8:59, sa spontanim buđenjem u 7 i bolom u želucu

Novi post.
Jutro je, ne mogu spavati, živčana sam i to me budi.
I ponovo je došlo ono vrijeme kad sunce nesmiljeno piči u sobu u jutarnjim satima.
Obasja krevet ko da mu je zadnje što obasjava, pa se iznimno trudi.
Dakle, prebacivanje podataka sa starog mobitela na novi
NIJE za one nježnijeg živčanog ustroja..............
od jučer navečer,
a nastavno na danas,
ga pokušavam raznim postupcima namoliti
da mi prebaci, restora, backupa, i ne znam šta još, chatove iz Whatsupa i Vibera,
izem im majkicu, treba mi jer su unutra kojekakvi poslovni razgovori,
a i štošta od iznimne sentimentalne vrijednosti.
Ja sam od onih koji žele sve staviti na najjednostavnije postavke u telefonu,
ne interesiraju me zaštite svih vrsta
ili da telefonu omogućim da prisluškuje ili gleda šta radim u tri sobe dalje ujutro u četiri sata petoga kolovoza za tri godine. Ono.
Ali, onda ispada da ne možeš pootvarat i povući na novi aparat sve što ti treba.
A kako nemam znanje da selektivno selektiram što mu dozvoljavam, a što ne,
onda moram ko seljobeljo dozvoliti sve.
Znam da postoji neka aplikacija 'samsung health',
al ne znam uključuje li ona i neku vrstu samsung mentalnog savjetovališta ili pomagališta.
E takva aplikacija bi mi koristila.
Dovodi me do suza, al moram proći kroz taj proces.

E, a za one koji me žele svjetovati,
SSwitch jesam instalirala i sve drugo JE prebačeno,
al majku mu Whatsup sam po svim sustavima prevozila, i nikako.
Vidi stare chatove, al ih neće otvoriti.
A Viber, taj je pokazao sve, otvorio chatove i fotke, al ne i videaaaaaaaaa.

I stalno se čuju neki obavjesni zvuci ,
koji me uporno obavještavaju, samo nemam pojma o čemu.
Do tu još nisam stigla, 'zvuci i iritacije',
ali javim kad reustrojim ova dva kamena spoticaja.
To će biti razlog za slavlje......................

15:45

15:15,
13:13
12:12
Pa okej, neka bude kako je.
Šta Bog da.
Mobitel sretno kupljen.

8:42

Upravo jučer sam razmišljala o bogatstvu.
materijalnom i finncijskom blagostanju.
manifestaciji istoga.
neće se dogoditi na naopaki način.
'siromašni smo', pa odjednom npr. novci krenu neobjašnjivo pristizati.
Doslovno treba osjetiti blagostanje,
da se ono može nastaviti manifestirati.
treba mu dati 'mrežu' ,
energetski potporanj koji smo mi sami izgradili
oko kojeg će rasti
mora se imati 'za što uhvatiti'.
i jako jako je važno
razumjeti da materijalno blagostanje
NE znači isključivo
pet auta u voznom parku
nego življenje u kojem smo sigurni i poduprti
kroz razne kanale, osobe, postavke
na bezbrojne varijante bezbrojnih načina
i u kojem mi aktivno sudjelujemo
šireći, živeći to isto
što je upravo ono o čemu Abby govori u gornjem videu
življenje kroz srce
u kojem više NE radimo sa strahovima,
nema postavke u 'novom mobitelu'
gumb 'odabirem strah'
djelujem iz pozicije straha,
iz pozicije linearnog pogleda na svijet.










E, da,
idem kupiti novi mobitel,
stari se već dugo oprašta samnom,
neka akcija, popust, je k tome u pitanju.
Ima i širokokutnu kameru,
veselim se izvitoperenim fotografijama,
nadam se bar.

Ako budem raspoložena.

