22:38

utorak, 30.04.2019.

Okej.
Ovo je trabao biti
dio jutarnjeg posla
ali ipak sam previše savjesna da si dozvolim
kasniti na posao da bih stigla - napisati post do kraja. :D




DijeteDjevojče,
još je to prelaz, pa pišem oboje,
je stiglo doma.
Jako, jako jako mi je drago, ponajprije sebično drago
jer mi je bilo pusto i tiho i samotno.
To je iznjedrilo i poneke poželjne rezultate;
nakon više tjedana , moj osamljeni par ruku
uspio je savladati onu silnu živicu.
Završila sam svo šišanje, usitnjavanje, pakiranje, odnošenje istog.
I sve pokosila,
i puno drugog počistila.
Puno posla podrazumijeva malo razmišljanja.










Osim toga,
naručila je i da je dočeka kompletan obrok,
počevši sa juhom pa nadalje.
Kad nje nema,
nemam niti trunke volje skuhati išta za sebe.
Nema šanse da svakodnevno gubim vrijeme na tu nezanimljivu dosadu.
Prolaze obroci kao kruh sa ABCom.
Vrhunac je da skuham par knedli sa šljivama
ili vanilijom i šumskim voćem u posljednjem slučaju.
Kupovnih, dakako.
Čak nisam niti krušne mrvice imala (popalila mi sestra)
pa sam upotrijebila kukuruzne pahuljice.
Uopće nije bilo loše, ili je bila velika glad,
tko će to znati, kad nikog nije briga. :-S























Dok je bila na moru,
DijeteDjevojče se je i načelno dogovorilo
za jedan posao preko ljeta.
(Tražila je moj blagoslov,
ali želja je njezina)
Sve njezine sestrične su tamo radile,
doduše niti jedna sa tako malo godina.

I kad sam joj rekla
da ću naravno ja nazvati tu ženu,
i dogovoriti sve,
da se ne mora ona natezati oko financijskog dogovora,
ovo je bio odgovor:
'ali zašto bi je ti nazvala?
(iskreno čuđenje)
Pa to ću ja raditi,
i biti će moj novac,
pa valjda je red da ja nazovem i dogovorim sve detalje'
'Ti si maloljetna,
i normalno je da se ja kao roditelj dogovorim.
I što ako tebi bude neugodno dogovarati se oko novaca?'
'Neugodno? Zašto bi mi bilo neugodno?
ja se volim svađati!! :)))'

Normalno da ću ja to sve nadzirati i koordinirati,
ali, bila mi je silna s tim stavom vlastite odgovornosti,
i osjećajem vlastite kompetencije ....











12:21
20:20
ali,
ponovljeni brojevi
izašli su iz okvira pojavljivanja isključivo na satu;
40:40
90:90









To be continued............................

8:10

Uf.
ne razumijem baš sasvim
motiv stavljanja mene na naslovnicu.....
zna se o čem pišem,
(i da trenutno ne mogu drugačije)
o mrtvom mužu,
o duhovima...
to želite gledati ovaj tjedan?
Garantiram da će toga biti i dulje.


Probudila sam se upravo,
potpuno u depresivnom modusu.
I natečena.
Ne sjećam se plakanja,
(san pred buđenje bio je bezvezan i nepovezan),
ali evidencija je tu,
mora da sam po noći cmoljila.

Hvala Kristu,
Djevojče je stiglo natrag doma.
Sinoć.
Koja divota,
imati s kime živim razgovarati,
buka i muvana po kući,
stvari i zbivanja
koja nisu moja,
koje ne potičem ja
pa da ih berskrajno premećem sama sa sobom u svojoj glavi
i razgovaram na glas u prazno (...)
nego druga osoba govori
i odgovara u razgovoru
i priče su o drugima,

.........

9:56

subota, 27.04.2019.

Dobro jutro.
Izgleda da imam neku alergiju, čudom se čudim,
nos mi curi sam od sebe..
kišem i to....
obično to baš nikad nemam
a i iako imam i grlobolju i kašljem,
pa možda nije alergija.
Svrbi nos, stalno kihanje i nekontrolirano curenje
Oči još ne, al na njih sam i tak već čorava. :-P
kažu , kad nos curi, to je unutarnji plač.
Haha, ja imam znači unutarnji,
a i onaj zdravoseljački, vanjski.
Dobro.

Nekoliko stvari.
Prva.
Budući da spavam na velikom krevetu,
samo nebo mi je granica
kako se mogu poleći u njega.
Stanem u sve smjerove. :))
Pa mi je došlo jutros da od iduće noći
okrenem glavu pod prozor,
kako smo nekoć imali....
pa da vidim.
Već sam si sve presložila,
baš me zanima kakav će biti obćutek.

Druga stvar.
Obrisala sam svoj avatar
(stavljen prije recimo mjesec dana)
postao mi je uglast/čoškast/prazan,
prestao mi se sviđati.
I sada, što god da pokušavam staviti,
editor NE ŽELI prihvatiti,
ne znam može li.
ne znam zašto neće.
Pazim na dimenzije, veličine i to sve
ako itko ima savjet, amo s njim.

Treća stvar;
Ne mogu se dosjetiti,
pa ću zapisati dva sna.
Jedan i pol. :))
Prvi od preksinoć;
V. i ja šetamo,
kroz neka polja, kroz žita,
puno ljubljenja :-D velika sreća
iako su svi bližnji oko nas,
uopće se ne obaziremo,
ne mogu u detalje,
ali ja ću znati kad vidim :))
Ovonoćni san;
i Dijete , i ja,
popele smo se na neki kvazi balkončić,
koji obrubljuje cijelu sportsku dvoranu ukrug,
balkončić je uzak, samo za sjediti, a da ti noge vise dolje,
i ispod je barem deset metara do tla.
Dijete je posve sigurno,
ne treba asistenciju i nije u opasnosti.
ja , s druge strane,
shvaćam da ne mogu natrag,
lojtre su za jedan dohvat ruke predaleko,
ne mogu izvesti 'slobodan skok' dolje
polomit ću si noge
totalna frka.
Dok sjedim, dobro je,
al ne mogu vječno ostat sjediti pod stropom.

