8:07

Proljetna ravnodnevnica
Ostara
Pun mjesec


(6 do 11 cajga na cajgeru, 13:07 cajga na cajgeru)
divan san



Edit, popodnevni;
11:11
12:12

Osim što sam ja sanjala divan san,
a to je, znajte, svaki onaj pun poljubaca i /ili zagrljaja :)),
Djevojče je sanjalo noćnu moru.
Probudila me u pola pet, da mi ispriča.
Motivi, redom, iz života.
Ono što mi je mora otkrila
jest količina nesigurnosti koju osjeća,
koja je , razumljivo, posljedica svih događaja i trenutne situacije.....

Ona (Djevojče) djeluje, aktivna je,
koristi resurse
ali je na jako jako nesigurnim nogama.
Ranu je prekrila tek vrlo tanka pokožica.
Ništa nije sanirano,
to je kao nebo daleko - sanacija.

Još nije ni pomišljeno,
a kamo li da je još prava navala užasa osjećena
(izosjećana?, osjetita haha?, oćućena?)
(ah taj jezik kojim ne vladam, tvrd je kao
opanak, recimo)
a kamoli da je izgovoreno,
a kamo li da je mentalno prođeno kroz sve
a kamoli da je pounutreno, prorađeno
a kamoli da je pomireno
a kamo li da je prihvaćeno
a kamoli da je novi smjer tu.
A joj.

Ukratko,
nemam prostora
za onakva sranja
kakva se mogu vidjeti u prošlom postu.
Samosažaljiva kuknjava.
Autentična je,
to definitivno i neupitno,
ali nema prostora za nju.
Uopće ne smijem to.
Ako ima nečega što ne smijem, onda sam pronašla što to je.
To.