:)

22:26

7:34

komponente moga života:
-muževa fotografija
-zvuk dvije budilice, obavijesne i obavezne
-osjećaj bivanja u konstatnoj mučnini
-osjećaj nasilja izvršenog nadamnom
-zabrinutost oko eventualnih skrivenih problematičnih dječjih misli
-osjećaj da je sve pogrešno i ništa od toga popravljivo
-umor u trenutku buđenja
-jezovitost vlastitog izgleda
-'poderana' koža oko očiju
-bijesno/tužna nevjerica nad postupcima nekih od onih koji su mi bili prijatelji
-kava, uživanje koje pokvareno brigom nad zdravljem
-razgovor sa Vedranom i upitnici
-razgovor sa vodičima i upitnici
-osjećaj nepostojanja tla pod nogama
-ljepota u svijetu koja boli i koja je zato nepoželjna
-ja u kurcu naspram ljudi koji su i dalje isti;
uzdrmana gledam prioritete ljudi,
samovažnost ljudi,
slijepo samozavaravanje vlastitim intelektualnim izdrkotinama
i ne mogu se prestati čuditi;
razumijevanje da čovjek NIKAKO
ne može naučiti ništa preko tuđe kože,
kroz tuđe iskustvo........ iz tog uvida proizlazi čiti užas i strah za sve i svakog

15:02

crtice današnjeg dana




U bunilu , pridižem se u krevetu:
-Jel subota danas?
Dijete u smijehu
-ne, nije, srijeda je.
pet ujutro je, daj spavaj još.
(razočaranje, kad je više taj kraj radnog tjedna!???)



Danas bez auta na posao,
štednja benzina, želja za hodanjem.
na Mihaljevcu,
tramvaji se,
kao da žele zaj***vati raju,
vrte puni krug na okretištu
umjesto da odmah skreću prema gradu
i to svaki od njih
kao da plešu nekakav ples na rubu ledine
Ja
'pa kvragu, zar se baš mora svaki od njih voziti puni krug,
kog vrapca izvode?
-to si ti u auto-sustavu,
ovo je prijevoz za obični puk,
za nas smrtnike
moramo čekati.'
I smije se, i smije mi se.
'I zabranjujem ti da išta komentiraš na glas u tramvaju.
Ne spominji glup razmještaj stolaca.
U stvari, najbolje da ne govoriš uopće.'



Danas, na povratku se slučajno susrećemo,
i ulazimo u tramvaj.
Unutra meistersingeri na sav glas pjevaju
kako im život teče zagrebačkim ulicama
Ja:
'Isuse,
brzo!, idemo van'
Dijete
'ahahaaaa, NE, ostajemo tu.'
I onda nijansa straha u pogledu,
od mog možebitnog 'božepomozimi!!!' glasnog komentara.
Nadvikujući se, skrenule temu na dnevne događaje,
falimtebože brzo su otišli u drugi dio tramvaja.





Danas
specijalna odvojenost od sadržaja koji se nude
dućani
agencija za putovanja
koji dio svijeta je bolji od drugog,
sve je isto, tu il tamo

jedva se sabrala na poslu
uz krajnji napor
još i sama sjedim, motivacija nikakva.



neki dan, a misli mi se opetovano vraćaju k tome,
jer se uzorak ponavlja, u stvari,
Goga K. me raspigala generalno.
već mi dugo nudi da se sretnemo,
ono, da me vidi kako sam, nije me vidjela od tada,
i dolazi u grad na neki koncert,
i hoćemo li se tamo naći
(među hiljadu poznatih,
o da, želim se baš sa svima odjednom naći, jebote)

U prvom trenu,
napisala sam joj u poruci
da mi ne pada niti na kraj pameti takvo što,
al sam se savladala i obrisala to
i nisam otpisala ništa.

Djetetu sam rekla kako me raspigala
pa me Dijete obavijestilo
da nije normalno naljutiti se na nekoga tko te zove na koncert.
da, ako ne uzmeš ništa u obzior,
onda je njezin posupak sasvim u redu.
Zvati nekoć blisku prijateljicu
da žaluje u velikom društvu
površnih poznanika , i dobrim dijelom preseratora prve klase,
i k tome,
više puta samoinicijativno najavljujući susret
doći na koncert,
ali ne doći obići frendicu,
to je baš ono normalno.

Druga pak frendica me nuka da slušam Dijete
i da ne sudim po sebi druge
i njihove postupke
i da poslušam savjet vlastitoga muža
(dolje naveden)
i ono famozno
'čini sve po svome
al ne BACAJ to drugima u lice'
jer poznaje me on poznaje i zna
da sam u iritiranom stanju
ŽELJNA svakog popa nazvati popom i višestruko.
Moj odgovor je toj frendici (bio)
da IPAK
- i unatoč prebrojnim dokazima -
ODBIJAM vjerovati da su ljudi netankoćutne svinje
i da ne razumiju
da je osobama koje pate
potrebno vrijeme, strpljenje
i nadasve ljubazna prisutnost prijatelja
više nego 'leba da jedu'.