Uto čujem u dvorištu dvorane,
stižu dečki
(kolege s posla)
i Vedran među njima,
osjećam da se ljuti na mene,
zna da ga slušam,
pa svakog kome se obraća
zove 'Lilianke!', uzvikuje mi ime da me provocira.
Viče 'Lilianke' puno puta u zrak
(iako znam da ostali nemaju pojma
što znači Lilianke,
i zašto ih tako zove)
Ljut je na mene,
ne znam točno zašto.
Ipak,
naravno,
zovem ga svim glasom upomoć.
I on me pronađe,
kako sjedim visoko, visoko gore pod stropom.....
'Ajme majko,
pa zašto si se popela tako visoko?'
'Hajde stoj dolje da se pokušam spustiti,
ako padnem,
da nisam sama'
'ne mrdaj, pomoć ću ti'
I dogura neku zaštitu sa lijeve strane,
lojtre zdesna bliže meni,
'ajd sada,
od sad ću stalno biti uz tebe
(da ne ponoviš opet neku ludost)'



Kad smo se vraćali iz Praga,
duga vožnja, puno utisaka, puno progutanih suza,
(ne volim plakati u društvu,
a naročito kad su klinci u blizini,
to ih žalosti i uznemiruje.......,
pa se nakon par dana konstantnog druženja od jutra do mraka,
dosta potisnutoga skupilo u meni)
umor i sve....
Odjednom, jako sam ga osjetila (Vedrana).
Prisutnost, pozdrav,
čak želju da pozdravim sve i da kažem da je s nama
što NISAM učinila, sreću da kontaktiramo,
njegovu dobrobit sada, 'sve je u redu' osjećaj
'nemoj potonuti' osjećaj, 's tobom sam', ali ne riječima, nego svim bićem, sasvim.

Razmišljanja o njemu,
ili gledanje slika,
tek su plošni doživljaj ,
provociranje uma na sjećanja,
ali taj osjet (koji se dogodio),
to je bilo potpuno živo,
događalo se u sadašnjem trenutku,
nije bilo nešto mrtvo čemu ja dajem život,
nego nešto ugodno,
ispunjavajuće,
što je upravo davalo meni, hranilo mene.......

Ja razumijem da je ljudima to ludo,
'razgovarati' sa onima sa druge strane.

Taj razgovor
(za sada,
dok se možda ne izvještim i bolje)
je zapravo razmjena osjećaja,
i nije samo stvar doživljavanja
nekog bilo kojeg osjeta (sreća, ushit...),
nego ti osjeti imaju pečat, utisak, okus, dojam,
baš njega,
baš te osobe, potpuno žive,
i sa njezinim recimo karakterom,
osobnošću
kojom je zračila i dok je bila u tijelu.

Taj doživljaj učini
da nakon njega
svo razmišljanje,
a naročito gledanje slika ili predmeta bude
potpuno neživi kontakt,
bez podloge,
ne samo nedostatan, nego i prazan,
to je samo papir,
dok je kontakt doslovno živi susret.

Eto.

Idem sad,
stavljam par videa,
da ih pogledam kasnije,
a možete i vi.
nemojte se zavarati ili biti odbijeni
amerikaniziranom vanjštinom
i sličnim površnostima,
ovi ljudi nose poruku
Poruku.

Svima sve najbolje :)

Ovaj još nisam pogledala,
al se veselim da budem



Smatram da je navažnije stalno puštati u um misao
da smo duhovna bića
koja trenutno imaju tjelesno iskustvo,
materijalizirano iskustvo,
to je sve.
Nismo samo ovo tijelo,
nismo uvjetovani njime,
nismo samo ono što mislimo, nismo osoba pod našim imenom,
'Moj je avatar Lilianke, koji je tvoj?'
Nismo, kako kaže Giesemannica, 'my story', nismo ova priča koju živimo,
mi smo beskrajna duhovna bića,
dio Cjeline,
zauvjek neodvojivi,
mi jesmo Izvor.
nemamo zaista visinu, širinu, dubinu i vrijeme, to su samo postavke u ovoj igrici.

Brojni duhovni i coprnički učitelji
sugeriraju razne vježbe
širenja sebe do i preko horizonta,
nije to neka novost. :D

17:21

četvrtak, 25.04.2019.

okidok.


Samujem.
Dijete Djevojče otputovalo s Bakom na more.
Samujem.
Da nema posla,
da nema djeteta,
da ne moram platiti režije i kupovati hranu
i da nemam zalaufanu mašineriju koja traži moje suučešće
nisam sigurna što uopće
bih ja ovdje, na ovom mjestu.
nemam nikakav interes ni za što.
Ni za pomaknuti nogu lijevo ili desno.
Evo, tijelo hoće pepermint.
Tijelo hoće.
Ali ja, ja ne želim ništa.
Po što sam ja došla ovamo?




Već sam konstatirala kako je ovaj stambeni prostor
jako velik za nas dvije,
jednog dana,
moći ćemo se (ću se)
valjda
emotivno odvojiti od svih stvari prošloga života
i preseliti se nekamo u prazno
novo i čisto,
i , najvažnije - malo.
Sve što je preostalo,
sve materijalno čime se trebam baviti,
održavati i privesti kraju,
sve je to jako puno za mene.
Obično čišćenje po kući ne stižem pokriti,
od pustog izbivanja,
i niti jednu akciju ne uspijevam završiti do kraja.


Kako nakon čovjeka
koji umre,
nakon utjelovljenja, kad duša zbriše doma,
ostane ljuštura,
čahura,
upravo baš tako
ja doživljavam ovo sada,
ovaj stan sa svim našim stvarima,
njegovim i zajedničkim,
pa i mojim,
kao čahure života koji je okončao,
slike prošlosti koja je svršila.
Svaka stvar je podsjetnik na vlastiti život
koji mi je jednog jutra , u maniri pada giljotine,
u trenu postao zauvijek nedostupan.

I potpuno sam u nemogućnosti
ovako potrošene snage,
uopće išta bitno zamisliti za budućnost
išta pozivajuće,
da posežem za tim....



Valjalo bi slike s puta početi pregledavati,
ali i to je nekako kao posao neke druge osobe,
koje više nema.....





20:20, kad sam taman htjela zamoliti za znak
11:11

inspirativno...........8:19, 25.4.19.

da mi je vidjeti kako je tu kupolu dizao, i to sve skupa izvodio...sam.............

srijeda, 24.4.2019. u 15:38

srijeda, 24.04.2019.

