Što je nepravedno da se žališ? Obzirom nisi upućena u moj privatni život samo bložni tu ću krenuti. :))
Onaj blesavac je opet ugasio blog. Treba ga spljuskati. To je takva jedna fina duša bez obzira na svu narcisoidnost da je to divno. :)) Osnovni motiv da ikada otvorim i citam išta na Blog. hr u je njegov blog. Ne dolazi mi se. Ima tu stvarno okej tekstova i ljudi, ali puno je takvih ljudi i tekstova svuda oko mene! Hoćeš još da se žalim? Naravno da @blentavac ima pravo ugasiti blog, ali ja ga svejedno želim spljuskati! :)) Oš još?
11.09.2018. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nadam se te danas reintegriralo natrag u molekule... Teško je lebdjeti svijetom a da ne bude neugodno, previše težine nosimo, kao da smo led zeppelini :-(
Nije mi najjasnije zdvajanje @y nad ugašenim blogom nekog @blentavca, ne valja plakati za lanjskim snijegom (kojeg je otopilo Putinsko Sunce nadolazećeg Novog Doba...) ima još interesantih ljudi koji imadu što za reći, evo recimo moj prijatelj @Neobični sumnjivac je napisao jedan od najjačih postova koje sam ikad pročitao. Toliko jaka stvar da neznam što komentirati. No možda će netko biti pametniji. Koga zanima može pročitati na: maithreya.blog.hr
11.09.2018. (22:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
@jelen - Smatram te prijateljem pa neću birati riječi jer vjerujem kako shvaćaš. Ne samo da je čovjek napisao izvrstan post nego je postao i top bloger. Jako zasluženi. Istovremeno s ovim spoznajama brojka na komentarima je bila 0. Zgrozilo me, tko mi kriv? Nisam ja odavde ;? Ne tjeraj me i ti da se još i više žalim!! :)
11.09.2018. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ypsilonka; Oprosti, ne razumijem pravo tvoju prvu rečenicu. Da, @Mariano se ugasio, pretpostavljam da treba reset, ko i obično. Bilo je to sedmoga, nakon tri dana tihe mise. Preporučam ti da ga ispljuskaš kad se pojavi , 40 dana od gašenja ili tako nekako. Osim ako nije u cijeloj cijelosti odustao od bloga, u tom slučaju - nemam pojma kako da pomognem. ....
@Nisa; Časna mi riječ, razmišljala sam dal da ti se javim danas......................nalaz pluća (onomad, pred ljeto, kad je kao bio dobar) je ipak bio pogrešan. Nalaz je loš, ali on se osjeća jako dobro. Danas mi je održao slovo o tome kako moram nastaviti život, "zdravoseljački jednostavno - moraš stvari uzeti kakve jesu, moraš podići dijete, i što Bog da za svakog od nas, i kada da, će biti, i gotovo' i ta neka pomirenost, i nijekanje/prihvaćanje situacije malo me pojačalo.
Nemamo pojma što pravo očekivati. Doktori su sa svojim opcijama završili. Doduše, prije pet godina neki su davali prognozu od tri-četri mjeseca. Kako god bilo, to je to.
Oprosti što sam sve na tebe bacila. Hvala.....
@jelenak; Evo me u jednom komadu. :-I
Primjetila sam da je @neobični sumnjivac postao top bloger, (ako ne griješim, možda je to bio i prije?) ali dok sam pohvatala sve svoje molekule na hrpu, nisam stigla uhvatiti njegov članak. Budem, valjda.
11.09.2018. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao prvo, evo ti ga, pa ga pljuskaj do mile volje.
Napisati:'Osnovni motiv da ikada otvorim i citam išta na Blog. hr u je njegov blog.' je drsko i bezobrazno na nekom drugom blogu. Zakaj si onda tu kod mene? Jebote, usput.
Ti nisi na blogu zato kaj treba imati petlju za biti na blogu. Svatko se pokazuje kroz sve svoje riječi i postove, nema skrivanja vještom oku. Ne razumijem zakaj anonimci voajeristički obilaze blogosferu. Bili bi tu, a ne bi bili.
