*

četvrtak, 27.02.2020.






Da ne gledam samo kanalističare :))

subota, 22.02.2020.



'...........egg carton is a bitcoin of Pinterest :))))))..........'











Za nikoga,

petak, 21.02.2020.

ni za koga,
tek ne mogu vjerovati čega sve ima na ovom svijetu.
:))))


Baš je dobra pjesma. :D










Look inside
Look inside your tiny mind
Now look a bit harder
'Cause we're so uninspired
So sick and tired of all the hatred you harbor
So you say
It's not okay to be gay
Well, I think you're just evil
You're just some racist who can't tie my laces
Your point of view is medieval
Fuck you (fuck you)
Fuck you very, very much
'Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So, please don't stay in touch
Fuck you (fuck you)
Fuck you very, very much
'Cause your words don't translate
And it's getting quite late
So, please don't stay in touch
Do you get
Do you get a little kick out of being small-minded?
You want to be like your father
It's approval you're after
Well, that's not how you find it
Do you
Do you really enjoy living a life that's so hateful?
'Cause there's a hole where your soul should be
You're losing control a bit
And it's really distasteful
Fuck you (fuck you)
Fuck you very, very much
'Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So, please don't stay in touch
Fuck you (fuck you)
Fuck you very, very much
'Cause your words don't translate
And it's getting quite late
So, please don't stay in touch
Fuck you, fuck you, fuck you
Fuck you, fuck you, fuck you
Fuck you
You say
You think we need to go to war
Well, you're already in one
'Cause it's people like you that need to get slew
No one wants your opinion
Fuck you (fuck you)
Fuck you very, very much
'Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So, please don't stay in touch
Fuck you (fuck you)
Fuck you very, very much
'Cause your words don't translate
And it's getting quite late
So, please don't stay in touch
Fuck you (fuck you)
Fuck you (fuck you)
Fuck you (fuck you)
Fuck you (fuck you)
Fuck you (fuck you)

ZA YPSILONKU

četvrtak, 20.02.2020.



Čini mi se da u ovom videu ima dosta spomena svijesti,
mislim da me se baš ovaj video specijalno dojmio
(već sam ga stavljala prije dosta vremena na blog),
i nisam se mogla sjetiti kako se točno zove da ga opet stavim,
i sad je iskočio sam od sebe na YTu,
pa eto.
isplati ga se cijelog sa pažnjom odgledati.....





I Edit posta,
da bude pitkiji:

11:11

utorak, 18.02.2020.








o narančama kao metafori života

Volim crvene naranče.
(Volim svo crveno, i pače, što ljubičastije voće.
Nebitno.)
Došle crvene naranče i u naš kraj svijeta.
Ove godine tamanim naranče kao luda,
tri odjednom je minimum..............
Zato, uzmem dvije vrećice,
to su one već pakirane.
Još ih pomno proberem,
jer neke su bile trule,
i tako. Dam si truda. :))

Doma,
sa žaljenjem (i čuđenjem kak mi je uz svu pažnu to uspjelo) ustanovim
da sam uzela jednu vrećicu crvenih, ali drugu običnih!
No ajd, pojest ću. Kaj sad.



I što se pokazalo............
u vrećici sa crvenima nije bilo niti jedne crvene. :))
U vrećici sa običnima sve su crvene i boženstvene su. :))



E, sad vi meni recite!









I tako,
svako zlo za neko dobro,
najbolje ne misliti, nego se prepustiti slučaju.

Kad puno misliš, obično puno sprtljaš.






(Bonus:
sad bi se moglo u crkve
(umjesto 'moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh')
uvesti
'moj bad, moj bad, moj preveliki bad'.
Skroz je prikladno.
A i suvremeno.
:-P)

F*c***g retrogradni Merkur

ponedjeljak, 17.02.2020.

17.2. do 10.3. u Ribama

KAKO ĆE TO UTJECATI NA VAŠ ZNAK


Naslov (ovog dijela) posta:

Taksist mi je odvalio žmigavac i moguće spigao lim.


