakvo je stanje. Nažalost ne sjećam se točno što je jazavac provjeravao da li je on isto tražio svoju sjenu, mislim da nije nego jednostavno da vidi koliko je toplo ili sunčano. Ali poanta je bila ista, ako je bilo lijepo vrijeme onda se vraćao u brlog i još dublje zakopao se na spavanac, a ako je bilo hladno i tmurno jazavac bi se odmah oraspoložio i počeo razgibavanje jer znao je da dolazi rano proljeće i uskoro mu je poći u potragu za hranom.




Kako vidimo film „Groundhog Day“ jest slojevit, spiritualan film. Ako ne najspiritualniji film ikad, onda među najspiritualnijima, u rangu sa „Sedam godina u Tibetu“ i „Spašavanje vojnika Ryana“. Groundhog Phil nije samo meteoropat on je dakle i motivacijski govornik, ne voli da se ljudi svađaju nego poziva na balans i harmoniju kako bi svatko mogao realizirati ono najbolje u sebi. Tako je lika, kojega u filmu glumi Murray, držao u vremenskoj petlji, prema stručnim procjenama, čak više desetaka godina sve dokle se ovaj nije sasvim iščistio od svih svojih poroka. O tome govori i jedna derivacija Murphyevog zakona koja veli da se ljudi počnu ponašati razumno tek onda kada iscrpe sve ostale mogućnosti. Međutim realnost samsaričke egzistencije je takva da za veliku većinu jedan život nije dostatan za to. Ili drugim riječima ne stignu se sve uzbudljive alternative razumu isprobati u kratkoći prosječnog ljudskog života.

Kažu da ove godine Svizac Phil je osim toga da će još šest tjedana trajati zima iznimno poručio svima koji čekaju da dođe po njih planet Nibiru, koji zamišljaju spolne odnose između Ljudi Guštera i Sumerana, koji vjeruju da je bolje bilo u Otomanskom Carstvu, Trećem Reichu ili u Njemačkoj Demokratskoj Republici da su budale i da bez odlaganja počnu uzimati sve homeopatske pripravke koje preporuča dr. Mehmet Oz. I da foliju ne skidaju ako se tuširaju u vrijeme policijskog sata. I da se uopće više ne tuširaju.

Eto samo toliko ukratko o Groundhog Day-u.




- 20:14 - Komentari (50) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.02.2021.

Antifaschistischer Schutzwall II. dio






Već u kvartu na križanju Bernauer i Wolliner Strasse postavljeno je mnogo informativnih panela o povijesti Zida

Polako niz Bernauer Strasse prema Memorijalu Zida. Tu je linija ovjekovječena ovakvim željeznim stupovima



Tu se može i provlačiti malo na Istok, malo na Zapad, kao slalom, možda je to i bila ideja arhitekta koji je tu simboličnu barijeru osmislio.

Dok hodate uz liniju zida često ćete na tlu viđati ovakve memorijalne pločice koje označavaju mjesto bijega, na nekima su imena ljudi i datum bijega, a na nekima primjerice kao na ovoj piše samo „bijeg dvaju osoba“...

onda se dođe do centralnog dijela Memorijala gdje se nalazi sačuvana jedna sekcija Zida, dakle, unutrađnji (istočni), vanjski (zapadni) i tzv. Pojas smrti između njih,

Istočni (unutrašnji) Zid




Pogled kroz unutrašnji (istočni) dio zida na Pojas smrti i vanjski (zapadni) zid

Ovo je i potrebno prikazati najviše za mnoge blogosferlije i ostale alternativce koje će vam zasigurno reći da bi oni jednostavno preskočili zid na nekom skrovitom mjestu kad nitko ne bi gledao, eventualno uz pomoć neke lojtre... To je bilo moguće možda u prvim danima Zida, ali s njegovim usavršavanjem je postalo sasvim nemoguće.
Ako bi nekako i prišli do unutrašnjeg zida, a da iz nekoga razloga ne bi već bili ustrijeljeni u toj fazi, dalje bi samo mogli kroz pukotinu pogledati na tzv. pojas smrti između unutrašnjega i vanjskoga Zida. Čitavi pojas je bio naravno na teritoriju DDR, a Zapadni Berlin je počinjao tek tamo iza onoga vanjskog zida.
Dapače i iza vanjskog Zida bio je još jedan pojas teritorija DDR širine 3-4 metra tako da su lojalni DDR-ovci mogli kroz vrata u Zidu izaći na vanjsku (Zapadnu) stranu, odrađivati popravke Zida ili uklanjati grafite koje bi Zapadnjaci našarali i pri tome ih Zapadnjaci nisu smjeli dirati jer su ovi formalno-pravno gledano radili na svome teritoriju.
Najveći bjegovi organizirani su podzemnim tunelima, u najuspješnijem takvom pothvatu kroz tunel je prebjeglo pedeset i nešto ljudi. Nakon toga vlast DDR je ugradila prislušne uređaje uzduž pojasa smrti koji su trebali alarmirati ako netko ispod kopa tunel. I tako dalje i tako bliže. Mislim da ne mogu ja sad ovdje navesti sve kuriozitete Zida o kojima sam pročitao, to morate vi sami naći za shodno da se interesirate više o takvim temama.

