jelenski blog

nedjelja, 04.07.2021.

Zmijozar

Kao i inače uvijek kad pomislim već da sam na sigurnom putu distanciranja od blogosfere dogodi se neki moment koji me cimne natrag, baš kao povodac kojim narodi arktičke tundre discipliniraju jogunaste irvase. Znači da moja motivacija nije bila čista.

Jer kad nešto želimo dovoljno iskreno i sa čistom (nesebičnom) motivacijom onda se Svemir uroti da nam se to i ostvari. To je poznato u transcendentalnim znanostima i kao „nemoj-misliti-na-Torticu efekt“.

Tako i ja nisam više mislio na zmije iako sam podsvjesno priželjkivao priliku da ih uslikavam za blog. Nakon kockaste vodenjače, a.k.a. „zmije ribarice“, prekjučer mi se ukazao i poskok, famozna Vipera ammotydes, kraljević zmija u Hrvatskoj i najotrovnija zmija Europe.


Da li možete ga opaziti?

Nevelik, mlad poskok. AIi i sasvim mladi poskoci su otrovni.

Dao sam mu ime Zmijozar i nadam se da ćemo se još sretati na njegovom staništu.

Interesanto dok sam ga tako promatrao jedno duže vrijeme ispod negdje u dubini granja čuli su se šušnjevi kao da se neke zvjerke bacakaju. Da li se Zmijozar baš zato pozicionirao tu da vreba glodavce- miševe, voluharice ili guštere? Lako je to moguće jer navodno da poskok vreba svoj plijen pritajeno, nepomično i po nekoliko dana ako treba.

Pitanje za diskusiju: koliko se osjećate ugroženo od napada zmije sada kad više nema nikakve sumnje da ova godina je izrazito zmijonosna?

Ili lakše pitanje, tko po vašem mišljenju drži naš povodac- sudba, karma, redakcija blog.hr-a, tajna društva ili nešto peto?

I bonus pitanje, samo za iskusne- da li je Alfred Veliki kralj Wessexa, izrekao svoje slavno „Blog je posljednje utočište hulje!“ nakon pobjede nad Vikinzima u bitci kod Ethanduna 878.g. ili nekom drugom prilikom?



Oznake: poskok, irvas, voluharice

- 21:41 - Komentari (33) - Isprintaj - #

utorak, 29.06.2021.

Ljetna kuhinja (sašaptavanja)

Pita Petar Pavla-pošto Pavle par pataka?
Par pataka- pet petaka

--narodna doskočica

Lipe cvatu, međutim jedno dvije-tri stvarce nisu baš iste ko i lani.



Da li netko je naručio p(t)icu?

No to ipak nije pizza, nego su mi stigli grijači za pećnicu.

Dva različita komada, ali otom potom.
Proizvodnja renomirane hrvatske firme „KGV Šutalo“ koja radi cijevne grijače kao prvu ugradnju za čitav niz poznatih brendova pećnica, bojlera i svačega. Svaka čast i super im je webshop gdje možete sami izabrati grijač koji vam se najviše sviđa i bit će vam dostavljen doma kroz nekoliko dana.

Iako tek smo na polovici, ali 2021. već se pokazala kao najskandaloznija godina u povijesti blogosfere.

Mislim da primjereno je odati jedan iskreni respekt Administratoru jer stvarno nije to malo zavoditi red i disciplinu u takvom agresivnom (zamalo sam napisao „asertivnom“) okruženju. Balansirati sa prohtjevima, snoviđenjima i tantrumima inače nesumnjivo vrlo stabilnih i u svakom životnom pogledu visokorealiziranih persona koje si ovdje u virtuali dolaze davati potrebnoga i ljudski razumljivoga oduška, pa ih katkada i malo ponese. Ali on/a je tu za njih. Ne razmišljamo inače o tome, uzimamo stvari zdravo za gotovo, ali zbilja red je reći barem jednom- svaka čast! I hvala! Tvoj trud se poštuje!