Ona kaže 'rijetki su tankoćutni'.

Valjda jesu.


(obrisani dio)






Obavezni video
(4:44 ahahahahaaa)










I, na kraju,
uz oba ponuđena videa,
morala sam obrisati dio posta,
prvenstveno zbog sebe.



edit pred večeru:
današnji stihovi koje sam neplanski više puta čula i ostali u uhu

'If I stand all alone, will the shadows hide the colors of my heart
Blue for the tears
Black for the night's fears
The star in the sky don't mean nothing to you, they're a mirror'

i još


'E piů ancora
Se piů amore chiederai
Ti faro sentire
Amata piů che mai'

i ta Valery

stalno svira, kaj got i kad god da upalim

8:03

9:58

Izgleda da nas vode na izlet. :)
Idemo na kratki put!
Idem na put koji NIJE službeni, o zar i to postoji.
Bit će to kratko i slatko, tri grada u četiri dana,
tempo i lokacija određeni osmisliteljima puta.
Bit će zanimljivo, ali svejedno i u svakom slučaju - hvala im :))

Treći u nizu, na sam Uskrs,
Prag.
O moj blagi Božiću,
na sam spomen,
ne mogu više prestati zamišljati staretinarnicu
gdj me u mojoj mašti čeka
korišteni špil tarota,
nadam se prljavim i mračnim
pokockanim Meyrinkovim ulicama.

Nadam se, nadam se, nadam se.


U nadi i guglanju
naišla na
na primjer ovakav link


Ili ovaj video.....















---------------------------------------------------------------------------------------------------------------







Jučer navečer na poslu
strahovito me pogodilo
skoro sam plakala
vidjeh jednog poznanika
znala sam da je bolestan
(još mi je Vedran to rekao
I još sam ga srela prije ljeta prošloga
u okej formi, veseo, javio se,
što ti je vanjska fasada, koja f***ing veselost)
kako jedva jedva hoda koji korak
dok mu guraju kolica
preko štengi
u strašnom je stanju
a sva strašna stanja bude sva moja sjećanja
na naša strašna stanja
toliko mi je došlo žao njega
strašna tuga, strašno...
I sjetila sam se jednog dečka iz bolnice
mlađi i od mene,
bolnički poznanik mog muža,
umro je u 2017oj,
kako su si bili dobri,
kako su se lijepo razgovarali,
kako je bio vedar i živ
dao nam je adrese za pogledati ograde (oko kuće)
čopor familije oko njega
žena i dječica
stalno su ga hranili zdravim stvarima
metastaze na svemu
kako je strašno strašno potreslo mog muža
kad su mu (usput) rekli
-kako to već biva
dođeš na kemoterapiju
i čuješ i vidiš sve što ne želiš ni čuti ni vidjeti ni znati-
da je otišao.....

Ne znam zašto ovo pišem,
vjerojatno da istresam iz sebe.

Tako mi je žao, žao, žao, za sve.









-----------------------------------------------------------------------------------------------








Jučer, višestruki cajgeri, to je nova moda,
16:16, 3113, ti si mi u krvi, stalno, stalno to
jučer sam bila tiha, sve se ugasilo u meni
kao da je kamen pao sve do dna
u neku dubinu
gdje je tiho
gdje ne dopire svjetlo
tiho
tiho
ne mogu do tamo

14:14

8:07

Proljetna ravnodnevnica
Ostara
Pun mjesec


(6 do 11 cajga na cajgeru, 13:07 cajga na cajgeru)
divan san



Edit, popodnevni;
11:11
12:12

Osim što sam ja sanjala divan san,
a to je, znajte, svaki onaj pun poljubaca i /ili zagrljaja :)),
Djevojče je sanjalo noćnu moru.
Probudila me u pola pet, da mi ispriča.
Motivi, redom, iz života.
Ono što mi je mora otkrila
jest količina nesigurnosti koju osjeća,
koja je , razumljivo, posljedica svih događaja i trenutne situacije.....

Ona (Djevojče) djeluje, aktivna je,
koristi resurse
ali je na jako jako nesigurnim nogama.
Ranu je prekrila tek vrlo tanka pokožica.
Ništa nije sanirano,
to je kao nebo daleko - sanacija.

