9:56

Dobro jutro.
Izgleda da imam neku alergiju, čudom se čudim,
nos mi curi sam od sebe..
kišem i to....
obično to baš nikad nemam
a i iako imam i grlobolju i kašljem,
pa možda nije alergija.
Svrbi nos, stalno kihanje i nekontrolirano curenje
Oči još ne, al na njih sam i tak već čorava. :-P
kažu , kad nos curi, to je unutarnji plač.
Haha, ja imam znači unutarnji,
a i onaj zdravoseljački, vanjski.
Dobro.

Nekoliko stvari.
Prva.
Budući da spavam na velikom krevetu,
samo nebo mi je granica
kako se mogu poleći u njega.
Stanem u sve smjerove. :))
Pa mi je došlo jutros da od iduće noći
okrenem glavu pod prozor,
kako smo nekoć imali....
pa da vidim.
Već sam si sve presložila,
baš me zanima kakav će biti obćutek.

Druga stvar.
Obrisala sam svoj avatar
(stavljen prije recimo mjesec dana)
postao mi je uglast/čoškast/prazan,
prestao mi se sviđati.
I sada, što god da pokušavam staviti,
editor NE ŽELI prihvatiti,
ne znam može li.
ne znam zašto neće.
Pazim na dimenzije, veličine i to sve
ako itko ima savjet, amo s njim.

Treća stvar;
Ne mogu se dosjetiti,
pa ću zapisati dva sna.
Jedan i pol. :))
Prvi od preksinoć;
V. i ja šetamo,
kroz neka polja, kroz žita,
puno ljubljenja :-D velika sreća
iako su svi bližnji oko nas,
uopće se ne obaziremo,
ne mogu u detalje,
ali ja ću znati kad vidim :))
Ovonoćni san;
i Dijete , i ja,
popele smo se na neki kvazi balkončić,
koji obrubljuje cijelu sportsku dvoranu ukrug,
balkončić je uzak, samo za sjediti, a da ti noge vise dolje,
i ispod je barem deset metara do tla.
Dijete je posve sigurno,
ne treba asistenciju i nije u opasnosti.
ja , s druge strane,
shvaćam da ne mogu natrag,
lojtre su za jedan dohvat ruke predaleko,
ne mogu izvesti 'slobodan skok' dolje
polomit ću si noge
totalna frka.
Dok sjedim, dobro je,
al ne mogu vječno ostat sjediti pod stropom.

Uto čujem u dvorištu dvorane,
stižu dečki
(kolege s posla)
i Vedran među njima,
osjećam da se ljuti na mene,
zna da ga slušam,
pa svakog kome se obraća
zove 'Lilianke!', uzvikuje mi ime da me provocira.
Viče 'Lilianke' puno puta u zrak
(iako znam da ostali nemaju pojma
što znači Lilianke,
i zašto ih tako zove)
Ljut je na mene,
ne znam točno zašto.
Ipak,
naravno,
zovem ga svim glasom upomoć.
I on me pronađe,
kako sjedim visoko, visoko gore pod stropom.....
'Ajme majko,
pa zašto si se popela tako visoko?'
'Hajde stoj dolje da se pokušam spustiti,
ako padnem,
da nisam sama'
'ne mrdaj, pomoć ću ti'
I dogura neku zaštitu sa lijeve strane,
lojtre zdesna bliže meni,
'ajd sada,
od sad ću stalno biti uz tebe
(da ne ponoviš opet neku ludost)'



Kad smo se vraćali iz Praga,
duga vožnja, puno utisaka, puno progutanih suza,
(ne volim plakati u društvu,
a naročito kad su klinci u blizini,
to ih žalosti i uznemiruje.......,
pa se nakon par dana konstantnog druženja od jutra do mraka,
dosta potisnutoga skupilo u meni)
umor i sve....
Odjednom, jako sam ga osjetila (Vedrana).
Prisutnost, pozdrav,
čak želju da pozdravim sve i da kažem da je s nama
što NISAM učinila, sreću da kontaktiramo,
njegovu dobrobit sada, 'sve je u redu' osjećaj
'nemoj potonuti' osjećaj, 's tobom sam', ali ne riječima, nego svim bićem, sasvim.

Razmišljanja o njemu,
ili gledanje slika,
tek su plošni doživljaj ,
provociranje uma na sjećanja,
ali taj osjet (koji se dogodio),
to je bilo potpuno živo,
događalo se u sadašnjem trenutku,
nije bilo nešto mrtvo čemu ja dajem život,
nego nešto ugodno,
ispunjavajuće,
što je upravo davalo meni, hranilo mene.......

Ja razumijem da je ljudima to ludo,
'razgovarati' sa onima sa druge strane.

Taj razgovor
(za sada,
dok se možda ne izvještim i bolje)
je zapravo razmjena osjećaja,
i nije samo stvar doživljavanja
nekog bilo kojeg osjeta (sreća, ushit...),
nego ti osjeti imaju pečat, utisak, okus, dojam,
baš njega,
baš te osobe, potpuno žive,
i sa njezinim recimo karakterom,
osobnošću
kojom je zračila i dok je bila u tijelu.

Taj doživljaj učini
da nakon njega
svo razmišljanje,
a naročito gledanje slika ili predmeta bude
potpuno neživi kontakt,
bez podloge,
ne samo nedostatan, nego i prazan,
to je samo papir,
dok je kontakt doslovno živi susret.

Eto.

Idem sad,
stavljam par videa,
da ih pogledam kasnije,
a možete i vi.
nemojte se zavarati ili biti odbijeni
amerikaniziranom vanjštinom
i sličnim površnostima,
ovi ljudi nose poruku
Poruku.

Svima sve najbolje :)

Ovaj još nisam pogledala,
al se veselim da budem



Smatram da je navažnije stalno puštati u um misao
da smo duhovna bića
koja trenutno imaju tjelesno iskustvo,
materijalizirano iskustvo,
to je sve.
Nismo samo ovo tijelo,
nismo uvjetovani njime,
nismo samo ono što mislimo, nismo osoba pod našim imenom,
'Moj je avatar Lilianke, koji je tvoj?'
Nismo, kako kaže Giesemannica, 'my story', nismo ova priča koju živimo,
mi smo beskrajna duhovna bića,
dio Cjeline,
zauvjek neodvojivi,
mi jesmo Izvor.
nemamo zaista visinu, širinu, dubinu i vrijeme, to su samo postavke u ovoj igrici.

Brojni duhovni i coprnički učitelji
sugeriraju razne vježbe
širenja sebe do i preko horizonta,
nije to neka novost. :D