Jasno moje fotografije su slabe, ako želite steći dojam kako to izgleda iz boljeg ugla vidite ovo: Znači to je ta između dva ogromna panela od inoxa očuvana izvorna sekcija Zida sa stražarskim tornjem u unutrašnjem dijelu https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Berlin_Wall_Bernauer_Strasse.jpg
Na toj slici vidite pogled iz smjera Bernauer Strasse, a dio zida kroz koji sam se ja nalukavao je na suprotnoj strani.



nakon sekcije Zida koja je obostrano očuvana u izvornom obliku, stiže se u parkovni dio. Unutarnji zid ovdje je uklonjen, a vanjski djelomično stoji i nadovezuje se na simboličnu barijeru od stupova.

Križ na gornjim fotografijama je spomen da je na tome dijelu bilo groblje koje su vlasti DDR-a uklonile da se oslobodi mjesto za Zid i pripadajući pojas smrti.
Činjenica da im nije bilo teško iz 1000 grobova ekshumirati posmrtne ostatke i preseliti ih na istočnu stranu groblja sama za sebe govori mnogo o morbidnosti toga režima.

dalje se stiže u parkovni dio Memorijala koji smo vidjeli već u prvom nastavku. U sredini slike vidimo Memorijalni zid sa fotografijama žrtava (vidjeti prethodni post)

Čitav taj parkovni dio uređen je dakle na teritoriju nekadašnjeg Pojasa smrti. Ovi dvostruki stupovi u prvom planu simboliziraju unutrašnji zid, a vanjski vidimo tamo stoji u desnoj strani slike.

Ovdje su na vječni počinak stavljeni i neki segmenti vanjskog Zida koji su uklonjeni drugdje. Ovo što ih ograđuje ispred su ostaci unutarnjeg zida na svome izvornom mjestu. Zacijelo i u tome postoji neka simbolika.



Dodatak, (psihološki komentar, Carl Gustav Jelen):
Nažalost i danas ima ljudi koji se dive autoritarnim i totalitarnim uređenjima i hvale njihova dostignuća u stilu da „običan mali čovjek je bio bez brige na pameti i živio je u stabilnosti“, "znao se red", "bilo je zaposlenja" „išli su u kino“ „imali su bazene za plivanje“ i slične budalaštine, a ne pitajući se nikada zašto je u bezbrižnost tih „stabilnih uređenja“ izvana prebjegao sasvim malen broj ekscentričnih, najčešće duševno poremećenih pojedinaca, a obratno su i pod cijenu života bježali masovno, danonoćno tako reći.

U naše vrijeme pod utjecajem raznoraznih okultnih i nebuloznih internetskih portala se takva razmišljanja pojačano propagiraju često u kombinaciji s pričama o "propitkivanju službene povijesti" i popkulturnim pseudoznanstvenim blebetanjima svake vrste (o nekima smo baš i nedavno diskutirali).
U teškim i zbunjujućim vremenima to samo unosi dodatnu zbrku u već zbrkane umove i gura labilne osobe u opasna stanja svijesti. Vidimo do kuda je otišla sad ova aktualna priča sa covidiotizmom i antivakserijanstvom. Nešto što je lanjskog proljeća i ljeta još bilo zezancija u rangu ravnozemljaštva danas postaje realan problem u suzbijanju bolesti. Zato o tome svemu treba glasno govoriti.

Vidimo štoviše, u sasvim nedavnim vremenima u obračunima ovdje na blog.hr-u, vrlo ilustrativno kako funkcioniraju autoritarni i totalitarni umovi. Najlakše ih je prepoznati po tome što su uvjereni i u svoju suštinsku defanzivnost , odnosno obrambenost recimo tako. Ne treba zaboraviti primjerice kako u III. Reichu zločinačka stranačka paravojska Nacionalsocijalističke Njemačke Radničke Stranke nije nosila naziv „Napadni Odred“ nego naprotiv „Zaštitni Odred“ (Schutz Staffel, skraćeno SS)- zvuči trivijalno, ali takve su simbolične sitnice itekako znakovite i indikativne ako proučavamo dosljedno i bez suvišnih emotivnih priziva kako to zapravo funkcionira ljudski um.

