crtice današnjeg dana
U bunilu , pridižem se u krevetu:
-Jel subota danas?
Dijete u smijehu
-ne, nije, srijeda je.
pet ujutro je, daj spavaj još.
(razočaranje, kad je više taj kraj radnog tjedna!???)
Danas bez auta na posao,
štednja benzina, želja za hodanjem.
na Mihaljevcu,
tramvaji se,
kao da žele zaj***vati raju,
vrte puni krug na okretištu
umjesto da odmah skreću prema gradu
i to svaki od njih
kao da plešu nekakav ples na rubu ledine
Ja
'pa kvragu, zar se baš mora svaki od njih voziti puni krug,
kog vrapca izvode?
-to si ti u auto-sustavu,
ovo je prijevoz za obični puk,
za nas smrtnike
moramo čekati.'
I smije se, i smije mi se.
'I zabranjujem ti da išta komentiraš na glas u tramvaju.
Ne spominji glup razmještaj stolaca.
U stvari, najbolje da ne govoriš uopće.'
Danas, na povratku se slučajno susrećemo,
i ulazimo u tramvaj.
Unutra meistersingeri na sav glas pjevaju
kako im život teče zagrebačkim ulicama
Ja:
'Isuse,
brzo!, idemo van'
Dijete
'ahahaaaa, NE, ostajemo tu.'
I onda nijansa straha u pogledu,
od mog možebitnog 'božepomozimi!!!' glasnog komentara.
Nadvikujući se, skrenule temu na dnevne događaje,
falimtebože brzo su otišli u drugi dio tramvaja.
Danas
specijalna odvojenost od sadržaja koji se nude
dućani
agencija za putovanja
koji dio svijeta je bolji od drugog,
sve je isto, tu il tamo
jedva se sabrala na poslu
uz krajnji napor
još i sama sjedim, motivacija nikakva.
neki dan, a misli mi se opetovano vraćaju k tome,
jer se uzorak ponavlja, u stvari,
Goga K. me raspigala generalno.
već mi dugo nudi da se sretnemo,
ono, da me vidi kako sam, nije me vidjela od tada,
i dolazi u grad na neki koncert,
i hoćemo li se tamo naći
(među hiljadu poznatih,
o da, želim se baš sa svima odjednom naći, jebote)
U prvom trenu,
napisala sam joj u poruci
da mi ne pada niti na kraj pameti takvo što,
al sam se savladala i obrisala to
i nisam otpisala ništa.
Djetetu sam rekla kako me raspigala
pa me Dijete obavijestilo
da nije normalno naljutiti se na nekoga tko te zove na koncert.
da, ako ne uzmeš ništa u obzior,
onda je njezin posupak sasvim u redu.
Zvati nekoć blisku prijateljicu
da žaluje u velikom društvu
površnih poznanika , i dobrim dijelom preseratora prve klase,
i k tome,
više puta samoinicijativno najavljujući susret
doći na koncert,
ali ne doći obići frendicu,
to je baš ono normalno.
Druga pak frendica me nuka da slušam Dijete
i da ne sudim po sebi druge
i njihove postupke
i da poslušam savjet vlastitoga muža
(dolje naveden)
i ono famozno
'čini sve po svome
al ne BACAJ to drugima u lice'
jer poznaje me on poznaje i zna
da sam u iritiranom stanju
ŽELJNA svakog popa nazvati popom i višestruko.
Moj odgovor je toj frendici (bio)
da IPAK
- i unatoč prebrojnim dokazima -
ODBIJAM vjerovati da su ljudi netankoćutne svinje
i da ne razumiju
da je osobama koje pate
potrebno vrijeme, strpljenje
i nadasve ljubazna prisutnost prijatelja
više nego 'leba da jedu'.
Ona kaže 'rijetki su tankoćutni'.
Valjda jesu.
(obrisani dio)
Obavezni video
(4:44 ahahahahaaa)
I, na kraju,
uz oba ponuđena videa,
morala sam obrisati dio posta,
prvenstveno zbog sebe.
edit pred večeru:
današnji stihovi koje sam neplanski više puta čula i ostali u uhu
'If I stand all alone, will the shadows hide the colors of my heart
Blue for the tears
Black for the night's fears
The star in the sky don't mean nothing to you, they're a mirror'
i još
'E piů ancora
Se piů amore chiederai
Ti faro sentire
Amata piů che mai'
i ta Valery
stalno svira, kaj got i kad god da upalim
Post je objavljen 27.03.2019. u 15:02 sati.