17:33

singalong 23:02

Singalong No.1









Singalong No.2
(da vidim ko je faca :-P)


CHORUS MYSTICUS:

Alles Vergängliche (All that is ephemeral
ist nur ein Gleichnis; is but a symbol;
das Unzulängliche, the incomplete
hier wird's Ereignis; is here fulfilled;
das Unbeschreibliche, the indescribable
hier ist's getan; is here accomplished;
das Ewig-Weibliche the Eternal Feminine
zieht uns hinan. draws us ever upward)

Evo riječi. :)

01:08

Okej.
Danas je dobar dan (bio).
Kakav je mogao biti,
Sudeći po (plačnoj) uvertiri,
Još je dobro ispao.
Probudila sam se izvitoperena i natečena.
Skrušeno priznajem da sam sa potpunim predumišljajem da se obesvijestim,
Da osiguram neizbježan san čim dotaknem krevet,
Nakon onog silnog sinočnjeg plača/pjevanja/plača drmnula jeger
I zaista,
Na moju tintaru je to djelovalo kao
Vađenje baterija iz lampe
Ošamutila sam se,
Bacila se u krevet,
Konstatirala da ležim u čudnoj pozi
I sijedeće što znam je već bilo buđenje pred jutro.........
Najbolje da uopće nikada ne pijem,
Osim u ovakvim slučajevima.
Tada se čovjek može zaista smiješno brzo napiti, što ispada kao praktična priručna metoda u potrebi.

Također,
Osjećam jasno svoje granice,
I svoju nejakost,
I razumijem koliko lako čovjek može
Početi zaozbiljno cugati.


Buđenje je bilo popraćeno osjećajem obeščašćenja, kao da sam radila nešto besprizorno.
Revala sam besprizorno.

No.

Cijeli dan je bilo nakuhavanja,
U. Je naručila cjelokupni obrok
Da je dočeka po povratku,
Pa sam onda i pitu ispekla,
I sve....puna kuća klope.
I pojavila se M. Iz Ljubljane
I pala je kava
I neuspješno kratko razgledanje sajma cvijeća
Ona je željela stići točno na milongu
(Tango čaga)
I ne znam,
Malo sam se organizirala,
Napravila to-do liste
I pjevala.


Ima ta jedna stvar
Koja mi dolazi polako
Prilazi mi ili se uobličuje u meni
Osjećam da me ovaj status
Bacio daleko natrag u djetinjstvo
Kao da sam sve obavila,
(Odnosno, upravo je u tijeku privođenje kraju,)
I nalazim se ponovo u životu u situaciji da bih sanjarila.
To sam radila cijelo djetinjstvo
A život sa V. Je bio završni izraz krajnje suprotnosti.
Osjećam da je bio nužan i dogovoren.
Koristan.
Ali sad me to sanjarenje opet zove.
Ne mogu ni točno riječima opisati što to je.
Predstavlja način življenja,
Mindset,
Praktičnost nas ne zanima
A niti nas, primjerice, uspjeh u Svijetu vodi ili impresionira.
Sanjarenje je bivanje u ugodnosti unutar sebe,
Sa vrlo malo volje i želje za kontaktom se svim onim stvarima za koje biste rekli da su važne.
Takođe ni korisnost ne igra nikakvu ulogu.
Možda tečaj slikanja
(Ali isključivo onaj organiziran u općini ili u prostorijama lokalnog kulturnoumjetničkog društva :-P čisto iz ljubavi prema boji)
Ili bilo koji čin samougode koji nema praktičnu korist.
Ali dosta za sad o tome.





Još jedna zanimljivost, primjetila sam da ptice ovdje pjevaju/razgovaraju već oko tri-četiri ujutro.
Neobično mi je to, čini se vrlo, vrlo rano.
I vrlo lijepo.

01:10

Ja ne mogu nego zamišljati kako će biti jebeno pusto
kad Dijete ode na faks, ili poslije faksa, ili kad već će biti da odseli, ode, odraste.....
U. je sad u Mađarskoj,
jučer zorom su otišli
(ili možda, bili bi otišli zorom
da je bus došao kako treba i da su krenuli na vrijeme........ali ne)
vraćaju se sutra, kada dođe večer.
Naša škola M.K. i njihova škola M.K., tradicionalno 'đoraju' djecu,
pa rekosmo, zašto da ne?
Tako da ispada da ona svaki čas doslovce nekamo ide.

Moje aktivnosti dok sam sama
svode se uglavnom ovih dana
na preslušavanje pjesama na YTu,
pjevanje uz pjesme na YTu,
prisjećanje što je govorio moj muž,
(ne voljno; samo od sebe iskaču mi slike, riječi, fraze,
osjeti nekadašnje topline i udobnosti doma)
ili kako je izgledao,
plakanje zbog svega,
Razlomljeno na pojedine segmente
imamo život prije U.,
imamo život sa njom do škole,
pa poslije,
imamo tren doznavanja bolesti
imamo život sa bolešću
imamo puno pododjela ovdje,
od trenutaka kad je išlo nabolje,
do svih mogućih vrsta kemoterapija i dijagnostika,
ljudi koji su ih radili,
bolničkih soba, hodnika, odjela
i imamo zadnje dane u bolnici i doma
kao zaseban segment života.
Svaki od tih djelova nosio je svoje karakteristične
različite naboje, aktivnosti, u zajedničkom životu i u svakome od nas....

Razna razdoblja, razne (manje ) bolesti, razne debljine, razni odnosti,
djeca u raznim fazama,
da ti se u glavi zavrti od količine, od raznolikosti,
od osjećaja,
od strašnih pluseva, do strašnih minuseva.

Sad je svemu tome odjednom sasvim došao kraj
kao da uzmeš jedan svijet
i anuliraš ga, nema ga,
nigdje ga nema,
nepovratno ga nema,
nedostupan je kao da ga nikad nije bilo
Nije bilo nikakvog načina da se pripremimo za taj skok u nepoznato,
čak niti pretpostaviti nismo mogli
KOLIKI će taj skok, koliko opsežan, biti
koliko zaista nepoznato je to nepoznato u što smo katapultirani.

I jedno je samosažaljenje
jedno je nedostajanje osobe koja nije tijelom tu
jedno je žal što dijete nema tatu
jedno je sve ono što ne znam , a znam da se skriva u djetetu
jedno je gledanje u budućnost u kojoj nema ništa, samo zrakoprazan prostor
ako ne plačeš nad jednom mišlju, zaplačeš nad drugom.....i tako ukrug.
pa znači, red YTa, red plakanja i poluupadanja u nesvijest,
red čokolade i štapića
red gušenja kad ti se nos-uši skroz začepe od plakanja
red otvaranja po milijunti put vlastitog bloga
pa drugog
pa trećeg
ko da će se neka spektakularnost tu naći
a neće
i dalje sve je na kapaljku
minimalistički
tek toliko da ne crkneš od gladi, zaista, samo dobacivanje mrvica.....
red zabranjivanja samoj sebi da plačem dalje/ponovo,
sad više neću plakati
jednostavno NEĆU
jebe mi se što suze hoće van, e baš ne možete.
Nedam oku da plače.
Dosta tog terora tijela nad čovjekom, puna mi kapa.

Da privedem ovo kraju,
nadam se da ćete vi navratitelji pogledati sva videa
Alme Deutscher koja sam stavila, pa i više.
Ili bar zadnji u nizu.
Jako, jako lijepo.


Sve ostalo što se događa, događa se, nije da ne,
ali kao da ne.

02:02

Dobila sam svoju potvrdu.
Bila sam zadala da mi ga,
bez moje intervencije,
netko u razgovoru spomene
(vidi prošli post da ne tumačim)
bile su male šanse za to...

I sasvim sam zaboravila da sam to zadala,
nije mi baš uopće palo od popodneva na pamet
a niti tijekom večeri,
da trebam budno paziti na znak.
I sjetila sam se svega toga tek poslije posla, kada sam otvorila blog:
da, jedna ženska ga je spomenula,
jednom jedinom
i to nevjerojatno bezobraznom rečenicom , za koju je mislila da je duhovita....

(ja sam pripovijedala o zidanju kuće, majstorima i cijevima,
a ona se nadovezala kako od 'mog muža sada nema koristi'
hm, zaista je to lijepo reći za umrlu osobu....
to je trebalo biti smiješno,
.......zaista se svakakvih neumjesnosti čovjek nasluša :-O
I da, pravila sam se da me njezina neobazrivost
nije dotakla,
i da je uredu od nje
pustiti se niskim strastima izgovaranja kaj ti god padne na pamet,
iako si svjestan u tom času izgovaranja da je to pizdunski....
ali, kad si već tak cool i crno-humorističan.......)
Uglavnom, da, dobila sam svoju upečatljivu i nečuvenu rečenicu,
da strši kao podsjetnik,
'nisam samo tada, u tom momentu s tobom,
neg i tada i prije i poslije,
puno, dugo, stalno'


Idem sad, čorka.

16:15 (ne zafrkavam se..........)

Od smrti muža
i više nego neuobičajeno često
pojavljuju mi se dupli brojevi,
(ponekad nizovi ili zrcalni,
ponekad danima uzastopce ista kombinacija
posljednja takva je bila 11:55)
ali najčešće dupli
npr.16:16, 23:23 i slično.

A zadnja dva tjedna situacija se promijenila,
na način da sam se već počela smijati;
sad su uglavnom ili broj prije ili broj kasnije,
tako da ispada da će ili upravo biti dupli broj (npr.11:10)
ili kao da je upravo bio, pa sam ga propustila (npr.11:12)
I tako danima, upravo ili bude, ili je bio dupli broj,
nije više taj čas, nego je ili prije, ili poslije...

I upravo, ručam,
razgovaram naglas s mužem,
gledam televiziju
i u pozadini svira muzika,
(namjerne višestruke distrakcije)
kadli posegnem za telefonom pročitati SMS.

I kao po pravilu ovih dana
15:14,
pomislim, aha, opet samo što nije.....
pročitam poruku
vratim se na početnu stranicu
sad pokazuje 15:16
pomislim, aha ne može se reći da svjesno čekam na telefonu duple brojke
ali se tada 15:16 promijeni u 15:17
i pomislim
i prije, i poslije...................
i dođe mi
klik
to ti govorim
nisam samo tada s tobom,
taj trenutak,
nego stalno,
i prije,
i poslije -
stalno.
Čuješ, kužiš?

A da potvrdim ideju,
da nije moja umotvorina,
zamolila sam ga za znak,
večeras na poslu.
Ako ta ideja je njegova poruka,
dobit ću točno određeni znak.
koji sama ne mogu izvesti, izvanjsku potvrdu.















I osim toga,
imam asistenciju svako jutro pri buđenju,
puno lakše dođem k sebi, a došlo je čak do toga da zamolim
za ponovo buđenje, za pet, ili petnaest minuta. I zaspim,
i budem probuđena za toliko minuta za koliko sam zamolila! :)))

Ne moram ni spominjati asistenciju od parkinga
do najnezamislivijih stvari..............
U (sad već) predprošlom postu, p***im
što mi je žena izdala umjesto odvojenih vlasničkih listova
jedan zajednički papir,
a na drugom,
je izdala potvrdu (koju uopće nisam tražila)
za moju mamu ,
za sasvim drugu nekretninu.

E, pa, ispostavilo se danas
(pogađa li tko?)
da je mojoj mami upravo potrebna TA POTVRDA
i da me je žena
rukovođena odozgora
spasila ponovnog odlaska u gruntovnicu,
a da ni ona ni ja to nismo znale....

I sad,
dal da se čvrgnem zbog nedostatka povjerenja
ili da se jednostavno toga sjetim
tada kad stvari (očito tek naizgled) krenu krivo?

19:39

Šta skazal Casals?
Casals skazal.............................







..............................................................









































(2:50)

18:10

Post pun psovki,
upozoreni ste.









......................................................................
manki umjesto at ili pri
svaštanešta/o
odmaram
dobar večer


pješaci koji skaču na zebru
biciklisti koji se voze prometnom trakom u suprotnom smjeru
(prema meni, pokazujući rukamai facom riječ 'KAE?')
.........................................................................




Danas nova zgoda, iz Gruntovnice;

lijepo, novo ustoličen ured u Sky Office neboderu,
sve pet,
gužvica, al bože moj, valjda sam gotova za sat vremena...
i bila sam puuno prije.
Gospodična je bila ljubazna,
no opetovano joj je padao sustav na kompu,
pa je morala višestruko unositi imena...
zamolim ju DVA vlasnička lista, jedan moj, jedan sestrin.
Dobro.
Sustav se umilostivio i dobijem dva papira.
Dobro.
Ovlaš pokušavam čitati,
(glupača, nisam se sjetila uzeti cvike)
vidim sestrino ime gore, dobro sve pet.

Smjer, čistoća.
Frajeru objasnim kaj trebam,
uzme on ta dva lista,
očito boljevideća osoba nego ja,
i ispostavi se da je gospodična u Gruntovnici
ne znam iz kojih pobuda

na jednom listu izvela dokument vlasništva,
pol za sestru, pol (umjesto Šarcu,) meni daje,

a na drugom listu mi dade vlasnički list moje majke,
sasvim druga nekretnina, druga adresa,
nema NIKAKVE veze s onim što sam joj rekla da mi izda.
Koji je to vrag bio ne znam,
još dvojim da odem sutra i pitam ju O, ZAŠTO
ali iz sata u sat opada zainteresiranost za to investiranje energije
jer se srećom ovim prvim listom moglo izvesti svo predavanje zahtjeva u čistoći
koje se željelo predati.....

Ne znam,
kao i uvijek,
čovjek se osjeti debilno,
rješenje nedovršeno,
sustav čudan,
Vedran je imao izreku
'they crippled me!'
pol ljutnja, pol nevjerica,
(da, još) pol ne mogu vjerovati da mi je potrošila 40 kuna biljega na kriva dva papira,
(iako će prvi poslužiti svrsi)
ali NIJE TO ONO ŠTO SAM HTJELA
sve i da se tamo posvadim s njom,
u konačnici ću opet ja morati platiti 40 kn biljega,
ako ću željeti nove dokumente kakve sam u startu htjela.
jebate glupost.......

A u čistoći, frajer je rekao
jednu tipičnu izjavu
karakterističnu za ovaj mentalni sklop, ovo podneblje
kad se zaposlenik neke firme
čudom čudi nad postupkom ili procedurom ili sličnim
njegove firme prema klijenut (ovaj put meni)
napol se ljuteć na klijenta, ono, kao ne kuži kako to?
Ovoga puta bila je to rečenica:
'ja ne razumijem zašto vi dobivate ovakav ČUDAN račun za vodu'
'znate, ovo je iz holdinga, a znate bla bla bla bla nije iz vodovoda
i znate , on vam izgleda skroz drugačije..
vidim da me ne pratite?'
a jebote:
1. boli me ***** KAKAV račun dobivam,
i jel na rozom plavom il šarenom papiru,
jeste li ga poslali iz Vukovarske ili Patačičkine ili pizde materine,
NIJE ME BRIGA,
to je VAŠ posao da se organizirate,
ja vam se prijavim, date mi broj i brojilo,
i šaljite mi račune i bok.
2.zabole me tko kako i zašto,
i kako imate fensi nove aparate za izdavanje brojeva za klijente,
koje vam nitko živ ne razumije od prve jer su tako genijalni,
a starci koji vam jedini dolaze platiti račune u zgradu,
jer mlađi svijet koristi online bankarstvo,
ih neće shvatit nikada
3.ni ja ne znam zašto si mi ti, kao predstavnik holdinga, izdao ČUDAN račun,
pitaj nadređene zašto ja dobivam ovakav čudan račun,
nemoj mene opetovano ispitivati
i izazivati me da ti izgovorim sve ovo prije i poslije napisano ravno u facu
i ispravi ako je nešto krivo i čudno, a jedino što je opravdano meni reći je
'oprostite, greškom našeg službenika izdavali smo vam račun
kakav nismo trebali, i sad smo to ispravili.
od sada će vaš račun izgledati ovako-i-ovako, hvala na razumijevanju.'

No ja sam samo
tiho stajala i čekala da zahtjeve provede u sustav
i to je prva od četiri stvari koju je trebalo riješiti prije nego pređemo na
THE stvar: fasadu.

One down (valjda)
three to go.

Ludilo od vremena
ako si labilan
ovo te dodatno destabilizira,
ako se pustiš u maštovite umotvorine....
popodne sam se odvažila ići u grad,
jer nisam morala prije
točnije, uspjela sam naći forinte u nekoj mjenjačnici
i namoliti tipa da mi ih čuva dok se ne pojavim
jer Dijete ide sa školom u Mađarsku,
a forinte su rijetkost za nać.....
i dobro mi je došlo da sam otišla i udahnula zraka
među zgradama je STO puta mirnije nego kod nas, u prirodi
ovdje ovo veliko drveće toliko huči,
toliko lamata
i , na koncu, toliko ga je počupano,
da je stvarno nepametno šetati uokolo bez potrebe.







............................................................






A pojavio se i majstor za komarnik (...koja riječ),
pregled pred popravak...
i ostao užasnut da Vedrana nema,
i tužno rekao
'a očekivao sam, znate, da mi gospodin otvori vrata'...
toliko se rastužio,
samo da nisam zaplakala,
a to mi je sve mrskije,
plakati pred ljudima,
kad smo prebrodili početni šok,
toliko je bio ljubazan i obazriv,
ma nije bio neljubazan prije,
al ovo ga je omekšalo,
i sve će popraviti, organizirati,
čak se ponudio da mi sve prozore ,
rolete i komarnike po cijeloj kući prođu
kad dođu ovaj posao napraviti
kao, da prekontroliraju da je sve funkcionalno i u redu,
ah........






............................................................................






Sad je na redu detekcija popravljača klime.
igrom slučaja, danas sam pronašla jedan rukom zapisani broj bez imena,
koji bi mogao biti baš serviser....hm....







............................................................................







A osim toga,
gruntovnica se prije dva tjedna preselila na Rudeš,
i sutra idem tamo,
nadam se da će vjetra biti manje,
iako čujem da će ga biti više....
budemo vidjeli,
možda bismo trebali prisvojiti mudrost koju širi Mary Poppins
i krenuti tek kad se vjetar promijeni, ne prije.
Al tko još danas osluškuje što vjetar kaže..............







.............................................................................



Ružica

17:55

Da maknem Kineze,
idu Rumunji













I bonus,
da se oraspoložim.


prolazeći
ovaj blog
i informacije na njemu
i opis života
i zbivanja
uvidjela sam,
sa velikom tugom u srcu
uvid mi se prišuljao polako
i potiho
i osupnuo me
shvatila sam otkad je moj mužić
držao informacije o nalazima za sebe
da mene ne ošteti
i strašno mi je to
moje srce se slama


on top of ovog osjećaja
da je sve samo onakvo
kakav značaj damo
a ja nemam volje nikakav značaj davati više ičemu
i samo se kudim za takav stav
jer tu je kćer koja
što može jadna
nego uz moju pomoć poniknuti
(kao kukuruz, a ne se snužditi)
i treba još vremena za to


pa onda stavljam ovaj video
jer evo, čujte i počujte


zaspala sam popodne
zaborav je utješan

nešto sasvim drugo, 22:22

nabasala sasvim slučajno na kineski video
koji je ponudio još jedan
pa još jedan
pa još jedan
i tako redom
i ja ih kao hipnotizirana gledam cijelu večer
jes da čovjeku dođe smiješno kako žena zna sve
i kako kinezi glumataju ne glumata nitko
ali COOL!!!!!

















Stvarno, najtoplije , najtoplije preporučam.....
i ako ih otvorite na YTu
zdesna će biti još BRDO videa na temu tradicionalnog života u Kini
od istog izvora,
prekrasno i jako zanimljivo.......



i još,
genijalno




i još

6:27

7.




















************************************************************************
*************************************************************************
***********************************************************************
***************************************************************************
***********************************************************************

20:11

Llegó con tres heridas
Joan Baez

Llegó con tres heridas
la del amor,
la de la muerte,
la de la vida.

Con tres heridas viene:
la de la vida,
la del amor,
la de la muerte.

Con tres heridas yo:
la de la vida,
la de la muerte,
la del amor.






14:14
Ovih dana,
točnije jučer i danas
a također jer sam danas kisela
imam osjećaj jakog inputa
sa strane svoga muže
kao da me mislima zove
kao da mi se pokazuje
i hrabri me da budem dobro
današnji razgovori sa vodoinstalaterom nisu bili uspješni
jer kad je on morao reći informaciju
dan i vrijeme dolaska za preliminarne preglede situacije
odjednom se počeo rukama i nogama opirati
(jebem mu mater idiotsku)
i ništa,
(više se ne javlja na pozive)
za majstore ili su poslovi presitini
pa im se ne dolazi
ili prekompleksni
pa im se ne upušta u to.......
A naravno, to je bitno,
uz to se vežu druge stvari.

Uglavnom,
imam taj jaki zov u svojoj glavi
i mogu reći da sam sigurna
kako je došlo do neke prekretnice u statusu/samostalnosti/orijentiranosti
moga supruga
i osjećam da mu se stanje popravilo, unaprijedilo
u što god je to moguće da se unaprijedi
i zove me, drži mi stranu.......

Toliko sam bijesna da se ne mogu smiriti i upustiti u interakciju,
jedino mu mogu potvrditi da znam da je tu.
Ah.

U ovom stanju,
kada je sve postalo nevažno
nekako se rukama i nogama borimo
da si osmislimo važnost štrebesanja
i zadržavanja dobrih ocjena
upis u srednju je glavna motivacija
koju si kao kakvu svjetovnu krunicu
sa deseticama o smislu, o svrsi, o korisnosti i tako dalje
ponavljamo manjeviše stalno...
A kad sve padne u vodu ko danas,
onda ju mazim i pazim - hranom.

Pa nosim
borovnice, jagode, ananase, kekse cvjetiće, čokolade s karamelom, sok od maline, oranginu, kuham saftove s njokima, donosim posude sa miješanim salatama, voli to obilje kukuruz-slanutak.-mahune-kuhana jaja- slani sir-paradajz-zelena salata, pa vagoni pečenih batata, pa brda pomfrita, pa slane kiflice, novi paket tosta, jaja (stalno se jedu jaja na oko), pa sebi par vrsta kave , donosim doma vreće jela,
radimo muffine i napitke s ledom, gledamo kako milijunaška matchmakerica spaja šikse i pravovjerne, i silim ju spavati popodne umjesto odlaska na ples, svu ju zamotam u poplune i tjeram ju da se odmara.....
mora život biti udoban, kad je već sav sjeban.

Eto.

















Bonus video,
Dijete/Djevojče gleda ga sa TAKVOM LJUBOMOROM

10:22

Liježemo u krevet sinoć,zajedno spavamo,
i kaže Dijete kako je straaašno umorna,
odmah će zaspati,
pada u san dok to govori
i još puse mamice , volim te ,
lijepo spavaj i to
umiri se i odjednom
'ali, ti ćeš još biti na mobitelu?'
'hoću, jel ti to smeta,
ne mogu više smanjiti svjetlo no što je smanjeno...'
'NEE!,
dapače, naviknula sam se,
paše mi da malo svijetli.
U stvari,
paše mi da znam da si budna dok ja padam u san,
ugodno je kad znaš da te netko čuva
kad netko stražari nad tobom,
tako se najljepše opustiti'.

AHA!
Dođosmo na to.

Sjeća li se tko posta o gnijezdu za spavanje
i mojem plaču nad mirisom ruža
i nad opipljivom žalošću
i u stvari akumulacijom energije da se rastanak dogodi,
što je nad nama bila odvijala i nadvijala cijelu prošli godinu,
naročito pred ljeto i po ljeti, pred sam događaj..................
e, ja točno, točno znam o čemu ona priča,
(a vjerojatno i drugi znaju....)
jedna od mojih čežnji

I kažem jo
'naravno, NARAVNO,
to je tako dobar osjećaj.
Spavaj i ne brini,
ja ću brinuti za sve,
ti se otpusti u miru....'

Srčeko moje.





...............


Update iz vrta.
Ove godine,
kao što sam napisala već u nekom postu prije,
na moje veliko iznenađenje cvasti će irisi.
Ne bi to bilo ništa čudno,
irisi cvatu , jelte, sami od sebe
ali od nekoliko vrsta koje sam prikupila kroz godine,
po uzorak
sve neobičnih boja,
cvao je samo jedan jedini primjerak, i to prije koju godinu,
tamno bordo...
a ove godine biti će više od pet cvjetova!!
Vjerojatno raznih boja!
Dogodila se mijena.
Već i to što sam izašla u vrt pokazuje
moju tvrdnju
da se život sam živi kroz nas,
možemo mu davati i aktivni otpor,
ali on će tvrdoglavo činiti svoje.


-----------------------


I još nešto, upravo me lijepi komentar @Lionice pod donjim postom podsjetio na nešto:

Otkako je Tamo,
svjesno se strudim manjeviše stalno ili
u slobodnom trenutku
održati vezu
intelektualno/energetsku,
ne znam u stvari kako da ju imenujem
a to je kao da svjesno
stalno nastojiš meditirati,
odnosno
biti jako koncentriran
na paralelnu radnju
koja teče uz sve ostalo što se zove život.
Stalno, u svakom trenu.
Dobra je to vježba,
ali možeš poluditi od nje.

Kaže mi frendica,
'to je jako naporno
držati koncentraciju tako'
'prestani se grčevito truditi,
ne bude on nikamo otišao
ne može se veza izgubiti'
a kaj ako se može?
Zbam da su strahovi u tom smjeru
čisto ovosvjetske prirode,
i da ima pravo
i da nema nikakve potrebe biti tako napet cijelo vrijeme
dapače, tako se i koči dio priljeva informacija,
ali još to moram očito usvojiti
a imam i grižnju savijesti
ako se opuštam
a i strah da ako zaboravim
neće me imati više tko podsjetiti
(odnosi se na sve moguće stvari)
što je opet sasvim ovovjetska koncepcija,
ah, nikako da se PUSTIM

ne znam kome ovo ima koliko smisla,
al ima meni.

nostalgična, 21:28

9:25

Update zbivanja:
komp zeza , moram k čičici
prijavljuje nešto s windowsima,
a ja ne znam smijem li sama čeprkati po tome

jučer mi je bilo jako zlo,
nisam stigla na posao do 18!!
nego tek u 19 30.
Moram paziti kaj jedem


imam tonu slika za obradu s puta, sad su vani u kompu,
nema ih u mobitelu
nadam se da neće sad onda komp krepati
i nadam se da ću nešto od toga obraditi već jutros

jedva čekam da me se makne s naslovnice
jer mi onda i to stvara pritisak
imam previše pritisaka

danas sam sasvim iskrena odjednom
ništa od onog što obavljam ne da mi se obavljati
sve mi je dosadno
ništa to nisam - ja.
tek sentiment,
zajednički planovi kojih sam čuvarica preostala -opet ja
dužnost
obaveza
ego se busa u prsa
zadržavanje privida istosti
da dijete ima poznato i uhodano oko sebe













I want you (she's so heavy) - The Beatles







21:15
12:51
danas opet 21:15
na digitalnom satu, to je zrcalno.....

11:14

EDIT:
Stvarno se svaki napredak, sav život,
događa sistemom mirovanje/akumulacija pa rast/razvoj

mirovanje
akcija


akumulacija
razvoj

Tako sam se iz bezvoljnosti
i neodlučnosti čega da se prvo primim
i što je kad dobro organizirati,
odjednom prekobicnula u superzadovoljno čeljade,
jer 'ipak se kreće'
doznavši u pet minuta pet stvari
koje definiraju događaje u idućem tjednu.

Ništa ne možeš na silu, nego puštati da se odmotava u svojem tempu.
A kad je puno osoba upleteno,
puno puštaš,
al ja se u svojoj samosti brzo unervozim.
Prebrzo.
Hajd, sad zadovoljna mogu ići u 'lov na hranu'. :))