20:27

..........................



(samo kanaliziranje počinje u 26:15)
hopla! 37:04-38:48






..............................




moja draga

15:13

Danas idem do groba
Razgovaram
naglas
i molim se, ovaj put
prebacujem dugove na sebe
i hodam
i shvatim da sam na stazi
kojom inače ne idem
i kažem
okej, nema slučajnosti
zašto sam na ovoj naizgled krivoj stazi
da vidimo što slijedi, morala bih budno gledati sada
i da dođem do groba
moram skrenuti oštro desno
zaokrenem
i ispred mene posute glave ruža
ne latice,
nego je netko učinio što ja činim
kada su ruže još lijepe
a buket se ofucao
odrežem stapke na vrlo kratko
i tako pustim ruže da još budu
e, tako - crvene ruže na mojoj stazi.....
I znam da je znak
i sjetim se kako je štenge u kući sve posipao ružinim laticama
kad smo nas dvije bile onomad stigle iz rodilišta
.....................

I tako ,
i dalje na grobu razgovaramo
....
........
......
palim svijeće
odnosim smeće
i sjećam se kako smo on i ja tu dolazili
i kako je njemu bilo na groblju
i sjećam se tih osjećaja
i fotkam grob
jer uvijek svaki put fotkam grob
i jedna fotka ispadne samo žarko crvena boja
na moje sasvim totalno iznenađenje
i to je znak, prođu me srsi

i razmišljajući poslije
pretpostavljam da sam
čisto profano gledajuć
uslikala vlastiti prst
ali
ja inače još apsolutno nikada nisam
uslikala svoj prst
a recimo da ne slikam baš rijetko....


I dalje,
pod dojmom žarkog crvenila fotografije
idem okolnim putem doma
i u daljini s lijeva
bista za koju prvi čas pomislim da je čovjek
ali shvatim da nije
i pomislim
'bista, pa jel tu netko poznat pokopan?
al ne mogu sad do tamo, Vedrane'
(jer sveudilj razgovaram na glas)
naime vidim
skretanje do tamo prepriječilo nam je neko ukrasno grmlje
i kako pomišljam da nemam kud do biste
uočim malu stazu koja vodi točno poprijeko
i još velim
'ajde onda , Vedrane,
da vidimo tko je to,
kad baš hoćeš'
jer otkad mi je ušla u vidokrug,
vuče me k sebi da ju pogledam
i prilazim pripadajućem grobu,
na njemu ništa posebno,
imena ne vidim jer su polegnuta a ja korak predaleko,
prilazim nalijevo bisti.
Na njoj ništa drugo
nego samo jedno ime.

Vedran.




----------------------




12:13
13:14
14:15



..........................

večernji dodatak







od 7:28 do kraja, ako već ne sve.....










moja draga

11:04

....................................................





Otvaram masnu bocu
detrdženta za suđe,
želim uliti vode da potrošim detrdžent do kraja
ali je boca masna i ne uspijevam
(još od jučer)
i pokušam opet
i sa sigurnošću da je nemoguće
jer su oni u duhu
a ne u tijelu
a i sa nadrkanošću zbog ideja koje mi se roje glavom
i neraspoloženja
i predmenstrualnog depresivnog bluza
i užasnog nedostajanja moga muža
ipak kažem
'dajte mi molim vas pomozite sad
(tonom 'ak ste face')
vi anđeli čuvari i pomagači,
i ono kak se ono zovete?
(stvarno se ne mogu sjetiti taj čas)
ah, da, duhovni vodiči.....
i svojim skmičenim prstima
sve ranice, ogrebotine, porezotine, ozljede na radu
pokušam slabašno
jer nemrem bolje,
i gle- otvori se!!!!!
Naravno, prvo se smiješ ludo i posramiš,
a onda ponudiš od puste ljubavi sve što imaš za uzvrat,
što god je korisno.......





..................................................