Još nije ni pomišljeno,
a kamo li da je još prava navala užasa osjećena
(izosjećana?, osjetita haha?, oćućena?)
(ah taj jezik kojim ne vladam, tvrd je kao
opanak, recimo)
a kamoli da je izgovoreno,
a kamo li da je mentalno prođeno kroz sve
a kamoli da je pounutreno, prorađeno
a kamoli da je pomireno
a kamo li da je prihvaćeno
a kamoli da je novi smjer tu.
A joj.

Ukratko,
nemam prostora
za onakva sranja
kakva se mogu vidjeti u prošlom postu.
Samosažaljiva kuknjava.
Autentična je,
to definitivno i neupitno,
ali nema prostora za nju.
Uopće ne smijem to.
Ako ima nečega što ne smijem, onda sam pronašla što to je.
To.

19:41

Ah, kako da to stavim u riječi
danas je Josipovo
glavno slavlje u životu mog starog....
bio je to
(i još uvijek naravno traje) tulum za 60+

A svi oni mlađi
pojavljivali su se kratkotrajno i u razna današnja vremena
pa i mi također
ali
mi smo naletili
na najveću grupu ovih prvospomenutih
svaki ima svoje bolesti
svi se tresu, jedva hodaju,
iz slušnih aparata im se čuje zviždukanje
svi viču
i svatko priča svoje
i nitko nikoga baš ne čuje
a onda je nadošla ekipica
sa puno previše pitanja za mene
(i sa samo malo manje pitanja za Djevojče)
i to banaliziranje situacije
za potrebe konverzacije
i pokušaj stavljanja svega
pod istu kapu, po mogućnosti
u jednu do dvije riječi
bilo je odjednom stvarno puno opreviše za mene
i odmah sam zbrisala.
Ne mogu o tome pripovijedati usput,
niti tumačiti kako sam
desetorici ili više znatiželjnih baba,
što muških, što ženskih,
ma kako eventualno dobronamjerne bile.
Pa još kombinacija jegera,
tenke gibanice ,
rotkvice i c vitamina
(da ga opet ne zaboravim)
mučnina
i bijeg glavom bez obzira.


I baš sam ustanovila.
sad već višeput,
nemam više doma.
To je grubo za reći.
Možda nezahvalno.
I tako dalje.
kaj ja znam.
Ali,
nema više doma.
Kuća je na istoj adresi, nas dvije tu,
no onaj osjećaj koji ga je činio (dom),
nema ga više.

Nemam pojma hoće li nadoć,
a i sasvim je svejedno,
jer više ništa nema zaista vrijednost.
Obavit ću ja svoje dužnosti,
dovršiti sve zajedničke planove,
Dijete podići na noge,
al ne treba misliti
da se to može staviti u neki lijepi novi okvir,
i da ikoji okvir ima vrijednost.
Ja sada (ovih dana), primjerice,
sjedim na parkingu groblja u autu
i čitam knjigu dok čekam vrijeme
da pokupim Djevojče iz škole.
Mogla bih se odvesti i kući,
ali nemam potrebu biti tamo,
tamo nema ničeg za mene dok nas dvije nismo unutra.
Biti tamo sama sasvim je .....ne znam riječ..........
nepotrebno
neugodno
Da, neugodno.
Previše prostora, besmisleni ostaci života.
Stvari, stvari, odjeća, papiri.......
Jasno, da nam tornado odnese tu kuću
bilo bi nam grubo na cesti bez krova nad glavom
ali , to je ono što to zaista sada je, krov nad glavom, svratište,
zaštita od elemenata.
Nije više dom.
Mi smo doslovno one dvije
iz onog mog sna
kojeg se naravno nitko od vas ne sjeća
a sjećam se ja
dok je muž bio u bolnici, sanjala sam da se naša solidna kuća
sva raspucala, popucala i uništila
i da bismo preživjele,
nas dvije smo morale iskoračiti iz nje.
I to je sad točno to.
Nas dvije na cesti.

9:50

jučer:

every breath you take

10:53 cajga na cajgeru

12:21

18:33 cajga na cajgeru


every breath you take


21:12 Gli immortali Jovanotti
'...... masticando una gomma
dal sapore di infinito
che non finisce mai
che non finisce mai
non so se si e capito .........'

'Vedrane, što si ti to dali,
kakva je to juha, sa čime?
Blažen i pomiren i nježan osmjeh:
'jedem juhu sa komadićima beskraja.'