Dobro.
Evo me.
'Evo nas!'
Danas je neki dan kad se osjeti pomak u energiji.
Danas sam stavila natrag u funkciju svoj treći blog.
Naime, danas sam imala zadušnicu za V.
i kad sam se vratila doma prije osam,
sunce se jako lijepo caklilo po mokrom vrtu,
kišilo je očito za vrijeme mise.
Malo sam fotkala...
iznenadilo me da su 'vilencvjetovi' vec u punom cvatu,
a i proširili su se vrtom.
Također,
irisi koje sam skupljala godinama
i nikad nisu uopće cvali,
(sad kad razmislim,
je onaj jedan, tamnobordo)
ove godine jako su ojačali,
i biti će dva cvijeta......tko zna koje boje.....













Danas sam pročitala hrpe i hrpe postova i komentara na ovome blogu....
cijelu prošlu i puno više godinu...
podsjetilo me kako se bolest odvijala,
podsjetilo me osjećaja,
trenutaka,
ljekova, simptoma,
krvi , kašljanja,
podsjetilo me kako je mene bilo strah, strah, strah, strah,
i kako se nisam usudila pokazivati to njemu,
a i on je rezervirao misli za sebe,
da mene ne oštećuje,
čuvali smo jedno drugo,
podsjetilo kako je moj muž bio šašav i zabavan
'diranje Bozanića kokicama'
'slušaj kako hrčeš'
puno sam se smijala,
još i više plakala,
i pitam se GDJE su dođavola nestali moji prijatelji,
kakvi su mi to prijatelji,
zna se koji,
koji ne razumiju vrijeme kuknjave i očajanja,
i posvemašnju opustošenost života,
kako je sve sasvim drugačije,
teško i neizvjesno,
iz prvog užasa (smrti) u novi užas,
novu neizvjesnost,
i kako mi nedostaje muž,
doslovce da čovjek iz kože iskoči,
i što god da učiniš,
ne možeš popraviti to,
možeš jedino prolaziti kroz stare tekstove,
stare strahove i smjehove i slike,
jer trenutno ovdje vlada življenje neživota.



Kako se zove kad živiš, a nisi živ?
(napomena nepažljivim čitateljima,
odgovor NIJE 'vampir')












I da, našla sam mrtvog šišmiša na ulazu u kuću.
U našoj fasadi žive šišmiši,
koji su se upravo prenuli iz zimskog sna,
i bjesomučno kakaju posvuda..........

7:50

utorak, 23.04.2019.

22.4. u 22:03

ponedjeljak, 22.04.2019.

Stigosmo doma.
Bilo je lijepo,
slike slijede.
Sutra ujutro radim ,
pa sad sve valja oprati ,
a i sušiti,
itd, itd po kući............
ali ovo je prvi puta
da se nas dvije vraćamo u praznu kuću,
i to mi je razdiralo,
taj osjećaj,
srce na putu kući.
I jučer navečer,
pomisao da se vraćamo doma,
gdje više nije dom.............

Jako me ražalostilo danas
doznati da je umro @Duričin muž,
njihovo djetešce je tako još maleno.....
jako, jako me pogodilo.....

Ne mogu niti jednu nevolju
od sebe razdvojiti,
-kada ti se dogodi
da si dugo žalostan
pa puno plačeš
onda ti (s oproštenjem,
jer je to tako beskrajno glupo,
i takvo jedno tijelom nametnuto govno
koje te samo sramoti
u svim mogućim situacijama)
suze počinju teći i kad to uopće ne želiš,
čim te nešto dirne
(ja niti sreću više ne mogu podnijeti bez plakanja)
i suze doslovce kao u crtanom filmu
krupne i bogate
frcaju iz očiju.
Jebote, da mi je to netko rekao,
da je to tako.

Tko ne zna o čemu pričam,
još nije bio dovoljno tužan u životu
da razradi 'plačni' sustav.





I čim smo sjeli u auto,
da se odvezemo doma,
20:20

Točno kako se osjećam

nedjelja, 21.04.2019.

Sve što radim(o?)
Uvijek i na žalost
Unutar je ograničenja svih vrsta.
Barem ja imam takvo iskustvo života.
Sve čega god se poželim primiti
Što želim poduzeti
Obaviti
Vidjeti
Otići
Ostati
Izabrati
Naučiti
Sve što me interesira
Što trebam privesti kraju
Ili učiniti od početka
Ili što trebam prestati činiti
Sve baš sve
Otežano je ograničenjima
Svih vrsta
Obavezama prema drugim ljudima
Okolnostima
Osjećajima
Konvencijama
Tijelom
I tjelesnošću
Sve baš sve
A bome i svatko, baš svatko
A na svoj specifičan način
Čini da osjećam
Kako je moj život
Korak sputan lancima
Svaka noga ima svoju kuglu
Svaka misao unaprijed postavljenu
Ogradu trnovitog grmlja
Svaki put je kroz duboku i sklisku blatnu kaljužu.
Uza sve
I u najboljoj namjeri drugih
Izgubljeno je sve....
I u najpovoljnijem rješenju
Nema satisfakcije.

21:12

srijeda, 17.04.2019.

With your mercury mouth in the missionary times,
And your eyes like smoke and your prayers like rhymes,
And your silver cross, and your voice like chimes,
Oh, who do they think could bury you?
With your pockets well protected at last,
And your streetcar visions which you place on the grass,
And your flesh like silk, and your face like glass,
Who who they get to ever carry you?
Sad-eyed lady of the lowlands,
Where the sad-eyed prophet says that no man comes,
My warehouse eyes, my Arabian drums,
Should I put them by your gate,
Or, sad-eyed lady, should I wait?

With your sheets like metal and your belt like lace,
And your deck of cards missing the jack and the ace,
And your basement clothes and your hollow face,
Who among them to think he could outguess you?
With your silhouette when the sunlight dims
Into your eyes where the moonlight swims,
And your match-book songs and your gypsy hymns,
Who among them would try to impress you?
Sad-eyed lady of the lowlands,
Where the sad-eyed prophet says that no man comes,
My warehouse eyes, my Arabian drums,
Should I leave them by your gate,
Or, sad-eyed lady, should I wait?

The kings of Tyrus with their convict list
Are waiting in line for their geranium kiss,
And you wouldn't know it would happen like this,
But who among them really wants just to kiss you?
With your childhood flames on your midnight rug,
And your Spanish manners and your mother's drugs,
And your cowboy mouth and your curfew plugs,
Who among them do you think could resist you?
Sad-eyed lady of the lowlands,
Where the sad-eyed prophet says that no man comes,
My warehouse eyes, my Arabian drums,
Should I leave them by your gate,
Or, sad-eyed lady, should I wait?