Namjeravao sam, u početku planiranja ovoga članka, pisati naširoko o fenomenima koji se pojavljuju i kvare harmoniju, o militantnim dedekima kriptošimlešijancima, o propalim blogerskim koalicijama, o onima koji su protiv nametanja stavova, koji ne vole pametne i samodopadne, a vole glupe i neopterećene... ali nedavno mi je jedan stari blogoprijatelj uputio kritiku da previše volim kritizirati ljude, a da to nije budistički. To su valjda, tako neke konstruktivne drugovske kritike, kako ono ide „druga osuditi, pojavu spasiti“. Zato sam se suzdržao ipak od tih rasprava. Uostalom i svi duhovni ljudi govore da najveći pobjednik je onaj koji je porazio sebe.

Sa strane introspekcije baš samima sebi moramo priznati da bile su u životu i takve situacije kada smo pripremili ražanj, dok zec je ostao u šumi. O tome bi se dalo i puno pričati...
Ali ovo nije jedna od takvih priča.

Ovaj specifičan zec je držan u kontroliranim uvjetima zadnjih 10 godina. A ražanj sam počeo tek nedavno pripremati.

Stvar je jednostavna. Ovaj grijač je dvostruk. Kada se se u pećnici sprema neka konvencionalna hrana, recimo štrukli, punjeni patišon na francuski način i slično, onda radi samo vanjski dio grijača koji je snage 850W, ali kada se zavrti ražanj onda se uključuje unutrašnji, ovaj zavojiti segment koji ima enormnu snagu od 2000W.

Novi motorić, stari ide u smeće jer je probijao na masu. Tu odmah vidimo i sam ražanj. On ima ove neke šiljaste pomične hvataljke kojima se objekt grillanja učvrsti da ne proklizava dok se ražanj vrti.



Ja sam to za potrebe demonstracije kao objekt (ili žrtvu, ako nećemo se uvijati) stavio ipak paketić maramica, samo da steknete dojam i da vidite shematski prikazano kako to treba izgledati jednom kad svi elementi budu ugrađeni u pećnicu. (malo izgleda sablasno jer ovo sam kasno sinoć u garaži snimao pod svjetlom stolne lampice)

Za sada toliko o tome. Ali na početku ste primjetili da su mi u paketu stigla dva zasebna grijača. Kako to? Zar i donji grijač pećnice će biti zamijenjen makar smo rekli u prošlom nastavku da je ispravan? Ne. Iako se čini malo vjerojatno da će se baš u jeku uspostavljanja ljetne kuhinje pokvariti i pećnica u jesen-zimskoj, upravo to se dogodilo. I to je famozno. Jer sad imamo priliku vidjeti kako izgleda kad se stari grijač doslovno raspadne. I za cijenu jedne poštarine dobio sam oba.

Novi grijač 1400W (isto za šporet Končar samo malo mlađi model) i stari koji osim što se prekinuo sav se izobličio kao da je od kaugume. No to napravi 30ak godina korištenja.

Vidimo zavojitu žicu kojom u toku rada protječe struja. Ta zavojnica nalazi se unutar cijevi zatvorena u bijeli šamotni materijal koji je ujedno i izolator.
Kad se grijač ovako prekine i žica postane izložena to predstavlja potencijalnu opasnost jer može dodirnuti nešto u unutrašnjosti pećnice. A ako se i ne prekine baš ovako skroz čitava cijev grijača opet može u slučaju kvara iznutra probiti na masu. Zato ispravno urađeno uzemljenje na svim kućanskim aparatima koji imaju metalnu šasiju je uvijek imperativ!

Nadao sam se da ću ovoga ljeta pisati više na blogu i raspravljati o raznim temama, ali sad vidim da to je sve neizvjesnije. Pisati ću vjerojatno vrlo malo ili neću pisati ništa. Kao što mi je rekla jedna blogerica, (koja inače rijetko je u pravu u bilo čemu, ali to je, začudo, sasvim dobro rekla), veli „život bez bloga može biti lijep“ ili nešto u tom smislu.
Nedavno sam se, kad sam malo duže ostao na selu, susreo sa novom jačom vrstom zavodljivosti života bez bloga i osjetio sam da ako eventualno odlučim otići u okultaciju da bi tamo mogao ostati duže negoli ikad prije. Ali vidjet ćemo još što će biti. Ne mora značiti ništa.