Okej, od danas je Merkur, dakle simbol razuma, smisla, logike, komunikacije, otišao urikverc
(samo prividno, bilo bi guba da je zapravo)
očekujte sranja kroz gusta granja
i sve vrste zajebanih situacija,
te otežanih i odugovučenih rješenja istih
(živeći u Hrvatskoj,
gdje se sve i uvijek otegotno rješava,
zaključujem da je prilikom stvaranja
mile nam domovine,
na datum kad je rođena,
mnogo toga išlo urikverc.)














Urikverc događaji,
nek ne čita tko ne voli psovanje,
priče o Onoj strani,
mene.











Dakle,
već duže primjećujem da me jako pomućuje
poljuljava
kada moram kontaktirati sa svojim starcima,
voziti ih nekud,
(više ne toliko sa Nonom,
ta situacija se stabilizirala kad sam u sebi osjetila mrvu sućuti za njega
onom prilikom kad mi je ispričao
da godinama nakon smrti svoje voljene supruge
prilikom preranog buđenja u mrak NE pali svjetlo da ju ne probudi,
da bi se sa očajem sjetio da je više nema uz njega.)
I majka i tajka su u svaki svome specifičnom modusu,
u kojem stari kao beba zahtjeva stopostotnu pažnju
i ne jebe živu silu jel to prilično u odnosu na situaciju,
nego se od 0-24 ponaša kao malo dijete ,
dok majka od 0-24 diže frku oko svega,
neprestance govori,
bez točke i zareza
i uzrujano viče oko svega i zbog svega.

Strašno su naporni,
i to zato jer čine jednu napetu, posvađanu atmosferu,
koja iznjedri razne neugodne materijalne manifestacije.




Već sam im,
jer sam ludila od toga,
apcigala vožnju u crkvu u 10 ili 11:30 nedjeljom,
jer je stari prespor da izlazi iz auta usred jezive gungule auta i ljudi,
da sad ne opisujem......kao prava zla kćer
koja onda pizdi na sve ove likove koji idu u crkvu,
svi mi idu na živce,
prepustila sam kormilo svojoj sestri.

Danas pak sam kao skupljala mamu iza (njene) gimnastike,
i bila bih se sparkala na stranu ceste,
da ona kao navinuta nije krenula pred auto,
pa sam tako nedefinirano stala usred svega
(sa svih strana me se moglo zaobići)
i ona je ulazila
istovremeno rješavajući svjetska pitanja zemljišta,
drskih susjeda,
nevjerojatnih zakona RH na telefonu,
i govoreći meni kako je jako dobro, jer je stigla popiti kavu,
dok se prema nama bočno, gmižući približavao taksist
urikverc
i ova glupa mazda čiji gumb za trubu
(DA! jebena truba je na jebenom gumbu,
nema onog normalnog
da nasred volana tresneš i truba trubi,
jer imam jebene zračne jastuke)
ne možeš napipati trubogumb
ukoliko volan ne stoji u centru,
a jasno da ne stoji ak si zapelao udesno,
onda stoji jebeno nedefinirano neuhvatljivo NEGDJE,
i tak je taksist urikverc gmizao prema meni,
ja sam sa nevjericom gledala kako stiže
mama je trtljala, trkeljala i pričala o kavi
i on je dao gas,
i tresnuo me.
Onda se ispričavao da ga je zaslijepio auto odispred,
što je istina najvjerojatnije,
i sve pet, sve budemo dogovorili,
sve će platiti,
oš ovak, oš preko police,
ali ja OPET IMAM ZAJEBANCIJU S AUTOM.
Odlučila sam prodat auto i više niš ne voziti,
(dok ne dobijem novi auto).

A tada samo do vrtnog centra po biljke,
do šopig centra po grudnjake i hranu i do groblja.
Više nikog ne vozim doktoru, više nikog ne vozim u crkvu.

I kaj je najbolje, moja mama i taksist su se sretno prepoznali,
jer on inače nju vozi često kojekuda,
došlo mi je da plačem,
i plakala sam.