23:23


fantastičan san, vidi bilježnicu

12:21

11:44

tajana sjede kose

billy jean, najlakši bas

23:13

7:19

15:55

Rob ljubavi; Film





Ti zračiš zrake kroz zrak; Film

Ona zbori; Daleka Obala

21:26

Evo je, ide
još jedna noć.

10:20

Žgaravica.
Strah, strah, strah.
Od totalne samoće,
od potpunog zaborava.
Totalna depresija.
predmenstrualni uvid.
Osjetljivost .
Samoća, samoća.
Jučer me majka , preko telefona,
sa nekog tuluma me zvala,
pokušala riječima utješiti.
jer sam plakala, a ona je to čula.
Nije bilo riječi.
nastojala je i nastojala,
govorila i govorila....
Trudila se uhvatiti neku zlatnu nit, nešto.
Ništa.....

Dobivam brdo znakova,
osjeta i navođenja.
Ipak, neka samoća u Svijetu
koja me i prije prala na svoje načine,
sada me u potpunosti preplavljuje.



Pozadinska slika:
Europeizirani prikaz Merkabe.
Sve i svašta o merkabi i Ezekielu........ Chariots of fire :)

***********

00:05

Noćas je pet mjeseci.

8:27

17:56

7:54

Umjetnost rađenja oltara živome u duhu..................po kući, na groblju i internetu.

Eto, zakačila sam se za tu (malo izmjenjenu) opasku
iz komentara koji sam nedavno dobila.
ne izgleda da će se skoro otkačiti iz mene.
da , to je ono što radim , i ne kanim stati.
Da, ja i dalje imam supruga, i ne kanim to proglasiti gotovim.
Pa svidjelo se komu il ne.


Ova gospođa mi je jako draga,
ima ozračje vrlo ljubazne bake....
zanimljivo je kako mediumship,
biti medijem,
dobije novu notu, boju, način
kod svake osobe;
kako naš karakter čini unikatnim naš (pogled na) svijet.
Ista stvar na razne načine.......











A sad, novi dan.
Treba svjesno otvoriti vrata percepcije,
ne stavljati se na autopilot.

18:38

Oltari na internetu

Sad sam se već naučila
da trenuci pomirenosti sa situacijom
i trenuci očajavanja nad situacijom
dolaze u smjenama.
Uvijek, što je viši uzlet,
to mu je dubina dublja
visoko - duboko
više-dublje , svaki put korak više i korak dublje.

Pred rođendan me je podigao,
za rođendan sam bila kao anestezirana
a dan poslije, jučer na tulumu,
onaj osjećaj kako si odvojen od svijeta iako u svijetu
sve se zbiva oko tebe,
ljudi govore,
ljudi ti govore,
čuješ ih i odgovaraš im,
smiješ se, dodaješ tanjure sa šnitama torte
i dok ti tijelo radi, jezik radi, razgovor ide,
TIŠINA velikih razmjera stoji u pozadini svega,
i kao da si promatrač
jel to šizofreni rascjep
ili samo enormna količina žalosti
pokazat će se.

Dijete je na kraju tuluma,
a ovo je prvi NAKON,
(iako je tulum za Badnjak to trebao biti,
ali se pretvorio u pokret -spremanje, polazak-
pješice na Polnoćku na Sljeme),
kad je zadnja osoba zamakla za ugao kuće,
sa puno nade pitalo
'onda, jel ti bilo lijepo?,
jel ti bilo zabavno?'.......
Moraš reći da je.
Ne možeš reći da si promatrala sa strane,
da si slušala tišinu,
da je najgora od užasne stvari
što ga nema da se izvalite skupa na kauč
nakon što je sve gotovo.
i da ti nije ni najmanje bilo do tuluma ili društva ili rođendana ili ičega, u stvari.
Ona , puna ushićenja,
sva sretna, bile su sestrične,
susjeda, izolirale su se i kokodakale
odvojene od staraca......
tako da je dobro da je tuluma bilo.

(E sad, meni se čini,
da niti torta , niti pita nisu valjale.
Kad radiš s pola duše,
onda to ne ide baš lako.
Ostali su bili ljubazni,
pa su tvrdili da je sve super.
Hm.)



Rafinira mi se osjet - osjeta...hm,
kako to nazvati?
kada se frendica žestoko pjeni predamnom,
pretresa svoje probleme,
kada se netko ljuti
mučno je i bolno u pleksusu
kada mi razgovorom nastoji uzimati energiju,
osjećam kako me crpi u svoju korist,
osjećam ljutnju
dođe mi da kažem
'pa zar ne osjećaš
da mi je muka
od tvog izričaja'
kad mi netko
pokušava ispričati priču
od sedam tomova
i ne vidi da se grčim jer znam što stiže.
Uh.