P.S. Da li netko od vas koji ste više u tome kojekakvom nakuhavanju, skuhavanju i ostalim životno-sočnim shemama, znade jel se može od tayberry-a napraviti kakav umak za zeca?




- 16:15 - Komentari (33) - Isprintaj - #

petak, 28.05.2021.

Ljetna kuhinja (pretpočetak)

Jedan je moj prijatelj u mladosti hvatao zmije bjelouške u barama, u šašu i onda ih je puštao u diskoteci. To je uvijek tako, ljudima koji su kreativni nikada neće biti dosadno. Kako sam se sad toga sjetio? Jer eto imam tu kraj potoka leglo čudovitih zmija ribarica- kockastih vodenjača!

Kako lako bi bilo uhvatiti jednu! Glava i rep u rupi,a tijelo vani i došao sam joj tako na dohvat ruke.
Promatram iz sezone u sezonu i smatram da tih zmija ima već sasvim dovoljno na ovoj lokaciji, tako da najvjerojatnije ću početi slati ih poštom na adrese blogera. (Ribarice trebaju vodu, u vodi love svoj plijen, ako ne živite blizu potoka, ribnjaka, bare molim vas da to mi naglasite da ne bi slao bezveze i da ne morate mi ih o svome trošku vraćati natrag!)



Dosta ću ovoga ljeta pisati o uređivanju ljetne kuhinje. To će ići u više nastavaka. Ali ne strogo konsekventno jer u međuvremenu ću pisati još i o nekim drugim temama.


Imam taj Končarov šparet 2plin+2 struja (i el. pećnica razumije se) koji sam dobio od tete (ne od @stare tete nego od svoje tetke, prije 7-8 godina kad se selila u drugi stan) pa sam ga uzeo da se ne baci i da mi možda posluži na selu u sekluziji. Ali nisam ga nikad koristio jer tamo imam drugi manji, a uz to ovaj je došao bez šlaufa i regulatora za plin. Zato sam ga sad uzeo da ga malo „pretresem“ pa da bude u garaži kao ljetna kuhinja. Kao kreativni projekt neke vrste.

Ovo je novi regulator i šlauf. Ne znam ni koliko vam je poznato ali preporučeno je da se to periodički mijenja. Mislim da za regulator je svakih 5 godina, a na ovom novom šlaufu piše svake dvije. Pitanje je (ali ne da mi se praviti novu anketu) koliko vas uopće još danas koristi ovakve šparete koji se spajaju na plinsku bocu? Čuo sam čak da neki ljudi zaziru od toga jer računaju da kad se boca jednom isprazni neće znati kako ju promijeniti (što je smiješno jer to se lako može naučiti pomoću youtube tutoriala, kao što su neki blogeri lani učili trčati) ili da će ih plinska boca jednostavno raznijeti. Ali eksplozije plina rijetko se događaju i nisu stvar boce nego puštanja plina zbog neispravnoga štednjaka. Najzdravije je poslije svakog korištenja zavrnuti ventil na boci... I redovito mijenjati šlauf i regulator... I ne paliti šibicu ako u prostoriji smrdi na plin...

Ima tu posla najviše na električnom dijelu šporeta, ali o tome neki drugi put. Plin je priključen i kuhinja već radi provizorno.

Neke nove dijelove sam već počeo nabavljati.



Ringovi nevaljaju, jedan ne radi, drugi radi ali izbacuje sklopku kad se zagrije. Ne znam još da li ću to mijenjati jer ionako kuhat će se na plin. Od električnog dijela važno je osposobiti pećnicu i tu će trebati još jedan novi grijač....

Pećnicu!? Zašto je važno osposobiti baš pećnicu??
Ali otom potom.


Inače, popravio sam kultivatora Labinca.

Nova iglica (ova lijevo sa crvenkastim vrškom), začudno samo 26KN!


Bilo je kišno popodne pa nisam mogao to raditi vani, a pri garažnoj rasvjeti slaba je kvaliteta slika ispala :-P


Kako sam rezervoar skinuo da ga operem usput sam i svjećicu očistio od gareži (sa finim šmirglpapirom) i rashladna rebra glave motora sam isto očistio (sa usisavačem za prašinu)
kako se vidi bilo je nešto smeća na situ rezarvoara, ali ništa ozbiljno.