---------------------------------------------------------------------------

Naslov (ovog dijela) posta:
Kako je moje duhovno vodstvo poslalo pomoć koju sam zahtijevala





Prezirem sve ono kad moraš imati muške ruke,
i nije predviđeno da razum i postupak mogu riješiti stvar
nego moraš imati i silu i grubost, što u rukama, što u duši.
Kao da nije predviđeno da slaba osoba,
ili nježna osoba,
moraju obavljati sve moguće vrste poslova.
Jasno, ne govorim o zidanju, ili dizanju utega,
nego o običnim kućanskim , širokoupotrebnim stvarima za sve ljude.

Tako smo kupile police, komada dva, u Bauhausu.
Gledala sam da budu što trajnije,
po nekoj mojoj logici,
i nije mi padalo na pamet
da bi slaganje predstavljalo problem.
I onda smo došle doma,
ručak, ovo, ono, kajjaznam,
i već se smračivalo kad sam krenula
(a to su police za tzv.kućicu,
točnije šupu)
u razgled kupljenoga.
Ne moram reći da na slikama uputstva za slaganje
ima stvari kojih uopće nema u paketu,
da nije pomoglo što sam čorava ko šišmiš kad padne mrak,
a činjenica da je stvar proizvedena u Češkoj
samo me demoralizirala,
iako, ako se ne varam, 'A je to' je Slovački crtić.

Ukratko, pokušala sam,
bar za probu,
jer je odmah bilo jasno da trebam danje svjetlo za pravo slaganje,
nagurati gumu koja treba biti nataknuta na nogu od police.
Naravno,
to je vitoperasto, i to se čekičem nabija gore,
nije onak normalno da sjedne i da klikneš,
nego treba grubo,
i to kad treba grubo,
ja smjesta popizdim.
...sve po spisku onom koji je to osmišljavao.
I tako, u momentu očaja,
zvala sam Bauhaušane, da njima malo kukam,
dečko je , onako zabrinuto , rekao.
'a šta, VI ćete to slagati!?'
da, jebote, ja.
Kad ti nećeš doći, kaj je to tak čudno kaj ću ja slagati?
U pič mač.

Ukratko, takva bijesna,
kakva sam i sada,
samo iz novog razloga,
obratim se svojim Duhovnim vodičima,
za koje uglavnom svi vi mislite da su moji imaginary friends,
i da sam ja , blagorečeno ludara,
(umjesto da probate kontaktirati sa svojima,
pa da se uvjerite)
i kaže,
dobro, kužim, dogovoreno je,
sve moram sama,
ali MUKA mi je od tih auta,
(ko da sam znala), i tih kuća, i tih majstora, i tih novaca, i tih obavljanja,
i odzračivanja radijatora,
i ključića za to
i cijevi
i tavana
vrta
i posla
i stalno stalnostalno svega
muka mi je od jebene police
i sile koju nemam da ju složim
JEDVA sam ih uopće u auto stavila,
još jedvitije donjela u kuću
jebemti NEĆU TOOOOOOOOOO
izvolite mi sutra poslati nekog za pomoć,
ja , evo, budem nastojala složiti,
ali mi vi izvolite poslati nekoga,
ja obećavam da neću odustati,
makar djelove špagom vezala jedne za druge,
selotejpom,
neću odustati, obećajem,
ali vi izvolite obaviti svoj dio posla.

I tako, sinulo sunce idućega dana,
dijete spava u kmici pod roletama,
'ne budi me dok se sama ne probudim',
ja sve iznjela na svjetlo,
i počnem,
i skužim utore,
koje po mraku uopće nisam vidjela,
i slažem to nekako, nije loše,
probudim dijete nasilu,
ipak ti netko nešto mora pridržati, i tako mi složile prvu,
i nosimo je niz štenge u šupu -
I čuješ odiza
'a kaj vi to radite? trebate pomoć?'
Iznikud se pojavio moj buraz,
on ne stanuje tamo samo da se istakne činjenica,
i kaže
'daj to meni,
ja sam šesnajst ovakvih složio,
nije loše, al ja ti znam bolje,
to ti samo ide ovak cap.cap,
i fakat,
iduću smo složili utroje za pet-deset minuta...ko lemingsi kad su produktivni...

Volim svoje imaginarne frendove i svog neimaginarnog brata.


---------------------------------------------------

Noćas sam,
u snu , čula svoga muža.
Obratio mi se tako glasno,
a ne kroz ideje,
misli i osjećaje,
kao da mi stoji uz uho,
da me to totalno snebilo,
poplašilo, iznenadilo ,
ono!!!!
Smjesta je stao,
da se ne splašim jače,
ali , fantastično je to!!!!!!



------------------------------------------------------


Glede auta,
to nije slučajno,
računam da ima dobar razlog da se to dogodilo,
koristan za mene, samo još uopće ne mogu vidjeti , iz svog ugla.
Dajem stopostotno povjerenje.




















maj gordžs pajsilinis

subota, 08.02.2020.






............................................



9:55...10:01....11:03......15:20.........16:10-17:28..............
17:34................ organic acerola cherry powder....................23:24 nadalje (1., 17., 22., 31.)............






Jer zašto ne.

A to ni približno nije sve.











Jer ima i ovo , npr.,
(ovo je jutarnji edit,
dijete kuri, ima grlobolju i bolesno je
sranje na kvadrat)




zanimljivo da svi oni pričaju o jednom te istom,
pa baš da vidimo!!!















Špinani šećer sa kaduljom za grlobolju:
dvije žlice šećera vulgaris se našpinaju,
dakle otope na teflonskoj tavici do smeđe boje,
na to se pažljivo nalije vrući čaj od kadulje
(prije toga,
kadulja se kuha 3 minute u unaprijed proključaloj vodi,
i treba odstajati 5-10 minuta poslije,
pa se kao takva naljeva na šećer)
ušpinani šećer se rastopi u čaju, i pije vruć na žlicu.
također, uz ovaj recept,
naručite se zubaru na sastanak.
Sretno!
Neće vas više boljeti grlo, al bi mogli početi zubi. zubo
Može vas spasiti isključivo dobra genetika.
win some, lose some.




9:34

petak, 07.02.2020.








okej
jutros sam doma
a radim navečer,
pa si dajem blagoslov
da si dam oduška
i odmora
i kave
i obavljanja papirologije
itd
itd
zadnja dva tri dana kao da je neko ludilo od događaja
ovi koji proriču zbivanja
kažu da je aktivno razdoblje ova godina,
opetovano to kazuju,
i zaista dobro kažu
dogodilo se nekoliko superstvari

prvo; postavljeno je
(to samo po sebi je bilo gomila telefoniranja,
petljanja s majstorima,
plaćanja....ofkors)
KONAČNO
novo brojilo na moje ime, odvojila sam se od sestre, novi priključak.
JUPIJEEEE
još samo voda ostaje za odvojiti,
prošlo proljeće sam hodočastila i odvajala plin, čistoću i tako dalje,
a sada, nakon samo godinu dana,
i ovo!!!
Ipak se stvari privode kraju.


Drugo;
Postignut je dogovor,
i šogor mi bude izgradio
(dolovno iskopao i premjestio zid i sve )
parkirno mjesto.
Bude se narintao, al kad tako želi.

Nadalje;
Odvjetnica za ostavinu mi je konačno poslala čitabu sa zadnjeg ročišta,
a bolje bi bilo da nije,
jer me to debilarenje samo pošteno raspizdilo,
pa sam malo popucala po šavu,
nema veze, zagladili smo poslije,
Ali koliko je glupo
da ti nalože pokretanje tužbe
na ročištu koje se je dogodilo
zato što već JESI pokrenuo tužbu
(i to prije više od POLA GODINE).
Tko tu koga? :-O
Akcija tek slijedi.


Onda, krepala je mašina za suđe.
Nije stvarno krepala.
Više se pretvorila u kemičarski laboratorij.
Sama je iznutra postala bijela
što bi upućivalo na problem sa solju,
ali bešteki su postali što hrđavi, što ljubičastog sjaja,
!!!,
kaj se unutra zbivalo umjesto pranja,
elektroliza!?
A ostalo suđe je u jednoj velikoj mrlji.
Bijeloj.
Nasipavala sam sol,
(i inače nasipavam sol, samo da je jasno,
ko i sve ostalo što se unutra nasipava i natače.........)
ali onda sam shvatila da ta sol NEKAMO NESTAJE
i da spremnik ne uspijevam napuniti,
a k tome,
jer to nije dosta,
prilikom nasipavanja
mašina se sa glasnim BRMMMM
upalila
:-O
pa ugasila.
Molim!?*


Sad moram popuniti neke formulare za osiguranje/garanciju
da mi pošalju majstora.
jer čemu služi slobodno jutro,
nego da obavljaš poslove.

E, onda.

GOLF JE JUTROS ODVEZEN.
Bajbaj golfiću!
Odvezlo ga na otpad.
Nepopravljivo, neisplativo stanje.

Ispalo je da je udarac kamiona Čistoće
pravi blagoslov s Neba
(što naravno JE),
jer sam sa novcima osiguranja,
i sad sa ovima koje ću dobiti od starog željeza,
uspjela pokriti mazdicu koju trenutno vozim
i njezinu registraciju,
dakle na nuli sam,
i da kamion nije udario auto,
NE BIH NIKAKO mogla dobiti toliko novaca
samom prodajom golfa nekoj osobi za korištenje.
(a i tko bi ga kupio,
takvog nepopravljivo nepopravljivog?)
To je bilo definitivno izrežirano Odozgo.


Voljela bih da sam normalna.
Da me ne dira kad mi odvoze stari auto na prešanje. :(((((
Voljela bih kad moja SKLEROTIČNA tintara ne bi
nekim čudom ipak IMALA na raspolaganju toliko slika i sjećanja
kamo smo sa tim autom MI išli,
kako se dijete,
kao dvogodišnja curica
na onoj pozadinskoj 'dasci' iznad gepeka
presvlačila
u hladu borove šumice, poslije kupanja,
(mislim reći, mi smo ju presvlačili ...)
voljela bih ne imati sliku mog muža
kako me svaki dan poslije posla dočekuje sa tim autom
i kamo smo sve išli
i kamo smo sve išli
zajedno......

Ne znam,
Voljela bih da me stvari konačno ne diraju,
a stalno me diraju.
I sve više me diraju.
I nema popravka prolazom vremena,
ništa se ne ofuca,
ništa ne izbljeđuje,
ništa se ne mijenja u osjećaju.



Problem je što zaboravljam praktične stvari,
zanimljive svakodnevnosti npr.,
da se mogu praviti pametnom,
ili informiranom npr.
mobitel u danu u kojem mi najviše treba,.
napraviti ovo ili ono,
a sve teško, tužno, dirljivo, nepromjenjivo, bolno, neugodno,
to ne zaboravljam, ni za lijek.
To se iskristaliziralo u slike,
i one iskaču pred oči aktivirane dnevnim događajima,
ili nekom mišlju ili čime već.



E, dobro, (nije dobro, ali) to nije sve.

Konačno sam se prisilila i otišla kapariti restoran,
dijete ima krizmu ove godine,
i idemo s familijom na ručak.
Takva je jagma za restoranima u to postzimsko predljetno doba
(zvano još i proljeće :-P)
ko da se hrana tamo besplatno dijeli.
Ali dobro,
mi smo čudnim slijedom smotanosti mog buraza
(koju sad neću opisivati,
al mogu na zahtjev :D )
(koja nije čudna,
nego opet neobična intervencija Odozgo, neobičnog spleta događaja)
dobili restoran koji mi je najdraži, za dotičnu aktivnost.
Želim da je vrlo svečano,
i da to izvedemo do kraja odlično.
Želim da je to neka inicijacija u sljedeće stanje, upgradano stanje,
i želim joj dati na značaju,
na snazi i na poticaju za dalje,
i najviše na svijesti o osobnoj odgovornosti.

Moji su malo uzbibani što nas dvije
ne pridajemo važnost
crkvenom djelu događaja onoliko koliko oni pridaju,
ali sada ni u to neću ulaziti,
no to je neki konsenzus,
Naš maksimum susreće njihov minimum,
i tako nekako kreiramo suživot.
Nismo im baš jasne,
ne mogu nas baš stegnuti u njihov kalup,
ali davno je prošlo doba da je to bitno.



Nedostaje mi lucidnih, zabavnih, duhovitih, pametnih
konverzacija koje su se znale voditi na blogu,
pa sam jučer pročitala tonu postova i komentara kod goge&maria,
sam Bog zna di su oni?
pa također kod TAOBYourself,

I tak.

Pretpostavljam da se sve mora mijenjati,
pa se tako i to promijenilo.

Hoće li biti čega novog,
a da je tako zabavno i duhovito, ili čak bolje,
ne znam.

Ili ćemo ,
ovako mahnitajući materijalnim svijetom punim zahtjeva,
a dosađujući se,
dočekati smrt?

Ne znam.

Na koncu, neće biti bitno.

Kaj dobiš...

četvrtak, 06.02.2020.

....kad guglaš
Satelites in a row?

Jutros u pola šest
Paljenje grijanja
Pipi mahn
Užitak u povratku pod deke, u gnjezdo....

Gledam u nebo
(Ponekad sam tak čudno jako budna
dok mi tijelo spava)
I kroz okvir prozora
Vidim točkica svjetla putuje
Brzim, ujednačenim pokretom
Klizi kroz mrak
Spušta se;
Ako zamislimo sat,
Ona putuje od 11 prema 5,
Na istočnom nebu.
Za njom, sa dosta razmaka, stiže
I još jedna, i još još jedna takva,











IDUĆEJUTARNJI EDIT GORNJEG POSTA:
ahahaaa,
ne mogu vjerovati da sam ZASPALA usred pisanja posta,
pri čemu uredno objavila post i potom ugasila mobitel.

E, ovo treba ući u povijesne knjige moga blogiranja....
:-O

Da nastavim;
dakle khm ,
točkica, pa nakon nekog vremena još jedna, ravno za njom,
pa još jedna,
sve u pravocrtnoj liniji,
mislim si,
ovo nije baš prirodni fenomen,
i još jedna,
i onda još jedna
(u nešto većim, ali urednim razmacima,
a ne tako blizu kao na videu,
svakako kužiš da te točkice 'idu skupa')
Mislim si kojivrag?
Skroz sam se razbudila,
pa sam i dijete nakratko probudila,
uglavnom,
prošlo ih je nešto više od dvadeset,
što znači
(ako ćemo po kasnijem objašnjenju da je to
'paket od 60 satelita koji skupa iđu')
da su se ostali spustili odozgora pa iza horizonta
prije nego sam ih uočila.
Uglavnom,
bila sam u uvjerenju da to je nešto,
jer ne može biti ništa,
da tak u ravnoj liniji puno nečega ide nebom,
pa mi je bilo fora naći članke
kao OVAJ




E moj Elone Mašče.

21:21

utorak, 04.02.2020.

Danas smo doznali kaj to u stvari je - vihor.



fora trava






Viriditas

nedjelja, 02.02.2020.







Viriditas

online sjemenje Plant world Seeds
















Vrtni planovi

subota, 01.02.2020.

...bi bili ovi
Ispod prozora, kod ulaza
Tri visoke posude da se zakloni klima
Lavanda, 6 sadnica,
možda još sa čime,
Budemo vidjeli
Možda koji crveni bosiljak i pelargonije.
(Dok su lavande male i ne zauzimaju cijele posude.
Kamenje, za ispod


Pred kućom, borovnicu posaditi u zemlju
Dati zavariti nosač za ruže/hmelj
Posaditi ružu penjačicu i jednu floribundu
Klupa/ljuljačka?

Iznad kućice
(Sjena)
Tu preseliti sve hoste iz vrta,
Ili dio,
Donjeti paprati iz šume.
Jučer na placu vidjela visibabe, zvončiće i kukurjeke, to sve može u sjenu - možda se zaletim po to sutra ili u ponedjeljak....da uhvatim ovu toplinu,
U svakom slučaju u najdalji čošak bi stavila koji grm, možda hortenzije s onim šašavim cvijetom, i nešto stvarno visoko...samo što?
Kovrčavi lješnjak? To je guba.