Takvi su ljudi za sebe uvjereni da su oni sa svoje strane lučonoše slobode, koji eto samo žele da ih se pusti na miru „da žive tekovine svoje revolucije“, a s druge ih strane uvijek netko napada i uvijek su na djelu mračne sile koje im želi poremetiti tu teškom mukom kreiranu idilu. Neprijatelj nikada ne spava. Usporedba sa Antifašističkim Obrambenim Bedemom se sama po sebi nameće. Što će biti kad se isto tako i oni na kraju susretnu sa svojim pravim neprijateljem i nađu da je čitavo vrijeme bio s njihove strane bedema? Gdje će onda se sakriti i da li će sve to skupa završiti dobro ili možda neće?

- 20:03 - Komentari (54) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.01.2021.

Antifaschistischer Schutzwall I.dio



Antifaschistischer Schutzwall war die in der Deutschen Demokratischen Republik offizielle Bezeichnung für die Berliner Mauer.

Treba na početku diskusije odmah razjasniti da imenica Wall u njemačkom jeziku nije isto što u engleskom, znači nije to tek neki puki zid. Za zid koji je više ili manje trivijalne, da ne kažemo profane uporabe, postoje u njemačkome imenice Mauer i Wand (isprike, nemam pojma sad koji točno članovi pripadaju tim imenicama, a da idem to negdje tražiti, baš toliko lud ipak nisam :-(), a Wall je nešto onako malo uzvišenije, nešto što nosi više mistične epsko-ratničke konotacije, dakle ono što bi mi obično nazvali „bedem“.



Popularni Berlinski Zid ili kolokvijalno Mauer imao je dakle i svoj oficijelni naziv koji danas mnogi niti ne poznaju- Antifašistički Zaštitni (Obrambeni?) Bedem. Tako su ga cinično nazvali njegovi graditelji. Može se reći da su time uspjeli učiniti svojevrsni hommage svojim ideološkim prethodnicima Nacionalsocijalistima iz Njemačke Radničke Stranke, koji su kakvih petnaestak godina ranije još pričali o nečemu što su nazvali Atlantikwall/Atlantski Bedem. (U tome slučaju radilo se o preko 2000km dugačkoj liniji utvrđenih položaja duž Atlantske obale Europe, od Norveške do francusko-španjolske granice, pomoću koje se trebalo spriječiti iskrcavanje Saveznika i otvaranje Zapadnoga Fronta. )



Izvan svake konkurencije, za mene kao ljubitelja povijesti, najintimniji trenutak lanjskog čitavog produženog boravka u Njemačkoj je bio jedan večernji susret sa Berlinskim Zidom. Zaista nevjerojatno sretna okolnost je da smo boravili u hotelu, nedaleko Arkonaplatza, ispred kojega je doslovno prolazio Zid. A sam Memorijal Berlinskog Zida smješten na Bernauer Strasse bio je nedaleko niz ulicu u dometu ležerne šetnje.



Da bi bolje razumjeli zašto je bio nužan Berlinski Zid moramo se, vratiti u Ameriku, recimo 19.st.
Ako smo gledali američke filmove o tome vremenu znamo da su na Jugu bile neke države gdje su držali robove, a bile su na Sjeveru i drugdje države u kojima nije postojalo robovlasništvo. Neki pojedinci među robovima koji su bili više onako avanturističkoga duha i koji nikako nisu mogli osmisliti svoju životnu svrhu u sklopu sigurnosti i stabilnosti koju je pružao robovski život su zato bježali od svojih gospodara sa Juga u druge države gdje ih nije čekala nikakva sigurnost niti stabilnost, ali čekala ih je sloboda.
Za robovlasnike takvi bjegovi su bili vrlo nepovoljan razvoj situacije. Zamislite samo da vam iz sobe utekne televizor?! Ili vešmašina, ili aparat za kavu, ili bilo koji komad vlasništva u koji ste investirali novac i u koji imate investirana očekivanja da će vas dobro i dugo služiti! To je svakako nešto što bi vam moglo poremetiti raspoloženje ne samo toga dana nego i na duže vrijeme.

Totalitarna državna uređenja 20.og stoljeća su po istom principu svoje državljane smatrala vlasništvom države koja u njih ima investirana očekivanja i nema smisla da oni nekamo na svoju ruku se zapute u „neizvjesno“ i onda još da tamo pričaju kako ima problema u Raju. Naravno odnos robovlasnika spram robova bio je jedan iskren i nedvosmislen odnos, robovlasnici nisu puno tajili da im robovi trebaju za ostvarivanje vlastitoga probitka. Totalitarna državna uređenja nisu bila toliko transparentna i postojanje sebe samih i odnose prema svome ljudskom vlasništvu su opravdavali izmišljajuči najapsurdnije bajke.
Neposlušne ili one avanturističkoga duha su na svaki način eliminirali da ne kvare opći štimung.