Ako je tako jezivo kaj @Matreya nije dobio niti jedan komentar (tada), zakaj ti nisi ostavila prvi?
12.09.2018. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Žao mi je što su suprugovi nalazi loši. Nema tu nikakvih riječi koje bih mogla ili trebala reći.
....
Obzirom si mi ostavila komentar odgovorit ću na njega Pretpostavit ću kako ti trebaš odgovor. Tužno je što nakon godina posjećivanja tvojih blogova, puno komentara i druženja sam na ovom blogu "anonimno zabadalo." :) Dijelu blogera nije jasno kako je pisanje bloga pod nikom i dalje anonimno pisanje. Nisu li po tvojoj logici onda svi blogeri egzibicionisti, a i voajeri? Na Blog. hr u sam kroz godine kao anonimni komentator ostavila više teksta nego mnogi blogeri (da izuzmemo i fotoblogove, blogove u trajanju 6mj i sl. ) Tko je želio čitati u redovima i među njima čitao je. Bome je i pročitao. :) Naravno da je svatko od nas uvijek čitao drugi tekst ili komentar bez obzira što je on bio jedan te isti.
Ne trebaš mi odgovarati na ovaj komentar jer me istinski ne zanima što imaš za reći.
12.09.2018. (22:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y. Ma nemoj. To mi možeš reć na svom blogu, ali ne i na mom. To je ta jedna sitna razlika. I ne znam kaj tažiš ovdje, kad je 'jedini blog zbog kojeg se isplati otvarati i čitati blog.hr' ponovo aktivan. Odi tam i mirna Bosna.
Pa, na koja vrata čovjek treba pozvoniti kad te traži? Nema takvih. Nisi na raspolaganju. Može ti bit, ali isto tako, ja to vidim jednosmjernom ulicom i to mi se ne sviđa.
A rečenica broj dva tvoga komentara je za posrat.
12.09.2018. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lili moja i još jednom jebemu, jebemu sve Mogu ti ja sad pričati o međama života i neminovnosti zatvaranja kruga, konačnosti i beskonačnosti, puste floskule koje svi znamo, ali u kritičnim trenutcima zapravo nam ništa ne znače. Sa vremenskim odmakom jedno ti mogu reći, da nas bolest nije pokosila možda se ne bi još više zbližili, možda bi danas žalila za danima koje nismo bolje iskoristili i što se nismo više družili. Stvorili smo male rituale koje su njemu onda značile puno, a meni danas još i više. Svaki dan smo gledali Potjeru, "svađali" se oko točnih odgovora sa tacnom kolača, grickalica ili nekih njegovih omiljenih jela. Vikendom kad nije bilo Potjere na TV-u glumila sam da sam mislila da je petak, pa sam stizala u 18:00 po ustaljenom planu. On je glumio da ne zna da ja glumim, pa smo se skupa smijali mojoj gluposti. Nije više mogao isplovit na more, ali smo išli na plažu čistit brod i gledat u more i žalili se na glupo vrijeme jer on ne može isplovit Tražili smo načine kako da produžimo vrijeme skupa i iskoristimo ga najbolje kako znamo. I danas mi je toliko lakše o svemu razmišljati jer sam bila uz njega, jer smo bili u prilici napraviti neke stvari koje da nismo znali možda ne bi ni stigli niti o tome razmišljati. Išli smo svaki dan pomalo i sa svakim danom hendlali danu situaciju. Kad je bolilo tražili smo načina kako bol olakšati, kad su bili dobri dani tražili smo načina kako dan obogatiti. Nikad nismo razmišljali o sutra, o prekosutra. Ne može se usporediti situaciju, moj tata je imao 70 godina i tata je, ali većina ljudi s kojima sam komunicirala i s različitim obiteljskim-partnerskim, prijateljskim i inim odnosima s kojima su imali s oboljelima ( grdo mi ovo zvuči, ali sada ne pronalazim bolju riječ) su isto rekli- samo dan po dan, samo korak po korak Ne znam ima li ti išta ovo smisla, ne znam idem li ti sada na živce, znam da je meni pomagalo pisati na blogu, na forumu, među neznancima, među ljudima koji prolaze isto. Na fejsu sam Sante Niss- crno-bijela profilna fotka, moj mail imaš- ako ti se piše, ako ti se bilo što uvijek se možeš javiti, slušat ću, čitati te, možda te neću moći savjetovati s ičim pametnim, ali eto, želim da znaš da sam tu
13.09.2018. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Nisa; HVALA TI, zaista, od sveg srca. I više si nego dobra i draga. Hvala! Da, malo olakšava pisati o tome, kao da situaciju sagledavamo i prividno zadobivamo neku kontrolu (nad onim što se kontrolirati ne može). Moj muž je u potpunosti optimističan i osjeća se jako dobro, a ct je .........bože.......neću ispisati riječi opisa.