Oh, the farmers and the businessmen, they all did decide
To show you the dead angels that they used to hide.
But why did they pick you to sympathize with their side?
Oh, how could they ever mistake you?
They wished you'd accepted the blame for the farm,
But with the sea at your feet and the phony false alarm,
And with the child of a hoodlum wrapped up in your arms,
How could they ever, ever persuade you?
Sad-eyed lady of the lowlands,
Where the sad-eyed prophet says that no man comes,
My warehouse eyes, my Arabian drums,
Should I leave them by your gate,
Or, sad-eyed lady, should I wait?

With your sheet-metal memory of Cannery Row,
And your magazine-husband who one day just had to go,
And your gentleness now, which you just can't help but show,
Who among them do you think would employ you?
Now you stand with your thief, you're on his parole
With your holy medallion which your fingertips fold,
And your saintlike face and your ghostlike soul,
Oh, who among them do you think could destroy you?
Sad-eyed lady of the lowlands,
Where the sad-eyed prophet says that no man comes,
My warehouse eyes, my Arabian drums,
Should I leave them by your gate,
Or, sad-eyed lady, should I wait?

9:18

Sutra je veliki dan.
Sutra smo vođene na četverodnevni put,
već sam pisala o tome.
Popodne je pakiranje i slično,
a sad vozim mamu do groblja,
onda idem sama sa sobom na drugo groblje...
onda kuham i bavim se
živicom
živicaaaaaaaaaaaaaaaaaa
onu šutu sam popakirala,
ima preko deset vreća,
teške su ko sam vrag
sestra je obećala da će to sustavno (raz)nositi
(svi oni ko kak stigne)
po smećima i tako....
da se ne zatrpamo vrtnim otpadcima...

A sad put.
Gdje je veselje? nigdje.
nadam se da će me druge vizure jednostavno
hm
ne moraju me veseliti
jednostavno
bit će različite
pa će mozak sam reći
gle! različito!
i nadam se da će mu to dobro doći
Svejedno.
čekat ću znak
kao i uvijek
lovac na znakove
radar za poruke
reality check svakih par sati.




10:10
12:34
13:13

08:43

utorak, 16.04.2019.

'Uvijek netko svira solo'












Bez otpora, glatko kroz dan.....................

11:19

ponedjeljak, 15.04.2019.

Danas je slalom na redu.
Ostavinski :D
Smijem se da ne bih plakala.
Ili bjesnila.
Morat ću proći kroz pet kila dokumenata sudskih,
i time još jednom kroz cijelu mučnu i bolnu povijest
moga muža i nenormalnih odnosa sa onom stranom....
jer moram, jer nema tko drugi i jer jednostavno netko mora uložiti ekstra energiju
da se jednom za svagda sve to razriješi
i da se onda može pustiti zaboravu.
da se mogu koncentrirati na lijepe trenutke i stvari,
na cvijeće na pultu,
gumene medeke
i u jednom gutljaju popijenu
litrenu bocu čokoladnog mlijeka u Regensburgu,
na razgovor na balkonu,4.10. 99.
i poljednju zajedničku noć sa 4.na 5. 10., nije slučajnost, nije.....
nego poklon....

više ni psovanje ne daje olakšanje


sretna sam jer idem s djetetom u šoping danas,
raspale su joj se tenisice,
a ja volim zujati po dućanima
prvo dokumenti
a onda landranje
sestra mi je popalila otvarač za boce
i nikako da ga vrati
tako da sam umjesto vina prisiljena piti jeger iza ručka.
Strašno, možda postanem alkos. :-S
šalim se.

Dn. zapis br. 18,39

nedjelja, 14.04.2019.

ja sam njemu lijepo rekla.
nije to sastrugano do zemlje,
ostalo je cementa,
sve će se stisnuti
tko će to micati
a on je radio štenge
sam i bio je umoran
a i inače je nedokaziv
a moj muž je umirao u bolnici tada
ja nisam mogla
još i na betone i cemente paziti
kad si sam
jebeno je sve konce pohvatati
fizički ne možeš nego osnovno
on je umirao
dijete je samovalo doma
misleći da će tata ozdraviti
a on je betonirajuć štenge
izbetonirao i pola našeg vrta
i tvrdio mi da će sve počistiti i odnjeti
i jeli tako bilo
nije
Danas sam cijelo popodne
ja
razbijala beton
jebem mu mater betonu
vrtu
imovini
kući
onom što se željelo napraviti
a nikako se nije uspjelo
i jebem ti život
toliko planova
i nijedan se ne riješi do kraja
ili kako bi želio
niti jedan
i tako ja danas
potpuno neprimjereno za mene
razbijam beton,
imam razbijačicu leda
lopatu
i motiku
pijuk mi je ovaj genijalac odnio na grunt i nije vratio
jebiga zašto bi drugima
vraćao njihove alate?
tako da sada skrivam preostale stvari i držim pod ključem
i razbijam beton
i ne znam jesam li više bijesna
tužna za mužem
ili rezignirana jer to moram ili sama napraviti
ili nekom platiti
još jedna od bezbroj stvari koje treba platiti
i što nađem u zemlji?
Ajd ,pogodite

nađem komad ametista, neobrađenog.
fak d dak
ametist u mom blatu.

To si računam kao znak.

Bum ga fotkala.

Dn. zapisi br. 10,40

i dalje, sjeckam pošišanu živicu.
pun vrt toga .......
sve se zeleni, život nas opsjeda































Za današnji dan,
Jesus Christ Superstar mjuzikl,
Trenutak kad Isus ulazi u Jeruzalem

[CROWD]
Hosanna, hey sanna, sanna sanna ho
Sanna hey, sanna hosanna
Hey JC, JC, won't you smile at me?
Sanna ho, sanna hey, Superstar
[CAIAPHAS]
Tell the rabble to be quiet; we anticipate a riot
This common crowd is much too loud
Tell the mob who sing your song
That they are fools and they are wrong
They are a curse, they should disperse
[CROWD]
Hosanna, hey sanna, sanna sanna ho
Sanna hey, sanna ho sanna
Hey JC, JC, you're alright by me
Sanna ho, sanna hey, Superstar
[JESUS]
Why waste your breath moaning at the crowd?
Nothing can be done to stop the shouting
If every tongue was still, the noise would still continue
The rocks and stones themselves would start to sing
[CROWD (with JESUS)]
Hosanna, hey sanna, sanna sanna ho
Sanna hey, sanna ho sanna
Hey JC, JC, won't you fight for me?
Sanna ho, sanna hey, Superstar
[JESUS]
Sing me your songs
But not for me alone
Sing out for yourselves
For you are blessed
There is not one of you
Who can not win the kingdom
The slow, the suffering
The quick, the dead
[CROWD]
Hosanna, hey sanna, sanna sanna ho
Sanna hey, sanna ho sanna
Hey JC, JC won't you die for me?
Sanna ho, sanna hey, Superstar