To je pipa od rezervoara i ovaj produžetak na njoj je filter, točnije rečeno fino sito i ono je čitavo (a drugo sito koje je na ulazu karburatora je bilo skroz čisto). Kako sam i pretpostavljao možemo sasvim isključiti da je razlog prelijevanja benzina bilo upadanje smeća u dosjed iglice!!
Za sada je to to, nadam se da neće više biti prelijevanja, a ako bude onda možda je sam mesingani dosjed iglice deformiran pa će biti još posla s tim. Sezona frezanja je ionako prošla, tako da dovoljno je do jeseni provjeravati povremeno da li je filter zraka suh ili nakvašen benzinom.



Što onda na kraju zaključiti iz svega toga ako išta? Kakvu poruku eventualno poslati?
Za prvu ruku možda- što god radili trudite se živjeti svaki dan kao da ste u pjesmi od Metallice „Nothing Else Matters“ gdje poručuje James Heatfield „ne mari nikad za to što oni znaju, rade i kažu“. Naravno nikada se ne zapitajte tko su točno ti „oni“ i tko je i kada rekao (kome) da bi za to što oni rade, znaju ili kazivaju trebalo mariti uopće u prvom redu, jer ako se to jednom zapitate onda stvarno više ništa neće imati smisla.

Slušajte samo ugodnu (ambijentalnu) muziku i čujemo se kad lipe procvatu.



Oznake: pećnica, Končar, kockasta vodenjaća

- 12:12 - Komentari (45) - Isprintaj - #

utorak, 18.05.2021.

Gic gic Labinac


S dolaskom toplijih dana postalo je moguće zaleći i zagledati se u nebo kroz krošnju jabuke. Ne znam da li to često radite? Ja skoro nikad, izbjegavam, jer onda mi misli spontano lete ka blogosferi.

Kao što je rekao Bertold Brecht, najteže je ljude naučiti blogati. Polako su se s prelaskom zime u proljeće stvari na blog.hr-u razvile onako kako sam i predviđao. Sjećam se dobro lanjskoga ljeta negdje kada sam spomenuo marginalno da će „svašta još tu biti“. Neki su mislili da se šalim, a čak ni sam nisam još onda znao koliko jako sam u pravu.

Vidimo sada kako nekima je naknadno proradila savjest, pa su zgađeni blogo-okolnostima, kojima su i sami vrlo energično još zimus doprinosili, (slijedeći onu bijedničku/balkansku egidu- „neprijetalj moga neprijatelja je moj prijatelj“), odlučili nestati. I dok relativno inteligentni, no tragično zabludjeli, nestaju, danas recimo, vidimo i kako neki „zabrenzani“ nanovo izniču, iz bogzna kakvih svojih, dražesnih jazbina svibanjskih...
Za razliku od tih prozirnih situacija, ja imam jednu pravu mini-misteriju.

Benzin nestaje iz kultivatora.


To je mali Labinac, popularno u narodu zvani i “Goldoni“ jer je rađen po talijanskoj liceneci. (malo je ovdje sjenovita situacija na slici, ali nadam se da prepoznajete o kojem se modelu radi)

Curi na filter zraka, to je jasno, ali ne toliko koliko ga nedostaje u rezervoaru.

Ovo je iscurilo preko noći na stranu zračnog filtera...
A ovoliko je još ostalo u rezervoaru, dok sam uvečer prije natočio točno litar.
Ne vidim kako bi mogao curiti na drugu stranu karburatora, prema motoru, to ne bi smjelo biti moguće. Ili bi? Dan prije sam skinuo karburator i pretresao ga, sve vratio i radio je normalno, spremio sam ga, skinuo filter da se ne nakvasi benzinom ako opet počne puštati i tako pratio situaciju do kasno navečer. Sve je bilo suho i mislio sam da je to završena priča. Ali ujutro- eto. Tko zna o čemu se radi, još će biti da su oni s alu-šeširima u pravu.

