220:36

Danas me stalno ćera da napišem post,
a ja nikako.
Samo još ovo.
samo još ono.

Sto put sam se ustala da još-i-to, i natrag sjela,
ne znam što mi je.

Danas me hvata žeđ.

Danas sam uspjela , da se pohvalim,
konačno viber i whatsapp aktivirati, i povuči sve chateove, fotke i videa,
jedino na viberu ne da videa,
ali nije bitno..........sve dopiske s mužem već sam davno iskopirala van,
a ostalo nema toliku vrijednost.
Ipak, volim znati što sam s kime razgovarala i to...
naročito za posao, jer moja je pamet kratka a zaboravljanje kolosalno..............


Ovih dana isključivo se pelam tramvajem,
u potpunosti kužim Sheldona i potrebu za 'bus pants'-ima
u ovom slučaju hlačama za tramvaj.
Moram rogoboriti,
pozicija stolaca u 'novim' tramvajima toliko je degenerična
(novi = ne oni stari u kojima smo svi sjedili jedan iza drugog,
uz iznimku onih lice u lice dva para sjedala , kod vozačevih i srednjih vrata).
Ovi stolci kao prvo izgledaju kao neki wc-i,
njihova pozicija ih je svela na pola manje brojčano,
a i gledamo jedni u druge,
k čemu onima u sredini koji stoje preostaje jebeno malo mjesta,
a štanga za držanje po cijeloj dužini više ne postoji,
nego one klimave ručke,
kojih NEMA ponad vrata.........
ah, gdje su oni stari tramvaji
u kojima je bez iznimke na pločici iznad vrata pisalo
'opasno je nasloniti se na vrata'
a netko bi uvijek ugravirao 'si'......?
I prozori koje si mogao otvoriti i gurnuti glavu van...jer čemu inače služe prozori?
Kužim da je moje prigovaranje smiješno jer kasnim u fazi,
al za nekoga tko je zbog situacije što familijarne, što poslovne,
bio vezan za auto do jučer,
ovo čekanje popravka kočnica i susret s plebsom svako jutro je brutalan............................

Svi mi stoje preblizu.

Danas je neki lik imao prljave uši,
crvene rane/plikove/prišteve (ne znam točno) po cijelom licu i vratu,
a i ruka mu je izgledala oguljeno ili od bolesti, ili od kakve nesreće.
Jadan čovjek, ali ja sam užasna po tom pitanju,
moram naučiti zadržati dah barem dvije-tri stanice,
ovako mi je to sve skupa prejezivo.

I uvijek netko izgleda mentalno nestabilno (lijepo rečeno), pa strepim.



Ukratko, sad je bilo nužno da odem do dućana.

Ili 7-8 minuta do mikro-Konzuma u kojem nema niš,
ili 10-15 minuta do Interšpara prema Šestinama (ipak boljeg od ove prve opcije).
nemate pojma koliko vam je blago kad u kvartu imate kakav pravi veliki dućan!!

Grmilo je ko ludo, kiša se je pojačala,
namolila sam Dijete da ide samnom, jer se i grmljavine bojim,
svega se bojim,
pa smo stigle doma mokre ko da smo isplivale iz bazena ...........
vrlo avanturistički.

Nadam se da će sutra odmah te kočnice postaviti i sve,
nema te strane grada na koju se neću odvesti
od puste sreće što mogu,
da proslavim!


Eto, a još nedavno sam rekla da ću se riješiti i auta i svega,
toliko o mojem držanju riječi
i općenito o procjeni .

A Bože, glupog li posta.
Zašto je bilo potrebno da ovo pišem?