Ovo je sjajno djelo,
i glazba i tekst vrhunski.....
sa svojim nijansama i slojevima,
nije, niti u jednom trenu,
kako je moj ćaća ogorčeno uvijek mislio,
napisano da se ruga Isusu,
nego se ruga - ljudskoj gluposti,
koja vjeruje dok vidi,
i ne vjeruje čim joj se dokaz
makne ispred očiju....
nije ni slučajno da pjevaju
sana- hej
sana - ho,
(aluzija na hej-ho, hej-ho,
snjeguljica i 7 patuljaka
djetinjastu percepciju Učenja)
a ne Hosana,
želi se pokazati nerazumijevanje učenja Isusa Krista
ljudska glupost i površnost,
nestalnost i prevrtljivost;
danas ga slave, sutra razapinju............

















I bonus

kamen spoticanja, žene u Isusovom životu.......
[MARY MAGDALENE]
Try not to get worried, try not to turn on to
Problems that upset you, oh
Don't you know
Everything's alright, yes, everything's fine
And we want you to sleep well tonight
Let the world turn without you tonight
If we try, we'll get by
So forget all about us tonight
[APOSTLE'S WOMEN]
Everything's alright, yes, everything's alright, yes
[MARY]
Sleep and I shall soothe you, calm you and anoint you
Myrrh for your hot forehead and
Then you'll feel
Everything's alright, yes, everything's fine
And it's cool and the ointment's sweet
For the fire in your head and feet
Close your eyes, close your eyes
And relax, think of nothing tonight
[APOSTLE'S WOMEN]
Everything's alright, yes, everything's alright, yes
[JUDAS]
Woman, your fine ointment, brand new and expensive
Could have been saved for the poor
Why has it been wasted? We could have raised maybe
Three hundred silver pieces or more
People who are hungry, people who are starving
Matter more than your feet and hair
[MARY]
Try not to get worried, try not to turn on to
Problems that upset you oh don't you know
Everything's alright, yes, everything's fine
And we want you to sleep well tonight
Let the world turn without you tonight
If we try we'll get by so forget all about us tonight
[APOSTLE'S WOMEN]
Everything's alright, yes, everything's alright, yes
[JESUS]
Surely you're not saying we have the resources
To save the poor from their lot?
There will be poor always, pathetically struggling
Look at the good things you've got!
Think! While you still have me
Move! While you still see me
You'll be lost, you'll be so sorry when I'm gone
[MARY]
Sleep and I shall soothe you, calm you and anoint you
Myrrh for your hot forehead and then you'll feel
Everything's alright yes everything's fine
And it's cool and the ointment's sweet
For the fire in your head and feet
Close your eyes, close your eyes
And relax, think of nothing tonight
[ALL]
Everything's alright, yes, everything's alright, yes

Dnevnički zapis broj 12,51

subota, 13.04.2019.

Ovih dana, ljubavne poruke, ljubavni znaci....
ali samo da napomenem
da se poduplani brojevi javljaju neprestance
više nego učestalo,
i dijete je rekklo
'jučer su me 4 puta pitali koliko je sati,
četiri puta sam pogledala
i sva četiri puta bio je dupli broj.
I frendica se čudila....'








Jednom prilikom, na jednoj zvukovnoj poruci
Vedran komentira neke fotke koje smo mu slale
i kaže '..........vi ste moja dva srca............'
kad je dijete kasnije čulo tu poruku
jako je plakalo.
odonda nismo to slušale, ima tome već dugo.
Prekjučer, nasred ulaza u bakinu kuću,
dijete pronađe privjesak sa dva srca
i meni odmah , odmah u glavi zazvuče te njegove riječi
nismo komentirale ništa, jednostavno sam spremila srca k sebi....








Jučer pak,
bio je brutalan dan na poslu,
otišla od kuće u podne,
vratila se u 22,
baš je bilo jako zamorno,
i u jednoj pauzi nešto telefoniram i živciram se žešće,
sve od umora zlovoljna,
usput gledam kroz prozor
i pažnju mi privuče golub,
prvo vidim čudno se ponaša na grani,
'šta on to radi?'
onda shvatim da se kočeperi,
napuhuje prsa,
i primjetim da ga sa niže grane gleda golubica....
onda on doskoči k njoj na granu,
i ono, ko u dokumentarcu o pticama,
gledam ljubavni suret doslovno 'dva golupčeka'.
Skaču jedno oko drugog,
i onda su se ljubili!!!
Ljubili s kljunovima,
e pa to još nisam vidjela uživo :))
Mazili su se i ljubili s kljunovima
trajalo je to i bilo jako simpatično,
a onda , pao je i seks,
ni to nisam vidjela nikad uživo,
ptice kako se ....pare? ili kako se god to zove kod njih...
poševile su se haha , pogolubile :))) :-P
Seks je trajao kratko,
a onda su se na tren razdvojili,
on je mirno stao na grani,
a ona obskakivala oko njega,
kljunom mu milujući glavu....

Uglavnom,
priznajem da me vrlo raznježilo,
i malo mi razbucalo
mrku koncepciju u glavi.....
jako je to bilo ...hm, prirodno, nježno,
ne znam


Onda,
jer stvari valja da dolaze u paru,
da se potvrde,
sam također nenamjerno
naišla na prizor razmjene osjećaja
gdje su se neki muškarac i žena
očito sreli nakon dugo vremena,
gdje je prvo pao općeniti zagrljaj pozdrava,
onda žena nije moga odoljeti
pa se pustila i zagrlila ga čvršće,
na što je i on popustio ograde i zagrlio nju još čvršće,
pa su se držali i neispuštali
pa je ona njega nekako poljubila u obraz,
na što je i on nju
također nekako
kao ugodno oslobođen da i on pokaže svoje osjećanje i nju poljubio u obraz,
sve je to bilo nekako nespretno
oboje osupnuti time što su pokazali (pre)više (od pretpostavljenog?),
svakako više od onog što su do tada pokazivali,
možda više od onog što su smjeli pokazati,
jer onda su se nekako ipak ispustili iz ruku
pa su razgovarali,
dosta smeteni i zbunjeni prijašnjim izljevom
pa je razgovor izgledao kao nešto što se ajde mora,
kao nešto što je suvišno i tek društvena forma
nakon netom izvedene 'razmjene informacija' :))
a onda ih je daljnje događanje odnjelo iz mog vidokruga.....

