Okej.
Danas je dobar dan (bio).
Kakav je mogao biti,
Sudeći po (plačnoj) uvertiri,
Još je dobro ispao.
Probudila sam se izvitoperena i natečena.
Skrušeno priznajem da sam sa potpunim predumišljajem da se obesvijestim,
Da osiguram neizbježan san čim dotaknem krevet,
Nakon onog silnog sinočnjeg plača/pjevanja/plača drmnula jeger
I zaista,
Na moju tintaru je to djelovalo kao
Vađenje baterija iz lampe
Ošamutila sam se,
Bacila se u krevet,
Konstatirala da ležim u čudnoj pozi
I sijedeće što znam je već bilo buđenje pred jutro.........
Najbolje da uopće nikada ne pijem,
Osim u ovakvim slučajevima.
Tada se čovjek može zaista smiješno brzo napiti, što ispada kao praktična priručna metoda u potrebi.
Također,
Osjećam jasno svoje granice,
I svoju nejakost,
I razumijem koliko lako čovjek može
Početi zaozbiljno cugati.
Buđenje je bilo popraćeno osjećajem obeščašćenja, kao da sam radila nešto besprizorno.
Revala sam besprizorno.
No.
Cijeli dan je bilo nakuhavanja,
U. Je naručila cjelokupni obrok
Da je dočeka po povratku,
Pa sam onda i pitu ispekla,
I sve....puna kuća klope.
I pojavila se M. Iz Ljubljane
I pala je kava
I neuspješno kratko razgledanje sajma cvijeća
Ona je željela stići točno na milongu
(Tango čaga)
I ne znam,
Malo sam se organizirala,
Napravila to-do liste
I pjevala.
Ima ta jedna stvar
Koja mi dolazi polako
Prilazi mi ili se uobličuje u meni
Osjećam da me ovaj status
Bacio daleko natrag u djetinjstvo
Kao da sam sve obavila,
(Odnosno, upravo je u tijeku privođenje kraju,)
I nalazim se ponovo u životu u situaciji da bih sanjarila.
To sam radila cijelo djetinjstvo
A život sa V. Je bio završni izraz krajnje suprotnosti.
Osjećam da je bio nužan i dogovoren.
Koristan.
Ali sad me to sanjarenje opet zove.
Ne mogu ni točno riječima opisati što to je.
Predstavlja način življenja,
Mindset,
Praktičnost nas ne zanima
A niti nas, primjerice, uspjeh u Svijetu vodi ili impresionira.
Sanjarenje je bivanje u ugodnosti unutar sebe,
Sa vrlo malo volje i želje za kontaktom se svim onim stvarima za koje biste rekli da su važne.
Takođe ni korisnost ne igra nikakvu ulogu.
Možda tečaj slikanja
(Ali isključivo onaj organiziran u općini ili u prostorijama lokalnog kulturnoumjetničkog društva :-P čisto iz ljubavi prema boji)
Ili bilo koji čin samougode koji nema praktičnu korist.
Ali dosta za sad o tome.
Još jedna zanimljivost, primjetila sam da ptice ovdje pjevaju/razgovaraju već oko tri-četiri ujutro.
Neobično mi je to, čini se vrlo, vrlo rano.
I vrlo lijepo.
Post je objavljen 19.05.2019. u 01:08 sati.