Pisati na blogu pomaže,
neobavezno razgovarati pomaže,
ali ništa ne mogu zaozbiljno uzeti,
ne mogu se izvaditi iz osjećaja
da je situacija nepopravljivo narušena.
Trenutno sam na putanji prema dolje,
al još nije kulminirala.

Upravo sam kavu popila
i idem raditi dalje.
Nemam pametnijeg posla
pa se zapošljavam od 0 do 24,
koliko god fizički mogu, do zadnje mrve snage.






-----------------------------------------------------------


Nisam još otišla.
Ovo još moram pribilježiti.
Izbaciti iz sistema.

Moj stari nije dobro.
Star je.
Sve je odsutniji,
sve više daje otpor svemu,
borba oko slušnog aparata ne prestaje
stalno se zagrcava dok jede
i stalno se bojiš da će se zagutiti
i stalno hoće na grob Vedranu
i živi doslovno kao mala beba
zahtijeva ono što hoće
potpuno je izgubio
osjećaj da drugi ljudi imaju svoj svijet, život, obaveze,
da vrijeme teče i da se očekuje na posao stizati točno
i da ne možeš stići svaki dan ga obilaziti
pri čemu,
kad dođeš
on zahtijeva da se stane ispred njega
jer zašto bi se on okrenuo od televizora
i , ono što je najgore,
kao da se približava ona faza u kojoj
se pitaš smije li on ostati sam u danu na duže od sat-dva....


A moja mama,
ta posebna ptica,
emotivno nevezana
možda samo na moju sestru i te tri unuke,
možda samo na mog brata i to dvoje unučadi
na mene svakako NE, a na ovu preostalu unuku......tko zna.....
nastoji izbjeći
nastoji izvrdati
zadaje si tisućuijedan zadatak
samo da stalno zuji po vani
iako i nju to košta, ni ona ne može više koliko je mogla
(a u njoj je bila vulkanska sila).
Najnovija ideja
je da ona odlazi u određene toplice na 10 dana , u svibnju.
I jel možemo mi
(čitaj ja)
bedinati staroga dok je nema.
Ja naravno, nudim što mogu,
a to je da se došlepa do nas
(što je enormni pothvat za njega),
a mogu ga i pokupiti eventualno
i može jesti kad mi jedemo.
E ali, mi ne jedemo u podne,
nas ni nema doma do pola tri, barem ne nas obje,
a čekamo se da jedemo zajedno, najčešće ne prije četiri,
a da ne velim,
da se ne mogu baviti zabavljanjem njega
jer se uz prvi posao
odjednom kao počeo zahutavati i ovaj drugi,
i nemam pojma tko mi glavu nosi,
Osim toga sestra je hiperokupirana,
zaista je,
i cijeli taj pothvat nama je generalno sranje kroz gusto granje
koji nam je potreban samo ako je tko životno ugrožen,
a ne da se ona ide odmarati u toplice.
(jasno, odmah po povratku nje,
oni odlaze na more, preko ljeta, ne :-O)
Jebote, nevjerojatno.
I ona to sve zna,
i drzne se na moje navođenje situacije nafuriti,
jebote, manipulatorica za popizditi,
užasno me bila naljutila,
a i sad me ljuti,
i kaže
'a dobro, onda ja ne idem.
ne moram ja ići'.
Kužim ja da je ona umorna uz njega.
Kužim ja da se njoj ne da.
Da joj ide na živce.
Ali, jebote, kužim i da je meni muž bio pet godina vezan za doktore,
i da sam joj svaki puta iznova morala objašnjavati
da naš eventualni godišnji odmor
svaki puta iznova
ovisi o kemoterapijama,
i da ja ne idem ako ne ide on,
eventualno ako se tako dogovorimo,
ali to je jebeno načelo, jebemu, jebemu ,
muž ti je loše, čučiš uz njega i obrnuto.
Koji kurac odmori, kakve faking toplice.
Ali mi napominje da bi bilo dobro
da barem dijete šaljem na nedjeljnu misu
barem preko Korizme.
Za popizditi.

I onda imamo zabavni lik broj tri.
Nono,
ljut ne mene
jer nema mog muža
da može bit ljut na njega.
Fizički najbolje od sva tri starca,
sa najviše pritužbi i kuknjave oko svog zdravlja.
Zločest i ciničan.Trenutno u iščekivanju da mu se javim.
Jer je poželio ići u neki restoran.
Nema pojma da mi je bio rođendan,
to nije došlo do njega u ovih dvadesetak godina kaj se znamo.
Al za njegov rođendan je u redu da se naprave planovi.
Želi da ga se poziva,
ali ne želi dolaziti.
Želi dolaziti,
al da nema ljudi.
Njega ću kontaktirati tek u srijedu,
čuvam snagu.

9:05

Nedjelja.
Odoh na Facebook,
posao zove, a ja sam nesnalažljiva
(ne da mi se u stvari)
i to na faceu je vodio moj muž,
pa to nemam u sistemu dužnosti i obaveza
i ukratko, moram se trgnuti.
Imala sam
odnosno imam još uvijek svoj privatni Lilianke FB account
ali ne mogu na njega
zbog nekakvog fisinga
i svakih šest mjeseci kad dođem vidjeti šta ima
moram mijenjati ulazne kodove i p materine
i ovaj put mi se nije dalo
pa sad više ne merem na svoj profil
kad mi se bude jako dalo
sredit ću to, al to nije danas.

Sada, kava.
Kako je meni bio jučer rođendan,
46i, mind you,
a sestri dan prije,
shvatila sam da se svima slavi
a nikome ništa ne poduzima
:-P
pa sam onda rekla, ajd, nek vas voda nosi,
večeras kod mene pita i torta.
nema jela,
nema večere
samo kolači i sok. :))
Nitko se nije bunio, poznata sam po piti :)))

I tako smo sinoć tortu uskuhale,
mus čokolada i jagoda
valjda je to okej,
dijete je imalo prve trzavice u vezi
a i bilo je plakanja za tatom....
dopustila sam joj popiti malo vina,
jer je htjela probati
onda se bunila da je odvratno....

Nisam nešto dobra s tješenjima u ovom (ovakvom) slučaju,
ne znam što reći,
mogu samo grliti i ljubiti,
ali nemam neki savjet....
Znam da ljubav liječi,
igram i dalje na tu kartu.


EDIT večernji;

16:08

Jučer sam prvi puta (koliko se sjećam)
čula ovu pjesmu,
i nekako je popunila prostor
i uklopila se
u tu sretnu energiju
I ja sam zahvalna Bogu
da na današnji dan nisam tužna, nego sasvim u redu.










Well Sometimes I Go Out, By Myself,
And I Look Across The Water.
And I Think Of All The Things,
Of What You're Doing,
And in my head I Paint A Picture.
'Cause since I've Come Home,
Well My Body's Been A Mess,
And I Miss Your ginger Hair,
And The Way You Like To Dress.
Oh Won't You Come On Over,
Stop Making A Fool Out Of Me,
Why Dont You Come On Over, Valerie.
Valerie
Valerie
Valerie
Did You Have To Go To Jail,
Put Your House Out Up For Sale,
Did You Get A Good Lawyer.
I Hope You Didnt Catch A Tan,
I Hope You Find The Right Man,
Who'll Fix It For You.
Are You Shopping Anywhere,
Change The Color Of Your Hair,
And Are You Busy.
Did You Have To Pay That Fine,
That You Were Dodging All The Time,
Are You Still Dizzy.
Well Since I Come Home,
Well My Body's Been A Mess,
And I Miss Your Tender Hair,
And The Way You Like To Dress.
Oh Wont You Come On Over,
Stop Making A Fool Out Of Me,
Oh Why Don't You Come On Over, Valerie.
Valerie
Valerie
Valerie
Well Sometimes I Go Out, By Myself,
And I Look Across The Water.
And I Think Of All The Things,
What You're Doing,
And In My Head I Paint A Picture.
Since I've Come Home,
Well My Body's Been A Mess,
And I Miss Your Tender Hair,
And The Way You Like To Dress.
Valerie
Valerie
Valerie
Valerie
Valerie
Valerie
Valerie
Valerie
Why Don't You Come On Over Valerie...

00:18

Današnji dan je bio SJAJAN
A to zato što sam vodila jako plodonosne
I duboko-osjetne
(one koje sam duboko osjetila)
Razgovore sa mužem,
A koji su onda bili i podvučeni i višestrukim znacima......

Neću ići u intimne detalje,
Više ću sebi napisati natuknice,
Da sutra u teku ispišem baš sve.

1.sanjala sam ga,
Samo lice ovaj put
I neki ozbiljan razgovor,
Ovo je bilo zaista ozbiljno
I nije bilo ljubljenja
Nego savjetovanja i ozbiljnosti.


2.ne mogu napisati ovdje.

3.našla sam neku astro stranicu
Za zeku peku uz kavu
Da si pogledam tranzite po natalnoj karti
Jes da se više ništa ne sjećam
Ali lijepo mi je vidjeti
Konjukciju sunca uz natalno sunce
I tako sam naletila na horoskop za partnere
I iz vica gledala kompatibilnost
I ostala FRAPIRANA točnim komentarima
Baš onih životnih problematika i obiteljskih i osobnih karakteristika
Koje vrtim danima po glavi
U nastojanju
Pronalaska smisla
U svem ovom što nas je snašlo.

To je rezultiralo brojem
4.Vodila sam jedan razgovor s mužem
Dubinski i o točno određenim stavkama
Što je on donio meni
I što sam ja donjela njemu
I atmosfera je bila
Ozbiljna, sveta i oslobađajuća.
Kako da to opišem......
Izgovorila sam jako bitne stvari
I osjetila veliku (njegovu) zahvalnost za to.

A i neki planovi su izrečeni,
Ni o tome ne mogu ovdje.


Sve to skupa
Meni je donjelo
Veliku jasnoću i duboki mir.


Prije nego nastavim
Važno je sad reći
Da sam zamolila muža
(U duhu, nakon smrti)
Da mi se javi određenom pjesmom
Ako mi može oprostiti
Za neke stvari za koje smatram
Da nisu bile fer prema njemu
(A ja sam ih učinila).

Već mjesecima čekam tu pjesmu
I već sam se pomirila da je neću dočekati.

I nakon cjelojutarnjeg razgovora
I zaista sa takvim divnim osjećajem olakšanja
Krenem na groblje.

Samo da obiđem.

5.Dok vozim
Prebacim stanicu na radiju
Bez razmišljanja
Začuje se stih iz pjesme
Prijatelji stari gdje ste
(Kesovija i dah Dubrovnika)
'jednog dana kad se vratim 
sjat ce sunce kao prije '
I ja pomislim
'Možemo i u Dubrovniku odraditi iduću inkarnaciju, ako te veseli'

6.I tad netko jednostavno
Ugasi tu pjesmu
(Odmah po tom stihu)
I počne The pjesma
Ona koju sam naručila kao simbol pomirenja
I razumijevanja
I čekala ju mjesecima!!!

I to ne instrumentalni uvod
Nego jednostavno od trenutka kad počinje tekst.
Kako je odrezana Tereza Kesovija u pjesmi prije
Tako je odrezan ovaj 'višak'
I pjesma odmah prelazi 'na stvar'.
Padam u takve suze žalosti i olakšanja i revanje i emotivni ventili popuštaju
Da sam morala smjesta stati na stranu uz cestu

7.Onda je
Dok je pjesma trajala
Na satu pokazalo 13:13.

:)))

Sve ovo skupa
Imalo je takav ljekoviti učinak na mene
Kao da sam doslovno bila s njim
I sad mogu odahnuti
I prestati se pitati.

To je ono kad nešto znaš unutar sebe
Ali se ipak preispituješ
Jer nemaš opipljivih dokaza
Al onda netko došeta i tvoju istinu
Izgovori svojim glasom.
Kakav je to sjajan osjećaj!!!

Na štengama
Na mom putu
Minijaturni crveni ružin pupoljak.....



Kako bilo
Nemam pojma
Kako vi koji čitate gledate na sve to
Uglavnom nemam nikakvu povratnu riječ
I živim na sasvim izdvojenoj planeti od svih vas,
Al ja sam danas doživjela
Totalno oslobođenje.



...................................


Naravo
Ovaj tekst pripada 1.3.,
Jučerašnjem danu
I tko zna kakve nas divote čekaju danas kad se probudimo.

Dobila sam malo prije (koji sat) bocu vina od sestre
Ona slavi ročkas 1.3.
Pa sjedim s čašom vina u krevetu
I osjećam se prilično okej
Znam da nakon što visoko letim
Neminovno slijedi tim niži
Bolni 'fljas',
Ali kad je visoko letjeti ugodno,
Pa nek traje makar sekundu.