Ali, on nalazi sreću u činjenici da mu nemaju što više davati; pet godina hodočasti gore, a sad ih se svih riješio! Udaramo ponovo zaozbiljno dvije vrste alternative, od kojih se radila pauza neko vrijeme, konačno slobodni od bezuspješnih kemija (sa bizarnim nuspojavama).
Ono što je kod njega jako dobro, je da ne paničari, uglavnom se ne samosažaljeva i na neki način ne uzima za ozbiljno, svečano i konačno svoju bolest. Već je davno sve trebalo biti gotovo, po liječničkim procjenama, ali on (a bogami i ja) uopće nije zainteresiran za takav razvoj događaja.
Sve je to tako jezivo, mučno i opterećujuće da često više uopće ne mislim pravo, ne samo da moral i strpljenje često dolaze u pitanje, nego budem shrvano - pogubljena, s nemogućnošću fokusa misli. Neka bude bilo što što treba biti, samo nek je što manje šokantno za dijete......
Nisa, hvala :-*
13.09.2018. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Što je nepravedno da se žališ?
Obzirom nisi upućena u moj privatni život samo bložni tu ću krenuti. :))
Onaj blesavac je opet ugasio blog. Treba ga spljuskati. To je takva jedna fina duša bez obzira na svu narcisoidnost da je to divno. :)) Osnovni motiv da ikada otvorim i citam išta na Blog. hr u je njegov blog. Ne dolazi mi se. Ima tu stvarno okej tekstova i ljudi, ali puno je takvih ljudi i tekstova svuda oko mene!
Hoćeš još da se žalim?
Naravno da @blentavac ima pravo ugasiti blog, ali ja ga svejedno želim spljuskati! :))
Oš još?
11.09.2018. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Jebemu
11.09.2018. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Nadam se te danas reintegriralo natrag u molekule...
Teško je lebdjeti svijetom a da ne bude neugodno, previše težine nosimo, kao da smo led zeppelini :-(
Nije mi najjasnije zdvajanje @y nad ugašenim blogom nekog @blentavca, ne valja plakati za lanjskim snijegom (kojeg je otopilo Putinsko Sunce nadolazećeg Novog Doba...) ima još interesantih ljudi koji imadu što za reći, evo recimo moj prijatelj @Neobični sumnjivac je napisao jedan od najjačih postova koje sam ikad pročitao. Toliko jaka stvar da neznam što komentirati. No možda će netko biti pametniji.
Koga zanima može pročitati na:
maithreya.blog.hr
11.09.2018. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
@jelen - Smatram te prijateljem pa neću birati riječi jer vjerujem kako shvaćaš.
Ne samo da je čovjek napisao izvrstan post nego je postao i top bloger. Jako zasluženi. Istovremeno s ovim spoznajama brojka na komentarima je bila 0. Zgrozilo me, tko mi kriv? Nisam ja odavde ;?
Ne tjeraj me i ti da se još i više žalim!! :)
11.09.2018. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@ypsilonka;
Oprosti, ne razumijem pravo tvoju prvu rečenicu.
Da, @Mariano se ugasio, pretpostavljam da treba reset, ko i obično. Bilo je to sedmoga, nakon tri dana tihe mise.