Bio sam nekad davno aktivan na „hrvatskom poljoprivrednom forumu“, postavio bi tamo upit u „mehaničkoj radionici“ ali malo mi je glupo sad nakon dugo vremena samo tako banuti. Tamo na forumu ne smije se također nikoga „zlostavljati“, uveli su dosta stroga pravila oko toga. Što mi se isto ne sviđa. Tko bi rekao da su ti ratari i stočari tako osjetljivi :-(
Bio je jedan forumaš pod nickom „puknuti“, genijalan lik, duhovit, jedan od onih za koje znaš da kad bi ih se podvrgnulo testu inteligencije da bi rezultat bio impresivan. To se nije svima sviđalo jer tobože je previše zabadao u osjetljive, tj. asertivno-slaboumne točnije rečeno, a asertivno-slaboumnima je to pozljeđivalo emocije, pa su ga otjerali. Čopor hijena doduše će otjerati lava, ali opet će ostati samo čopor hijena, pojedinačno nebitnih i vječno nemirnih. Stara priča kao svijet.

Poslije forum je živio dalje, ali više nije imao pravi okus života. To je tako. Kako reče prošle zime jedan naš bloger, „ni sa čime se ljudi ne mire tako teško kao sa vlastitom prosječnošću.“ A većina je uvijek, po defaultu, jebiga, prosječna. U tome ključu bi možda najprije trebalo promišljati prave korijene vječnoga animoziteta „većine“ prema „drugačijima“... no to su već teme daleke.

Usuđujem se vjerovati da u 6-7 godina aktivnog sudjelovanja na poljo-forumu sam i ja nekolicini pomogao nekim korisnim savjetima, a u neusporedivo više situacija su drugi meni pomogli. Ne znam kakva je sad atmosfera tamo. Distancirao sam se. Ako netko od vas je ili je bio forumaš Poljoprivrednoga Foruma, pozdravlja vas „StricVujc“.



Šalica karburatora ide dolje da vidimo što je sad. Neda mi se opet skidati čitav karburator nego sumnje fokusiram na iglicu i plovak.



Plovak se jednostavno provjerava vizualno da li je napuknut ili se stavi u benzin da vidimo kako pliva. Ako pliva onda je ispravan. Ali iglica ima gumeni vršak koji bi trebao zaptivati protok benzina osim ako neko smeće upadne u dosjed (što sam dan prije se nadao da je slučaj) ili ako je guma potrošena ili otvrdnula od starosti ili nešto.

Ovako vizualno gumeni vršak treba dobro pregledati, (izbliza ili povečalom čak, tko slabije vidi) ima neke tragove potrošenosti, a kako je dosta star stroj možda je zbilja samo do toga da treba novu iglicu. To ću ovih dana vidjeti da li ima uopće ovakva iglica za kupiti. Pa će onda nastavak priče.

Inače što ima, kako je? Ima li kakvih asertivnih pajcekovanja? (pajcekovštine?) Proniče li se ušta, ili većinom samo druškanja?

Oznake: asertivnost, asertivnjašto, gic gic gicek

- 19:27 - Komentari (32) - Isprintaj - #

srijeda, 14.04.2021.

Tiocfaidh ár lá







Malo u šetnji do planinarske kuće Majer 591m n.m.

Ambijent se na Majeru doima ko da je pust i osaman, baš kakav bi i svaki ambijent trebao biti. No to je varljivo, samo nekoliko trenutaka prije sreo sam planinare u prolasku. A zvukovi motorne pile remete tišinu. Na desetak minuta hoda odavde šumari su otvorili novu veliku sječinu. Ne bi se htio mješati nikome u struku, svakako ne bi poput prosječnog blogera htio biti vrhunski ekspert za stvari s kojima se ne bavim, ali meni se čini da ti šumari iz godine u godinu sve žešće „gospodare“ resursima, baš ko da je nekakva utrka. Ivanščica je okljaštrena takvim sječinama brutalno. Naravno šuma će narasti, to i nije problem, šuma raste brže nego što mislite, ali opet zebe to pri srcu, jednostavno nije lijepo vidjeti izranjavane padine naše voljene Matične Planine.


Majer je jedna od planinarskih kuća koja ima svoj kućni broj. Ne znam da li je to pravilo ili iznimka?

Malo čajeka i prepečenca i kraći odmor na klupi.

