Kakvi su to 'vilencvjetovi'? Kad zivis, a nisi ziv onda znaci da je nastupila zombi apokalipsa i tebe su vec ugrizli ili kako vec tocno prenose zombizam. No to i nije nista neobicno danas. Danger !!! Zombies ahead! Sismisi to je jos dobro, kod mene su strsljenovi.
24.04.2019. (17:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@jelen!!! drago mi je vidjeti te!! Da si došao samo , ono, jučer, recimo dobio bi opaku jezikovu juhu za takvo žešće ignoriranje prijatelja zbog tamo nekih (upitnih) moralnih kako ono irelevantnosti? ne, suspektnosti? ili tako nešto jebemu, kako ste me mogli toliko samu ostaviti, ti i ovaj drugi? kad si bolje razmislim, ako nastavim pisati, samo mi nadolazi bijes, pa najbolje da ovdje stanem, da ne počnem psovati.
Vilencvjetovi su vile kojima je vjetar digo suknje, aa stršljene kad savladaš, jako bih rado da me podučiš tehnici, jer je to jedna od stvari s kojima se moram naučiti nositi. Ubijati stršljene, kukce i stonoge koji gmižu kućom, razbijati betone, ukratko, shvatila sam koje su mi tri obaveze u ovom životu, i jedna od te tri je da moram svirati trubu bez da me itko učio. Naime, danas sam se dosjetila točnog opisa moje situacije; osjećam se kao da moram, ne mogu se ničim izvuči iz toga, npr tjedan dana u orkestru svirati trubu. Ono, poznajem note općenito, znam gdje trebam sjesti, ali sam instrument me nitko nikada nije učio, ali, eto, moram ga svirati.
Tako. Sa većinom svega mi je tako. kak ti se to čini?
i onda, jer to nije sve, čim se iole adaptiram na to trubiranje, čim se i malo naučim kako, tek da bi prvi dah opuštanja udahnula, jok!, uzmu mi trubu i daju mi novi zadatak; npr, moram mijenjati gume na autima, poslije malam, vezem, teglim liječim veleumno razgovaram moram izgledati dobro pa se moram prilagoditi situaciji bez da itko shvatio koliko se drugačije od toga osjećam i tako.... Sve same stvari koje su teške i koje ne znam.
Vidiš, da češće svratiš, ne bi sve dobio tako odjednom nego po žilčicu, pa bi bilo probavljivije.
Trebat ću kapelicu izgraditi, savjeti dobrodošli.
24.04.2019. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
fields of barley
24.04.2019. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
if I ever...
24.04.2019. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Kakvi su to 'vilencvjetovi'?
Kad zivis, a nisi ziv onda znaci da je nastupila zombi apokalipsa i tebe su vec ugrizli ili kako vec tocno prenose zombizam. No to i nije nista neobicno danas. Danger !!! Zombies ahead!
Sismisi to je jos dobro, kod mene su strsljenovi.
24.04.2019. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@jelen!!!
drago mi je vidjeti te!!
Da si došao samo , ono, jučer, recimo
dobio bi opaku jezikovu juhu za takvo žešće
ignoriranje prijatelja
zbog tamo nekih
(upitnih)
moralnih kako ono
irelevantnosti?
ne,
suspektnosti? ili tako nešto
jebemu, kako ste me mogli toliko samu ostaviti, ti i ovaj drugi?
kad si bolje razmislim,
ako nastavim pisati, samo mi nadolazi bijes,
pa najbolje da ovdje stanem,
da ne počnem psovati.
Vilencvjetovi su vile kojima je vjetar digo suknje,
aa stršljene kad savladaš, jako bih rado da me podučiš tehnici, jer je to jedna od stvari s kojima se moram naučiti nositi. Ubijati stršljene,
kukce i stonoge koji gmižu kućom,
razbijati betone,
ukratko, shvatila sam koje su mi tri obaveze u ovom životu,
i jedna od te tri je da moram svirati trubu bez da me itko učio.
Naime, danas sam se dosjetila točnog opisa moje situacije;
osjećam se kao da moram, ne mogu se ničim izvuči iz toga,
npr tjedan dana u orkestru svirati trubu.
Ono, poznajem note općenito, znam gdje trebam sjesti, ali sam instrument me nitko nikada nije učio, ali, eto, moram ga svirati.
Tako. Sa većinom svega mi je tako.
kak ti se to čini?
i onda, jer to nije sve,
čim se iole adaptiram na to trubiranje,
čim se i malo naučim kako, tek da bi prvi dah opuštanja udahnula,
jok!,
uzmu mi trubu i daju mi novi zadatak;
npr,
moram mijenjati gume na autima,
poslije malam,
vezem,
teglim
liječim
veleumno razgovaram
moram izgledati dobro
pa se moram prilagoditi situaciji bez da itko shvatio koliko se drugačije od toga osjećam i tako....
Sve same stvari koje su teške i koje ne znam.
Vidiš, da češće svratiš,
ne bi sve dobio tako odjednom
nego po žilčicu,
pa bi bilo probavljivije.
Trebat ću kapelicu izgraditi, savjeti dobrodošli.
24.04.2019. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...