Upravo sam sad otkrila
u ovo čudnovato nedjeljno rano popodne
da je moj mužić
na službenu stranicu firme
pod ponuđeno 'mission'
naveo
'Joy of life'


Oj, osmjeha :))))))) šašavi moj slobodnjak.

Stvarno,
nije volio skučenost
school pigeon-e
male prostore
male tetrapake sokova
'ružne stričeke u sivim odijelima'

i stalno me je nukao
'zauzmi svoj prostor'
'zauzmi
svoj
prostor'

ahhhhhhhhhhh
e, da.

18:10

21:55

Sanjala sam blještavu spiralnu stazu/ stepenište,
bijelu i svjetlucavu,
kao kad padne snijeg zapravo,
pa navečer šetaš i gledaš kako se svjetluca i ljeska na svjetlu,
kojom se 'ona' 'penjala' 'prema gore'.
Sanjala sam da je to bilo u osnovnoj školi,
a da se 'ona' sad opet želi penjati istom stazom.
Staza je cijelo vrijeme ovdje,
tj. staza je cijelo vrijeme na istom mjestu gdje i je,
samo neko vrijeme nije bila osvjetljena.
Nitko se nije uspinjao njome.

I sad 'ona' nastoji,
iako je još uvijek mrak.


...................................



Danas je konekcija bila i više nego 'dobra'.
Danas sam se prvi puta osjećala doslovno
kao da smo se čuli telefonom,
konačno nakon svih zapreka i nemogućnosti.
Bio je trenutak osjećaja kao da sam došla doma
nakon neopisivo dugog vremena i mučnog izbivanja.
Bez obzira na sve,
ono kad dođeš doma
i sve možeš ostaviti na stranu,
jer je samo bivanje doma dovoljno,
mjesto/stanje duha koje ti dopušta da odahneš,
minuta predaha od teškoća i napregnutosti.
E tako sam ga osjetila (njega),
kao sretan, sretan osjet.


...............................

12:34
13:31
20:20

...............................

14:03

npr.09:01-11:57

i 19:16-22:42

i sve prije, poslije, i između.

22:02

18:08

To ne bi bilo njemu nalik.
Ostaviti me zabrinutu,
ne pokupiti me nakon dugog dana,
ne pokupiti me nakon kratkog dana,
ne znati moj raspored
ne biti prisutan koliko se može.

I zato sada znam
da je prisutan koliko se može
da vodi računa, koliko se može

A koliko se može?

Ako znamo da je duh
graditelj i materijalne stvarnosti
onda znamo i da se dosta može.

Ne bi bilo njemu nalik, samo otići i ostaviti me.

18:43

I tak.........


Noćas sam sanjala Vedrana....
nije neobično, često je tako
u snu smo priređivali neku zabavu, nije bitno
kraj je zanimljiv
kad smo se opraštali
zagrljaj prije buđenja
odjednom moj muž nije bio uobičajenog izgleda i visine.
zagrlila sam ga i ustanovila da je za tri glave viši od mene,
pet puta širi,
kao od stijene odvaljen
kao the incredible Hulk
mišićav, ogroman,
samo bez divljačkog izraza :),
ili kao ogromni Corey Calliet
mladog lica
ali najupečatljivija je bila ta njegova snaga, jakost, zdravlje
ja sam bila blijeda figura u usporedbi s njim
nisam ga mogla zagrliti svojim nedostatnim rukama,
a on je bio u takvoj kategoriji 'iznad' mene
da me je želio poljubiti
ali se nije mogao spustiti do mene
:))
želio je prignuti glavu i doseći me
i ja sam pokušala izviti se k njemu
al smo se morali zadovoljiti 'slanjem' puse u zrak
jedno prema drugom....
:)))




Također,
danas sam na jedno eksplicitno i jednostavno pitanje,
i također molbu da odgovor ne bude misao ili riječ u mojoj glavi,
nego vanjski znak
ili u prirodi,
ili preko treće osobe
dobila fenomenalan i neočekivan odgovor...