Tu je i ružičnjak i srčeko (za blogosferce)

A iza ugla eto i još jedno! Za rezervu nek se nađe (jer ono im tako lako prepukne!)

Ne znam koliko vas interesira biljni svijet južne Ivanščice? Mene poprilično.



Iako najčešće kad lutam šumama i proplancima toliko se zaokupim svojim mislima da vjerojatno mnoge te lude biljke mi promaknu.

Ima neki gladac, (bit će da raste odmah pored jadac??)

Jabuku mogu prepoznati. Osobito kada vidim na tlu da su pali plodovi, odmah znam da niti stablo ne može biti daleko. Racio i logika su važne stvari, kome su dohvatljivi. Spock je rekao nekome, (sad jel Kirku ili McCoyu?) da logika je početak mudrosti ...

Oficijelna anketa blog.hr-a, već neko vrijeme je, kao što možete i vidjeti, prilagođena prosječnom korisniku, tako da ne vrijeđa više ničiju inteligenciju niti životnu filozofiju. Zato ću ubuduće isključivo ovdje povremeno organizirati svoje privatne ankete o temama koje mene intrigiraju. Svi ste pozvani sudjelovati, razumije se, ako vam je gušt, ako nije ne morate.





I tako dalje i tako bliže... Što god da radite pazite se jako samodopadnosti, gledajte uvijek da drugima se dopadnete više nego samima sebi te nemojte biti osvetoljubivi. Osveta je u Odina i on će ju vratiti... Čujemo se opet brzo!

- 23:02 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 23.03.2021.

Četiri misli o blogu





Na jezercetu Eckensee, Stuttgart, proljeće 2020.


Zaključak:




- 22:28 - Komentari (66) - Isprintaj - #

utorak, 09.03.2021.

Pozdrav/sleš/podrška

Rekao je netko mudar da ne valja ostavljati repove i neraščišćene račune. Radije bih sad bio u pametnijim aktivnostima, bez bloganja, ali eto. Šutnja nije zlato, znam to najbolje po tome jer nisam bogat. Tako da vjerojatno s time na pameti ću manje šutjeti ubuduće.

Svaka čast Adminu blog.hr-a na odlučnosti i stavu pa mu/joj šaljem ovim putem pozdrav/podršku!

Naravno da je moja anketa bila zafrkancija, naravno da neće odraslu osobu formirati Tolkien, Sitchin, Luisa Hay, Šimleša Bruno i K. Rowling. Ja sam te autore apstrahirao čisto ironično, ali ne bez temelja, već prema onome što vidim da se proteže kao neka bedasta (karikaturna) nit na blogu, a to je čarobnjaštvo, ljubavologija, fantazije, self-help i drevni vanzemaljci. Nisam se još jedino dosjetio da nađem nekoga koji veliča propala totalitarna društvena uređenja.

A sad ako nekoga je zaista formiralo kao osobu čitanje jednoga ili više navedenih autora mogao/la je slobodno to obrazložiti. Ili napisati jednostavno da je jelen osoba smanjene inteligencije koja ne može proniknuti u duboke poruke tih velikih klasika... Ili ste mogli još jednostavnije napisati da je jelen idiot, ili kozojeb, ili pjesnik... ili bilo kakvu sličnu konkretnu osobnu uvredu na moj račun. Bilo bi vam lakše, vaše stanovište bilo bi obznanjeno javnosti, meni to ne bi bilo drago čuti, ali sigurno ne bi mi ni pričinilo nekakvu strašnu emotivnu bol.

Ono jedino što nije trebalo napraviti je baš ono što ste napravili- bacili se naglavce u melodramu i usput sramotno vrijeđanje nedužnih sudionika ankete. Tuga i jad, ali i indikativno za određeni profil ljudi. Ne podnosim hipersenzibilne, a tome je razlog što sam se u životu uvjerio da takvi su najsebičniji, ali i najokrutniji ako dobiju za to priliku. Vrlo jednostavno.

A vi koji blebećete o Staljinu i Goebbelsu i sličnim budalaštinama, nadam se samo da ćete poživjeti još 15ak godina kada za povratak sličnih figura nije isključeno da postane realnost . Pa ćete se možda onda sjetiti strahovitih represalija koje ste proživljavali na blog.hr-u 2021. kad vam je blognews zabranio komentirati na anketi.



