U 20:30
ponedjeljak, 10.09.2018.Prvi post ikada sa klupe u gradu.
Čekam da tanac završi.
Sutra je doktor, doma je napeto,
al što je napeto u mom grlu.
Osim tog strašnog straha,
Osjećaj je i posvemašnje odvojenosti od svega i svakoga.
Ko da je prerezano svo korjenje
I nema nikakvog uporišta
I nikakve sigurnosti
Ko da neugodno lebdim svijetom.
A kako je tek
u onom drugom grlu, glavi , duši?
Nepravedno je da se žalim,
Ali kad me rastavlja na atome i sub-čestice.
komentiraj (10) * ispiši * #