Pitala sam pitanje glasno u zrak
i po povratku s posla,
ponovila isto pitanje
u stilu 'još čekam!'.
Stajala sam na semaforu.
I podignem glavu da ću krenuti,
a na nebu ispred auta
jato ptica na plavoj pozadini neba,
lete u kovitlacu
blješteći osunčane, bijele i srebrne,
ljeskaju se, prekrasne....
nikad nisam vidjela da jato ptica blješti i presijava se na svjetlu......
čak sam uspjela u vožnji
i malo snimiti
zapanjeno promatrajući neobičan čaroban sunčan 'zračni' prizor...
sloboda i ljepota u jednom.

I onda,
nije još bilo gotovo,
na radiju je zasvirao
Barry White
'Can't get enough of your love baby'...
nafrljim do daske, pjevam i vozim,
kadli mi sine
da je ista ova pjesma svirala jučer
na istom ovom mjestu,
kada sam se u slično vrijeme vraćala doma
dok vozim preko onog srednjeg mosta k gradu
i kako su mi još jučer zapeli za uho stihovi

'Tell me, what can I say?
What am I gonna do?
How should I feel when everything is you?
What kind of love is this that you're givin' me?
Is it in your kiss or just because you're sweet?'



I tak.........

17:49

Sacred work: mediumship
serving Spirit - being the voice of the ones who can't speak themselves
(kako mudro reče određena blogerica vrlo nedavno, neka čuje tko ima uši,
a tko ne čuje ne znači da ih nema, samo ih nije dugo oprao. :-S)

10:30

Robert Schwartz











We never know how high we are
’Till we are asked to rise
And then if we are true to plan
Our statures touch the skies.
—Emily Dickinson





























































1. Faith (in a Loving Universe/God)
2. Trust (in self, others and the Universe)
3. Acceptance (being able to walk in another person’s shoes and allow them to be themselves; to accept your present/past life circumstances)
4. Compassion (for self and others)
5. Courage (to speak and live your truth; being your authentic self)
6. Kindness
7. Self Love (to accept that you are a unique individual who has the God/Universal energy within)
8. Unconditional Love (the nonphysical type of love that honors and celebrates the uniqueness of all living things)
9. Peace
10. Joy
11. Gratitude
12. Empathy
13. Patience
14. Self-referencing (realizing that your intuition/gut reaction is based on truth and following it; tapping into yourself for knowledge and wisdom)
15. Sharing
16. Reverence for Life (honoring the life energy in all living things)
17. Cooperation
18. Harmony
19. Balance
20. Open-heartedness (drop the armor from around your heart from previous hurts)
21. Humility
22. Spirituality
23. Forgiveness
24. Gentleness
25. Self Control
26. Perseverance
27. Coming Into a Greater Knowing of Your Strength and Power (you may feel powerless or unworthy of what you really desire)

9:33

Užasno i strašno mi nedostaje moj muž.

Nemam volje ustati iz kreveta ujutro.

Noćas mi je u snu
nakon neke snovite svađe
na sve stvari ispisao
'moja žena'
i smijao se mojoj ljutosti/pomirenju/smijanju
i grlio me i tako to

i čemu se onda dići iz kreveta

Jučer u dmu
jako sam osjetila njegovu prisutnost
jako
kao da je naučio kako pristupiti
ili sam ja dovoljno pustila misao na pašu
bila sam jako, jako sretna
nešto je želio reći
ne znam što
ali već taj jaki osjećaj bio je odličan





Jučer mi je dijete nešto doviknulo u drugu sobu.
A što je moj bespomoćni um učinio?
Pomislila sam na djelić sekunde
da mi kaže da se javim na telefon
jer me V. čeka da se javim
i onaj djelić sekunde bio je neizrecivo olakšanje
da je sve ovo greška
i neistina
i da je živ
na djelić djelića sekunde mi se omaknulo
i mislila sam da je živ, zaozbiljno,
da je TU
čekajući me da se javim na telefon
Koja brutalna pljuska djelić sekunde nakon

11:41

12:59, tri mjeseca

Deda (razgovaramo telefonom, on zabunom misli da priča s Djetetom):
'a di si ti tak dugo?' (dva tri dana nismo bili do njih, niti ručali kod njih, inače svako malo tamo jedemo.)
'Nemrem jesti bez tebe.' ...(pauza)...'Nedostaješ mi!'