- 21:14 - Komentari (49) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.02.2021.

Hod kroz Korizmu

Iako ranije nisam ništa spominjao, već više od godinu dana mi je jasno da ljude elementarno možemo podijeliti na dvije skupine. Oni koji uslijed svoje dobre karme već sada jesu pratitelji youtube kanala „Kings and Generals“ i one druge, koji još tragaju za smislom, tj. koji će „udariti po subscribe button-u“ tek naknadno kada im dozriju u umu povoljni uvjeti za to.

Pratim taj kanal već duže vrijeme, a vjerujem tako i mnogi od vas. Da, znam, iritantno je to što na početku svih novijih videa idu različite reklame, za kojekakve kompjuterske igrice, online tv i slično, ali moramo razumijeti da je to mala cijena napretka! To je je cijena progresa, a kanal je stvarno učinio ogromne korake od svojih početaka do danas. „Content“ im je vrhunski.

Kanal je stekao takav utjecaj da čak neki netalentirani wannabe influenceri u Americi su osjetili zavist i mržnju pa su pokušavali nametnuti tezu da „Kings and Generals“ nije objektivan u pogledu Američkog Građanskog Rata nego da drže više „proconfederate“ stranu. To patetično spletkarenje im se obilo o glavu jer kanal je naravno posto još popularniji.

"Kings and Generals" je ne samo objektivan u prikazima svih bitaka i povijesnih okolnosti nego se trude spomenuti svoje izvore, radove i imena autora na koje se referiraju. Malo si ponekad dopuste poneki „clickbait“ naslov (kao što je slučaj s donjim videom) ali za sada im se još može progledati kroz prste.
Svatko će na tome kanalu naći nešto za sebe, a ja sam ovdje izvojio jedan video koji je nešto najbolje što sam pogledao... pa možda ikad! Onome tko umije slušati i razmišljati možda će se ukazati i neke intrigantne paralele sa našim današnjim svjetskim aktualnostima! A ako i neće svejedo vrijedi pogledati, najbolji je to mogući način za utrošiti 18min 33s!!



Sada traje Korizma, vrijeme odricanja od svjetovnih „užitaka“ kada ćemo se suzdržavati maksimalno od svih poroka, (oni koji ih imaju to jest), pa možemo si tijekom toga vremena kao nagradu za trud priuštiti da svako toliko pogledamo neki dokumentarni video na kanalu „Kings and Generals“

Nekoliko vizura sa jednog nedjeljnog preliminarnog španciranja, od 14.-og ovog mjeseca, ako se ne varam

Bilo je to uglavnom u vrijeme onog jezo-strahotnoga ledenog vala, tzv. „Zvijeri sa istoka“, jedno tri dana u sredini veljače temperatura se nije dizala preko nule! Brrrrr! Pravo malo ledeno doba. Svizac se nije šalio :-O


Ali barem se smrznulo blato pa se moglo bez brige na brdo do zgodnoga „vidikovca“.



Kroz Korizmu i dalje od nje kanim se vratiti hodanju. Hodanje je najbolja meditacija. Hodati i hodo(m) častiti na sveta mjesta religijskoga značaja, ili pak velikih povijesnih bitaka, na mjesta rođenja ili smrti slavnih ratnika junaka...
Dopušteno je štovište i hodočastiti ponekad na neka mjesta koja imaju profan, prirodoslovni, da ne kažem puki geomorfološki značaj, nije ni to za baciti! Ima i to svoju jednu vrijednost!

Pogled u smjeru sjevera na goru Ivanščicu...

...sa slabašnim snježnim pokrivačem.

Mislim da ću negdje u predstojećem periodu odhodati na sjever preko Gore na drugu stranu u drugačiji sjevernjački svijet, skroz gore u dolinu Bednje, tamo negdje do Kuljevčice i do ušča riječice Kamenice u Bednju. To bi mogla biti bomba od šetnje, ali nisam siguran koliko dugo će mi trebati da se kondicijski povratim do toga šetačkoga nivoa. Zimus nisam puno hodao. Ako počnem ozbiljno s treningom za oko mjesec dana idem!