E, to nisam sanjala,
bilo je stvarno
i bilo je vrlo, vrlo lijepo.

:)

8:34

Dok ne ugrabim tren da pribilježim
nešto lijepo što sam jučer vidjela,
nek svira muzika.....
vodim Poglavicu na kafu, 85 godina mu je.

17:57

četvrtak, 11.04.2019.

današnji dan je nemoguć. Ne mo guć.
Otpor je prema svemu
ko da valjam brda
pa planine
sve mi je hiperteško
sve što činim izlazi mi na uši
svega se dogodilo previše
i pregorila sam
sve što činim u životu
beskrajno je glupo dosadno i neinspirativno
a kad dođe nešto lijepo ili nedobože veselo ili vedro
onda mi tisuće noževa para što grlo
što srce
jebem ti predživotne ugovore
i perspektivu širu od ove u zatočeništvu
alkatraz sine
od sto stvari na popisu
niti jednu se nisam uspjela prisiliti napraviti
niti jednu
nema nijedne čiste žlice u kući
opet suđe
opet veš
opet je mrko i mokro
opet je hladno
opet jakne
opet zadivljao vrt
a još ni svo staro šiblje
nisam uspjela prikupiti
i opet su radovi na cesti
sve je blatno šoderasto i raskopano
ne smije se autom gore
nego tegli sve uzbrdo do kuće
jučer dođem s posla doma
jedanaest navečer
crkne slika na tvu a taman sjela sa voćnom salatom u krilu
i željela jest
zovi tehničku podršku
i kad je došlo do toga da moram ištekavati i uštekavati rutere
al ne onaj, gospođo, sa puno svjetala,
nego onaj sa jednim; motorolu,
i kad nisam uspjela naći koji je to kabel i gdje je uštekan
(na tri jebena mjesta, poslije sam vidjela)
i kad sam pod vedranovim kompom
iza stvari pod stolom
ugledala onu kutiju koja služi
za 'pospremanje' žica i kablova
i kad sam ugledala količinu, prašnjavost i nenormalnu zapetljanost istih
uhvatio me takav bijes
takav BIJES
da sam sa poklopcem dotične kutije
tako manijakalno izlupala sve te kablove
tako sam divljački lupala
na žalost ništa nije puklo
što je samo izazvalo još veću mahnitost u mene
dijete se sa suzama u očima sjelo na kauč i zašutilo u strahu
DOPIZDILO MI JE SVE
svo paženje
tko što govori
što smijem a što ne smijem izgovoriti
već godinama
što treba sakriti da se bolest ne skuži
pa što treba reći da se nježno kaže ovo i ono
i kako reći djetetu kad mu umre tata da mu je tata umro
i kako i što govoriti
jel premalo?
jel previše?
jel se smije?
jel ne smije?
hoće li je rastužiti?
hoće li je unazaditi??
jebem mu mater, jebem mu mater tisuću puta na tisuću
popizdila sam jučer.
jebem mu mater.
Svemu, baš svemu baš svemu od svega svemu
mom jebenom životu.


Danas sam uzela fotoaparat u ruke.
Nisam preko šest mjeseci, gotovo uopće, možda jednom.
Nisam znala više
što i gdje trebam kliknuti
da pokaže fotografirane slike,
kao da nikada u životu taj predmet u rukama držala nisam,
časna mi riječ
nešto me natjeralo da odem u vrt i slikam
iako je mokro i mračno
sjetila sam se onog osjećaja
da dok slikam na tren potpuno zaboravim sve ostalo

gotova sam
mislim da sam u potpunosti i nepovratno propala









U stvari, ovaj post pišem
jer me blog Alena Zorića (the art of being yourself)
na to inspirirao.
i dok bi u prethodnom životu
uglavnom dijelila njegovo mišljenje
odnosno u načelu se složila s premisom
da smo zarobljenici sustava i marionete
dok sami ne uzmemo škare
i precvikamo uzice
ipak, nakon svega što mi se dogodilo
stekla sam uvid, dojam ili štoveć
da je laž u navodnoj bitnosti toga
(svega, bilo čega).
Da, jesmo u sustavu.
I kad izlazimo iz njega i dalje smo u sustavu
i naši , kao samostalni, kao slobodni, pomaci su mikroskopski
i ono što znamo
i ono u što bismo se zakleli da smo sigurni
i sve 'istine' koje 'osjećamo da znamo'
sve to može i biva ponekad
biti otpuhano ko praseća kućica od slame
i niti jedno naše znanje nije sigurno pred mogućim naletima nemilih događaja
i pred posljedičnom nevažnošću APSOLUTNO SVEGA,
uključujući i vlastitu posvemašnju nevažnost,
sve izgubi bitnost,
naše najveće istine se pokažu kao 'može i ne mora' postavke,
koje bi bile drugačije već da smo rođeni
samo jedan blok niže niz ulicu,
a kamoli u drugom kulturnom krugu
u drugom vremenu
na drugoj planeti



I što sad, draga braćo i sestre?

7:37

Across the Universe - The Beatles
Words are flowing out
Like endless rain into a paper cup
They slither wildly as they slip away across the universe
Pools of sorrow waves of joy
Are drifting through my opened mind
Possessing and caressing me
Jai Guru Deva, Om
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Images of broken light
Which dance before me like a million eyes
They call me on and on across the universe
Thoughts meander like a
Restless wind inside a letter box
They tumble blindly as they make their way across the universe
Jai Guru Deva, Om
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Sounds of laughter, shades of life
Are ringing through my opened ears
Inciting and inviting me
Limitless undying love
Which shines around me like a million suns
It calls me on and on across the universe
Jai Guru Deva, Om
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Nothing's gonna change my world
Jai Guru Deva
Jai Guru Deva
Jai Guru Deva
Jai Guru Deva
Jai Guru DevaJai Guru Deva









Prijeručkovni EDIT,
top četiri pjesme po Đetetovom ukusu
smiješan presjek, ali istinit;

The Beatles - Julia
Half of what I say is meaningless
But I say it just to reach you, Julia
Julia, Julia, ocean child, calls me
So I sing a song of love, Julia
Julia, seashell eyes, windy smile, calls me
So I sing a song of love, Julia
Her hair of floating sky is shimmering, glimmering
In the sun
Julia, Julia, morning moon, touch me
So I sing a song of love, Julia
When I cannot sing my heart
I can only speak my mind, Julia
Julia, sleeping sand, silent cloud, touch me
So I sing a song of love, Julia
Hum, hum, hum, calls me
So I sing a song of love, Julia, Julia, Julia Julia, Julia

6:23

utorak, 09.04.2019.

Rano, rano jutros, pretužnih šest mjeseci, ljubav moja.

220:36

ponedjeljak, 08.04.2019.

Danas me stalno ćera da napišem post,
a ja nikako.
Samo još ovo.
samo još ono.

Sto put sam se ustala da još-i-to, i natrag sjela,
ne znam što mi je.

Danas me hvata žeđ.

Danas sam uspjela , da se pohvalim,
konačno viber i whatsapp aktivirati, i povuči sve chateove, fotke i videa,
jedino na viberu ne da videa,
ali nije bitno..........sve dopiske s mužem već sam davno iskopirala van,
a ostalo nema toliku vrijednost.
Ipak, volim znati što sam s kime razgovarala i to...
naročito za posao, jer moja je pamet kratka a zaboravljanje kolosalno..............


Ovih dana isključivo se pelam tramvajem,
u potpunosti kužim Sheldona i potrebu za 'bus pants'-ima
u ovom slučaju hlačama za tramvaj.
Moram rogoboriti,
pozicija stolaca u 'novim' tramvajima toliko je degenerična
(novi = ne oni stari u kojima smo svi sjedili jedan iza drugog,
uz iznimku onih lice u lice dva para sjedala , kod vozačevih i srednjih vrata).
Ovi stolci kao prvo izgledaju kao neki wc-i,
njihova pozicija ih je svela na pola manje brojčano,
a i gledamo jedni u druge,
k čemu onima u sredini koji stoje preostaje jebeno malo mjesta,
a štanga za držanje po cijeloj dužini više ne postoji,
nego one klimave ručke,
kojih NEMA ponad vrata.........
ah, gdje su oni stari tramvaji
u kojima je bez iznimke na pločici iznad vrata pisalo
'opasno je nasloniti se na vrata'
a netko bi uvijek ugravirao 'si'......?
I prozori koje si mogao otvoriti i gurnuti glavu van...jer čemu inače služe prozori?
Kužim da je moje prigovaranje smiješno jer kasnim u fazi,
al za nekoga tko je zbog situacije što familijarne, što poslovne,
bio vezan za auto do jučer,
ovo čekanje popravka kočnica i susret s plebsom svako jutro je brutalan............................

Svi mi stoje preblizu.

Danas je neki lik imao prljave uši,
crvene rane/plikove/prišteve (ne znam točno) po cijelom licu i vratu,
a i ruka mu je izgledala oguljeno ili od bolesti, ili od kakve nesreće.
Jadan čovjek, ali ja sam užasna po tom pitanju,
moram naučiti zadržati dah barem dvije-tri stanice,
ovako mi je to sve skupa prejezivo.

I uvijek netko izgleda mentalno nestabilno (lijepo rečeno), pa strepim.



Ukratko, sad je bilo nužno da odem do dućana.

Ili 7-8 minuta do mikro-Konzuma u kojem nema niš,
ili 10-15 minuta do Interšpara prema Šestinama (ipak boljeg od ove prve opcije).
nemate pojma koliko vam je blago kad u kvartu imate kakav pravi veliki dućan!!

Grmilo je ko ludo, kiša se je pojačala,
namolila sam Dijete da ide samnom, jer se i grmljavine bojim,
svega se bojim,
pa smo stigle doma mokre ko da smo isplivale iz bazena ...........
vrlo avanturistički.

Nadam se da će sutra odmah te kočnice postaviti i sve,
nema te strane grada na koju se neću odvesti
od puste sreće što mogu,
da proslavim!


Eto, a još nedavno sam rekla da ću se riješiti i auta i svega,
toliko o mojem držanju riječi
i općenito o procjeni .

A Bože, glupog li posta.
Zašto je bilo potrebno da ovo pišem?

8:58

nedjelja, 07.04.2019.

Da ne bih
sa zebnjom promatrala svijet oko sebe,
(čitaj, promotrila sam ga i zazeblo me je, i strah me je)
-krećem s knjigom 'zamoli svoje duhovne vodiče
pa da vidimo
-nastavljam sa sjeckanjem i pakiranjem
gomile pošišane živice (kompletna solaža)
-čekam kada će auto biti popravljen
pa da mogu u nabavku,
svega više nema
-viber i whup nisu još aktivirani,
i ne znam hoće li biti, nek idu u p.m.
sutra je već novi tjedan.Blagi božiću.

23:39

petak, 05.04.2019.

Edit u 00:21
Ovaj video je namješten da počne na drugom stavku.
Nemam ja ništa protiv ostatka simfonije :)))
al ovaj stavak je poseban,
naročito u 12:50 (mislim da sam točno uhvatila minutažu, nadam se barem),
kad razvede kolo....
tako je čeznutljivo
nostalgično
nemirno
kao krajobraz nekog grada
i bezbrojni osvjetljeni prozori nebodera u noći
i životi koji se odvijaju iza njih

tako barem u meni budi slike
neizgovorenog, nedovršenog, nepreboljenog.............................................







Edit u 10:38
Fala Kristu, subota, subota subota!!!!!!!!!
Jutarnji bonus u 10:39

8:00

I'm so pissed.

najgore mi je,
a nije ovo jutros prvi put,
kad se probudim iz sna koji me jako jako razljuti
san ode, raspline se,
a osjećaj ljutnje bijesa i frustracije ostaje
pa ti sad sam sebi objasni
stvari poput
nije to ništa
to je samo san
a dođe mi da se fizički obračunam

(u posljednje vrijeme
zaista me spopadaju
vanserijske ljutnje
najviše i najprije na glupost
-ili ono što ja tako vidim,
a dijete mi govori da prestanem tuđi svijet mijeriti svojim pogledom,
al kad ovo ide prije razmišljanja;
prvo bijes,
a onda racionalizacija....)


Ovo je već druga noć za redom
da u jako dugim, filmski kompleksnim snovima
izlaze na površinu
stvari koje su me jako ojadile u našem
zajedničkom životu
i te stvar
a jer nisu bile pravedne
i ostale su i sad neriješene
uzrokovale su
(a bogami i dalje uzrokuju!!!! u praktičnom smislu)
u meni
dakle onu famoznu
u prošlom postu spominjanu
fragmentaciju
i u meni osjećaj
da mi nije više stalo
pa sam krenula nekim drugim putevima
nisam jako ponosna
ali je to živa istina
a putevi su se sami otvarali
sami orkestrirali
sami hodali


(ide psovanje,
ne čitajte dalje)


dakle
jebem mu mater.
jebenom životu
i znam ja čemu već sve
i komu.
Go fuck yourselves.

Ne možeš pomoći čovjeku
ako ti ne dopusti
i ako sam ne čini ništa po tom pitanju
(znači, nije spreman, pa nije u mogućnosti,
uglavnom zbog nesazrelosti razumijevanja)
ali jebote
posljedice te nezrelosti
ipak možeš
htio ne htio osjetiti na svojoj koži.

Oci jedoše kiselo grožđe,
a sinovima trnuše zubi, ili kako već to ide, al u tom smislu.



------------------------------


11:44
12:12
12:13

22:02

srijeda, 03.04.2019.

Defragmentiranje u tijeku.



(Samo u jednom preiodu života sam bila cjelovita.
I to je bar nešto.
To je za mene strahovit izazov,
ne se skrivati.
Pretpostavljam da je za sve,
samo pitanje je tko -od vas - toga uopće svjestan)














Drowning man * U2

Take my hand
You know I'll be there
If you can
I'll cross the sky for your love
For I have promised
Oh, to be with you tonight
And for the time that will come
Take my hand
You know I'll be there
If you can
I'll cross the sky for your love
And I understand
These winds and tides
This change of times
Won't drag you away
Hold on, and hold on tightly
Hold on, and don't let go of my love
The storms will pass (the storm will pass)
It won't be long now (it won't be long now)
This love will last
This love will last, forever
Take my hand
You know I'll be there
If you can
I'll cross the sky for your love
Give you what I hold dear
Hold on, hold on tightly
Hold on, hold on tightly
Rise up, rise up
With wings like eagles
You run, you run
You run and not grow weary
Hold on, and hold on tightly
Hold on, hold on tightly
To this love, (this love, this love) lasts forever
To this love, (this love, this love) lasts forever
Take my hand
Take my hand

8:03

Stalno mi nadolaze slike muke.
Užasno me žalosti sve što se zbilo.
Navire samo od sebe,
usred svakog danjeg zbivanja.

8:00

utorak, 02.04.2019.

Iz nekog razloga
za koji ja ne mogu reći
zašto baš ga ima
bitno je da zapišem snove
odnosno,
tjera me već tri dana da zapišem san
'zapiši san, zapiši san'
Inače, nekad sam dobro, a nekada loše
nekada jako jako snuždena
a nekada isto tako ali bez riječi
bez riječi
nema se ništa za reći ili pomisliti
jučer sam vrlo uspješno imala
početak jednog farbanja,
uspješno sam to izvela
nije još gotovo,
jako sam zadovoljna.
Prvi puta nakon bilijun vremena
da sam zadovoljna
i da imam onaj osjećaj neke kontrole u svojim rukama,
ono, uzela sam to napraviti,
i napravila sam koliko i kako sam planirala
bez da su iskrsli
ili vlastito neznanje
ili neočekivani tehnički problemi
ili neočekivanji problemi zvani ljudski faktor
(kad se debili zainate, pa te vode na sud radi vlastitog debilizma
i nesposobnosti dogovaranja, na primjer....i slično
a ima toga lopatom da se razbacuje uokolo)
i ne samo da sam napravila planirano
nego mi se ishod svidio, i to jako.
Dao mi je za misliti kako dalje, a to volim.
kad mi nešto što nije nevolja okupira um.









--------------------------------------------------------------





San:
prije tri noći.
Vedran , ja, Dijete.
Puno (ne znam koje, ali osjećaj je ostao) akcije,
događaja,
ljudi
druženje
obavljanje
i sjedimo za stolom
lijepog restorana,
stolovi na otvorenom
Dijete điopa uokolo
mi se spominjemo

sve u svemu jako jako ugodno, opušteno.

Izlazi iz restorana moja poznanica,
uplakana je i bijesna.
Ja joj prilazim,
i dok ona sikće na mene da je ne razumijem,
ja shvatim da joj je muž umro
i govorim joj kako sam i ja udovica već pet mjeseci
i kako je i meni muž mrtav
i dok to izgovaram
razumijem kako je to debilno tako izricati,
jer moj muž sjedi za stolom na pet metara od nas,
a u snu (za vašu informaciju) vlada ono ozračje
u kojem se u potpunosti podrazumijeva da je živ
a da se smrt desila samo tijelu
i nema dvojbe, ko na zemaljskom planu, oko toga.


San , prije dvije noći,
je pravi 'san za ispucavanje' i preradu problema i nevolja.............

Vedran je bolestan
pa ja vozim.
u bolnici smo
u čekaonici
kao da živimo tamo
družimo se s ljudima
čekamo da nas doktor izlječi





Sinoćnji , tj. ovonoćni san:
mislila sam ga zapisati,
ali se ne mogu sjetiti upravo niti jednog momenta.
Osim činjenice da sam se budila kroz noć sva u jednoj vodi
ko spavanje pod tušem

Dijete je sanjalo
da ja plačem , na kauču,
ona me tješi , na kauču,
a onda se pojavljuje Vedran iza ugla
i kaže šireći ruke
'ne znam što da na pravim',
zašto ona stalno plače
kad sam ja dobro?
Ona ustaje sa kauča,
i razmišlja s njim na glas
kako da me umire...........



-------------------------------------------------------------------------









I još samo
željene aplikacije još uvijek nisu instalirane
a ja odoh pod tuš pa na posao.





------------------------------------------------------------------------------












-----------------------------------------



Edit u 11:55


11:11
17:17

12 do 10
7 do11

I u rano popodne nekoliko nizova,
Ne mogu se sjetiti kojih.

Stalno.

I osjećaj prisutnosti....





-------------------------------------

također,
(edit u 13:12)
iz zabave i neplanski
bavim se zajebantskim doslovnim izricanjem uzrečica
hrvatskih, na engleski.
Pa tako uz one poznate
'shit through thick branches' ili
'shitting the doorknobs'
(duboke isprike na prostakluku)
i još brojnih kojih se sad ne mogu sjetiti
ima jedna novog datuma.
Glasi
'there isn't yes there isn't'
i naprosto ju obožavam.:-P
Eto, sad me poznajete malo bolje.