Preporučam ti da ga ispljuskaš kad se pojavi , 40 dana od gašenja ili tako nekako.
Osim ako nije u cijeloj cijelosti odustao od bloga, u tom slučaju - nemam pojma kako da pomognem.
....
@Nisa;
Časna mi riječ, razmišljala sam dal da ti se javim danas......................nalaz pluća (onomad, pred ljeto, kad je kao bio dobar) je ipak bio pogrešan.
Nalaz je loš,
ali on se osjeća jako dobro.
Danas mi je održao slovo o tome kako moram nastaviti život, "zdravoseljački jednostavno - moraš stvari uzeti kakve jesu, moraš podići dijete, i što Bog da za svakog od nas, i kada da, će biti, i gotovo' i ta neka pomirenost, i nijekanje/prihvaćanje situacije malo me pojačalo.
Nemamo pojma što pravo očekivati. Doktori su sa svojim opcijama završili.
Doduše, prije pet godina neki su davali prognozu od tri-četri mjeseca.
Kako god bilo, to je to.
Oprosti što sam sve na tebe bacila.
Hvala.....
@jelenak;
Evo me u jednom komadu. :-I
Primjetila sam da je @neobični sumnjivac postao top bloger, (ako ne griješim, možda je to bio i prije?) ali dok sam pohvatala sve svoje molekule na hrpu, nisam stigla uhvatiti njegov članak.
Budem, valjda.
11.09.2018. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@ypsilonka;
ZNAŠ KAJ.
Kao prvo, evo ti ga, pa ga pljuskaj do mile volje.
Napisati:'Osnovni motiv da ikada otvorim i citam išta na Blog. hr u je njegov blog.' je drsko i bezobrazno na nekom drugom blogu.
Zakaj si onda tu kod mene?
Jebote, usput.
Ti nisi na blogu zato kaj treba imati petlju za biti na blogu.
Svatko se pokazuje kroz sve svoje riječi i postove, nema skrivanja vještom oku.
Ne razumijem zakaj anonimci voajeristički obilaze blogosferu.
Bili bi tu, a ne bi bili.
Ako je tako jezivo kaj @Matreya nije dobio niti jedan komentar (tada), zakaj ti nisi ostavila prvi?
12.09.2018. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Žao mi je što su suprugovi nalazi loši. Nema tu nikakvih riječi koje bih mogla ili trebala reći.
....
Obzirom si mi ostavila komentar odgovorit ću na njega Pretpostavit ću kako ti trebaš odgovor.
Tužno je što nakon godina posjećivanja tvojih blogova, puno komentara i druženja sam na ovom blogu "anonimno zabadalo." :)
Dijelu blogera nije jasno kako je pisanje bloga pod nikom i dalje anonimno pisanje. Nisu li po tvojoj logici onda svi blogeri egzibicionisti, a i voajeri?
Na Blog. hr u sam kroz godine kao anonimni komentator ostavila više teksta nego mnogi blogeri (da izuzmemo i fotoblogove, blogove u trajanju 6mj i sl. ) Tko je želio čitati u redovima i među njima čitao je. Bome je i pročitao. :)
Naravno da je svatko od nas uvijek čitao drugi tekst ili komentar bez obzira što je on bio jedan te isti.
Ne trebaš mi odgovarati na ovaj komentar jer me istinski ne zanima što imaš za reći.
12.09.2018. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@y. Ma nemoj.
To mi možeš reć na svom blogu, ali ne i na mom.
To je ta jedna sitna razlika.
I ne znam kaj tažiš ovdje, kad je 'jedini blog zbog kojeg se isplati otvarati i čitati blog.hr' ponovo aktivan.
Odi tam i mirna Bosna.
Pa, na koja vrata čovjek treba pozvoniti kad te traži?
Nema takvih. Nisi na raspolaganju. Može ti bit, ali isto tako, ja to vidim jednosmjernom ulicom i to mi se ne sviđa.
A rečenica broj dva tvoga komentara je za posrat.