Sa stranice S.Giesemann
No Time at All
Never forget who you are.
We are not speaking of your temporary lifetime on this date in this place.
We are speaking of you AS eternity.
You exist beyond space and time.
If existing for all eternity sounds boring or frightful,
then you are thinking and perceiving in human terms.
Time is a limitation. You are limitless.
Can you even imagine what it feels like to be free?
Free of fear, limitations, and time?
Yes, you can imagine,
for the truth of who you are is within you and knows this freedom well.
How to find it? It takes no time at all, for it is right here.
Blink your eyes and let go of time.
In that moment of floating, you have found the soul.
Now do that limitless “times” in a row and you will know the freedom
that is oh so accessible.






























..............................................................................................
























Djetetov izbor pjesama:








I još













....................................................




Ovih dana naročito je teško.
Nije kao prije. Podnošljivi momenti
Mijenjali su se sa tužnim trenucima
A sad
Sve je postalo jedan veliki tužni trenutak
I stalan rub suza.
Pri tome
Sada me smeta da me netko gleda kako plačem
I sada ne želim nikome ništa pokazati.
Sve je postalo preintimno za gotovo baš sve na svijetu
Kao da itko u stvari razumije kako mi je.
Vrlo je mali broj onih bliskih
A i oni su takvi da ih jedva mogu otrpiti blizu.
Najgori su oni koji izgovore tisuću riječi u minuti
I sve mi pripovijedaju više puta....
Ako sam mračno tužna,
Nisam glupa.


Jutros u 7 je bila zadušnica.
Pokosila me takva depresija
Da sam se poslije vratila ravno u krevet
I spavala do podne.

Znam da je tu
Ali nedostajanje je previše.

10:27

00:55

Zabrinuta sam za Djetetov/Djevojčin
Status
Glede razumijevanja što se dogodilo.
Ona je dobro, i predobro.
U potpunosti kao da se ništa nije dogodilo
Kao da je sve kao i uvijek
(Ili kao i prije)
A nije.
Nije slijepa.
Sve više sam uvjerenja da se je potpuno blokirala.
Taj segment života i vlastiti pogled
Na sve to
I vlastite osjećaje s tim u vezi,
Ma koji to oni bili.
Danas je išla samnom na grob.
Jer sam ja to htjela, kaže.
Ne volim ići na groblje, kaže.
Tamo se ne osjećam dobro.
Pa pitam, na koji to način, jel te rastuži ili što.
Ma ne znam, ali ne volim.
Dobro, ovaj put sad idem, nema veze.

Sada, ponekad se skrivam kada plačem.
To je po najnovijem.
Osjećam da smetam,
Osjećam da opterećujem.

I kaže 'znaš molim te kaj sam sanjala!
Sanjala sam da imam psa.
Nije bio u kući.
Čekao me cijelo to vrijeme u dvorištu.
I kad sam ga se jednom najzad sjetila,
Više ga nikad nisam zaboravila!'


(Simbolika
Psa,
Kuće i dvorišta,
Onog koji čeka
Povratka informacije u svijest
I njezine integracije u javu....)

To je Vedranova poruka meni
Na moje svakodnevno pitanje
Kaj je našem Djetetu/Djevojčetu u glavi.
Slutim, bit će prekretnica,
Al ne još.



****************************


Za one koji jedu flomastere: