nije treći, nije četvrti u 8:39

srijeda, 26.09.2018.

vani je nebo plavo
unutra nije
bespomoćno čekanje moj je usud
hvala donatorima krvi
sebično da kažem,
naročito onima
A pozitivnim.
Kako je daleko nekima
činiti tako ordinarnu stvar -
piti vodu
kakav život...

Dan drugi (po Mabonu)

ponedjeljak, 24.09.2018.

Ne, neću razdvajati kopna od voda,
ili vode zemaljske od voda nebeskih,
ili što god to ono bilo što sam činila dana drugog,
a da se sad ne sjećam.
:-P


Objavljenih 411 postova kakvih -takvih, ovdje
Ili 129 u nizu-od-po-sedam
Ili drugi poslije Mabona, kako naslov kaže,
Ili drugi u Breussovom postu
kojeg svaki na svoj način
provodimo od jučer
Iako su visinske pripreme trajale tri dana,
i mogle bi se pribrojati nizu,
al ipak ćemo ih zvati uvodom.
Puno čajeva,
hladno je pa pašu topli,
malo soka od povrća
i to je to,
možda koji zalutali badem
možda koji guc soka od voća
možda
Stalno strah od toga kako će to tijelo podnostit
od nuspojava
od količine sranja koje su dobivane kroz zadnju petoljetku (ili koliko već)
živčanoća od gladi
odbijanje sustava
jer biti strpljiv u brutalnom režimu zahtijeva polaganje ega dolje
Odustajanje od upravljanja i samoupravljanja
A kako bih tek rado ja odustala od kolovodstva!
I naravno, tak glupi posao,
glup, glup, glup,
nije on loš, samo kad se gleda svijet potrganim pogledom,
tako je glupoooooooooo

Dopustila sam ponovo komentiranje anonimcima nakon tjedan-dva.
Ali da sam razočarana - jesam.
Voljela bih da nisam,
ono, razumijem da drugi drugačije gledaju ili funkcioniraju,
ali uz to 'razumijem' sam i zaista razočarana.


S druge strane,
neki ljudi su zaista divni prema meni.
Opetovano.
Jedna kolegica na poslu mi dolazi
'ne da joj pričam kak je,
ne da me zamara ispitivanjem,
nego ako trebam vikati na nekog ili udarati po nekom,
ona se stavlja na uslugu.'

Cik zore je, 7:52,
vrijeme za spremiti se za posao.

U 19:37

petak, 21.09.2018.

Iz knjige 'Moć tišine' C.Castanede

u 17:17

četvrtak, 20.09.2018.

"You want to know why I hate you?
Well I'll try and explain

You remember that day in Paris
When we wandered through the rain
And promised to each other
That we'd always think the same
And dreamed that dream
To be two souls as one

And stopped just as the sun set
And waited for the night
Outside a glittering building
Of glittering glass and burning light

And in the road before us
Stood a weary grayish man
Who held a child upon his back
A small boy by the hand
The three of them were dressed in rags
And thinner than air
And all six eyes stared fixedly on you

The father's eyes said "Beautiful!
How beautiful you are!"
The boy's eyes said
"How beautiful!
She shimmers like a star!"
The child's eyes uttered nothing
But a mute and utter joy
And filled my heart with shame for us
At the way we are

I turned to look at you
To read my thought upon your face
And gazed so deep into your eyes
So beautiful and strange
Until you spoke
And showed me understanding is a dream
"I hate these people staring
Make them go away from me!"

The father's eyes said "Beautiful!
How beautiful you are!"
The boy's eyes said
"How beautiful!
She shimmers like a star!"
The child's eyes uttered nothing
But a mute and utter joy
And filled my heart with shame for us
At the way we are

And this is why I hate you
And how I understand
That no-one ever knows or loves another
Or loves another"˙

BREUSS

00:02

utorak, 18.09.2018.

Hajd da nabacim slovo.
Vozim(o) se iz Vukovara.
Noć je, lampe odmiču ritmički uz cestu.
Walkman spašava stvar.
Nova nada na horizontu.
Nekakav post, valja to organizirati.
Svaka osoba ima ideju kak bi to
Trebalo izgledati.
Za popizditi.
Slabost
Nevolja
Bol
Mučnina
Strah
Nemogućnost da se što poduzme
U pojedinim trenucima
Tuga
Neljudski umor
Riječi i stanja koja skaču na površinu
A ne bi trebala -
Nema više volje
Da se sakriju
Nema više energije da se sakriju
Onkologica je sad neka balavica
Radni naslov
'Upravo došla iz jezične'
Vozim se doma
I muka mi je što idem doma.
Šuška se
Ljudi me izbjegavaju pitati
Ili izbjegavaju čuti
Ukoliko su se zajebali i pitali.
Strahovito sam bijesna.
Sva moja ljubav sad je najžarča mržnja.
Svakog mrzim
A neke specijalno.
Dabogda se ugušili u vlastitoj samodopadnoj samodovoljnosti.
Crkni, dabogda,
Nesenzibilna stoko.
















Postoji nešto što se zove varava kadenca.
Čuvajte se varave kadence!!!

*

U 20:30

ponedjeljak, 10.09.2018.

Prvi post ikada sa klupe u gradu.
Čekam da tanac završi.
Sutra je doktor, doma je napeto,
al što je napeto u mom grlu.
Osim tog strašnog straha,
Osjećaj je i posvemašnje odvojenosti od svega i svakoga.
Ko da je prerezano svo korjenje
I nema nikakvog uporišta
I nikakve sigurnosti
Ko da neugodno lebdim svijetom.
A kako je tek
u onom drugom grlu, glavi , duši?
Nepravedno je da se žalim,
Ali kad me rastavlja na atome i sub-čestice.

U 00:14

nedjelja, 09.09.2018.

Sad pak oboje spavaju na kauču.
Dijete-Djevojče nikako da se ustabili,
Mijenja ideje iz noći u noć
A čijenica da je muž zaspao bez tableta
Visokorodno se štuje
I ne budi ga se
Sve dok se sam ne odluči usred noći doći tu.
Večeras sam si jaaaako zagrijala sobu.
Hladno mi je
Odgovara mi toplina brloga
A ovo dvoje hladnokrvaca
Su u stalnoj koliziji sa mojom
Ljubljenom vrućinom.

I najobičnije stvari
Koje uzimamo zdravo za gotovo
Mogu biti ne baš obične i lake.
Kako se sve može izokrenuti

Sretan si kad zaspiš
Kad imaš poriv za jelom
(Nećemo to olako nazvati 'apetitom')
Kada te ne boli trbuh od današnjeg izbora hrane
Oko kojeg takitak danonoćno dvojiš
Kad hodaš
Noge ti neočekivano poklecnu
A i tijelo je izgubilo onu nijansu gracioznosti
S kojom se rodilo
Hodaš šlampavo
Ne možeš ravno ni kada se koncentriraš
Pipkaš rukama taj život
Sav je grub i nenalik tebi
Ali je to jedini koji je
I moš se čudit
Ili opirat.
I ništa.
Ne možeš tu ništa.

POGLASNI

No name 00:48

Razmišljam u ovaj pusti sat
O nedovršenim projektima.
Djevojče spava.
Muž spava,
Jedan veš se pere,
Suhi sam složila u ormar.
Pogasila svjetla oko kuće.
Nadoknadila propuštena M.murders
Spremila se za noć
I sad zamotana u dekice čekam da mi dodija dan.
Konačno sam pribavila rokovnik kakav trebam.
Opsjedaju me planovi
(Već dva dana stalno čujem u glavi
OVO, Od 3:23)
O šivanju.
O postu o mami,
O vlastitom tarot špilu
(Da se odmaknem od obješenog)
Koji čeka već predugo
O privjescima
Lutkicama
O ukrasnim rubovima knjiga
O prenosivim mini-svetištima.
Moram početi aktivno se prepuštati distrakcijama.



Čeka se utorak.




Danas je umrla gospođa F.
Čak je i P. bez srca zasuzila.

......

Mi smo dečki

utorak, 04.09.2018.

kaj pijemo stoječki,
ak je dobra klapa
može i ležečki.
















Ovaj post je brutalan.
Ajmo reći da je izvor
(autor serije ovih memova)
žestoko griješio dušu
i blatio nevine ljude.
Ajmo odbaciti pola za dobru mjeru protiv pretjerivanja....
Ajmo sve proglasiti zlonamjernom izmišljotinom
i SAMO zadnji citat u cijelom postu ostaviti u svojim umovima kao istinit
jer se zna da to NIJE izmišljotina.
Nije li već i ta pomiso jednostavno PREVIŠE?


MOLIM ČITATI PAŽLJIVO:

Banket kestena
According to Burchard, the banquet was given in Cesare's apartments in the Palazzo Apostolico.
Fifty prostitutes or courtesans were in attendance for the entertainment of the banquet guests.
Burchard describes the scene in his Diary:
'On the evening of the last day of October, 1501,
Cesare Borgia arranged a banquet in his chambers in the Vatican
with "fifty honest prostitutes", called courtesans,
who danced after dinner with the attendants and others who were present,
at first in their garments, then naked.
After dinner the candelabra
with the burning candles were taken from the tables and placed on the floor,
and chestnuts were strewn around,
which the naked courtesans picked up,
creeping on hands and knees between the chandeliers,
while the Pope, Cesare, and his sister Lucretia looked on.
Finally, prizes were announced for those
who could perform the act most often with the courtesans,
such as tunics of silk, shoes, barrets, and other things.'

ILI DETALJNIJE



Pa i: Cesare Borgia kao model Isusovog lika?

























Deset najgorih Papa u povijesti Crkve








I nadalje, samo biserje,
čitati pažljivo!














Papinska nezabludivost

Papal infallibility
Izvadak iz gornjeg članka:
'Routine papal teaching is not therefore infallible
and it was not until 1950 that a pope exercised his "infallible magisterium"
to declare that the Virgin Mary had been assumed body and soul into heaven.
The belief is unsupported in scripture.

Pope John Paul II spoke infallibly once:
in 1994 he ruled out the possibility of women ever being ordained
and furthermore decreed that Catholics should not even talk about the issue any more.
To date (2009) Pope Benedict XVI has not spoken infallibly.'
















Članak o Ivanu Pavlu II
i izvadak:


Women
'...The church gives thanks for each and every woman:
for mothers, for sisters, for wives;
for women consecrated to God in virginity...'
Mulieris Dignitatem, 1988 (edited)


After the Second Vatican Council
many Catholic women looked for a greater role for women in the running of the Church.
John Paul disappointed them.

The ordination of women
John Paul II refused to discuss
the possibility of ordaining women as priests -
despite the desperate shortage of new priests
and the fact that that there are twice as many women religious (i.e. nuns) as there are men.

'I declare that the Church has no authority whatsoever
to confer priestly ordination on women
and that this judgment is to be definitively held
by all the Church's faithful.'
Ordinatio Sacerdotalis, 1994


This was a brick wall for women.
Not only did the Pope clearly say that he would not have women ordained,
he was making it clear that the church could never, ever ordain women.
It was one of those eternal truths that could never be changed,
something emphasized in 1995
when the Church made it clear that this was an infallible teaching.

To those in favour of the ordination of women
this seemed an act of injustice utterly inconsistent with so much of the Pope's actions to bring justice to the oppressed.


One nun remarked:
"He could not understand a woman religious who was also a woman.
He could not understand a religious who was also a thinker" and she added,
"There is no doubt in anybody’s mind that he intended to return religious life
and especially the life of women religious to a kind of,
at least a semi-cloistered institutionalised conformist childlike approach to the Church.
It left a very wide gap between women religious and the papacy".

117i u 8:27

ponedjeljak, 03.09.2018.

Neki k doktoru,
neki u školu.

neki će srediti kuhinju punu suđa,
nakon što popiju kahfu.


Noć je bila puna zabrinutosti
budnih sati i polusna,al pred jutro se zaspalo
i došao je zgodan san.

Sanjala sam da mi je Djevojče došlo u krevet,
strah od samog spavanja,
i kako je legla uz mene (u neki mali krevetac)
krajičkom oka primjetim da nešto (u mraku) trčkara po podu.
I mislim si 'pa nije valjda MIŠ!!!??? u sobi'.
Ne želim vikati da je ne prestrašim,
kao usput zovem muža da 'malo dođe ovamo'
i onda skontam da nije miš.
Nego, na zastore je skočila vjeverica,
a uz nju jedna žuta malo veća maca,
dvoje malih, malih mačića
i neki mali peso.
I nastalo je veselje oko toga
a i hvatanje,
jedni drugih i nas njih,
da im se pomogne da se vrate van........
Al, bilo je jako, jako zgodno.
Dugo nisam tako nešto neosobno, rasterećeno i neobično po atmosferi sanjala..............

116 u 00:39

nedjelja, 02.09.2018.

Potrošili smo 1.9.
Još samo stopetnaest dana do Božića.

wert)(/&%$EDFDGW85EDZJH"#$%J7WUkj U u KIŠNU i HLADNU subotu ujutro, zadnju pred početak školske godine

subota, 01.09.2018.

Ovo:

I ovo također:



I apsolutno ovo, zastrašujuća istina:



Posljedično:



Jedina preostala molitva:













Bonus:








*********************






POPODNEVNI EDIT
šalica kave
14:16
Subota
Mračno
Vlažno
Ne prehladno
Potrošilo se deset ponedjeljaka
Nesreća je u meni
Puno puno puno
Slabosti
Umora
Probavnih neugoda
Krvarenja iz ničega
Pokapane hlače
Peterostruko previše martefarina!!!!!
Na moje inzistiranje
Ponavljanje kontrola, smanjivanje doza
Inzistiram na ponavljanju - - - - -.
Krvna slika nijansu bolja
Pogledati u papir,
Ne imati više koju hrabrost za skupiti
Nego progutati strah, suspregnuti povraćanje
I pogledati u papir da se dozna stanje
E to je sranje na kvadrat
Ctnalaz za pet dana
Strah panika strah panika
Praxiten nesanica san nesanica
Slabost odustajanje ohrabrivanje
Prikupljanje snage
Topli zeko
Kašalj
Kašalj
Bol u prsima
Masiranje leđa - glava -stopala.
Osjećaj je potpune nemogućnosti kontrole ičega.

*********************

I SVE, SVE je sasvim glupo, beznačajno i nezanimljivo.
Ljudi su glupi.
Zabavljaju se tričarijama
Puštajući da vrijeme prolazi.
Ne znaju da čekaju smrt.
To je jedino što što uistinu čine,
Ali radije govore o bilo čemu
što je prirođeno njihovoj osobi.
O kuhanju.
O religijama, bogu i sličnom.
O drveću i fotkama.
O jebenoj državi.
O ljubavi.
O kavi i keksu.
O tome kako su ove godine jabuke rodne.
O vagini i rupama.
O sebi i svojoj curi.
O čekanju na osobu koja razumije.
O engleskom.
O osjećajima krivnje zbog stvari koje jesu kakve jesu - jebote, e to je stvarno superglupo
O tome kako je čitanje knjiga postalo dosadno.
Sad se spava - znači
Noć će biti puna bdijenja i brige.




*********************
Djevojče je jedini razlog
Zbog kojeg sve zaista ne ode u kurac.




Djevojče živi u maštogradu
Fragmenti stvarnosti dopiru do nje
Ona ih tumači na svoje neiskusne načine.

Djevojče je dobra srca,
Al je još i više luda za organiziranjem....
Pomaže mi,
jer ja sam prilično izžmikane snage
A i bezvoljna
Izvadile smo punu kadu leda iz škrinje.....

Očistila je i reorganizirala
dva kuhinjska velika ormara,
Dvije važne ladice također.....
To je u dva dana zgotovila
Ne možeš vjerovati
Jedino sam morala paziti
Da ne baci u smeće neke stvari.
Ja sam ko hrčak
A ona želi imati sasvim slobodne ruke.


*********************


Dakle,
Moja opravdanja za nedosljedna
Glupa
Šiznuta
Deformirana
Čak i manipulativna
Ponašanja
znate.
Iako,
Kužim da nitko u stvari ne razumije (do kraja).
I onda, iako kužim to što kužim
To je strašan osjećaj.
Ta izoliranost jedinke.
Nemogućnost dopiranja u zajednički Sustav.
I Sustava do nas cijelih.
To je taj famozni, notorni, pun vrućih lopatica koje moraš lizati, pakao.
Ta samost.
Nit je mogu prodrjeti do kraja k njemu (nekoj osobi),
Niti tko može k meni.
Ima taj jedan pretinac užasa,
osobnih osobnosti koje ne pripadaju nikome
Nego samo nama.


*********************



Prijateljica mi je poklonila brdo odjeće koju ne nosi.
Jedne njene traperice upravo nosim
U čudu da je to moguće.


I to je sve za sad.