21:55

Sanjala sam blještavu spiralnu stazu/ stepenište,
bijelu i svjetlucavu,
kao kad padne snijeg zapravo,
pa navečer šetaš i gledaš kako se svjetluca i ljeska na svjetlu,
kojom se 'ona' 'penjala' 'prema gore'.
Sanjala sam da je to bilo u osnovnoj školi,
a da se 'ona' sad opet želi penjati istom stazom.
Staza je cijelo vrijeme ovdje,
tj. staza je cijelo vrijeme na istom mjestu gdje i je,
samo neko vrijeme nije bila osvjetljena.
Nitko se nije uspinjao njome.

I sad 'ona' nastoji,
iako je još uvijek mrak.


...................................



Danas je konekcija bila i više nego 'dobra'.
Danas sam se prvi puta osjećala doslovno
kao da smo se čuli telefonom,
konačno nakon svih zapreka i nemogućnosti.
Bio je trenutak osjećaja kao da sam došla doma
nakon neopisivo dugog vremena i mučnog izbivanja.
Bez obzira na sve,
ono kad dođeš doma
i sve možeš ostaviti na stranu,
jer je samo bivanje doma dovoljno,
mjesto/stanje duha koje ti dopušta da odahneš,
minuta predaha od teškoća i napregnutosti.
E tako sam ga osjetila (njega),
kao sretan, sretan osjet.


...............................

12:34
13:31
20:20

...............................