8:00

petak, 05.04.2019.

I'm so pissed.

najgore mi je,
a nije ovo jutros prvi put,
kad se probudim iz sna koji me jako jako razljuti
san ode, raspline se,
a osjećaj ljutnje bijesa i frustracije ostaje
pa ti sad sam sebi objasni
stvari poput
nije to ništa
to je samo san
a dođe mi da se fizički obračunam

(u posljednje vrijeme
zaista me spopadaju
vanserijske ljutnje
najviše i najprije na glupost
-ili ono što ja tako vidim,
a dijete mi govori da prestanem tuđi svijet mijeriti svojim pogledom,
al kad ovo ide prije razmišljanja;
prvo bijes,
a onda racionalizacija....)


Ovo je već druga noć za redom
da u jako dugim, filmski kompleksnim snovima
izlaze na površinu
stvari koje su me jako ojadile u našem
zajedničkom životu
i te stvar
a jer nisu bile pravedne
i ostale su i sad neriješene
uzrokovale su
(a bogami i dalje uzrokuju!!!! u praktičnom smislu)
u meni
dakle onu famoznu
u prošlom postu spominjanu
fragmentaciju
i u meni osjećaj
da mi nije više stalo
pa sam krenula nekim drugim putevima
nisam jako ponosna
ali je to živa istina
a putevi su se sami otvarali
sami orkestrirali
sami hodali


(ide psovanje,
ne čitajte dalje)


dakle
jebem mu mater.
jebenom životu
i znam ja čemu već sve
i komu.
Go fuck yourselves.

Ne možeš pomoći čovjeku
ako ti ne dopusti
i ako sam ne čini ništa po tom pitanju
(znači, nije spreman, pa nije u mogućnosti,
uglavnom zbog nesazrelosti razumijevanja)
ali jebote
posljedice te nezrelosti
ipak možeš
htio ne htio osjetiti na svojoj koži.

Oci jedoše kiselo grožđe,
a sinovima trnuše zubi, ili kako već to ide, al u tom smislu.



------------------------------


11:44
12:12
12:13




<< Arhiva >>

Clicky