Ispod kućice
(Polusjena)
Uz zidove troprstu lozicu.
Preostale hoste
Kineski češnjak
Ono crveno
Treba naručiti ruže, njih nekoliko
(ima jedan dobar uzgajivač u Ludbregu, ima damaščanske ruže),
Magnolija
Možda i ukrasna jabuka
Ili japanska trešnja
Uz ogradu
Budleja, pa drijenak i možda još nešto
Da živica bude izmješana
Onda
Irisi
Graničice,

I sad ide tisućuijedna želja
Digitalisi
Peonije
Dalije, one kaktus narančaste kakve je imala moja baka
One bijele visoke, slične ivančicama
Lupinusi (jel se tako zove, ono šašavo)
Potočnice, đurđice

Mislim, suludo.
Ne mogu se nikako opredijeliti
Treba li biti šareno
Ili umjereno,
Treba li neka boja prevladavati
Da li da pustim kozokrvinu ili rosu caninu
(Ružu iz Trnoružice) ili ružu Pauls Himalayan musk da se penje preko kućice?
A visteriju negdje uvaliti?
Ona treba ozbiljni nosač.
Zaboravili smo pavitine,
A imam u škafu i mini breskvu,
Da nju posadim u zemlju? Gdje?

Danas sam u Bauhausu vidjela mini marelicu,
Skoro sam ju doma donjela
Sad kad sam sama,
Moram se savladavati
Jer neke stvari jednostavno
NE MOGU donjeti iz auta u kuću.
Pa tako lijepo štedim....

Naravno
Jasno je da ne mogu posaditi sve navedeno,
I da ne mogu saditi 'po jedno od svega'
I da mogu ukomponirati i povrće,
I suncokrete i svašta tu,
I da se visoki grah
isto može penjati po ogradi,
I kako, o kako?, da se čovjek odluči?
I kako rasporediti te biljke?


Ako itko ima ikakvog bilja za donaciju, nek se javi.
Ikakav savjet o rasporedu bilja i tempiranju sadnje.....

Moram i trešnju koja raste u međi
Skratiti da ne ode nebu pod oblake.
To još nikad nisam radila - šišala drvo...



I pelin, i anđelika.



Imbolc, Svijećnica

Imbolc, Svijećnica

Na pola puta između zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija.
Na pola puta između Božića i Uskrsa.
Danas se pale ostaci Božićnih zelenja,
mi ih ne palimo jer zelenja nismo imali o Božiću.
Mogli bismo paliti suho dračevlje iz vrta,
al po ostacima znam koje su biljke u kojem škafu,
a sve to kanim preseliti u zemlju,
sada kada sam dobila novi komad vrta za urediti.
Pa mi služi kao putokaz.......

Znakovito je to sa vrtom,
novi komad,
koji mi je uvijek pripadao,
ali nikad nije bilo vrijeme (dok se fasada nije zgotovila,
i pripadajuće akcije)
da se tu nešto sadi.

Bilje košta,
a tek sad se ti djelovi zemlje neće više dirati.
Novi dio vrta,
samo na mojoj odgovornosti,
samo po mojoj želji,
smatram da je genijalan simbol
za novi život
koji mi sad valja živjeti.

On je prazan,
sada je čist do kosti,
ali nije neplodan.

Imam veliku želju,
to mi je glavna furka,
učiniti od njega nešto tako lijepo,
da svakome zastaje dah.
Nešto cvjetno, bujno,
divlje, u bojama i neodoljivo.
Govorim o vrtu,
a života što se tiče,
nadam se da će se na njega ta vrtna krasota preslikati sama od sebe,
na koji god način.
To puštam da se riješi samo od sebe.

Kao početak, i prvi korak u tom smjeru,
danas sam bojom za beton obojala pod u vrtnoj kućici.
Crno.
Cool!!
Kad se osuši,
alati i vrtne potrepštine idu unutra,
to je početni dio procesa raščišćenja nakon majstora
i buduće sadnje.....

Farbala sam i vrtnu željeznu klupu,
i balkonsku ogradicu,
i sutra to repetiram, jer je potrebno.
Prezadovoljna sam ovim toplim vremenom.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Clicky