Memorijalni Zid sa fotografijama dokumentiranih žrtava koje je odnio Antifašistički Obrambeni Bedem.

(nastavlja se)

- 14:55 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2021.

Kazuarov let (Grand Finale)

Kratka opaska na početku, zašto se ovaj posljednji nastavak u serijalu Kazuarov let koji slijedi nakon interludija, ne naziva postludij? Jednostavno jer definicija toga termina ne odgovara dramatici velikoga finala i svih tema kojih se ono dotiče.

Generalno gledajući što je problem svijeta današnjice. To je konzumerizam. Konzumerizam nije urota grupe Bilderberg nego je to prirodni proces lutanja neznalačkog čovječjega uma. Kad bi ljudi bili manje opterećeni s time što će selo reći o njima manje bi kupovali nove vešmašine i bilokakve nove šljašteće đinđe, a više bi trudili se popraviti stare ili bi možda čak odbacili sve stvari osim onih koje mogu ponijeti na leđima u ruksaku...

Ali ne, ti danas nisi kul ako nemaš vešmašinu koja se povezuje s telefonom, a na telefonu imaš aplikaciju na koju skidaš programe pranja i onda umjesto da okreneš programator na vešmašini puštaš pranje telefonom ili preko wifija i sl.

Nisam baš mrzitelj tehnologije ali prenatrpanost naše svakodnevice kojekakvim gađetarijama, a uz što danas neizostavno ide trajna „umreženost“, mi je odbojna. Sve što postane samo sebi svrha, prije ili kasnije postane i teret daljnjem razvoju. Pitanje je koja nam je točno motivacija u ovome smjeru kojim idemo. Kamo točno mislimo stići i što ćemo onda ako ili kada tamo stignemo raditi? Moje mišljenje je da u pravilu životna motivacija ljudi može se izreći ovako: "neka selo vidi da i ja imam što pokazati". A sve to je opet jedna moderna derivacija onog jadničkog primordijalnog straha od isključenosti, odnosno od "zaostajanja za čoporom". Eto tako malo nešto za porazmisliti o tome ;-))


Moram pohvaliti servis Gorenje iz Zaboka jer su se pokazali vrlo ozbiljni i susretljivi. Tamo sam naručio dijelove koje sam trebao zamijeniti na vešmašini. Dobio sam i popust na gotovinu.

Znači stali smo ovdje

Gumeno crijevo priključeno je na ispust praonika i povezano s pumpom (na slici pogled odozdo. Pumpa je ovo u donjem lijevom dijelu slike)

Ista situacija, pogled na pumpu odostraga.

Nakon toga dolazi red na motorić...

...e motorić... dobio sam i savjet u servisu kad sam kupovao dijelove, da sad kad je već sve raskopano odmah provjerim četkice na elektoromotoru, pa ako su kraće od 1cm da odmah ih mijenjam. Savjet je dobar, ali nisam ga poslušao, to ću na proljeće. Entuzijazam mi je bio pri kraju, a uostalom četkice se mogu skinuti odozada i bez da se skida čitavi motor.

Motor i grijač sad su napokon spojeni na svoje vodove.

Sad gornji uteg treba montirati.
Oprezno i polako. Ovi šarafi su samourezni. Znači u plastici novoga praonika nema navoja nego će on nastati kod prvog zavrtanja šarafa. To treba oprezno da šarafi ne idu ukrivo. I da se ne zategne luđački da ne pukne plastika na praoniku, jer onda je gotovo... možete po novoga, a novi praonik je oko 900kn... Dosta frustrirajuća rabota :-( (ista takva situacija je i sa šarafima donjeg utega i motora)

Kako se radi o velikim toraxima morao sam kupiti i takav nastavak za gedore.


Naravno i ugraditi onu kištru u koju se sipa deterđent (na slici dolje desno), ugraditi ulazni elektroventil, pospajati sve šlaufićima, staviti gornji poklopac i to je sve.

Kazuar je sletio.

Nadam se nešto od ovoga iskustva može biti i vama na koristi ili može nekoga motivirati na kreativnije provođenje slobodnog vremena u aktivnostima izvan blogosfere. Jer to i jest pravi smisao bloga... Ili ? :-S


P.S.Stari praonik će se koristiti kao lonac za cvijeće.

- 02:21 - Komentari (36) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko