22.4. u 22:03

Stigosmo doma.
Bilo je lijepo,
slike slijede.
Sutra ujutro radim ,
pa sad sve valja oprati ,
a i sušiti,
itd, itd po kući............
ali ovo je prvi puta
da se nas dvije vraćamo u praznu kuću,
i to mi je razdiralo,
taj osjećaj,
srce na putu kući.
I jučer navečer,
pomisao da se vraćamo doma,
gdje više nije dom.............

Jako me ražalostilo danas
doznati da je umro @Duričin muž,
njihovo djetešce je tako još maleno.....
jako, jako me pogodilo.....

Ne mogu niti jednu nevolju
od sebe razdvojiti,
-kada ti se dogodi
da si dugo žalostan
pa puno plačeš
onda ti (s oproštenjem,
jer je to tako beskrajno glupo,
i takvo jedno tijelom nametnuto govno
koje te samo sramoti
u svim mogućim situacijama)
suze počinju teći i kad to uopće ne želiš,
čim te nešto dirne
(ja niti sreću više ne mogu podnijeti bez plakanja)
i suze doslovce kao u crtanom filmu
krupne i bogate
frcaju iz očiju.
Jebote, da mi je to netko rekao,
da je to tako.

Tko ne zna o čemu pričam,
još nije bio dovoljno tužan u životu
da razradi 'plačni' sustav.





I čim smo sjeli u auto,
da se odvezemo doma,
20:20