- 21:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.02.2021.

Na lijepom zelenkastom Neckaru

Nastavljamo dalje, u liberalno-relativnome tonu.

Bilo je interesantno provoditi vruće srpanjske vikende u pitoresknome gradiću Plochingenu.
Tako po nekim parkovima i travnjacima.

I s dinosaurima, odnosno vukovima?





Važan ogranak Puta Sv. Jakova prolazi kroz Plochingen.







Baš ovim pješačkim mostom.

A ima i nekoliko drugih mostova osim pješačkoga. U potporanj ovoga ugrađena je sa jedne strane rijeke i pješačka staza:

Ovo je pogled odande na rijeku.

A na ovoj vidimo na desnoj strani slike da pojedini entuzijasti se i praćakaju u modro-zelenome Neckaru :-O



Tu je i nastamba za divlje pčele.



U komadima drveta i crijepovima s rupama se one nastavaju.

Kod ovog ogromnog stabla (nekakva topola reklo bi se) sam dolazio redovito po energetsku (spiritualnu) okrepu. To me je prema svemu sudeći i spasilo.



- 20:26 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 05.02.2021.

der Winter kommt

Vidimo u nedavnim vremenima na blog.hr-u da uz one standardne, pojavljuje se i zasebna vrsta mučenika. Novi soj ako hoćete. Naravno ja ne želim ni u koga upirati prstom, jer znamo da moramo znati kako je upirati prstom nešto užasno ružno... Puno puno puno ružnije negoli glupirati se i sprdati se ljudskim životima koje je odnio neki totalitarni režim ili pak koje je odnijela bolest. Ali nećemo u digresije.

Zapravo i ne vjerujem da bi se posebno zainteresirao za taj fenomen da nisam primjetio kako je nekim predstavnicima soja zapeo, kao kost u grlu, moj feljton o Berlinskome Zidu.
Mene sigurno nije iznenadilo da je to izazvalo onakvu konsternaciju među neokomunistima i štovateljima Harrya Pottera, to sam nekako i očekivao. Da je kojim slučajem bila to reportaža iz Auschwitza ili Treblinke izazvala bi jednako tako konsternaciju među neonacistima i štovateljima Harrya Pottera. To su stvari s kojima računaš kad pišeš o takvim temama. Dakle ne, ne referiram se ovdje uopće na to.

Referiram se na one koji žive u Njemačkoj u ovim vremenima lockdowna, ali vjerojano ili ne razumiju njemački ili razumiju ali prate isključivo njemačke portale koji su analog logicno.com ili transformacijasvijesti 2012, pa su zbunjeni, teško im je i nikako im nije jasno što to Angela Merkel i njen Gestapo žele od njih. Zašto ne smiju bauljati u noći recimo 20, 30 km od kuće? Jer ako ne smiješ bauljati u noći gdje god hoćeš tko zna što je sljedeće, sutra možda će ti nametnuti da možeš izaći iz stana samo ako na uzici vodiš pomeranskoga špica (koji nosi masku razumije se). Logično je pitati se što se krije iza toga svega i dokle će sve te represalije i strahovlada otići??

Sada shvaćam da je za takve osobe željne aktualnosti moj feljton djelovao kao nešto anakrono. Zbog toga sam odlučio iskupiti se i ponuditi odgovore koje traže. Ne na pladnju, jasno, jer to nije moj stil, ali ako su dovoljno pronicljivi doprijet će im do uma kako to i zašto zapravo uopće oni imaju u ovom trenutku priliku živjeti u Njemačkoj, zašto im je tamo (barem do sada bilo) tako dobro i na kraju će im možda sinuti kakva je priroda te silne njemačke brige da se ne zaraze i da se cijepe.

U sljedećem videu jedan simpatični čiko daje intervju, tako priča o nekim stvarima. Iako je intervju od prije par godina bit će sve akutalniji s vremenom. Pa ako budete dovoljno strpljivi poslušajte pažljivo i na samom kraju ako pažljivo, ali baš jako pažljivo slušate sve će vam se razjasniti, kao jedna epifanija, a i pisati će vam dolje tko je on.


- 21:27 - Komentari (55) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko