Komentari

la-bruja.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Lilianke

    tiha suza, interno ime birca na groblju

    avatar

    18.05.2019. (01:18)    -   -   -   -  

  • Strašni minusevi

    I što će na kraju biti? Ostarit ćeš. Imat ćeš 89 godina. Doći će to, o da. Koga briga za tebe, za mene, za njega, za sve. Sve su to samo sjećanja u mozgu, ništa drugo osim sjećanja, dakle uopće ne postoji sve to. Zbilja ne postoji. Ne samo da nikada nije postojao tvoj muž, nikada nisi postojala ni ti, niti sada postojiš. Nitko nikada nije postojao. To sve samo su koncepti i ideje. I ako tkogod dobije alchajmera, neeeemaaaa više tih idejaaaaa. :) Neeemaaaaa više niiičeeeegaaaa. Ono što je suština tvog pokojnog muža i što je suština tebe i tvoje kćeri itd., to je Isto. Sve je Jedno. Ne, nije fraza, nije samo riječ bez težine koju ćemo šutnuti jer nam nije na liniji teških emocija pa nas ne zanima. To je istina: sve je Jedno. Nema prostora, nema vremena, nema puno bića, raznih bića. Sve je Jedno. Ni ja ni ti. Ni on ni ona. Nitko, samo Jedno.

    avatar

    18.05.2019. (04:37)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @strašni minusevi,
    (bože, osjećam se doslovno kao poslije najgoreg lumpanja i pijanstva....minusevi ... :-O, jedino kaj se na žalost dosta toga sjećam)

    U 7 ujutro me neka poruka na mobitelu probudila, pa sam usput pročitala i ovaj tvoj komentar. Jedan dio mene, onaj koji zna, razumije i osjeća o čem pišeš,
    je poslao ovaj odgovor :
    Hvala! :-*
    (osjećaj je bio kao kad pomiluješ nekom obraz da se umiri)

    Iako je još jedna kava predamnom, iznova, iznova.

    avatar

    18.05.2019. (09:57)    -   -   -   -  

  • lion queen

    počevši čitati minusov komentar, najprije sam se nakostriješila poput ježa, ali dok sam došla do kraja, shvatila sam da je to na tragu i mog promišljanja života... da je drukčije, naše postojanje ne bi imalo smisla...
    pusu utjehe ti ostavljam :****

    avatar

    18.05.2019. (10:46)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Hvala, @Lionica, @minusevi su dali jedni konačni odgovor, zato se taj komentar oćutio kao gesta dlana na obraz djetetu, kao melem.

    Puse i tebi natrag :-*

    danas je dan za puse, valjda. :)

    avatar

    18.05.2019. (11:01)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    draga Lili... pročitao nekoliko tvojih zadnjih napisa. Dakle, nisam siguran da li će išta doprijeti do tebe, jer to što treba doprijeti moralo bi proći kroz puno slojeva koje si nakalemila oko sebe, a vrlo teško je probiti te slojeve, jer ti si napravila gotovo kao utvrdu, a gradiš je i dalje i na dobrom si putu da postaneš suvremena inačina gospođice Havisham iz Velikih očekivanja (ako se ne varam). Ne znam jesi čitala ili gledala film. Gospođica je prestala živjeti u mladosti kad se trebala udati, tako nešto, do udaje nije došlo možda zbog smrti budućeg muža, nije sad važno zašto... ali dogodila se tragedija, život se nije mogao nastaviti onako kako je zamišljala i ona je jednostavno stala i dočekala starost u vjenčanici, punoj prašine i prljavštine, ukopana u nered i močvaru koja se neizbježno stvarala oko nje, jer ona je prestala živjeti, pa je močvara morala nastati, tako to neminovno ide kad se čovjek ukopa. Dakle, što ti radiš.. vrtiš se i vrtiš i vrtiš neprestano u krug i ne prestaješ se kupati i daviti u mislima, sjećanjima, žaljenjima, uvjeravaš se kako na neki način dobivaš znakove s druge strane. U redu, čak i da ih dobivaš, who cares?! Ne možeš živjeti na tim znakovima i porukama, ne možeš živjeti od toga, u tome nema nikakve vitalnosti ni života. Čovjek izgubi blisku osobu... je, teško je, jebeno je teško, na njega se sruči sva patnja svijeta. Ali daljnji život ne može biti samo ta patnja, ne može biti samo utapanje u toj atmosferi, ni daljnje hranjenje i podržavanje te atmosfere. Svi se rode i jednom umru, tebi će se to dogoditi, meni, svima. Ali suočavanje s tim, kreativno suočavanje, prihvaćanje, to je već jedna vrsta umijeća, ono je u osnovi prirodno, ali nitko nas tome ne uči. Sve što se dogodilo, nije izgubljeno, nego zauvijek sačuvano (ova misao nije moja, nego od Viktora Frankla, a možda nije ni njegova, ne znam). Sve što si proživjela s mužom, to je zauvijek sačuvano, ali nije nešto na čemu se staje i u čemu se prestaje. Život je nepregledno velik, ali mi ga možemo svesti na nulu, ako se oko toga potrudimo, točnije - ako se prepustimo sjećanjima i beznađu. U tebi postoji još cijeli jedan potencijal u kojoj možeš i trebaš zagrabiti. Ali nitko ne kaže da to trebaš ili možeš odmah sada. Ne može se odma. Ako je netko slomio nogu, neće za dva dana ponovo skijati. Ali taj potencijal je tu i vrijeme će doći kad ćeš kada ćeš ti na stvari gledati drukčije i izaći iz začaranog kruga misli koje se vrte i vrte.

    avatar

    18.05.2019. (11:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Art;
    da, hvala ti :)
    sve je doprlo do mene, sve čujem i razumijem što želiš reći , kao što i iščitavam jednu ljubaznu pažljivost i finoću u biranju riječi da me dodatno ne oštetiš, i na tome također hvala!

    Nije više pitanje ići dalje, neki život će se , jamačno, odvijati sam od sebe, kroz mene, čak ni tu se čovjek ne može izmaknuti.

    Osnovni problem, kako ja to vidim, je to da ti se, u času smrti, u suočenju sa konačnim nestankom fizičke osobe sa Zemaljskoga plana, pred nosom dogodi transformacija Svijeta. On se ogoli, skine do kosti, i pokaže u svojoj punoj beznačajnosti. Sve izgubi vrijednost. Sve se pokaže nedostatno, nesavršeno, nevažno. Bitno je samo koliko mi želimo sami dati bitnost u to. A ja više ne želim davati bitnost.
    Meni je dosta, ne bih više bila tu. To je jedina cijela istina.

    Možda se može početi ispočetka, kao da ništa ne znam, kao da ništa nije bilo, kao da se ništa nije pokazalo točno takvo kakvo je.
    Da se neka skleroza desi, pa da dobijem čisto platno za slikanje?

    I još;
    ........Dakle, što ti radiš.. vrtiš se i vrtiš i vrtiš neprestano u krug i ne prestaješ se kupati i daviti u mislima, sjećanjima, žaljenjima, ........
    da to je istina, ali ili možeš pustiti da se sve izvrti, cijeli film, pa makar trebalo stoljeće, ili možeš sve potisnuti, i razviti poremećaj. Neki bi rekli da je ovo prvo poremećaj, ali ja bih rekla da je ovo prvo jednostavno proces liječenja.
    ma znam da znaš to. :)

    avatar

    18.05.2019. (11:27)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    nitko ne može otkinuti od tebe bilo što, što je tvoje

    ma ni ti sama ne možeš ako ne želiš

    vrijeme ( kažu ) pomaže..........ali u to osobno ne vjerujem

    avatar

    18.05.2019. (20:16)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Ane, hvala ti.
    Slažem se s tobom oko nevjerice u čudotvornu ljekovitost vremena........ne da ne liječi sve, nego mijenja sve. Što nikako nije istoznačnica, a služi samo u sxrhu da se nešto kaže, a isto je glupo misliti da je bolje reći išta nego ništa.
    (Kao i ono, svatko je zamjenjiv.
    E, pa, bogami ZAISTA nije.)

    avatar

    19.05.2019. (00:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...