12.09.2018. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Lili moja i još jednom jebemu, jebemu sve
Mogu ti ja sad pričati o međama života i neminovnosti zatvaranja kruga, konačnosti i beskonačnosti, puste floskule koje svi znamo, ali u kritičnim trenutcima zapravo nam ništa ne znače.
Sa vremenskim odmakom jedno ti mogu reći, da nas bolest nije pokosila možda se ne bi još više zbližili, možda bi danas žalila za danima koje nismo bolje iskoristili i što se nismo više družili.
Stvorili smo male rituale koje su njemu onda značile puno, a meni danas još i više. Svaki dan smo gledali Potjeru, "svađali" se oko točnih odgovora sa tacnom kolača, grickalica ili nekih njegovih omiljenih jela. Vikendom kad nije bilo Potjere na TV-u glumila sam da sam mislila da je petak, pa sam stizala u 18:00 po ustaljenom planu. On je glumio da ne zna da ja glumim, pa smo se skupa smijali mojoj gluposti.
Nije više mogao isplovit na more, ali smo išli na plažu čistit brod i gledat u more i žalili se na glupo vrijeme jer on ne može isplovit
Tražili smo načine kako da produžimo vrijeme skupa i iskoristimo ga najbolje kako znamo. I danas mi je toliko lakše o svemu razmišljati jer sam bila uz njega, jer smo bili u prilici napraviti neke stvari koje da nismo znali možda ne bi ni stigli niti o tome razmišljati.
Išli smo svaki dan pomalo i sa svakim danom hendlali danu situaciju. Kad je bolilo tražili smo načina kako bol olakšati, kad su bili dobri dani tražili smo načina kako dan obogatiti. Nikad nismo razmišljali o sutra, o prekosutra.
Ne može se usporediti situaciju, moj tata je imao 70 godina i tata je, ali većina ljudi s kojima sam komunicirala i s različitim obiteljskim-partnerskim, prijateljskim i inim odnosima s kojima su imali s oboljelima ( grdo mi ovo zvuči, ali sada ne pronalazim bolju riječ) su isto rekli- samo dan po dan, samo korak po korak
Ne znam ima li ti išta ovo smisla, ne znam idem li ti sada na živce, znam da je meni pomagalo pisati na blogu, na forumu, među neznancima, među ljudima koji prolaze isto.
Na fejsu sam Sante Niss- crno-bijela profilna fotka, moj mail imaš- ako ti se piše, ako ti se bilo što uvijek se možeš javiti, slušat ću, čitati te, možda te neću moći savjetovati s ičim pametnim, ali eto, želim da znaš da sam tu
13.09.2018. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Nisa;
HVALA TI, zaista, od sveg srca.
I više si nego dobra i draga. Hvala!
Da, malo olakšava pisati o tome, kao da situaciju sagledavamo i prividno zadobivamo neku kontrolu (nad onim što se kontrolirati ne može).
Moj muž je u potpunosti optimističan i osjeća se jako dobro, a ct je .........bože.......neću ispisati riječi opisa.
Ali, on nalazi sreću u činjenici da mu nemaju što više davati; pet godina hodočasti gore, a sad ih se svih riješio!
Udaramo ponovo zaozbiljno dvije vrste alternative,
od kojih se radila pauza neko vrijeme, konačno slobodni od bezuspješnih kemija (sa bizarnim nuspojavama).
Ono što je kod njega jako dobro, je da ne paničari, uglavnom se ne samosažaljeva i na neki način ne uzima za ozbiljno, svečano i konačno svoju bolest.
Već je davno sve trebalo biti gotovo, po liječničkim procjenama, ali on (a bogami i ja) uopće nije zainteresiran za takav razvoj događaja.
Sve je to tako jezivo, mučno i opterećujuće da često više uopće ne mislim pravo, ne samo da moral i strpljenje često dolaze u pitanje, nego budem shrvano - pogubljena, s nemogućnošću fokusa misli.
Neka bude bilo što što treba biti, samo nek je što manje šokantno za dijete......
Nisa, hvala :-*
13.09.2018. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...